Da li je opsesivnim mislima potrebno pridavati značaj?

Da li je opsesivnim mislima potrebno pridavati značaj?

Opsesivne misli su po svom sadržaju ometajuće i uznemiravajuće, često izgledaju besmisleno ali se uprkos svemu tome uporno ponavljaju. Sadržaj ovakvih misli je obično vezan za povređivanje drugih (često članova porodice), dobijanje zaraze, za uspostvaljanje simetrije, stalno proveravanje, za psovanje (najčešće Boga), homoseksualnost ili pedofiliju. Osobe koje imaju problema sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP), pridaju ovakvim mislima preveliki značaj zato što ih „lepe“ za svoj identitet, smatrajući da ako tako misle to znači da oni zaista imaju tendeciju da postanu ubice, homoseksualci ili bogohulnici . Takođe, ove osobe izvode pogrešan zaključak da ako nešto misle to će se zaista i dogoditi, ovakvo pogrešno izvođenje zaključaka naziva se fuzija misli i radnje i lako je prepoznatljiv simptom OKP-a.

Većina osoba koje imaju problema sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem nisu svesne jedne činjenice: Misli opterećujućeg sadržaja, kakav je sadržaj opsesivnih misli, mogu se javiti kod svih nas! U jednom istraživanju (Purdon & Clark,1992)* , cilj je bio da se ustanovi postojanje misli intruzivnog sadržaja na uzorku od 293 studenata oba pola. Nađene su ukupno 52 takve misli. Neke od njih prikazane su u tabeli, kao i procenat studenata koji su imali takve misli.

 

tabeletina1

Prikazane intruzine misli se javlju u populaciji koja nema dijagnostikovan ni jedan mentalni poremećaj. Ako ste osoba koja se bori i strahuje povodom svojih opsesivnih misli, možete videti da se takve ili slične misli javljaju i kod drugih osoba a ne samo kod vas. Intruzivne misli postaju opsesija ukoliko im pridate preveliki značaj, smatrate da njihov sadržaj govori nešto važno o vama i kao rezultat takve interpretacije počnete sve više i više da ih se plašite. Vašim strahom se opsesivne misli „hrane“ i postaju toliko opterećenje za vas da morate da radite besmislene radnje i tražite da vas drugi razuveravaju da vi niste ono što vam vaše misli govore. Shvatite da je sve to nepotrebno! Ne plašite se, pustite ih da budu i prođu, one nemaju moć koju im vi pripisujete.

Mr Sanja Marjanović

dipl.psiholog

kontakt: 064 64 93 417

skypename: psihologsanja

162 thoughts on “Da li je opsesivnim mislima potrebno pridavati značaj?”

  1. Da li su sve misli koje nas stalno i mimo nase volje opterecuju – opsesivne?
    (a n.pr nisu navedene u doticnom tekstu. N.pr konstantne misli da ne mozemo nekoga podneti,
    da nam neko smeta..itd..koje nam unose nemir, tezinu i generalno uznemirijuca i negativna osecanja)

    1. Postovana, to sto ste naveli pre spada u problem sa besom, jer verovatno osecate bes kada pocnete da razmisljate da Vam neko smeta i sl. Malo je nezahvalno sa ovako malo informacija odredjivati sta je tacno ali najverovatnije nema veze sa opsesivnim mislima (koje kao primarnu emociju izazivaju strah odn. anksioznost). Pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

    2. Dobar dan ili vece,zavisi kada ovo citate!
      Imam jedan ili mozda cak i vise velikih problema. Nisam nikome pricao o ovome…
      Na pr. Odem ja do Grada,nadjem se sa drugarom,rek’o,ajde da se slikamo,odn. da slikamo selfi kako se to danas kaze.
      Dodjem kuci i zelim da postavim tu sliku na profil svih mojih drustvenih mreza,fb,skype i tako dalje…Medjutim,ja se totalno izgubim u tome,cak ne znam ni da li sada dobro objasnjavam sta mi se desava. Znam da sam normalan rodjen i sve,ali ovo sto mi se dogadja nije dobro. Da nastavim…Zaboravim da li sam tu sliku stavio na sve drustvene mreze,onda PROVERIM i opet nisam siguran da li sam stavio. Ovo je samo primer,totalno ne bitna stavka,imam mnogo vece probleme.Onda sve onako,pustim kraju. Da bih posle mozda cak i pola godine,poceo da se secam toga svega i da resavam u glavi ne znam ni sam kako. Ali kada resim to,odn. neki problem,bude mi lakse. I onda ponovo kad nesto zabrljam,cak i u donosenjem neke odluke,ponovo padnem i taj problem za sobom vuce i druge i ja jednostavno ne mogu da funkcionisem.
      To je pocelo jos pre,2,3 godine na poslu,kada sam nesto lupio i svi su mi se smejali. To mi je smetalo. Od tada sam postao nekako lako uvredljiv i sve mi smeta. Zaboravljam cesto,gubim se u toku dana,kao da sam pijan ili nesto drugo. Mrzi me sve,ni u cemu ne mogu da uzivam dok ne resim te “ Probleme “ ,a ne znam nekad kako da ih resim i ne znam kada…Ovo je ukratko sve objasnjeno. Nadam se da mozete da mi pomognete,hvala unapred,pozdrav.

  2. Ne znam kome da se obratim za pomoc.Imam niz , za mene , neresivih problema u komunikaciji , emocijama , seksu , roditeljstvu , prijateljstvu..Zbog sve patnje koju sam dozivela i dozivljavam misli su mi pune besa ,gorcine , nezadovoljstva , pesimizma , bola, straha…Obratila sam se za pomoc u DZ , tamo nisam dobila pomoc psihologa.Suprug mi govori da sam zlotvor , nacista ,despot , puna zlobe zavisti i destrukcije , da imam ozbiljnu psihicku bolest, da sam najgora i najpokvarenija osoba na svetu…Imam malo dete kome zelim biti najbolja majka ali nisam u stanju .Iako ima samo 15 meseci mislim da cesto oseca moju negativnu energiju i razvija veoma cudan odnos sa mnom , mislim da cak ne oseca ni ljubav prema meni.Iako znam odavno da mi treba pomoc , ona mi je poslednja opomena jer to malo bice gleda u mene ocekujuci da je stitim, usrecujem i vodim kroz zivot a ja nisam u stanju da se sastavim. Moja poruka je konfuzna jer toliko toga imam reci a nemam kome.Mozete li negde ili nekome da me uputite? Zivim u Novom Sadu.Hvala

    1. Postovana, ako ne mozete dobiti psiholosku pomoc u Domu zdravlja potrazite je kod nekog psihologa koji radi samostalno u Vasem gradu, a mozete se obratiti i nama za savetovanje putem skajpa. Srdacan pozdrav.

  3. imam problem sa strahovima, juce sam bio svestan da treba da se upoznam s jednom osobom i uvatila me briga kako ce ona reagovati na mene, tj kakav ce utisak na nju ostaviti, i onda me uhvatio neki strah ne vezan za to, tj samo lose osecanje,strepnja.Razmisljao sam o tome i poistovecivao se sa svojim osecanjem pitajuci se zasto se tako osecam i odakle to dolazi, i tako sam razmisljao jedno 3 sata o tome. time sam se setio da sam kao mali cesto bio ugrozen od strane dece, (zadirkivali su me). Dal ja imam problem sa strahovima ili sa ljudima jer sam bio ugrozen ili mozda bas zato strah od ljudi? Inace ja sam jako ekstravertna osoba imam potrebu za komunikaciju i druzenje i ako nemam puno prijatelja.

    1. Postovani, moze biti da se radi o problemu sa niskim samovrednovanjem ciji je razvoj tekao od detinjstva pa nadalje. S tim u vezi se verovatno javljaju osecanja anksioznosti i/ili stida kada treba da se upoznajete sa novim ljudima. Međutim, proslost ne mozemo da promenimo a problem koji postoji u sadasnjosti je resiv samo u sadasnjem trenutku i bitno je raditi na njegovom resavanju. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  4. osjecam cesto strah da ce jedna po meni losa osoba uciniti nesto lose mome djetetu??a sta je to konkretno lose ne bih znala reci, ne bih znala dobro opisati…Otac moga sina je prije dvije godine napustio mene i dijete i preselio se u komsiluk kod zene ciji je muz samo mjesec dana ranije preminuo. Poznavali smo se. bivsi muz je pomagao tu zenu i djecu i ranije (materijalno) i ja nisam imala nista protiv jer je njen sada vec pokojni muz bio bolestan i bez posla (preminuo je od tumora na mozgu) … za mene je bilo normalno da ih pomazemo jer smo se poznavali :)…poslije razvoda ta osoba je ucinila mnogo ruznog meni i lazima pokusavala da moje dijete odvoji od mene. srecom nije uspjela. Sada kontrolise svaki susret moga djeteta i njegova oca i svaki put kada se dijete vrati od njih je jako potisteno i nekako grubo prema meni.
    svaki put i kada pomislim da ce ta osoba biti u kontaktu sa mojim djetetom mene zaboli cijelo tijelo i uhvati me strah koji ne mogu da kontrolisem. Nemam mogucnost da posjetim psihologa..
    sta mi predlazete? unaprijed vam hvala.

  5. Postovani, imam za mene jedan veliki problem, naime dodju mi trenutci kada mislim da cu povrediti nekoga, tj meni dragu osobu , pa cak i nekoga iz porodice. Misli mi pocinju sta ako uradim nesto njima, i pojavlju mi se te slike u glavi. Veoma mi smeta. A kada dodju te misli obicno se uspanicim jer ja to ne zelim da uradim, a non stop mislim o tome i onda krece preznojavanje i ne drzi me mesto. Sta da radim? Hvala unapred.

    1. Postovani, ovo sto ste opisali su opsesivne misli. Na zalost, ne mozemo Vam pomoci jednim savetom vec ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje uzivo ili putem skajpa. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  6. ja imam isti problem. uspevam da ga resim tako sto zaokupim misli necim drugim, danju pocnem nesto da radim, a nocu gledam film ako mi nesto tako padne na pamet…

  7. Bolujem od Anksioznosti Prije sam se svega plasijo da necu doci do zraka Da ce se nesto desiti Sad sam to prevladao Pijo sam pola godine Ciparlex i Xanax medutim jos uvjek me hvataju razlicita raspolozenja Budem presretan pa tuzan A najgore od svega sta ponekad pomislim Ne da cu umrjeti Nego jednostavno nestati kao da cu izgubit pamet ili svoje misli Mislite li da to jos treba ljecit ili je prolazno

    1. Postovani, ocigledno da simptomi jos uvek postoje i svakako bi trebalo nastaviti lecenje koje bi ukljucilo i psiholoski tretman anksioznosti pored medikamenata. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl. psiholog

  8. Postovani, htela sam da Vas pitam da li se te opsesivne misli uz pomoc terapija mogu svesti na minimum ili da se vise ne javljaju, jednostavno da se vratimo u stanje u kojem smo bili pre nego sto su te misli pocele da se javljaju, normalnom zivotu? Hvala

  9. Zamolio bih Vas da mi sto prije odgovoriti na ovo pitanje, jer me stvarno muci, u poslednje vrijeme se plasim cu izluditi, padaju mi neke „ludacke misli“, tipa da se povrijedim ili da uradim neku glupost, nekad cak pomislim da SAM SEBE NATJERAM da nesto lose mislim, da budem sto gori. Isao sam i kod psihijatra, poceo sam piti fluoxetin alkaloid i lamal, pa me zanima Vase misljenje, da li je ovo dobra terapija, vec 2 mjeseca pijem i ne osjecam nikakav napredak? Navodno je opsesivno komplulsivni poramecaj u pitanju, ali ja se plasim da nije to…
    Hvala unaprijed.

