Dvogodišnje dete istražuje svet. Ono nalazi specijalno mesto u bašti na kome srećno kopa po mekanoj zemlji. Dete se oseća ponosno zbog svoje aktivnosti. „Pogledajte me“, je ono što hoće da poruči svetu. „Pogledajte me šta ja znam, ja sam dobar.“ „Samo se pogledaj“ viče njegova majka. „Pogledaj šta si napravio, sav si prljav, tvoja odeća je uništena. Veoma sam se razočarana u tebe, trebalo bi da se stidiš.“ Dete se oseća veoma posramljeno. Ono obara glavu i gleda u pod. Ono vidi svoju prljavu odeću i prljave ruke i počinje da se oseća prljavo i unutar sebe. Ono misli da je loše, prljavo, da ima nešto u sebi što se stvarno nikada ne može oprati. Ono čuje majčin prezir. Ono se oseća defektno.
Osećanje stida nije vezano za nešto što ste loše uradili, stid znači da ste loši kao osoba. Zbog toga je stid iracionalno, nezdravo i samoporažavajuće osećanje. U navedenom primeru malo dete internalizuje (pounutruje) suđenje svoje majke i doživljavaga kao svoje. Majčine reči se pojavljuju tačno u momentu razvoja kada dete tek počinje da stiče izvesnu nezavisnost i autonomiju. U drugoj godini života dete po prvi put počinje da doživljava sebe kao jedinstveno biće (self) i u stanju je da kaže „ne“, „Ja nisam ti, ja sam ja“. Ako majka ima problema sa detetovim napredovanjem ka sopstvenoj autonomiji, dete će doživeti intenzivna osećanja stida.
Uverenja o sebi od kojih se brane osobe sa intenzivnim stidom:
- Ja sam defektan (oštećen, manjkav, loš)
- Ja sam prljav (blatnjav, nečist, ružan, pokvaren, odvratan)
- Ja san nekompetentan (nisam dovoljno dobar, nesposoban, neuspešan)
- Ja sam beskoristan (bezvredan)
- Ja sam neželjen (nevoljen, necenjen, neprihvaćen)
- Ja san napušten (zaboravljen, nevoljen, ostavljen)
- Ja sam slab (nejak)
- Ja sam loš (grozan, užasan, zao, prezren)
- Ja sam niko (bezvredan, neprimećen, prazan, nevidljiv).
Odbrane od stida mogu pomagati osobi da se nosi sa problemom lične vrednosti ali samo privremeno, ali na duže staze ove odbrane ne leče stid. Niko ne može da reši problem stida tako što će ga ignorisati. Odbrane od stida su samo strategije za nošenje sa stidom. Osobe koje se intenzivno stide moraju da nauče i iskuse da su one vredne osobe koje zaslužuju ljubav i poštovanje. U tome mogu uspeti tako što će prestati da sebe samoporažavaju, naučiti kako da poprave sliku o sebi, kako da prestanu da izbegavaju i počnu da se suočavaju sa stidom.
Vladimir Mišić
dipl. psiholog
8 thoughts on “Kako nastaje stid”
Mogao bi da sledi i Vas tekst o suocavanju sa stidom.
Uskoro će biti govora o različitim emocionalnim i ljubavnim problemima i putem kratkih video klipova, gde ćete kroz živu reč moći da saznate o raznim temama koje su do sada bile aktuelne kroz naše tekstove. Očekujte da će jedan od tih klipova biti na temu suočavanja sa stidom. Zahvaljujemo na predlozima, slobodno nastavite da ih šaljete!
da li osoba sa prenaglasenim stidom moze da iz svig secanja izbrise neprijatan dogadjaj tj da isti porice i dali stid i poricanje mogu biti kompaktibilni.
Postovani, mehanizam poricanja ne mora biti povezan sa stidom. Sto se tice „brisanja iz secanja“ neprijatnog dogadjaja to je manje verovatno ali ono sto moze da se promeni je sadasnja interpretacija istog dogadjaja (npr. u trenutku kada se dogadjaj odigrao verovatno ga je pratila neprijatna emocija stida ali taj dogadjaj ne mora nuzno odredjivati i sve druge dogadjaje i emotivno reagovanje osobe ako se on, u sadasnjem vremenu, protumaci na drugaciji (manje ugrozavajuci) nacin ). Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Procitala sam sve ovde u vezi osecaja stida. Ovde se uglavnom govori o bezrazloznom stidu izazvanog osecajem nesigurnosti i sl. Sta da radi covek koji ima jak, objektivan razlog za taj osecaj? Hvala na odgovoru.
Izvinjavam se, dopunila bih : kad ljudi izbegavaju da ga sretnu !?
Ja nebih da komentarisem mnogo,ali bih najljubaznije da pitam,kako se izboriti sa anksioznoscu kada je vise toga u pitanju,stid u drustvu,problem funkcionisanja i onemogucenosti da se nadje posao zbog straha od istog i jos vise kompleksa koji cine da covjek bude u cjelosti kompletno anksiozan??Strahovi su ogromni,evo sada mi je na primer dobro,ali kada kojekakve misli pocinju da naviru,ja pomislim kako cu ubrzo da umrem ili dobijem mozdani ili srcani udar,da ce citavo tjelo da mi se oduzme nesto poput multiploskleroze,posto imam bolove u misicima,nogu,ledja,ruku ,vrata,i bagavost isto,puno je toga!jel se to mora postepeno rjesavati?i problem je sto malo ljudi danasnjice to razumije,pa se ismijavaju za tu bolest,ili ne razumiju kako se nemozes kontrolisati.Hvala
Повратни пинг: Socijalna anksioznost - Vaš psiholog