Termin anksioznost potiče od nemačke reči angst, što znači strah. Anksioznost je posebna vrsta straha i najadekvatniji prevod u našem jeziku za ovaj pojam bio bi strepnja ili strašljivo iščekivanje. Strepnja (strašljivo iščekivanje, anksioznost) je posledica predviđanja da bi se moglo dogoditi (doživeti) nešto što osoba procenjuje kao užasno, grozno, nepodnošljivo i opasno za svoj psihofizički integritet. U osnovi anksioznosti je iracionalan način mišljenja koji se može ogledati u precenjivanju negativnih karakteristika pretnje, podcenjivanju mogućnosti da se pretnja savlada, stvaranju još veće pretnje u svojim mislima itd.
Anksioznost je nezdrava emocija jer nam ne pomaže da se izborimo i suočimo sa pretnjama i izazovima koji su pred nama, posledica je nelogičnog i nerealističnog načina sagledavanja situacije. Anksioznost dovodi do fizičkog i/ili mentalnog povlačenja od pretnje (izbegavanja suočavanja sa pretnjom), pokušaja poništavanja pretnje (na primer putem sujevernog mišljenja i rituala), umrtvljivanja osećanja itd.
Anksioznost (strepnja) se može odnositi na raznovrsne objekte i situacije koje osoba procenjuje kao opasne, pa tako postoje razne vrste anksioznosti (socijalna anksioznost, generalizovana anksioznost, zdravstvena anksioznost, fobična anksioznost itd). Uprošćeno rečeno, može se reći da je anksioznost zapravo nezdrava i preterana forma zabrinutosti.
Za razliku od anksioznosti, zabrinutost (briga) predstavlja zdravu emociju. Zabrinutost (briga) kao zdrava emocija se takođe javlja povodom neke pretnje. Ali u osnovi zabrinutosti je racionalan (samopomažući) način mišljenja koji uključuje realistično sagledavanje karakteristika pretnje, realistično procenjivanje mogućnosti da se pretnja savlada, odsusutvo misli kojima se pretnja preuveličava itd. Zabrinutost je zdrava emocija jer nam pomaže da se suočimo sa pretnjom i uradimo nešto konstruktivno kako bi se zaštitili. Kada ne bi smo nikada bili zabrinuti ne bi smo dugo preživeli u svetu koji nas okružuje. Na primer: kada prelazimo ulicu, zabrinutost je to osećanje koje nas motiviše da pogledamo u semafor, da pogledamo levo i desno i vidimo da li je bezbedno da pređemo ulicu. Takođe, zabrinutost ili briga nam pomaže da budemo obazrivi, koncentrisani i motivisani pri izvođenju nekog zadatka ili aktivnosti koja nam je važna. Primer toga bi bila zdrava trema koju imamo pred polaganje nekog ispita ili pred intervju za posao. Upravo u ovakvim situacijam briga nas motiviše da pazimo šta radimo kako ne bi smo napravili neku neželjenu grešku. Za razliku od brige, anksioznost (a naročito panika) deluje parališuće i ometa nas u izvođenju nekog zadatka ili aktivnosti. Kada smo anksiozni (preplašeni) imamo mnogo irelevantnih misli u odnosu na zadatak koji želimo da izvedemo, naša koncetracija opada jer se više fokusiramo na sam doživljaj anksioznosti i misli koje je prate, nego na ono što radimo.
Svi ljudi su ponekad (u nekim situacijama) anksiozni ali u različitom stepenu. Anksioznost se može nekada pojačati i javiti nakon preživljenih traumatskih događaja, velikih životnih promena (na primer: promena ili gubitak posla, sklapanje braka ili razvod, promena mesta življenja itd) dugotrajnog stresa itd. Pojava anksioznosti nakon ovakvih događaja ukazuje da osoba još uvek nije u stanju da se adaptira na novonastale promene. Anksioznost u svojim različitim oblicima se javlja u okviru životnih kriza, neurotskih poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja ali i u okviru drugih težih mentalnih poremećaja. Javljanje anksioznosti samo po sebi ne govori da osoba pati od nekog mentalnog poremećaja, jer anksioznost može biti čisto akutna i prolazna, odnosno biti reakcija na specifične situacije i trenutna događanja u životu. U slučaju prolongiranog (hroničnog) anksioznog reagovanja, može se raditi o početku nekog mentalnog (obično lakšeg) poremećaja koji zahteva psihološki (a ponekad i farmakološki) tretman.