    1. Naravno da spada, svima nama pada svasta na pamet,,umesto da im ne dajemo znacaj,dopustimo da nas uznemiravaju i svakim danom se tako samo pojacavaju…….i meni je svasta padalo na pamet,da cu izgubiti kontrolu,i povrediti moje dok spavaju,itd itd….i koliko god strasno ti to izgledalo,nikad neces izgubiti kontrolu,to su samo misli,jer da zelis to da uradis,ti ne bi osecao strah i uznemirenost,tj ne bi ni pitao dal su to opsesivne misli :),ti sto to rade toga nisu ni svesni…,,tako da opusti se,ne bori se protiv njih jer ce ti biti jos gore,pusti ih nek dolaze……tako ce polako i da prolaze i odlaze 🙂

    2. Postovani, mi nismo psihijatri vec psiholozi i ne mozemo Vam nista reci sto se tice medikamentozne terapije-nju iskljucivo koriguje psihijatar. Opsesivne misli su simptom opsesivno-kompulzivnog poremecaja i vazno ih je tako shvatiti i ne pridavati im znacaj. Sto vise razmiljate o njima kao necemu sto je jednako realnosti i analizirate ih povecavace se Vas strah odnosno anksioznost sto ce opet dovesti do novih misli i tako u krug. U okviru psiholoskog savetovanja mozete nauciti da promenite sopstveni stav prema tim mislima i time smanjite anksioznost ali i ucestalost i intenzitet opsesivnih misli. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  10. Skoro godinu dana se osecam anksiozno.Prvo sam imaoo samo fizicke simptome (lupanje srca,znojenje,nervoza u stomaku ili bolje receno kao da vulkan radi u njemu) a onda su pocele ja mislim te opsesivne misli,sta ako povredim nekog svog dragog,sta ako mi dodje da ubijem sebe …Uglavnom me te misli drze non stop i ja sam u strahu da to ne uradim,a i sam shvatam da su to Opsesije.Kazite mi moze li se to uspesno prevazici razgovorom ili bi morala i neka terapija ?
    Hvala unapred

    1. Postovani, opsesivno-kompulzivni poremecaj,kao i ostale anksiozne poremecaje, je moguce prevazici uz pomoc adekvatnog psiholoskog tretmana koji ne ukljucuje lekove. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  11. imam okp vec zadnjih 10 god. ako ne i vise…uz to i pure O…da li primenjujete KBT,buduci da mi klasicna psihoterapija nije pomogla oko simptoma vec samo oko uzroka ali simptomi su i dalje tu…

    1. Postivana, primenjujemo KBT. Ova terapija se pokazuje kao najefikasnija u tretiranju OKP-a i ostalih anksioznih poremecaja. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  12. panicne napade sa opsesivnim mislima sam imala pre vise od 10 god. Opsesivne misli su smanjili svoj intenzitet, pila sam terapiju i bilo je bolje. Trenutno zivim u Beogradu al ja tu nemam nikoga. Prvo je pocela situacija da se pogorsava s time sto me tuzne i depresivne misli preplavile, i to j bio realan problem, al u zadnje vreme se javljaju i one opsesivne nevroticne misli. Ranije su bile vezane za agresiju i homoseksualnost. Agresivne misli me ne uznemiravaju toliko, homosksualne su u manjoj meri posto sam postala svesna za svoj seksualni identitet. Sad se javljaju misli o usamljenosti. Tolko su jaki da ih nemogu kontrolisati. Ja znam da je to moj realni problem ali toliki strah od usamljenosti ne da mi da spavam, da jedem. Nisam spavala dva dana, nisam jela dan i po. Treba da idem na posao nemogu.

    1. Postovana, anksiozni poremecaji se mogu prevazici uz adekvatan psiholoski tretman. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za uzivo ili skajp savetovanje kako bismo Vam kroz sistematski psiholoski tretman pruzili adekvatnu pomoc. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  13. Postovani, pre tri godine sam pocela sa lecenjem anksioznosti i depresije. Pila sam seroxat od 20 mg i ksalol po potrebi, ali od pre 6 meseci imam misli tipa: „ko sam ja“, „odkuda ja postijim“, strah da ne povredim nekog ili sebe, da ne kazem nekome nesto ruzno, da ne udarim nekoga. Imam strah od odgovornosti i zbog toga se plasim da rodim dete jer mislim da cu ga zapostaviti, ili povrediti. Inace imam 22 godine, udata sam vec 2 godine, i imam muza koji je uz mene, i razume sve moje probleme. Pocela sam od skoro da idem kod psihologa, ranije je to bio samo psihijatar, ali ne vidim promene na bolje. Sada trenutno pijem antipsihotik SIZAP, a antidepresiv mi je ukinut od pre dve nedelje. Ovim putem Vam se obracam jer me zanima od cega ja ustvari bolujem? Pozdrav, Tanja….ARANDJELOVAC.

    1. Postovana, ono sto ste opisali ukazuje na opsesivno-kompulzivni poremecaj koji spada u grupu anksioznih poremecaja i nema nikakve veze sa psihoticnim poremcajima. Medikamentozna terapija se uglavnom ne pokazuje kao potpuno uspesna u prevazilazenju OKP-a, tako da je vazno da pored nje imate i adekvatnu psiholosku terapiju. U nasoj psiholoskoj praksi se uspesno bavimo resavanjem ovakvih problema, te ako ste u mogucnosti mozete me kontaktirati za zakazivanje uzivo ili skajp savetovanja. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  14. Imam problem sa mislima koje mi se u poslednje vreme javljaju,tj. u poslednje dve godine. Na neki nacin utuvim sebi u glavu da ce se nesto ne daj Boze desiti meni dragim osobama i ako ja ne uradim nesto povodom toga da ce se stvarno to desiti. Na primer,pomislim da ce se nesto ne daj Boze desiti,ako se ja ne vratim par koraka unazad i onda se ja vratim i te misli prodju,ali se posle vrate. Da li mi mozete reci u cemu je moj problem i kako se ti moze resiti? Unapred hvala.

    1. Postovana, u pitanju je opsesivno-kompulzivni poremecaj koji spada u grupu anksioznih poremecaja i moguce ga je resiti. Ukoliko ste u mogucnosti mozete mi se javiti za psiholosko savetovanje uzivo u Beogradu ili putem skajpa kako bih Vam pomogla oko resavanja problema koji ste naveli. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  15. Ja sam vec pisala pre jedno mesec dana ali nisam dobila odgovor…..imala sam pre par godina napade panike u autbusu i od tad je poceo sve jaci strah,ansksioznost,pila sam Zoloft stuidrala normlano,i sad me pre par meseci uhvatile misli agresivnog sadrzaja,da cu povrediti nekog na spavanju od ukucana,tresla sam se pred spavanje otisla sam kod spihijatrice pijem opet zoloft i razjasnila mi sve i bolje mi,te misli me prosle,pa me napale druge da sam neka vrsta pedofila,pa samizbegavala malu decu,to meje tek ubilo u pojam……,e sad me napale da sam lezbejka,jer cesto vidim lepe i privlacne devojke,ne znam ni sama dal se uzbudim i svakakve misli projure glavom,evo noge mi se odsekle kad sam videla komsinicu kako je lepa dok se spremala za apsolvenstko vece,a godinama se druzimo i nikad nisam osteila prema njoj nista,sad me strah da ce mi se poceti svidjati,noge mi se tresu od same pomisli,jer ne zelim to biti…….pre bi se ubila nego da budem sve to sto sam naborjala,ne znam vise ni ko sam ni sta sam…..pitam se sta je sledece :(……..mislite da je sve to OKP i za tim ako pomislim svasta kad vidim lepu devojku?

    1. Postovana, sve sto ste opisali su tipicne opsesivne misli. Paradoksalno, takve misli mogu svakom coveku pasti na pamet ali razlika je sto se Vi njih konstantno plasite jer mislite da imaju neke veze sa vasom lisnoscu i sl. Takva veza NE POSTOJI u to morate poceti cvrsto da verujete kako biste zaustavili problem sa opsesivnim mislima i anksioznoscu koja se povodom njih javlja. I ponavljam, svakom coveku padnu slicne intruzivne misli na pamet ali ako ih ne shvati ozbiljno i ne poistoveti se sa njima nista se ne desava. Pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  16. Ovako,zaista mi je potrebna vasa pomoc.Moj problem je u tome sto mislim da konstanstno smrdim.Dok sam bila mladja,u skoli cula sam par prijateljica koje su rekle da smrdim,onda su se takve price pocele javljati ucestalo,uvijek sam cula iza ledja kako govore :’Sta ovo ovako smrdi? Ko smrdi’ i njihov odgovor je bio da sam to ja.Zbog toga ja sam potpuno izgubila samopouzdanje,vjerujte mi.Slabo izlazim,ne druzim se,kad izadjem u grad ili bilo gdje u neku masu ljudi,.primjetim da osobe pored kojih stanem stalno se diraju po nosu ili nesto komentarisu.Mene je to potpouno slomilo.Moji najblizi mi kazu da to nije tako,ali ja sam sumnjicava,kako da i ne budem kada gdje god dodjem ili stanem to cujem.Molim avs ako mozete ikako da mi pomognete.Hvala vam unapred.

    1. Postovana, ne mozemo Vam pomoci jednim savetom. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nas kontaktirati za psiholosko savetovanje. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  17. e ovako,imam 18 god zabrsio sam skolu upisao fax i sve super djevojke,izlazci i td.,ali imam jedan problem koji nzm mogu li nazvati problemom,stalno mi se pojavljuje kao MISLI OPSESIVNE I POSESIVNE MISLI i kad mi se to pojavi osecam strah nervozu nzm sta da radim,pa se zapitam dokle cu tako,oce li prestati kad ce prestati,gubim volju i sve tako,sta da radim

    1. Postovani, problem koji ste naveli se moze resiti uz adekvatan psiholoski tretman. Ukoliko ste u mogucnosti javite nam se za psiholosko savetovanje kako bismo mogli da Vam pomognemo. Srdacan pozdrav.

  18. Postovani, imam 22god. udata sam i zelim bebu ali u zadnje vreme mi se desava da kada pomislim na trudnocu uhvati me panika kako je moguce da u meni raste zivo bice koje cu kroz 9 meseci da rodim….Molim Vas da mi odgovorite o cemu se radi kod mene, jer se grozno osecam? Hvala.

    1. Imam 23 godine i zadnje 3,5 godine lecim se od depresije i anksioznosti lekovima Zoloft i Lorazepam, ali zadnjih godinu dana pocele su misli tipa „sta ako povredim sebe ili nekoga iz porodice“ nakon cega mi je psihijatar uveo u lecenje lek Sizap. Stanje je nesto bolje ali posto sam udata i zelim dete, krenule su misli i strah „kako ce da raste zivo bice u meni koje cu roditi“. Cim pomislim na to uhvati me panika. Normalne stvari iz zivota za mene su postale cudne i nenormalne. Molim Vas da mi odgovorite sta se to desava samnom?! Hvala.

  19. Postovani, imam 24 godine i imao sam dosta turubulentan zivot do sada(porodicni problemi, smrt clana porodice…) Moj problem je u tome sto se bojim da bih mozda mogao biti gay. to me jako plasi, posto mi se citavog zivota svidjaju devojke. i voleo bih da tako i ostane. Problem je u tome sto mi se javljaju koje kakve misli da bih mogao to biti, i to mi stvara stanja uznemirenosti, tesko mi je da pricam sa ljudima, ujutru mi je najgore tada me mrzi sve, ostao bih samo da spavam. naravno i sexualni zivot mi je ravan nuli, jer osnovne stvari izvrsavam sa velikim poteskocama, a kamoli sex… takodje me u odredjenim trenutcima plasi da vidim pozadinu muskarca, ili da budem u drustvu muskaraca… erekciju nikada nisam doziveo gledajuci muskarce, samo zene(hvala bogu). ali eto, problem su te misli, i sve me to jako plasi i gusi moju licnost… sta bi to moglo biti?

    1. Postovani, opis problema odgovara opsesivno-kompulzivnom poremecaju koji spada u anksiozne poremecaje. Jasno Vam je da je sustina prevazici opsesivne misle koje Vas zapravo cine anksioznim i sputavaju normalno seksualno funkcionisanje. Iako rogobatno zvuci naziv problema, on se leko moze prevazici uz adekvatan psiholoski tretman. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti kako bismo Vam pomogli da prevaziđete ovaj problem. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  20. Postovani.zadnjih godinu dana se borim sa anksioznosti prvo je bila rjec o napadima panike koji su trajali mjesecami dok nisu pristigle i razne opsesivne misli tipa da cu da povrjedim sebe porodicu primao sam terapiju koju mi je prepisao moj ljekar posle isvjesnog vremena mi je bilo lakse cak sam i rjesio sav problem ali desave da dobijam cerkicu koja sad ima nepunih 2 meseca i neke mi se misli opet vracaju da bih mogao da joj naudim pa da naudim i sebi i opet isto zanima me kakve su sanse da neko ko ima ovaj poremecaj moze uraditi nesto tako slicno kao sto mu se namece u mislima. . hvala u napred

    1. Postovani, sanse da zaista uradite nesto sto se kao sadrzaj javlja u opsesivnim mislima su ravne nuli. Opsesivne misli se vezuju za nekog ili za nesto sto Vam je izuzetno znacajno, tipa ako Vam je porodica na prvom mestu onda ce Vam se javiti opsesivne misli u kojima je sadrzaj da zelite nauditi porodici i to Vas uplasi odnosno pojaca Vasu anksioznost. Ukoliko zelite mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam adekvatnije pomogli vezano za ovaj problem. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

      1. Postovani,
        Ja imam problem sa upoznavanjem Novih osoba kao naprimer stupanje u vezu sa nekim muskarcem ja to moram odmah da prekinem zadnjih godinu dana je tako.mislila sam da je samo to problem medjutim pre nedelju dana ozenio mi se brat bila sam presrecna kad je rekao da ce se ozeniti medjutim kada se ozenio poceli su moje muke misli kao zasto se ozenio lepsi bi nam svima bio zivot bez te zene Bolje da se razidju ako se ne razidju ja cu poludeti i tako te misli .mozete li mi reci u cemu je Problem.unapred zahvalna

        1. Mr Anđela Zlatković

          Poštovana,
          na osnovu informacija koje ste napisali može se pretpostaviti da se radi o opsesivnim mislima koje su se javile kao posledica povišene anksioznosti.
          S druge strane, nemogućnost da ostvarite bliskost sa partnerom može biti posledica socijalne anksioznosti, straha od mogućnosti da budete povređeni, i slično. Pitanje je opšte i malo je informacija kako bismo dali detaljniji odgovor. Nešto više o tome kako da se distancirate od misli koje Vam ometaju svakodnevno funkcionisanje možete pročitati ovde.
          Ukoliko Vam naši tekstovi ne mogu u potpunosti pomoći da prevaziđete problem, možete nam se javiti da zakažemo termin za uživo ili Skype savetovanje.

