Samo onaj ko nije voleo nije bio povređen. Onaj koji nije patio ne zna šta je ljubav. Ko u vodu nije kročio nije ni naučio da pliva. Odricanje od ljubavi zbog straha od povređenosti prevelika je cena. Vezati se za nekoga, osećati bliskost, privrženost, jedinstvo, deliti sve sa drugim, biti posvećen drugom, najlepše je osećanje koje čovek/žena može doživeti. Biti otvoren za drugog nužan je preduslov svake istinske ljubavi.
Mnogi ljudi se upravo toga plaše, jer biti otvoren istovremeno znači biti i ranjiv. Otvoriti se u potpunosti prema drugom biti spreman za davanje i primanje ljubavi, razmenu osećanja i ostvarenje istinskog emotivnog kontakta pobuđuje u nama ono za čim najviše žudimo ali i ono čega se najviše plašimo, a to je upravo strah od povređivanja, odbacivanja, izdaje i prevare.
Mnogi od nas bili su povređeni, izdani i na svojoj koži osetili bol, bes i razočaranje (kako u svojoj porodici tako i u partnerskim vezama). Jedino što je gore od toga jeste potpuno zatvaranje, zbog straha od povređivanja. Ko to učini postaje sam sopstveni tamničar i zatvorenik samoće, praznine i apatije. Dakle, pitanje je kako biti otvoren za druge, otvoren za ljubav a u isto vreme nositi se sa strahovima od povređivanja?
Povređenost je nezdravo i disfunkcionalno osećanje kojim sebe samoporažavamo i nanosimo sebi nepotreban i suvišni bol. Činjenica da nas je neko ostavio, prevario ili izneverio dovoljno je loša i bolna da bi sebe dodatno opterećivali povređenošću. Treba naglasiti da osećanje povređenosti nije direktna posledica činjenice da se neko loše (ili čak veoma loše) poneo prema nama, već je pre svega posledica naših iracionalnih verovanja da se tako nešto nije smelo nipošto dogoditi upravo nama. Povreda je nešto što mi uvek doživljamo veoma lično, nešto što je direktno i namerno bilo usmereno protiv nas odnosno naše ličnosti. Ali takav stav često nije realističan. I ti drugi (naši partneri, prijatelji, članovi porodice) koji nas mogu izneveriti imaju sopstvene emocionalne probleme i upravo zbog toga se mogu ponašati na način koji smo skloni da doživljavamo kao povredu i odbacivanje. Takvi događaji su svakako loši i ne mogu nas ostaviti ravnodušnim.
Ali zapitajte se, ako vas neko ostavi, izneveri ili uradi nešto što niste očekivali od osobe sa kojom ste prethodno ostvarili odnos poverenja i emotivne bliskosti, da li je to užasno, nepodnošljivo i neizdrživo ili samo loše (ponekad i veoma loše)? Kada vas neko ostavi ili izneveri da li je nužno da reagujete besom, povređenošću ili očajanjem? Ne, zato što bes, očajanje ili povređenost (osećanja koja obično idu u paketu) nisu direktna posledica odbacivanja, već posledica vaših uverenje, vašeg načina razmišljanja o tome.
Ako verujete da je odbacivanje, pronevera vašeg poverenja, nešto nepodnošljivo i užasno, zapitajte se kako će te se osećati kada tako razmišljate? Umesto da sebe uvodite u osećanja besa, očaja i povređenosti, možete naučiti kako da na odbacivanja reagujete na racionalan, samopomažući način. Umesto da budete povređeni možete odabrati da budete tužni i razočarani. Tuga i razočaranje su neprijatne ali ujedno i zdrave emocije koje vam pomažu da prebolite gubitak, zadržite sopstveno samopoštovanje, ne optužujete druge, preispitate sve aspekte nepovoljnog događaja i kada odtugujete nastavite dalje svoj život. Dok kog ste povređeni i besni vi zapravo sprečavate sebe da prebolite gubitak i nastavite dalje.
Stoga, odaberite da budete razočarani i tužni, dozvolite sebi da prebolite gubitak jer je to osnova da ostanete jaki, otvoreni za ljubav, bliskost i građenje neke buduće i kvalitetnije veze.
Dr Vladimir Mišić
psiholog i psihoterapeut
email: onlinepsihoterapija@gmail.com
skype: vaspsiholog
www.vaspsiholog.com
21 thoughts on “O povređenosti”
Da ja sam evo vec dva meseca povredjena i razocarana.