U REBT-u (racionalno emotivno bihejvioralnoj terapiji) razlikujemo dve vrste anksioznosti, ego i diskomfor anksioznost. Ego anksioznost odnosi se na pretnju našem ličnom vrednovanju, slici o sebi i psihičkom integritetu, dok se diskomfor anksioznost odnosi na netoleranciju i užasavanje povodom mogućih neprijatnosti za koje osoba veruje da ne može podneti. U osnovi svake anksioznosti je užasavanje, odnosno verovanje osobe da se određena pretnja (nepovoljna situacija) ne može podneti i da je iz tih razloga nužno takve situacije sprečiti, izbegavati ili kontrolisati.
REBT (kao i druge kognitivno bihejvioralne terapije) je veoma uspešan metod tretiranja različitih vrsta anksioznosti. Tretman anksioznosti podrazumeva analizu i otkrivanje načina na koji osoba svojim uverenjima stvara i održava anksioznost, menjanje takvog načina razmišljanja i usvajanje novog samopomažućeg načina razmišljanja, osećanja i ponašanja, primena i testiranje naučenih veština u realnim životnim situacija, učenje veština relaksacije itd.
Vladimir Mišić dipl. psiholog
12 thoughts on “Anksioznost”
Poštovani,
Zanima me samo da li je moguće da jedan od simptoma anksioznosti može biti povišena telesna temperatura od 37C? Imam inače problema sa anksioznošću (idem i na terapiju) i ne osećam trenutno nikakve druge simptome telesne (u smislu da sam bolesna). S obzirom da sam malo nervozna povodom putovanja na more sad u petak, pitam se da li je povišena temperatura možda rezultat podsvesne/svesne anksioznosti? Unapred se zahvaljujem na odgovoru!
Srdačan pozdrav!
Telesna temeperatura od 37C je normalna telesna temperatura, anksioznost mogu karakterisati tzv.hladni i topli talasi po telu, preznojavanje i sl. U Vasoj situaciji najbolje je da ne budete hipersenzitivni na telesne simptome i tumacite ih kao napade anksioznosti ili panike jer ce Vas to odvesti u anksioznost. Dakle, negativna intrepretacija telesnih reakcija je znak da ponovo pokrecete lanac anksioznosti, kada registrujete da to radite-odustanite od toga. Pozdrav.
Kod mene je slučaj da i kad sam bolesna čim mi temperatura dođe na 37 C ja se osećam drugačije, gore mi obrazi….jer mi je normalna temperatura oko 36,5C i čim dođe na 37C ja sam kao bolesna….. Ali slažem se sa Vama, pokušaću da ne obraćam pažnju i da pravilno tumačim simptome ako mi se već pojave.
Pozdrav!
Evo mene opet, izvinjavam se ako sam dosadna. 🙂 Naime, temperatura je ipak od nekog virusa, infekcije ali to je sve ok sad…ali sam ja naravno pre neko veče stigla da se nerviram oko toga (šta ću ako se razbolim, kako ću na letovanje…i tako to)…Usled svega toga ja sam u toku noći bila uznemirena i naravno srce je htelo da mi iskoči, ja sam pokušavala da ostanem pribrana i krenula sam do wc-a…odjednom mi se strah povećao ali je rezultat bio vrtoglavica i gotovo da sam pala u nesvest, srušila sam sa pored wc-a tačnije spustila na pod, a da nisam baš ni znala kako sam dospela tu, dozvala sam roditelje, podigli su mi noge i polili sa malo vode….i bilo mi je dobro. Naravno jedino što je od svega toga ostalo je strah da sad svaki put kad postanem anksiozna ja ne padnem u polu-nesvest. Posle te noći rešila sam da odem do kardiologa na pregled i sredim bubuice u glavi. Naravno, srce mi je idealno i nemam oko čega da brinem. Jedino što se sinoć vratilo je bila pojačana anksioznost pre spavanja (nekako drugačija, opet je podsećala na tu neku čudnu slabost koja mi se nije javljala u tim situacijama). Evo, sad kad sam ustala bila sam malo anksiozna, ali je to nekako moja „stara“ poznata anksioznost sa kojom se ja uspešno suočavam. Sad Vi meni molim Vas recite (pošto večeras putujem) kako da se „dozovem pameti“ kad me i ako me uhvati taj osećaj slabosti i nesvestice kao da ću da se srušim i šta ću ako tako bude celo letovanje? Znam da sam postavila jedno tipično „šta ako pitanje“, ali će mi mnogo značiti ako pokušate malo da me razuverite. Unapred se zahvaljujem na odgovoru.