          Srdačnan pozdrav!

  21. Kao dete sam imala te neke umisljotine da ce nekome nesto lose da se desi ako ne uradim odredjene radnje i osecala sam se cudno zbog toga jer sam mislila da to niko ne radi osim mene,mnogo sam brinula i uvek ocekivala najgore u svakom momentu…u 21. god sam dobila dete i i dalje sam imala lose misli koje su dobile agresivan sadrzaj i plasila sam se da ne povredim svoje dete,dugo sam zivela sa tim strahom i tim mislima i kompulzijama /ako dok udisem vazduh gledam u nesto crno a onda izdahnem vazduh dok gledam svoje dete da ce nesto lose da joj se desi/ naravno sve vreme svesna da su sve to gluposti ali i dalje zivela s tim,jer nisam znala kako da se resim toga…5 god posle toga sam se prvi put usudila da pricam sa psihijatrom i utvrdjeno je da se radi o OKPu pila sam seroxat i rivotril…posle 4 meseca terapije posto sam saznala da sam u drugom stanju naglo sam ostavila lekove,ponovo se suocila sa depresijom zbog istih misli,sama sam prebrodila sve bez lekova i bila ona stara,mozda kao nikad do tad jer sam uspela da zivim bez kompulzija,a misli me nisu doticale citavih godinu dana,ali evo sada vec mesec dana se ponovo preispitujem da li sam ja losa i da li su te misli -ja-,da li sam pod pritiskom tih misli postala losa,i da li mogu postati,i dokazujem sebi iznova i iznova da nisam,preispitujem se da li ja mogu povrediti svoju decu,i to me pianje najvise uznemiruje imam strah od gubitka kontrole nad sobom,zanima me da li ja zaista mogu biti losa ili je to i dalje samo opsesija…osecam se kao da sam to zaista ja a ne samo moje misli,stalno citam po internetu simptome OKPa jer se plasim da mi nije utvrdjena pogresna dijagnoza,procitam simptome vidim da je sve kao u mom slucaju,onda se malo smirim pa sve ponovo.Ako ikako mozete pomozite…hvala unapred

    1. Postovana, prestanite sa citanjem po razlicitim forumima o OKP-u to samo moze pogorsati situaciju. Kao sto sam vise puta naglasila OKP spada u anksiozne poremecaje i NE MOZE biti nista vise (npr. sihizofrenija) od toga. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam na adekvatan nacin pomogli da prevazidjete problam sa OKP-om. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  22. Postovani , imam za mene jedan veliki problem. Naime , jos par godina u nazad znale su mi se javljati misli kako bih mogla povrediti nekoga iz porodice . Jako mi tesko pada da tako nesto i napisem . Inace sam vrlo osecajna osoba . Ali , takve misli me nikada nisu nesto mnogo pogadjale , jer nisam ni obracala paznju na njih , pa su tako i nestajale . Glavni problem je , sto mi se nakon porodjaja takve misli ponovo javljaju , da bih mogla povrediti svoje dete , a ona mi je sve na svetu i puno je volim i najbolje se brinem o njoj. Naravno , to nikada ne bih uradila , ali me takve misli plase . Moja devojcica ima punih 15 meseci i jos uvek imam takve misli. citam tako svasta po raznim forumima , pa se jos i dodatno uplasim. Pitam se sta je to samnom ? O cemu se zapravo radi? Hoce li proci ? Unpred zahvalna

    1. Postovana, u pitanju su opsesivne misli i po prirodi su iste kao i one koje ste imali ranije samo je sada sadrzaj drugaciji (nisu vise u fokusu bliznji vec dete). Citanjem informacija sa raznih foruma samo sebi pogorsavate problem koji mozete resiti kao sto ste to ucinili i prvi put kad su se misli pojavile. Ukoliko zelite, mozete se obratiti i nama za pomoc. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  23. Postovani , jos sam zaboravila da napomenem da sam godinama imala i napade panike, strah me bio da krenem sama od kuce. Konkretno , ako se nadjem sama na ulici , mislila sam da mogu poludeti tek tako, plus te opsesivne misli. Trudnoca mi je bila divna i bas sam uzivala u njoj. A nakon porodjaja te opsesivne misli prema detetu . Bila sam zapala i u depresiju zbog istih. Nisam imala apetit , sve mi je bilo tesko da uradim . Danas se osecam mnogo bolje, ali opet postoji taj strah da cu povrediti svoje dete, zbog takvih misli , iako sam svesna da su sve to gluposti i da to nikada necu uraditi . Jos kada procitam kakvih sve slucajeva ima , konstantno se preispitujem moze li se i meni to ne daj Boze desiti ?! Jos jednom VELIKO HVALA UNAPRED ! Nadam se sto skorijem odgovoru! Veliki pozdrav!

  24. Postovani, ja imam isti problem. Prije nekih 6-7 godina mi se javio strah da bih mogla povrijediti nekoga u porodici,ali interesantno je da su u pitanju samo osobe koje najvise volim i bez kojih je moj zivot nezamisliv. Sada sam majka predivne kcerkice i ponovo mi se vracaju te misli, sada vezane za nju. Nekad me toliko strah preplavi kad sam sama sa njom i dodje mi da sama sebe samaram i stidim se sebe zbog tih misli. Zar je uopste moguce da mogu da pomislim nesto tako :(( za svoje dijete.

    1. Postovana, kao sto sam vec negde iskomentarisala, rec je o opsesivnim mislima ciji se sadrzaj menja ali se obicno tip misli o povredjivanju nekoga javi za one koji su Vam najblizi, sto je Vama apsurdno jer nije u skladu sa onim sto osecate i zato se uplasite. To sto ste Vi nesto pomislili ne mora znaciti da cete tako nesto uraditi niti ta misao nesto govori o Vama. Paradoksalno dok god pridajete znacaja i plasite se takvih misli one ce se javljati, prema tome vazno je oduzeti im znacaj jer su to samo prolazne misli ko i sve druge. Ukoliko zelite mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam dodatno pomogli oko ovog problema. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  25. Postovani, pre oko godinu dana je ovo pocelo. Kad god imam slobodno vreme, mene hvataju lose misli, o nekim stvarima na koje ne mogu da uticem. Prvo sam pocela da citam o trgovini ljudima, nedelju dana sam o tome mislila, pred spavanje, kad ustanem. Onda sam prestala i mislila sam da je gotovo. Proslo je neko vreme, onda sam citala o nasilnom obrezivanju devojcica, cak sam i gledala snimke, po ceo dan su mi bile te slike u glavi. Pokusala sam da ne razmisljam o tome, ali svuda vidim to, u novinama, vidim neku reklamu, malo mi je potrebno..i ponovo gledam snimke. Zanemarim svoj zivot, lose sam raspolozena, malaksala sam, ne smejem se kao pre. Pocele su moje obaveze. Kad se ovo zavrsilo, bilo mi je smesno sto sam se ovim opterecivala. Pa sam ponovo nasla “problem“ i sad citam po forumima i placem ceo dan.
    Imam 20 god. Sve ovo utice na moje studije. Jesu li i ovo opsesivne misli, mogu li ih se nekako otarasiti da se ne vracaju u drugim oblicima?

    1. Postovana, ovo nisu karakteristicne opsesivne misli ali svakako jesu misli koje Vas opterecuju stvarajuci kod Vas razlicita negativna osecanja. Dakle, ono sto je vazno jeste da se zapitate da li imam neke koristi od toga sto neprestalno vrtim zastrasujuce scene po glavi? Da li tako pomazem sebi ili drugima? Jedina funkcija takvih misli/slika je da odrzava losa osecanja kod Vas. Prvi korak je prepoznavanje ovog mehanizma a drugi njegovo zaustavljanje. Bilo bi dobro da nam se javite za psiholosko savetovanje kako bismo preciznije definisali problem i pomogli Vam da ga resite. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  26. Postovana, pre par dana sam bio u bolnici radi ispitivanja porekla hipertenzije i glavobolje na naeurologiji. Samnom u sobi je bio jedan momak koji je reko da cemo svi poludeti i da smo ludi. Od tada mi se javio napad panike koji nikako nemogu da kontrolisem i stalno se plasim da ne poludim. Citam na internetu sva moguca psihicka oboljenje. Takodje kada vidim u novinama da je neko nekoga ubio odma se se opteretim da ja nekog neubijem partnera na primer, i to me drzi i bas se osecam neprijatno, Sta da radim. Bas mi je tesko. U vezi sam 6 godina. Nikada nebi povredio tu osobu. Ali stlano mi je uglavi strah da je neubijem. Ili nekog drugog,

    1. Postovani, izgleda da ste informaciju koju ste culi razvili do nivoa opsesije i usled toga indukovali sebi anksioznost. Prestanite da pretrazujete po internet formima i sajtovima kojekave simptome „ludila“ od toga cete samo jos vise postati anksiozni. Laicka interpretacija simptoma psihickih oboljenja je uglavnom pogresna i cesto samo pogorsava problem. Ukoliko ste u mogucnosti javite nam se za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da resite problem sa opsesivnim mislima i anksioznoscu. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  27. postovana imam osjecaj .kao da mi u glavi nesto govori sad uzmi noz i uradim nekom nesto….i pocnem onda bjezati od osoba ne smijem da pogledam noz i takve stvari….ponekad me strah da cu zapravo zeljeti nekom to da uradim ali nikad nisam bila takva osoba i voljela sam da se druzim sa svakim i osobe koje su mi napravile grozne stvari u zivotu nisam ni pomislila da sta uradim uvijek sam govorila da nisu zasluzile ni da im se obracam…ali kao da me nesto tjera imala sam tjeskobu kao da mi je tjesno u mojoj kozi,strah najradije bi pobjegla od svih…sad pijem apaurin od 2mg i ne osjecam taj nemir i tjeksobu ali su misli prisutne i taj cudan osjecaj u rukama kao da moram nesto napraviti pa uvijek stiskam ruke da umanjim taj osjecaj…jer stvarno nikad nisam bila osoba koja bi mogla koga povrijediti…kad pogledam u neku osobu bojim se da cu je udariti i takve misli……eh onda ne mogu nikog podnijeti kraj sebe jer se jednostavno bojim da kome sta ne napravim…..sad me jos vise strah jer kako sam pocela piti tablete ne osjecam taj nemir i tjeskobu vec samo misli….i pocne mi se desavati da mislim da sam zapravo takva osoba i da bi mogla takvo sta napraviti…pomozite mi….dali su ovo simptomi okp-a

    1. Postovana, problem koji ste opisali se poklapa sa simptomatologijom okp-a. Medikamentozna terapija moze delovati na fiziolosku komponentu ovog problema te pritom smanjiti napetost međutim kognitivna komponenta u vidu opsesivnih misli ostaje i odrzava problem i dalje. Adekvatan psiholoski tretman se najvise fokusira na rad sa opsesivnim mislima. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da resite problem koji ste izneli. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  28. misli sta ako povredim svoje bliznje il sebe dobio sam citajuci o samom ovom poremecaju,nikad nista od toga se nije desilo i svi ti impulsi neki lazni nagoni i misli su laz to sam shvatio,takodje strah od ludila je bio ogroman ali i njega sam nekako suzbio sada imam sledeci problem cesto se pitam dal sam u opste imao opsesivni poremecaj il opsesivni poremecaj licnosti i strah od ludila me jos uvek muci jer nikako ne moguuuu razumeti ovu recenicu“mnoge dusevne bolesti javljaju se u sklopu poremecaja licnosti“zbog ovog mi krecu misli sta ako taj poremecaj moze dovesti do psihoze il neke druge bolesti .

  29. i zaboravih ovo koliko sam shvatio opsesivno kompluzivni poremecaj licnosti je nizi stepen oboljenja od opsesivno kompluzivnog poremecaja i imao sam cvrsto uverenje da sam sve ovo bio utripovao citajuci o tome i da sam mozda samo imao taj poremecaj licnosti ali sve je to palo u vodu zbog te recenice koja me jako plasi,molim vas pomozite mi da razumem sta ona u stvari govori dal zbog tog poremecaja licnosti nastaju neke dusevne bolesti il postoje osobe koje genetski mogu da obole istovremeno i od ovog i od neke dusevne bolesti al postoje i one koje imaju taj poremecaj ali ne i bolest i da to nema veze jedno sa drugim.

  30. strah me da ako slucajno nam taj opsesivni poremecaj licnosti da li mogu da obolim od neke psihoze ili nekok afektivnog bilarnog poremecaja jer sama pomisao da mogu mi budi strah jer sam negde procitao da taj bilarni poremecaj prati poremecaje licnosti a to je neka opasna psihoza i sad me strah da cu to da dobijem 🙁

  31. Postovani,

    Zanima me da li mi je potrebna pomoc, razmisljam jer mi se na svakih 7-10 dana javljaju opsesivne misli sa strahom koje traju po par dana onda se ja borim da ne mislim, zaboravim i taman sto pomislim da je gotovo i malo me prodje, ponovo me uhvati. To se sve desava vec dva i po meseca. Naime imala sam u ovoj godini jako puno losih dogadjaja smrt dragih osoba, operaciju majke sto sam sve jako tesko podnela, zatim jako ruzne snove i nakon svega toga krecu mi strahovi od bolesti, ako procitam u novinama neku ruznu vest ja odmah krecem da strahujem da ce i meni to da se desi. Do sada sam uspevala sama sa sobom da se izborim, ali sada bi trebalo da se udam i pocinjem sada da strahujem da zbog svega sto mi se desavalo necu moci nista. Strahujem od braka, dece i najgore ubi me griza savest jer ja to zelim a plasim se takvih stvari i sve odjednom krece. Imam aritmije srca, nervozu stomaka i kao blago grcenje misica, osecaj napetosti i jako cesto mi se place. Imam utisak da cu zaista da skrenem od tolikih strahova i osecaja krivice, jer mi u zivotu sada sve lepo ide, radim, imam divnu porodicu, decka i odjednom problem mi se desava sa samom sobom.

    1. Postovana, razni stresni dogadjaji su svakako bili okidac da se javi intenzivno i kontinuirano anksiozno stanje koje dodatno prati i opisana psihosomatika. Opsesivne misli samo odrzavaju i pojacavaju osecanja anksioznosti ili straha koji opisujete. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da resiti ovaj problem. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  32. pozdrav,evo ovako ja danima mjesecima imam misli da cu se ubiti i toliko su jake i uhvati me panika al u zadnje vrijeme imam osjecaj kao da ja zelim da se ubijem i imam neke nagone da to uradim nikako se ne mogu opustiti i ubjedjena sam da sam ja u stanju to uraditi pa onda osjecam neku nelagodu da li su i to opsesije ili sam pukla posto imam osjecaj kao da ja to zelim i nekako ne uzivam ni u cemu bojim se da sam i u depresiji i da cu to uraditi molim vas da mi odgovorite

    1. Postovana, moguce je da se radi samo o opsesivnim mislima ali to ne mozemo precizno da Vam kazemo bez detaljnijeg razgovora. U svakom slucaj, obavezno se obratite strucnom licu da bi se utvrdilo o cemu se radi. Srdacan pozdrav.

  33. Postovana , nedavno sam vam pisala i rekli ste da se radi o opsesivnim mislima i vrlo ste me ohrabrili i pomogli mi! Ja bih vas zamolila da mi odgovorite na jos jedno postavljeno pitanje , jer ce mi puno pomoci! Da li se radi samo o opsesivnim mislima ? Kada se oslobodim te dileme , moj problem ce biti resen! Ukratko , nekoliko godina unazad , javljale su mi se misli tipa da bih mogla povrediti nekoga iz svoje porodice , na sta se jako zgrozavam i tesko mi je da tako nesto i napisem . Te misli me nisu toliko ni doticale , jer sam znala da je to glupost , pa su tako i nestajale . Imala sam i napade panike kada izadjem sama na ulicu , mislila sam da cu tako odjednom , bez razloga da poludim ,lupanje srca , preznojavanje. Glavni problem je sto m i se takve misli nakon porodjaja , ponovo javljaju , sada prema mom detetu i takve misli me sada jako plase . Jer , ona mi je sve na svetu i ceo zivot dajem za mog andjela ! Ipak , znam da su to samo misli i da tako nesto nikada ne bih uradila , ali me plasi to sto se javljaju prema mom rodjenom detetu koje mi je sve na svetu . Pre nekih godinu dana sam bila kod psihologa u domu zdravlja , a ona mi je rekla da je to postporodjajna depresija , sto me je jos vise ubedacilo. Medjutim , vremenom ja se osecam sve bolje i bolje , imam volju za sve , uzivam sa svojom divnom porodicom , druzim se , treniram . U biti sam zaista srecna i ovo moje stanje mi ne lici na bilo kakvu depresiju , vec me samo muce te opsesivne misli . Najlepse vas molim da mi odgovorite da li su to samo opsesivne misli i moze li se poludeti od istih! Puno puno vam hvala unapred na odgovoru ! Jako ce mi znaciti ! Hvala jos jednom !

    1. Jos jednom odgovor je to su opsisvne misli i po sredi je anksioznost a ne depresija i ne-ne mozete poludeti od istih (pod ludilom verovatno podrazumevate psihoticni poremecaj). Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  34. Bila bih vam jako zahvalna da mi odgovorite na sledeći problem. Ukratko ću objasniti profil situacije.
    Naime, kako se postaviti prema sebi i drugoj osobi koja vas je bezrazložno povredila (mnogo) a pri tom je toliko bahata, neuviđavna i umišljena da čak i ne smatra da je načinila bol itd. ne izvinjava se ne popravlja grešku, smatra da može raditi šta hoće i uvek je u pravu…Jedan takav profil osobe.
    I onda vi logično (mislim ljudski je donekle) počnete gajiti toliku mržnju prema takvoj osobi i ponašanju jer naprosto samo želite da ta osoba pati isto kao što ste i vi i da oseti kako je kada je nepravedno povređena. Međutim, ta osoba je toliko srećna i bezbrižna da imate utisak da što je neko pokvareniji-više će uživati u životu, a vi i krivi ni dužni ispaštate ni za šta. I onda se ta mržnja (tj. ne puka mržnja već želja za pravdom i odmazdom) toliko pojačava, da vam počne ometati svakodnevicu; sve što želite u toku dana je da se osvetite toj osobi i izborite za pravdu.
    Pošto znamo da pravde nema („pravda je pobeda jačeg“-Platon) a sami ne možemo da je ostvarimo, KAKO SE NOSITI SA OPSESIJOM OSVETE?
    To je definitivno jedno grozno osećanje, ometa svakodnevicu i ugrožava zdravlje. Bila bih mnogo rasterećenija da se oslobodim takvih osećanja, ali želja za nedostižnom pravdom je prejaka…Šta bi ste mi posavetovali?
    Unapred hvala!

  35. imam jedno pitanje: vec duze vreme se borim sa depresijom. Verujem u Boga. To me drzi u zivotu. Nezelim nikoga da povredim ali kada mi suprug uzvrati neku, rec, komentar nemogu vam opisati bol u srcu. Jedino nacin na koji povredjuem sebe :popijev jednu ta lu lwkova u nadi da se necu probuditi. Ali ipak se probudim . Mama sam petoro dece a siromasni smo, veca tuga vam etreba da zivite u siromastvu i dosta toga sto moze da vam se desi. Kako da izadjem iz te depresije. Pre sam zelela da radim sad vise ni to nezelim , jednostavno nezelim da zivim

  36. Postovani, interesuje me Vase misljenje o zakonu privlacnosti tj. da li ako o necemu mislimo povecavamo mogucnost da se i to ostvari? Konkretno u pitanju je razmisljanje o drugoj osobi, o tome da moze da joj se nesto desi ako o tome mislimo iako ne zelimo da mislimo. Probala sam razne tehnike i totalno sam se sludela, i koliko god da se trudim da mislim pozitivno, da izgovaram razne afirmacije nikako da se otarasim losih misli i imam sve simptome anksioznosti, mada nisam bila kod lekara jer ne zelim lekove. Probala sam da se prebacim na druge misli, da se zanimam ali to je kratkog daha.
    Molim vas da mi odgovorite!

    1. Ja sam proucavala zakon privlacnosti i izmedju ostala i dr, stvari… To je vec diskutabilno 🙂 ne bih ovde, ovde je nauka naspram necega takvog mada i nauka to podrzava ali cini mi se ne i ljudi sa nasih prostora 🙂 ? Rado bih ti izasla u susret ako zelis 🙂 ?
      Misli su samo misli, i uvek su promenljive… 🙂

  37. Dobar dan postovana, cenim vas trud i vreme koje posvecujete ljudima.
    Imam sve simptome anksioznosti, vec godinu do godinu ipo, osim panicnih napada, jedan je bio i to prvi i najjaci, koji me je i uveo u sve ovo, dosta simptoma i „senzacija“ racionalno prevazidjem, ne trudim se da ih potisnem, jedne od najtezih simptoma su svakako opsesivne misli i to nije problem, ne trazim da ih racionalizujem, pustim da same od sebe odu i vratio sam se u normalu, poslednjih dana mi je bilo izuzetno lepo, svestan sam da to moze da bude i iluzija, svestan sam da sve moze da se vrati i najbitnije spreman sam na to, ne plasim se, povrh svega ne koristim nikakve lekove, u kakvom god da sam stanju samo pustim da prodje i znam da ce sve biti u redu, i da ja ne duzim pricu. Imam jedan problem, kad odem kod psihologa u obliznjem domu zdravlja, nemam hrabrosti da kazem kakve su mi misli, a zelim. I tako odem po neki put i sve okolisam, imam osecaj kao da cu reci nesto sto ce je sokirati i da ce me prebaciti kod psihijatra ili sta vec, sto ja predpostavljam da je neracionalno razmisljanje, cak i da me prebaci kod psihijatra nije problem, nije mi bitno koje zvanje ima osoba, sve dok je u mogucnosti da mi pomogne. Moje „najgore“ opsesivne misli su bile te da cu nesvesno povrediti osobe koje su mi drage, svoju devojku ili neke druge ljude ili da cu se vremenom ubediti u te svoje strahove i da cu postati tako nesto. Sve sam to prevazisao do trenutka kada sam na vestima cuo, naravno na Pinku, da je u Americi neki vojnik ubio 3 vojnika i ranio 13 osoba, a patio je od depresije i anksioznosti i posttraumatskog stresa, osecam se prilicno obeshrabreno i pocinju da se vracaju strahovi pocinjem opet da pravim razne scenarije u glavi. Sve mi to tesko pada, jer u dubini zaista osecam i zelim da sirim samo ljubav i onda pocinjem da dovodim sve u pitanje i tu svoju ljubav i odakle toliko ljubavi u meni i sta ako je to lazno itd itd, sto znam da je samo misao i da to nije istina, ali pitanja se namecu. Zahvalno ocekujem vas, ukoliko je moguce, brz odgovor i savet. Najiskrenije hvala!

  38. Postovani,
    Imam 17,5 godina i vec dve godine unazad sam imala lose misli za veru,Boga…mislila sam lose drugima,pa u sebi govorila da to ne mislim…plasila sam se za bolesti,pa pomisljala najblizima nesto lose,ali mislim da sam uglavnom terala te misli…medjutim..sada sam postala svega toga,ali sam upala u depresiju…mislim da sam imala okp vec 2 god a da to nisam primecivala,das li je to moguce? mnogo se plasim,isla sam i u crkvu,ali sam se uplakana vratila kuci posle liturgije…plasim se za svojh zivot…plasim se da nisam dobra,da sam bila zla, neosecajna za tudje brige…moje vec sekiram mesec dana,ne mpogu da mi pomognu nikako,inace ljudi za mene misle da sam dobra osoba,uvek sam tu za savet…ali od kad sam to mislila kao da zivim dvostrukim zivotom…ne jedem,ne mogu da spavam…ne mopgu da ucim..plasim se da sam se skroz izokrenula i da sam prihvatila sve negativne stvari…pritom sam pocela sa cupam i kosu…i vec je pola nemam sa glave…pomozite mi plasim se da sam gresnica….da li je moguce da neko ima takav okp a da nije svestan dve,tri godine? jer misli da nema neke posledice iz detinjstva jer sam uvek imala dobre prijatelje,zdravu porodicu…i kad pogledam coveka nekad pomislim nesto lose…hvala unapred

  39. Postovani, moje ime je Kristina I imam OKP. Moj OKP se sastoji u tome da imam napade panike jer se plasim da cu da obolim od sizofrenije. Najbolje resenje za resavanje OKP-a prema misljenjima mnogih strucnjaka jeste suocavanje ili bolje receno izlaganje samom problemu. Ja nisam upoznata sa tim kako mogu da se izlozim takvoj vrsti opasnosti kako bih sebi pomogla. Na zalost u mestu u kome stanujem nisam u mogucnosti da posetim psijatra, psihologa, a istrazivanje I potraga za resenjem na internetu mi se ne cini kao dobar predlog. Da li bih mogla da dobijem mozda neku dodatnu informaciju od Vas kao olaksavajucu okolnost, kao na primer na koji nacin da se sa tim najbolje suocim. Inace jos iz detinjstva sam OKP manifestovala na razlicite druge nacine ali sam ih se uspesno resavala suocavanjem. Opsesivne misli o sizofreniji su pocele onda kada sam bila u prilici da na zalost vidim takvu osobu.
    Unapred hvala.