Srdačan pozdrav!
Postovana, nismo bili u mogucnosti da odgovorimo ranije. Predlazemo Vam da kad se vratite sa mora zakazete psiholosko savetovanje kako bismo mogli adekvatnije da Vam pomognemo. Srdacan pozdrav.
Pozdrav,prije dva mjeseca mi se pri druzenju s prijateljima uzlupalo srce,osjetila sam
Slabost..od tada stalno strahujem nad tim simptomima i ne usudim se izlaziti vani da
Se takvo nesto nebi ponovilo..u guzvi osjecam nervozu,zamagli mi se vid,zuji u usima..strah me voziti auto …hormon stitnjace je uredan,ekg isto,krv isto..jedino sto me stalno drzi je bol u ledima medu lopaticama pa prema naprijed,prema prsima.. Zbog cega je sve to?kako si pomoci??
Postovani, patim od anksioznosti, tacnije Somatomorfnog poremećaja, to sam citajuci vas sajt saznala, i posetila sam prvi put psihijatra, pre par nedelje, prepisao mi je neke lekove, pomogli su do neke mere nisam osecala anksioznost. Ono sto zelim da vas pitam je to, da posto imam strah od smrti u uopsteno se plasim za svoje zdravlje, mogu li imati odredjene fizicke simptome zbog svoje anksioznosti? Na primer, visok krvni pritisak, i blage aritmije (2-3 otkucaja brzo aritmicno?!) jer kada ne razmisljam o svom strahu, kada uspem da sam smirena ceo dan, onda nemam nikakvih simptoma, e onda kada pocnem da zamisljam sve i svasta, onda se jedan od ta dva simptoma periodicno javlja u otku dana. Doduse od posete psihijatru sam malo iskristalizovala da tako kazem, svoje misli, pa ta anksioznost i nije toliko izrazena, ali opet javi se, i onda dobijem simptome. Nadam se da cete videti moj komentar i odgovoriti. Pozdrav 🙂
Postovana Emilija, lekovi ne mogu da izlece anksioznost mogu samo da u nekom vremenskom periodu dok ih pijete ublaze simptome. Trajno resenje za anksioznost je psihoterapija gde biste mogli da naucite kako da prevazidjete strahove a ne da se borite sa njima. Procitajte o tome na nasem sajtu, imamo dosta korsinih tekstova o anksioznosti. Fizicki simptomi anksioznosti nisu opasni i ne mogu narusiti vase zdravlje, ni visok pritisak. Pozdrav
to
Poštovani Dr Vladimir Mišić, imam panične napade i anksiozna sam. Naime sve se to desilo 2001 kada mi je brat, mlađi od mene , sa svoje 32 god imao infarkt i nakon toga transplatirano mi je srce. On je danas živ i naravno pije lekove. Međutim od tada ja sam postala hipohondar , anksiozna i imam panične napade. Bojim se da se nekom od mojim voljenih ne razboli ili umre..Previše brinem i kada imam i kada nemam razlog.. Jedno vreme sam pila Laroxyl 25mg , 2god po prestanku mi je bilo dobro,otprilike 3-4 godine. Međutim u zadnje vreme ponovo previše paničim i na najmanji stres reagujem. Da napomenem da sam ušla u predmenopozu.Fizički i psihološki se ne osećam kako treba.. Nekada imam osećaj kao da ću poludeti.. Ili najtačnije, kao da imam u sebi nekakvu besnu životinju u sebi koja želi da izađe a ne može..
Molim vas ako možete da mi pomognete vašim savetom.
Srdačno vas pozdravljam kao i sve one koji su na ovoj stranici sa istim problemom..
Vera
Mala greška u pisanju. Mom bratu je transplantirano srce, ne meni..
Hvala
Postovani, nisam sigurna koji je moj problem. Pronasla sam se ovde. Imam mnogo strahova, najvise me muci u vezi sa poslom. Stalno se plasim da necu uraditi nesto kako se ocekuje od mene i da cu biti kritikovana a posle cu to tesko da podnesem nakon cega cu da razmisljam o tome danima i stvarace se i bes i tuga zbog toga pa cak i neki nerealni zakljucci u smislu negativni. Mnogo sam osetljiva i sve primam k srcu osecam tudje emocije koje me cesto pogadjaju i brzo primam na sebe tudje osecaje zbog cega sam mnogo tuzna. Cini mi se da sam hipersenzibilna a ujedno i anksiozna. kako tumacite moj slucaj? HVALA.