    1. Draga Kristina… shvati da je to samo strah, samo misao.. to nisi ti :)! Ti si iznad njega… Pricam iz iskustva ja sam se bojala da sa mnom nesto nije u redu, iznova i iznova to se motalo, svaki put kada bih se osecala lose, povezivala bih sa nekim iskustvima i situacijama. Imala sam i napade panike itd,. I to reagovanje i ponavljanje preslisavanje straha nikako ne pomaze! Dakle imas dve mogucnosti… Da brines ili da pustis sve to :). Shvatas da briga nepije vodu- sto bi se reklo, a da pustis, hm? 😉 Ponavljaj sebi to su samo misli, to nisam ja.. shvati ti se plasis bauka- babaroge kao kad si bila mala 🙂 .Pusti da te to prodje. Posle ti je bio smesno sto si se bojala toga jel da? 😀 Pa ko je jos svesno poludeo hm? Draga moja ne plasi sebe, pokusaj nije tesko daj sebi vremena. 😀 Svaki put kada ti naidje strah i nelagodnost reci u sebi sa mnom je sve u redu, i ne opiri se pusti da to prodje… i strah koji mas od mentalnih bolesti kao sto je shizofrenija ce nestati. Veruj mi 🙂 ! Pozdrav

  40. cao imam pitanje pa bih vas molila da mi odg ako imate vremena od dijagnoze F41 patim vec 6godina a sad sam ostala trudna ne pijem nikakve tablete ali i dalje su misli napadi panike osjecaj da se gubim itd prisutni interesujeme da li se moze izgurati trudnoca sa svim tim koje su poslijedice za dijete ako majka boluje od anksioznosti i da li se na porodu ili babinama moze poludjeti od anksioznosti molim vas za odg Hvala…

  41. srdacan pozdrav….ako ste u mogucnosti da mi odgovorite na jedno pitanje….u aprilu mi se razbolio otac a u to vrijeme sam radila mnogo nocnih smjena u bolnici…pocela sam da malo spavam i ako zaspim budima se….pocela sam strahovati za sebe da nikad se necu mirno zaspati,naspavati se itd..javila sam se centar za mentalno zdravlje i dijagnoza“reakcija na stres“
    U to vrijeme nisam znala za izraze depersonilizacija i deariliyacija…i jos kojesta nekakvih reakcija…sad sam ok sto se tice tih simptoma sve mi se povuklo ali pred spavanje sam totalno i dalje ukocena i nekako se unervozim jer me brine kako cu zaspati,,,doktorica mi je propisala misral 0.25 samo da ga uvece pijem i to praktikujem ali ja to ne zelim…zelim miran i spokojan san…posto ne zelim da me ovo stanje ukoci i paralizuje mnogo izlazim..vozim biciklo..izmisljam neke obaveze…citam itd itd… Pitanje za Vas Sanja Marjanovic,dipl.psiholog kako pobijediti taj strah i tu ukocenost ..kako pobijediti te misli jer su mi dosadile a ja sam jako umorna od njih…
    Hvala i srdacan pozdrav !

  42. Problem: imam utisak da svojim mislima koje su uzasne, mogu prouzrokovati neku nesrecu osobi/osobama koje su mi veoma drage (sestric, sestra, devojka)… Misli me teraju da svesno besmisleno ponavljam radnju (preskacem prag, pa se vratim i sl.) kako bih, svestan besmislenosti toga, sprecio to.
    godinama sam upozoravan od strane oca (koga sam u to vreme cenio, postovao i voleo) da je komsika koja se druzila sa mojim roditeljima (majkom) verski naopaka i da nam cini zlo u kuci. To je, ponavljam, trajalo godinama. Ja sada imam 24 godina i pre 4-5 godina je ta osoba posle duzeg vremena dosla kod majke, sestre i mene u goste, nenajavljena (otac i majka su razvedeni i u to vreme je bilo desetak godina kako nisu zajedno). Ja sam te osobe nastavio da se bojim imajuci isto misljenje kao i ranijih godina, koje mi je otac usadjivao. Kad sam ugledao osobu u svom stanu, kao da sam video vraga i od tada imam simptome OKP-a, kog je ustanovio privatni psihijatar i psihijatar zdravstvenog centra. Da li je moguce da sam informacije koje sam cuo od oca razvio do nivoa opsesije i usled toga indukovao sebi anksioznost? Da li trebam da se bez obzira na misli krecem i funkcionisem normalno? Osecam se paralizovano pet godina.

  43. Draga MARIJA citala sam tvoj tekst zelim da pitam kako si ? Vidim inamo slicnu situaciju dali su ti rekli da su to opsesivne misli ili nesta drugo? Molim te za odgovor mnogo bi pomoglo.. Hvala unapred.. Bilo bi mnogo lakse da znam dali su to isto oko.. Pozdrav

  44. A vama puno hvala na ovu predivnu sajtu mnogima ste pomogli.. Opsesivne misli i mene muce a najvise uvezi mene i najblizina i slicno ko kod marije jos nisam sigurna dali su opsesivne misli jer kao sto ona kaze neke nagona da ja to nao zelim ili svidja hajde to nego mi je sad preslo da kao pomislim neko me nagovara nagoni recimo (bog) pa strah me dali je to vec shizofrenija to mi je najveci strah.. Molim vas na odgovor jer vidim nista davno odgovorili na pitanje.. Hvala puno

    1. Ako neko imam ospesivne misli ne znaci da ima shiozfreniju. Strah od shizofrenije nije isto sto i shizofrenija. Shizofrenija je ozbiljno dusevno oboljenje. Kada neko oboli od shizofrenije on ili ona nema svest o tome da je usla u psihozu, jer osnovna odlika psihoze jeste gubitak kontakta sa realnoscu sto kod vas nije slucaj. Pozdrav

  45. Ja sam sve fore skoro procitale i dosla do toga da je okp eto zelim samo da su to isto opsesivne misli samo malo drugacije rekli da su to sve opsesivne misli jer sam kao djete imala strah da se mojim roditelja nesta desi pa sam morala svetlo po sto puta palit i gasiti da hin se nesta ne desi to je u jedno vreme stalo.. a sad sam se malo uzmermirila zbog vaseg odgovora na marijino pitanje i zelim znati jesu li to opm ma da i u sebi nekako znam da je glupost ali ponekad sama sebi ne vjerujem i opet udjem u taj krug i svasta mi padne ba pamet

  46. Hvala vlada sve mi to znamo ali tesko da svatimo da to nije to jer je ponekad tako realno da pocnemo da sumnjamo ali i to je deo opsesivni lisli da nemam dovolno rastojanje od tih misli i slika.. Eto toliko sam naucila ali nekaze se da je opk bolest od sumnje tako udjes u krug a i nekako opet izadjes pa cujes opet nesta i opet tako pocinje.. Uzas ali nadam da sam barem mogla pomoc iako imam i ja sumjam i sumnjam.. Pozdrav

  47. Najgori je osjecaj kad predjes sve opsesivne misli pa te opet zezaju i nagovaraju da kao hocemo stvarno i gaj osjecaj da ce se nesta desiti nagoniti nesto lose uraditi to je sad moj najveci poblem ali nadam se da su to lpet misli koje me varaju kao da ja to sve hocu ili zelim uraditi. Ma uzasno taman prebrodis nesta opet ti padne nesto drugo napamet .. Opsesivne misli trazu i trazu dok te ne uhvatu tamo gde najvise boli ali niko nije bez manje svako ima takve misli samo sto se mi örevise njih plasimo.. Ja sam pocela provocirAti te misli dala sam hin cak i ime haso i huso 🙂 kazem him opet vi kako ce te danasa me plasite a ja nisam vise naivna budite tu i kad vam dosadim opet mozete ici .. Tako sam ucila u treapiju

  48. Gledao sam pomracenje sunca i odjednom mi je na pamet da cu sad postati nenormalan imam inace opsesivne misli ali su vise bili da sam homoseksualac a imam devojku koju volim inace me povlace zene. Zelim da znam dali te misli da cu da poludim sto sam to video

  49. Inace normalan mozak nista nemisli u tom trenutku drugi uzivaju dok do gledaju a meni je to pale na pamet i cudno se osjecam jesu to samo nove opsesivne misli ili trebam da se brinen o mojoj psihi.. Pozdrav

  50. U poslednje vreme zelim da neke osobe koje me povredjuju pate ali ne zamisljam slike strave i uzasa vec zelim da se osecaju povredjeno kao i ja, da osete kako je meni bilo kada su me povredile. Ljudi u mom okruzenju su osetili tu promenu na meni i misle da treba da idem na ,,posmatranje“ pa me interesuje da li je to opasno po moje zdravlje i ako jeste kako mogu da se izlecim. Unapred hvala.

  51. Postovani,pre godinu dana nakon nagomilanih stresova pocinju strahovi o gubitku kontrole nad ponasanjem,tipa da cu odati tajne,povrediti nekoga verbalno itd.nakon toga pocinje preispitivanje proslosti da nisam nesto slucajno u zivotu uradila lose nekome i tu pronalazim neka secanja iz detinjstva ,ne znam koliko su tacna ali me uzrujavaju.ne radi se ni o kakvom zlostavljanju nego o decijim istrazivanjima.nakon toga dobijm napad panike i odlazim svojevoljno kod psihijatra,dobijam dijagnozu anks.blaga depresija i prisilne misli.uvodi terapiju,koja vas vezuje da dolazite kod njih.ali ne dobijam nikakav praktican savet za borbu s mislima .pri tom sam isla ko privatnika.nakon godinu dana mi je receno da sam zdrava a ja i dalje imam strah da cu pricati gluposti,povrediti nekoga verbalno,potreba za pravdanjem ,preispitivanje secanja sto me jos vise uzrujava a pri tom je o takvim mislima besmisleno razgovarat i sa porodicom,te vas molim da mi objasnite da li mogu praktikovati tehniku koju navodite kod prisilnih misli ako su u pitanju secanja,i ako imate savet kako blokirati misli,vidim da se to pominje ali ne znam tehniku.hvala unapred

    1. Postovana Dado, ukoliko ste u mogucnosti najbolje bi bilo da nam se javite za par tretmana gde ce Vam biti objasnjene tehnike ali i druge vazne informacije vezane za ovaj problem sto ce Vam pomoci da prevazidjete opsesivne misli i anksioznost. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  52. Poštovani,imam 19 godina i gej sam…Naravno to nema apsolutno nikakve veze sa opsesivnim mislima,ali su od skoro počeli da mi se javljaju strahovi vezane za druge stvari.Jedan prijatelj mi je pričao o diskriminaciji u udžbenicima gde su homoseksualce svrstali sa pedofilijom,nekrofilijom,zoolofilijom itd. i od tada su počele misli i slike. Pre su bile jako intezivne,čak sam se u jednom trenutku plašio da ću možda povrediti članove porodice zbog toga.Iako sam svestan da je to apsurdno i da zapravo nikada ne bih nikoga povredio.Nervira me ta činjenica što te slike i misli moram da isponavljam neograničeni broj puta,što je veoma iscrpljujuće za mene…Sada je stanje malo bolje,tj. blaže,a ne osuđujem se da odem kod psihologa na razgovor niti želim da zabrinjavam moje. Zanima me da li postoji neki način da se osobe izleče same,bez pomoći psihologa?

    1. Postocani Milane, kao sto ste pretpostavili radi se o OKP-u. Ne treba da se plasite odlaska psihologu, ako zelite mozete se nama javiti za savetovanje. Ovajhttp://vaspsiholog.com/2014/02/mehanizam-funkcionisanja-opsesivno-kompulzivnog-poremecaja/ i slicni tekstovi sa naseg sajta Vam mogu pomoci u razumevanju i prevazilazenju OKP-a. Srdacno, Sanja M. dipl.psiholog

  53. Postovani, treba mi pomoc. Naime, moj suprug mi je priznao da se vec otprilike 5 godina bori sa jednim strahom. Boji se da ce uzeti noz i ubiti mene i sebe. Bila sam užasnuta, jer imamo super brak. Nemamo nikakvih problema opcenito. Sad imamo i dvogodisnjeg sina. A moj suprug je jucer opet imao napade tog straha. Tlak mu je bio 198 sa 126, kaze da je osjetio jako lupanje srca, da mu je zujalo u ušima,ruke,prsti hladni.. ja sam na njemu vidila da nesto nije uredu, jer su mu usne pomodrile i sav je dobio neku cudnu boju lica.. znam da pati i da se bori sa tim strahom.ja znam da on nije sposoban uciniti tako sto meni ili nasem sinu, ali kako da mu pomognem… toliko mi ga zao, jer pati i fizicki i psihicki.u tim trenucima on nemoze biti u kuci.kaze mora vani.bilo gdje.samo izic vani.u setnju. Pa se tako desavalo da se u noci probudi zbog tog straha i panike i ide u noci vani setati… Inace se ne bojim da ce ubiti mene, sebe ili nase djete nego mi je tesko gledati ga kako pati , a ne mogu mu pomoci.. ili bi se pak morala bojati da ce uciniti nesto?? Molim vas recite mi sto bi to moglo biti sa mojim suprugom? Pomozite mi…. unaprijed hvala!

  54. Dobar dan drage mame i dragi psihologi nadam se da ce te i meni malo stati uz pomoc. Mene strah visine i kad sa sedela sa bebom na balkon i meni su naisli misli tipa : baci je dole ili skoci itd ili strah me ostrij nozeva i imam misli tipa ubodi itd znali kao da me tera taj misao ili glas u mojoj glavi da izgubim kontroli u tom trenutku sam bacila noz sa ruku jer sam osecala neki nagon kao da sam spremna bila da to uradim naravno da to ne zelim da sam dobra majka za svoje djete ali te misli mi nedaju mira i postajem strasljiva u nekim situacijama i izbegavam ponekad opasne situacije. Moguli me te misli stvarno natjerati da izgubim kontrolu i da naudim sebi ili mojoj bebi? Kako da pobedim strah od noza i visine da ne strahujem kad me te misli nadju? Pozdrav

    1. Postovana Eva, ono sto ste opisali su simptomi OKP-a. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti kako bismo Vam pomogli da resite problem. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  55. Vi ste zaista divni i mnogo vam hvala na odg. Moja prijateljica ima isto probl sa okp ja sam joj pokazala vasu stranici i odusevila i zeli da vas pozdravim sto ste omogucili da mozemo da pricamo o privatnim problemima i sto nam dajete sajvete nikad nemojte prestati jer nas narod treba ljude kao sto ste vi .. Pozdrav

  56. Pozdrav. Imao sam u poslednjih pet godina par panicnih napada, ali to sam da kazem prevazisao, s tim sto su ostale po glavi da mi se vrte razne misli „sta ako“ i razne scene nasilja itd.. U pocetku sam pokusavao da ih potisnem, ali nije islo. Posle nekog vremena procitao sam u jednoj knjizi, da te misli trebamo prihatiti i reci „to je u redu, mogu da ostanu u umu, ja im necu pridavati paznje…“. Od kad sam poceo tako da se ponasam prema njima, jednostavno su prestale da me plase i mnogo se lepo osecam, maltene izleceno. Kad mi dodje neka misao, ja to pomislim u sebi i ona gubi znacaj. E sada se ja pitam, sta ako je to kompulzivna radnja??? Inace dok nisam sebi postavio to pitanje bilo mi je super. Inace da naglasim da ne moram obavezno da promislim tu recenicu, vec ja to zelim, jer mi stvarno daje relaksirajuce – srecan osecaj 🙂 pozz

    1. Postovani, to je dobar nacin da prevazidjete ovaj problem. Ipak, Vas OKP-deo mozga (ovo je pojednostavljeno receno) Vam i dalje salje pogresne informacije (sumnju) koje ne treba da slusate. Ostanite dosledni i nemojte pridavati znacaj opsesivnim mislima. Srdacano, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  57. Eva 1 nadam se da je i tebi odgovoreno pitanje sad tek vidim da imamo isto ime pa sam se
    Pitala kome je sanja odgovorila meni ili tebi 🙂 ali ja mislim da ovaj njen savjet vazi i za tvog muza i za moj problem ( nadam se) samo sto ja vise ne bjezim iz situacije i pokusamam da se suptrostavim koja me plasi..) pozdrav i sve najbolje za tvog muza

  58. Pozdrav, bolujem od anksioznosti. Za dva meseca se udajem i imam veliki strah kako cu da podnesem taj prelaz i preseljenje. Molim vas kazite mi neki savet kako da to prevazidjem uspesno ne zelim da sama sebi upropastim najlepsi dan u zivotu. Ako je neko bio u slicnoj situaciji kao ja neka pise.

  59. Postovani,imam 29 god.i dvoje dece,sa drugim detetom sam se porodila pre 7 mes.bolujem od anks.ali ne pijem lekove,sama se borim.medjutim ja to dete nikako ne mogu da doživim,volim ga puno,akti imam misli tipa šta ako ja ovo sanjam,jer nikako ne mogu da je doživim.nadam se da sam dobro objasnila.

  60. Imam trenutno fazu da se osecam depresivno ali ja sam primetila da nedelju pre nego sto treba da dobijem menstriaciju meni je razpolozene nekako nula odma planem za sitnice i opsesivne misli se pojacaju ! Trenutno me plasi da nisam sretna strah me da ovo stanje ne ostane da se cu se stalno osecati ovako a nemam bog zna neki razlog. Imam divnu decu supruga itd… Mozda su samo hormoni upitanju jet sam citala da se cesto to stanje kod zena pre menstruacije pobojsa.. Opsesivne misli imam davno ali sam naucila kako treba da nastupim.. Meni su opsesivne misli uvjek raznim sadrzajen uvjek se menjaju da ubijam da imam nagone da uradim udes nedaj boze u prisustvon moje porodice djece znaci bas agresivnoj prirodi.. Idemo na odmor i zelim da mi date savjet ako moze..pitanje je kratko: Postoju li opesivne misli napr kao kad neko prica ali niko niju tu znaci da ja to umisljam .. Znam mozda je neobicno ali mene to trenutno muci 😉 odma sam pomislila sad dobijas psihozu cim tako nesta mislis… ako ste me razumeli sta mislim ili napr da zamisljam da su mi opssivni misli realni ili ponekad zamislajm svasta kao kad gledam film ispred sebe bilo sta zivotinje ili nebitne stvari slike kako se strasne stcari desavaju meni ili mojoj porodici.. Ali nekako sam sve te misli prebrodila jedino mi je ostalo to sto trenutno zamisljam da kao zamisljam da neko prica samnom :/ pozdravvvv iz nemacke

  61. Ili to samo opsesivne misli „pricaju“i varauje me da opet strahujem da trazu zaku da me opet nateraju sa sumnjam dali sam normalna ili nisam pozz ☺️☺️

  62. Poštovana, imam sličan problem kao i većina ljudi koji se javljaju, imam nagone da ubijem nekog od clanova obitelji, udavim ili kad vidim nož da ga i upotrijebim, ne mogu da jedem, bude mi muka u želudcu, ne mogu da dišem normalno, trnci me prolaze, doktor mi je dao Aloru, obitelj mi zna za to, zanima me koliko treba da ovaj osjecaj prode i prolazi li uopce? Kako da prestanem pridavati pažnju ovim mislima?

    1. Postovana Amelie, opsesivno-kompulsivni poremecaj se pre svega resava zauzimanjem drugacijeg stava prema opsesivnim mislima. One su tu svakoga dana ali je poenta da ih obelezite kao simptom OKP-a a ne kao deo sopstvene licnosti sa kojima mozete da uporedo funkcionisete i obavljate sve druge aktivnosti. Vremenom one prolaze. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  63. Postovani kako objasnjavate te „nagone“ u okp.. Zasto se taj osecaj pojavljuje i ja nazalost imam opsesivne misli a mene vise plasi te nagone ili impulse koje se pojavu sa tim mislima naprimjer isto kad vidim noz osetim jak nagon kao da cu u istoj sekundi nesta da uradim
    Iako ne zelim a onda kao po obicaju cim imam te nagone mozda nisu opsesivne misli mozda ja to hocu cin to osecam ili naprimet kad sedim na volanom .. Zelela bih da znam tagodje dali su nagone bezopasne iako pocinje sumnja dali sam to ja dali je to mozda moja zelja da uradim nesta ili su to opsesivne misli i deo ono mnogo bi mi pomogli jer nigde nista bas objasnili kako se manifestuje taj nagon ili impuls.. Pozdrav

  64. Postovana gospodjo, Imam vrlo tesko opterecenje sa OKP za koji pretpostavljam da pripada tipu „Pure O“. Svjestan sam problema vec 32 godine (sada imam 40) i po zanimanju sam Univerzitetski profesor, pa mi OKP Pure O predstavlja usporavajuci faktor u naučnom radu. Posto mi je supruga ljekar, trazio sam strucnu pomoc vise puta. Međutim nisam uopce zadovoljan sa učinkom ni kod psihijatara i u javnom i u privatnom sektoru. Inace sam imao vrlo, vrlo traumatican zivot i prozivio sam deveti krug pakla, što nimalo nije doprinosilo stabilnosti moje osobnosti. Zbog tih traumaticnih iskustava imam vrlo interesantan iracionalan, nesotvarljiv i besmislen strah da cu se vratiti u proslost…. i moram vrsiti citav niz radnji kako bi odagnao takve misli.

  65. Postovani, zamolila bih vas za savet. Imam 23 godine i vec 6 godina se sama borim sa mislima o sopstvenoj smrti tj nemogunosti da prihvatim da ce se dogoditi i stalnim strahom da bi mi svaki dogadjaj mogao biti poslednji. Ove misli su me okupirale, smirivala sam se pisuci pesme i price i nekako uspevala da drzim sebe „u normali“. Inace imam vrlo nisko samopouzdanje i ne volim da budem okruzena ljudima, i sve kontakte smanjujem na minimum sem kontakata sa mojom porodicom i deckom. Od pre 2 godine(4 sam godina fakulteta) pocela sam da dobijam napade straha kad izadjem na ispit (nekontrolisano se tresem (i ruke i noge), muka mi je, imam dijareju, nerazumno govorim ), a od ove godine i po nekoliko dana pre ispita. Uz to sam ovog meseca 2 puta zavrsila u hitnoj zbog napada panike, prvi put sam se gusila i imala osecaj da nema vazduha u prostoriji, drugi put sam imala osecaj „knedle u grlu“ i konstantno sam podrigivala i nisam mogla da jedem ni pijem . Od tada svaki put kada jedem, ja razmisljam o tome da li cu da se ugusim i sama sebi pogorsavam stvari. Moje pitanje je koji je ovo poremecaj? I da li moze da se resi razgovorom ili su potrebni i lekovi? Hvala vam puno,unapred.

    1. Postovana Kaca, radi se o kombinaciji nekoliko anksioznih poremecaja, najverovatnije je da postoji generalizovani anksiozni poremecaj i socijalna fobija ali bi bilo najbolje da nam se obratite za tretman kako bismo mogli da definisemo problem. Drugi deo pitanja o medikamentoznoj terapiji takodje podrazumeva da moramo prvo da obavimo strucnu procenu a onda da donesemo zakljucak. Srdacan pozdrav, Sanja Marjanovic dipl. psiholog

  66. Mozete li ni odg na moje pitanje gore bila bi vam zahvalna.. I jos nesto ako moze moj prob. Je isto da sam strasljiva cim nesta vidim ili procitam meni se utupi u glavu i opsesivni misli opet pocnu.. Sad sam citala od jedne Ane koja radi to ili to da se nesta ne desi to je isto sinptom okp ili?? Samo sto je jos napisala da se udar po glavi ?? O cemu se radi jeli u pitanju neka psihoza?? Pozdrav

    1. Postovana Minka, osobe koje imaju razvijene anksiozne poremecaje gotovo u svim situacijama imaju sklonost da „prilepljuju“ nove simptome za sebe. Ovo sam cesto sretala u praksi i svakako je samo jos jedna karakteristika neuroticnosti. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  67. Cao prvi put se osecam normalno odkad sam citala vase savjete mislila sam da nema niko ovaj problem osim mene i sumnjala dam da sam mozda ubica ili luda.. Do jucer sam mislila da sam losa majka da sam monstrum jer imam misli prema mome detetu nezelim i da pisem znaci najgore misli koje mogu da mi padnu na umu 🙁 kao i sto svi pisu te nagone osecam da uvredim dete ili gore.. kad se je igrala ja sam pomislila da ja to mozda hocu ili zelim da uradim i onda sam bila ceo dan nervozna zbog tih misli jer sam mislila da ja to hocu zelim jer zato sto imam isto te nagone.. Pa onda mi govoru misli da se predam jer ja to zelim itd .. Ponekad nemogu ni da joj se radujem i mi se nasmeje ili kad se igram snjom onda opet tako pocnem da mislim bilo sta da radim mene napadnu takvih misli iscprljena sam.. Jeli to isto okp kad mislim da hocu cim imam te nagone?? Molim odgovorite mi jer telim opet iako imam te misli da se radujem
    I sve da radim ko pre

  68. imam 25god imala sam napad panike odjednom mi je u stanu gdje sam bila sama naisla misao da cu se bacit kroz prozor,tad me strah uhvatio pobjegla sam sama od sebe zakljucala se u wc.od tad se osjecam lose nadolazile su misli da djetetu uradi nestomuzu ili nekomo bliznjem.tu misao sam nekako zataskala,onda je bio noz i taj strah znam da je to samo misao dokazivala sam sebi i prislonila ga i ubjedila se da to necu uradit.ima tu sitnica strah od putovanja i to,al sad me izludi visina izbjegavam otic svojima zive visoko odma me to jede.ko na iglama budem to nemogu testirat ako pokusam haha,strah me sama nikad nebi ostajtja u stanu vise.sta mislite dali bi to uradila ili je to samo ovaj glupi poremecaj.tesko je zivjet sa ovim.sve ove ljude razumijem ih,al mi je i lakse nisam sama.sramota me govorit o ovom.hvala

  69. Imam jedno pitanje koje me muci iako su mi rekli hiljadu puta i psiholozi i psihijatri da nema nista od toga. Zanima me da li moze da se poludi od takvih nelagodnih misli koje se javljaju tek tako nicim izazvane? Imam strah da ne pocnem odjednom naglas da pricam o svemu tome sto mislim i preispitujem sebe da li sam poludela. Onda upanicim i citavo telo mi se oduzima od straha. Idem redovno na razgovore sa jednim divnim covekom, pedagogom po struci i mnogo mi pomaze ali se strah opet javlja. Sta uraditi? Samo zelim potvrdu da se ne moze poludeti i pricati naglas o tome jer ja unapred zamisljam kako ce sve to izgledati i kako mi se svi cude sta pricam. Inace imam decka, porodica je uz mene, studiram Uciteljski fakultet. Hvala na odgovoru.

  70. Zdravo svima
    Imam jedno pitanje kod mene je sve mešano imam misli od svega i od povredjivanje drugih i da ono što mislim govorim drugima
    A ostavljala sam komentare i na drugoj temi o opsesivnim mislima pa da li se može preminuti od paničnog poremećaja i anksioznosti sa napadom panike kada si sam i strah te da sam sediš kući

    1. Postovana Milice, moze postojati kombinacija panicnog poremecaja i opsesivnih misli sve to potpada pod problematiku anksioznih poremecaja. Od anksiozmosti se ne umire, svi simptomi su apsolutno bezopasni ali je treba prevazici na adekvatan nacin kako bi se poboljsao kvalitet zivota. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  71. Postovana

    DIjahnosticiran mi je okp i anksioznost…pijem i lijekove…nakon poroda strah da ne ucinim neato svom djetetu pa sam naravno isla citat po forumima i dobro se zakopala…pa su pocele misli kako mi je moje dijete strano…onda sam u tom momentu pokusala razvit osjecaj prema djetetu i nisam mogla…sta sam vise razmisljala o tome…moje dijete mi je bilo sve vise strano? Da li je to okp?

  72. Postovani,
    Kod mene su konstantno prisutni strahovi zbog misli tipa da nesto zdravstveno nije u redu sa mnom, da moram hitno izvrsiti sve preglede, opsednut sam citanjem i pretragom i najmanjeg simptoma koji me uznemiri i odmah zatim, postanem ubedjen da je ta dijagnoza meni adekvatna i da bolujem od te bolesti. A s druge strane ni u snu se ne bih usudio otici na pregled osim ako nije nesto ekstremno opterecujuce u pitanju… Pocinjem da uvidjam da to nije normalno ali eto mi tu opet problema, i najvise me opterecuje kad pocnem razmisljati o vremenu koje sam izgubio ne radeci na resavanju ovog mog problema, vec sve vise se zatvarati u sebe…

    Zadnji put sam bio kod lekara pre nekih 2 meseca i tad sam se obratio iz straha da cu poludeti od konstantne nesanice koja me danima mucila. Problem nesanice sam resio ali i dalje sam opterecen mislima o tome da nesto nije u redu sa mnom, narocito posle vadjenja krvi za rezultate kad sam doziveo kao neko gubljenje svesti i kad su me povratili (posle sam pretragom po internetu naleteo na clanak da se moze raditi o fobiji od igle odnosno o ispoljenom panicnom napadu) ali ni sam vise nisam siguran kome verovati… Od tada to je postalo toliko opterecujuce u svakom smislu da ne mogu vise obavljati nijednu svakodnevnu aktivnost a da u pozadini mozak ne radi 100 na sat i gotovo svaki dan mi se svodi na depresivno i bezvoljno zivotarenje i konstantno razmisljanje o problemima i tom strahu. Ujutru cim se probudim pocinje razmisljanje o tome i tu mi se automatski pokvari raspolozenje do te mere da mi se vise ni ne ustaje iz kreveta ni ne komunicira bilo s kim, pa cak ni clanovima najblize porodice. Zao mi je sto su ljudi oko mene prinudjeni na neki nacin da me trpe takvog ali istovremeno mi je jasno da oni nemaju predstavu sta se zbiva sa mnom jer o tome nisam ni sa kim pricao. Sve redje izlazim i obicno ako i izadjem svodi se na druzenje s nekim ko ce vise pricati nego postavljati pitanja. Poceo sam da gubim osecaj za trivijalne razgovore o obicnim aktivnostima, desavanjima u svetu, bilo cemu… jer se sve svede na par jednostavnih recenica. Ovo je se oteglo jedan duzi period i izgubio sam i na tezini, dosta manje jedem, izgubio sam i dosta kontakata s ljudima i clanovima familije i prijao bi mi i najmanji savet da li se moram obratiti psihijatru povodom mog problema ili neki drugi konkretan korak?

    1. Postovani, najbolje bi bilo da nam se javite za psiholosko savetovanje uzivo/putem skajpa kako bismo mogli adekatno da Vam pomognemo da prevazidjete problem. Sradacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master

  73. ja imam strah, a taj je strah nastao kada sam čula vijest da je
    majka svome djetetu naudila sa nožem. to je za mene bilo strašno. to sam u nekoliko navrata zaboravljala, a sada ima nekoliko opet sam u nekoj krizi. Stalno se preispitujem što mora da se desi da se to uradi.

    1. Postovana Ivana, nemate razloga da se oko toga brinete, prosto takve stvari se desavaju i rezltat su teskih psihickih oboljenja koja nisu adekvatno lecena. Cesto ljudi koji su anksiozni reaguju sa strahom na ovakve vesti. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master

  74. Poštovani,
    Periodično se suočavam sa pretpostavljam opsesivnim mislima koje su koncentrisane oko toga da ću nožem ubiti članove svoje porodice, nakon čega nastupa panični napad, jer je takva misao nešto što se kosi sa onim šta sam ja. Ipak, to se ne desava svakodnevno, već uglavnom kada je iz nekog razloga povećan nivo svakodnevnog stresa. Ono što jeste učestalije jesu nekakvi tikovi i moram priznati ponekad izvesno prejedanje. Zanima me da li su to takođe simptomi OKPa i na koji način da čovek prihvati te misli i da im ne pridaje značaj?
    Srdačan pozdrav!

  75. Imao sam te misli i jake strahove sada je to na minimumu ali jedna recenica mi neda mira koju sam na netu procitao „ovakve misli se skoro nikad ne ispunjuju“ mene zanima jel de ne ispunjuju bas nikad ili da?

  76. Izvinjavam se sto smetam ali muci me jos jedna dilema meni dok neko ne spomene rec anksioznost ja sam ok i super cim to cujem odmah se uplasim i onda krenu misli da cu sebi nes uraditi jer imam taj poremecaj da cu pasti u depresiju acto mi krene jercsam to procitao da moze da se desi ako je osoba dugo anksiozna ali ja sam sasvim ok dok ne cujem tu rec i da neko o tome prica mene zanima je li ovo kod mene ipak samo strah od anksioznosti a ne anksioznos a ako je anksioznost kako da se resim straha od nje jer pomisao da je imam budi mivtaj strah da cu sebi nes uraditi,je li moguce da sam samo umislio da patim od ovog poremecaja ,kad nikad nebi cuo za nju ja bi bio ok .

  77. Postovani Ermine, u pitanu je anksioznost koja se javlja u obliku psesivnih misli. To su misli anksiozne prirode koje nisu opasne i pretstavjljaju samo simptom vaseg straha od straha. Mozete na nasem sajtu procitati mnogo tekstova o tome kako da prevazidjete te misli, mozete zakazati vas termin savetovanja putem skajpa ako zelite moju pomoc ili mozete kupiti nas program za prevazilazenje iracionanih misli koji mozete naci u nasoj prodavnici u glavnom meniju naseg sajta. Srdcan pozdrav

  78. Postovani/a pozdrav oprostite sto vas ometam obratio bih vam se u vezi mog problema.Ja sam Milan imam 22 godine.Prije 10 dana sam imao zdravstvenih problema.Mislio sam da je Jetra u pitanju i da je ozbiljnije ostecenje,iako ne pijem i ne pusim.U ponedjeljak sam uradio nalaze koji su bili gotovi u Utorak.Medjutim prije nego sto cu otici po nalaze sjedio sam kuci sa ocem i odjednom mi se javila misao kako bih morao ili trebao ubiti oca zato sto mi se ovo desava sa jetrom.Inace sam i prije imao problema sa mislima ali u sebi kazem ne moram to uraditi i to prodje.U ovom slucaju ne sjecam se kako sam tad reagovao u tom trenutku i to je proslo.Nedugo nakon toga otac mi je rekao:Vidjeces da ti nije nista“Ja sam u sebi pomislio tj odjednom mi se pojavila misao „Ja cu tebe ubiti“.I ta me je misao tada prosla ne znam kako a da nisam odreagovao. Otisao sam po nalaze i sve je bilo okej,poslije nalaza na posao i radio drugu smjenu.Medjutim pred kraj druge smjene mi se javila misao da sam nesto tada rekao za oca.Vratila mi se ona moja misao da cu ili moram ubiti oca zato sto mi se desavalo to sa jetrom.U Tom trenutku mi je lupalo u grudima,kao sam se prepao jer znam sta to znaci.Nekako sam uvjeren da ono sto pomislimo da to moramo i uraditi.Da ce se nesto desiti ako to ne uradimo.Od tada stalno razmisljam o tome da se to mora uraditi,da je to jedno pravilo koje se mora ispuniti.Nekako trazim razuvjeravanje i nadjem razlog zasto to ne moram uraditi i smirim se,ali mi i dalje u podsvjesti to.Onda nakon nekog vremena kao da zaboravim taj razlog i opet isto tipa Sta ako moram to uraditi,sta ako se to mora uraditi jer sam rekao(pomislio)o tome a ja to ne zelim uraditi.Molio bih vas za bilo kakav savjet ili odgovor i kakvu ja imam prognozu.Da li cu do kraja zivota misliti kako moram ovo uraditi?Moze li se ovo izljieciti.Hvala vam mnogo.

    1. Dodao bih i da me opsjedaju ludacke misli da ako to ne uradim da ce se nesto desiti,tipa da moram to uraditi jer ako to ne uradim desavace se neke lose stvari u svijetu za koje sam odgovoran jer to nisam uradio,tipa:desi se nesto na TVu ja pomislim e to se desilo zato sto nisam ubio oca.Moram to uraditi da se to vise ne desava.Da li ima lijeka?

  79. Postovani imam te misli da cu nauditi sebi i svojim bliskim osobama ali najvise me plasi taj nagon u nogama i rukama kao da cu svakog sekunda da krenem zanima me je li to samo simptom okp? Ccesto se uplasim sta ako sam u depresiji a znam da nisam normalno uzivam u zivotu al lad me taj strah ufati dobijem taj osecaj kao da zelim nekog povrediti il sebe a uopste to ne zelim ,utripujem da sam u depresiji a nisam molim vas odg te mi o cemu se ovde radi je li ovo okp?

    1. Postovani Marko, u pitanju jeste OKP. Ukoliko ste u mogucnosti bilo bi dobro da nam se javite sa psiholosko savetovanje kako bismo mogli da Vam pomognemo da lakse prevazidjete ovaj problem. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master

  80. I da pre godinu dana imao sam isti problem i sam to sve prevazisao bilo mi je extra godinu dana al sad opet imam ove probleme imam taj strah od depresije ako osetim malu dosadu razocarenje il ne il nes odmah mi krenu misli da cu povrediti sebe onda se pitam dal to zelim pa dobijem osecaj lo da zelim onda me uhvati panika od tog osecaja jer to nebi nikad sebi zeleo uraditi ,pa misao da cu da prolazim kroz sve isto pa opet osecaj da to necu izdrzati da cu sebe povrediti osecaj ko da to zelim a znam da ne zelim nekad me uhvati nervoza od svega ovog rado bi sebi samar opalio glupost,i ti nagoni u rukama i nogama kao da cu krenuti a nikad nisam ni pre ni sada krenuo da nes uradim zanima me je li ovo samo okp molim vas odg te mi mnogo ce mi znaciti.

  81. Postovana hvala vam puno nisam trenutno u mogucnosti ali kad budem mogao zakazacu termin kod vas jer mislim da bi mi jedan razgovor sa vama promenio zivot,ovaj problem sam dobio citajuci o njemu pa zato mislim da i nemam toliko razvijen ovaj poremecaj jer sam sve te misli duzbio na minimum jedino me buni sto su neke misli ostale u podsvesti i ako se ne plasim njih vise pa me zanima je li to samo posledica i neka ruzna navika koja ce vremenom blediti ,znaci padaju mi misli i jesu neprijatne al nemam strah da sam psihopata i to jer sam se uverio da nisam,samo me buni ovo sto su neke misli i dalje tu jel to samo stecena navika koja ce vremenom nestati?hvala vam puno.

  82. Postovana procitao sam negde da je pure 0 gori nego misli sa vidljivim radnjama i to me jako uplasilo krenule su mi misli da necu moci da se izborim sa njim jer je gori i sl zanima me da li jeto tacno to il je to sve isto samo razlika sto su ovde vidljive radnje a ovde ne,ja nemam toliki strah da sam psihopata i sl pre sam imao i shvatio da su to misli samo one su se povukle ne skroz ali skoro ako sam jednom to prebrodio znaci li to da mi one vise nikad nece predstavljati problem jer sam procitao da je to hronicno ovaj okp i onda sam pomislio da ceo zivot cu patiti i to mi opet strah probudi isto video sam da mnogi ljudi godinama po deset godina od ovog pate i bas sam se razocarao da li ga je moguce pobediti zauvek?

  83. Poštovana ,bolujem od paranoidne shizofrenije ( F 20.0 ) i pod terapijom sam :Ampule Haldol depo primam na 4 nedelje ,Mendilex 2,0,0,Leponex 100 mg 1/2,0,1,Lorazepam 2,5 mg 1/2,1,1,Valproix 1,0,2,Largactil 25 mg 1,1,2.Imam i dalje osećaj da nekog žeim da povredim i te misli mi se stalno nameću same od sebe.Volela bi jako da krenem na psihoterapiju ,mislim da bi mi jako pomogla u svakom slučaju ,ali imam probelem sa doktorkom psihijatricom koja me vodi u Lazi da će mi samo odmoći i da samo jedino lekovi mogu da mi pomognu.Volela bi da mi kažete da li Vam se mogu javiti za KBT terapiju?Zahvalna Ana

      1. Pitam tagodje sto sam se uplasio imam takve misli a kod mene je okp pa sad sumnjam u dr dali nam
        Mozda daju tacnu diagnosu? Imas li
        Ti prave simptome shizofrenije ili samo te misli koje ti smetaju? Hvala unapred i sve najbolje

        1. Ovo su simptomi:
          F20.0
          paranoidne šizofrenije
          Info.:
          U paranoidne šizofrenije karakteriše relativno stabilan, često paranoidne zablude, obično u pratnji slušne halucinacije i perceptivne smetnje. Poremećaji afekta, volje i govora, i katatonični simptomi, postoje ili su relativno neupadljivo.

          Uklj.:
          Paraphrenic shizofrenije

  84. Izgubio sam jako dobrog prijatelja a inace se lijecim kao alkoholicar prepisali su mi neki seroxat lijek nista mi nije pomago jednostavno nakon deset dana misljenja o mom prijatelju pojavila mi se misao kao da sam ja tu nesto kriv a znam taj dan uopste da nisam trosio alkohol niti sam bio se vidzao sa njim kada je stradao evo vec drugi mjesec non stop sada u zadnja dana jos gore budi u meni neku sve vecu i vecu sumnju ovo mi se nikada nije desavalo u mom zivotu pa molim vas ako mozete sto se tice ovog mog problema da mi date neki savjet

  85. Poštovana,
    Već godinama bolujem od OKP. Sve je počelo prvo sa napadima panike, strahovima dok bi se kroz godine razvijale razne prisilne misli. Majka sam petogodišnje djevojčice, koju smo dugo čekali i u zadnje vrijeme mi se javlja strah da ne povrijedim svoje djete. Tada me uhvati takva panika i počnem sama sebe uvjeravati da bih prije sebe ubila, da to djete voim više od svog života, jednostavno tako se bojim toga da sam sva u grču. A drugi problem koji mi se javlja jeste kada legnem da spavam u nekoj fazi kada još nije potpun san tj. kada sam u onoj polu fazi počnu mi se pred očima pojavljivati neki likovi, ružne face, pogani likovi koji me isprepadaju do bola.Uhvati me strah da to nije simptom šizofrenije, pojavi tih nekih likova koji su strašni jer sam čitala da su te vidne halucinacije ti likovi jedan od simptoma šizofrenije. Možete mi molim Vas nešto reći o tome, toliko se bojim da ne obolim od šizofrenije, da nekoga ne povrijedim. Ajme užas je sve ok, godinama se borim sa tim OKP pa dokle više.
    Hvala vam unaprijed na odgovoru

  86. Poštovani,
    Imam 21 godinu i u zadnjih par godina se jako opterećujem nepotrebnim stvarima. O najmanjoj bezazlenoj sitnici znala bih razmisljati satima i to me uzasno opterecuje. Ne znam kako se toga rijesiti. Ponekad imam osjecaj kao da je sotona usla u mene, da napomenem vjernica sam i jako se molim Bogu i nikad ne bih nikome nanjela zlo , u zadnje vrijeme rijetko ali zna mi se dogoditi da krenem u sebi izgovarati neke ruzne rijeci koje ne zelim da se dogodi tipa jutros sam u sebi rekla: dabog da mi netko drag umro,da obolio od neceg i neke uzasne rijeci i psovke sto ni u najgorem snu ne zelim da se dogode i onda poslije se krenem moliti Bogu i odma kazem Boze znas da ne mislim tako ali to izgovorim u sebi (nikada na glas).Sada evo vec par sati razmisljam o tome i ne mogu se smiriti. Sada me strah da li se to stvarno moze dogoditi sto sam pomislila na to u sebi i kako se toga osloboditi griznje savjesti?
    Hvala vam na odgovoru,

  87. imam osijecaj da sam nekom poslala svoju golu sliku ali uvjerena sam u to da nisam.i te me misli prate vec duze vrijeme.izadjem vani netko me krivo pogleda ja odma mislim da on ima moju golu sliku ili slicno i to me jako muci moze li pomoc molim vas

  88. Veliki pozdrav svima…imam 28 godina,i kao i svi danas dozivljavam svakodnevno izvesnu dozu stresa,medjutim to sam uvek znala da kanalisem na razne nacine.U poslednjih par meseci,recimo 2-3 sam pocela previse da se opterecujem razlicitim stvarima bez neke velike potrebe i razloga,…i cim me jedna prodje ja odmah nadjem neku novu pa se sa njom opteretim,kao da mi je u zivotu dosadno pa imam potrebu da stalno budem zabrinuta za nesto.Inace sam po prirodi vrlo savesna i postena,rekla bih i previse,nikad ne bih nekom ucinila nesto nazao,ako ne mogu da mu pomognem sigurno ga necu ni na koji nacin ni povrediti.E sad,sta je konkretno moj problem zadnjih dana….Opsela me neka misao,tj.strah od toga da ne povredim svog partnera (pri tome ne mislim fizicki,nemam misao da bih bila agresivna),vise je to kao neka psihicka povreda ako me razumete…strah npr da ga ne prevarim,iako to ne zelim ALI NIKAKO NE ZELIM!i sad,pocinjem, da se tako izrazim, da „tripujem“ neke stvari,tj.situacije…Npr,ako se nadjem sama u prostoriji sa nekim drugim muskarcem,mene odmah prodje neki strah,neka misao da bi tako nesto moglo da se desi IAKO PONAVLJAM TO NE ZELIM…i sad,prodje ta situacija,i narednih par dana mene muce te opsesivne misli i strah tipa sta bi bilo kad bi bilo,onda krenem da razvijam film i scene u glavi,toliko da pocnem da sumnjam da se nesto desilo iako sam svesna da su te sanse ravne nuli….kao i da se 150 % nista nije desilo.Ali te misli i slike koje mi prolaze kroz glavu su tako prisutne i ometajuce,onda me grize savest zbog neceg sto ustvari nisam uradila,samo jer mi je ta misao pala na pamet….Ne znam da li je to OKP ili nedaj Boze nesto drugo!?Onda pocnem da trazim dokaze da se nista nije desilo,iako sam svesna da nije,i tako u krug.Ovo me bas zadnjih par dana ubija,inace funkcionisem normalno…za sada…Da napomenem da sam to njemu sve ispricala,da me razume i da se sad trudimo da to zajedno prevaziđemo…Ne znam da li bi trebala da se obratim nekom strucnom licu u vezi toga,da li postoji opasnost da ce se moje stanje produbiti,ili da ova misao moze da prodje i ode kao i druge?
    Nadam se brzom odgovoru
    unapred hvala

  89. Postovani,
    Imam 28 godina,fizicki sam zdrava,i psihicki me opisuju kao jaku osobu. Desile su mi se velike promene u zivotu u zadnjih nekoliko godina,i znala sam se pitati kako mi nije nista. Selila sam se iz domovine u jednu,pa u drugu stranu drzavu,pocinjala ispocetka,dozivela veliku ljubavnu dramu. I sve sam to lako „sazvakala“. Mozda sve to nije povezano sa ovim sto sada dozivljavam. Poslednje dve nedelje se osecam „cudno“. Pripisivala sam to konstantno losem vremenu,pa sam se pitala upadam li u depresiju,anksioznost… Cudan osecaj mi se javlja uglavnom kada sam sama,osecam kao da sam izvan sadasnjosti,vise kao da je ovo sto dozivljavam daleka proslost. Nekako se ne osecam celo I prisutno u sopstvenom telu. Osecaj je neprijatan I plasi me. A opet,ne zelim da se zatvorim u kucu,niti me opsedaju crne misli…Jednostavno se ne osecam kao „ja“. Osecam da moram nesto promeniti u zivotu,ali ne mogu da definisem sta je ovu situaciju uopste izazvalo.Ne znam kome bih se mogla obratiti za pomoc. Nadam se da mi mozete dati neki savet…
    Unapred Hvala,
    Aneta

  90. Postovani,
    Imam veliki problem sa opsesivno kompulsivni m poremecjem kod kojeg nijedn terapija nije dala rezultate. Imam preveliki strah od zaraze, uglvnom od hiva i heptitisa a sad mi se javio najnoviji a ujedno i najgori strah od budji. Strasno se bojim budji u hrani, da cu na taj nacin dobiti rak. To me toliko opterecuje da sam upala u depresiju. Perem ruke 100x na dan vec su poceli da mi se pojavljuju rane po rukama, dezinfikijem sve po stanu i jos mnogo toga. Molim vas posavetujte me sta da radim. Pozdrav

  91. Nekada samo krenem da zamisljam nesto sto ce se desiti (Naprimer: Da cu se sutra na vasaru voziti na kisobran)
    I cim prestanem da razmisljam o tome… ono kao da nista nisam zamisljala… I onda kada se to desi ja se setim da sam ovo vec negde videla.. kao da sam vidovita… ali sto je fora ja ne zamisljam samo mi tako dodje u bilo kom trenutku nepovezano o cemu razmisljam,radim itd..

  92. Poštovani,

    imam problem ali ne znam da li mi je potrebna strucna pomoc.
    Najme problem je emotivne prirode i desava se kada stupim u vezu i vezem se za nekog ako osetim ili i jedna sitnica pokaze da taj neko manipulise, laze ili da nesto skriva krenem da ga pratim svaki korak i to iz dva razloga ne zelim da me niko pravi budalom i da me laze jer oabvezno uvek kazem sta mi smeta a drugi ne znam ni sama zasto mozda strah da ne izgubim tu osobu a svakako je opet izgubim jer se uvek ispostavi da sam sa razlogom bila sumnjicava. i sve to me posle povredi jako. ostavim tu osobu i patim za njom po par godina i naletim na istu… tako u krug. oni koji se bore za mene i tu su nikako da mi se svide. Obicno mi se svidi neko kao poseban gde me privuce energija ne iskvarenost itd a onda se ispostavi da sve sto mi se svidelo pada u vodu jer taj neko pored mene juri jos njih i to uvek obavezno preko interneta… neko prevari a neko i ne samo pise tako ali svakako u toj nameri ako stupaju u kontakte kao slobodni muskarci za pricu i upoznavanje. Imam osecaj da su danasnji muskraci optereceni drustvenim mrezama i konstantnim upoznavanjem novih devojaka i taj strah i misli da je svaki koji mi se svidi bas takav se na kraju i dokaze. sve bi bilo ok da ja mogu samo da prekinem. Ja prekinem ali se i dalje nadam, gledam cekam nece li se nesto promeniti. U zadnjih 10 godina 3 veze su mi bile ovakve i propale bas zbog toga jer sam svakog proveravala i dokazala ono u sto sam i sumnjala i mozda bih i precutala da nisam za to vreme kad god pitam ili nabacim o tome sta radi bila optuzivana da umisljam da sam ljubomorna i da to nije tako. Pricala sam i sa nekim drugaricama koje imaju isti problm ali ja i dalje mislim da je problem u nama sto smo opsesivne i proveravamo da ne proveravamo ne bismo znale i ne bi nas bolelo mozda bi proslo mozda ne bi ali bi nam bilo lepo. Molim za savet da li je to opsesija ili jednostavno nas mozak funkcionise tako da nece da dozvoli da nek manipulise sa nama. I kako se boriti sa jakim emocijama i opsesijom kako je, sta radi, da li je dobro, da li je nasao drugu itd. bas prema nekom ko vas je na takav nacin lagao?

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Povezani tekstovi

Zamke toksične pozitivnosti

Pojam toksična pozitivnost (ili kako se još naziva pozitivna toksičnost) odnosi se na uverenje osobe da je poželjno i dozvoljeno doživljavati samo i isključivo pozitivna…

Pročitaj više »

Zavisnost od mobilnog telefona

Tehnološki razvoj je neminovnost današnje civilizacije. Sa sobom nosi mnogobrojne prednosti, ali i određene mane. Mane nastaju onda kada se upotreba tehnoloških dostignuća pretvori u zloupotrebu.

Pročitaj više »
Scroll to Top
Vaš Psiholog

Prijavite se na naš Newsletter