Kazete da dozvolim sebi da prebolim gubitak…sve je to ok ali kako?
Sve ista prica radi ovo, ono radi sve sto te cinilo srecnom a mene je on cinio srecnom a vise nije tu, jer on tako zeli. A ja cekam da prebolim…a on posle svega zeli da se pozdravljamo jer smo poslom povezani i vidjamo se svaki dan.
Tesko da cu moci prihvatiti raskid.
u jako teskom stanju sam.osoba sa kojom sam bila me jednostavno odbacila,posle niza povreda,kako sa moje tako sa njegove strane.dovodila sam sebe do ponizavanja,moljenja,proganjnaja njega.konstantno imam jak bol,posao mi zahteva usresredjenost 100 posto,a ja ne mogu da dam ni 10,jer mi je srce kao i misli stalno kod njega.volela bih da se probudim bez ikakvog osecaja-mnogo me boli sve. on ima novu,ima izlaske itd.ja zivim posao kuca i nikog ne vidim i ne cujem,i dalje zivim za njega.
Osecanje tuge nakon raskida je normalna reakcija, to jeste neprijatno osecanje ali je to neminovan proces koji ce proci. Ono sto nije dobro u svemu tome je osecanje povredjenosti koje mozete sebi stvarati tako da sto mislite da „On nikako nije smeo da Vas ostavi“, da „To nije fer sto se desilo, da on prema vama nije bio fer“ i sl. Ono sto je vazno jeste da prihvatite da ljudi mogu da se ponasaju na razne nacine i cesto to ne ispadne onako kako mi zelimo, Vi svakako mozete biti razocarani i tuzni zbog toga ali ne i povredjeni. Poenta je da sto vise budete pridavali znacaja i moci njegovim postupcima, koji su u suprotnosti sa onim sto biste Vi zeleli, osecacete se povredjeno i beznadezno. Pozdrav.
sa mnom je raskinula djevojka sa kojom sam bio mjesec dana,znam da nije nesto mnogo al ona je moja najveca ljubav,znam da vise necemo biti zajedno i pomirio sam se sa tim,samo je problem sto idemo u istu skolu,isti razred i prinudjen sam da je stalno gledam i to mi smjeta,kako da ovaj problem rjesim i ucinim sve sto laksim.
Naravno da je ruzno,depresija ubija ko i tuga.da ga bar mogu zaboravit pa da budem kao nekad al ne mogu jer sam me on cini sretnom,depresija me uhvati noci jer sam se sjecam tad nas uspomena i svega sto smo prosli a i znam da ga nikad necu zaboravit… 🙁
Neko rece „ne dozvoli da te usamljenost vrati nekome kome nije stalo do tebe“…. (pa makar i u mislima…)
Zvuci brutalno, kao hladan tus, ali je istina koja moze samo da vas tera napred.
Gradite novi zivot… bolji i trajniji od onog sto ste imali. Svoju energiju usredite na rad na sebi i pronalazenje novog partnera koji ce vise ceniti kvalitete koje posedujete i biti vise spreman da podeli sa vama deo svog zivota. A sigurno ima takvih u vasoj okolini… vise sto ocekujete…
Moja veza je trajala godinu dana sa 2 kratka prekida koje je on inicirao…oba puta mi se vracao kao pokislo kuce,zaleci zbog svojih postupaka. Evo,prosla su 2 mjeseca od naseg konacnog raskida…problem je sto ne prepoznajem samu sebe od tada,drugima to ne pokazujem toliko,ali cim ostanem sama ,moj svijet se rusi…iako imam ispunjen dan 100%,radim,treniram,ucim ,i tako u krug,on je i dalje sve o cemu mislim..prijatelji su tu uvijek za mene,ali oni ga ne podnose jer me je povrijedio kako niko nije,pa im vise ni ne pricam o tome kako se stvarno osjecam,vec se sama borim s tim…s njim imam divne uspomene,i godina sa njim je bila najljepsa u mom zivotu,Tad sam bila vidno presrecna i zadovoljna svime sto uradim,i to su svi primjecivali..
Ubrzo nakon raskida ,tacnije 3 dana nakon toga,nasla sam drugog momka,misleci da ce mi pomoci u „mom oporavku“…postigla sam samo to da se prema njemu ponasam hladno,kao kucka,a on je u kratkom roku poceo osjecati nesto prema meni. Nisam mu mogla uzvratiti,pa sam to prekinula..
Sad se pitam koliko vremena ce mi trebati da predjem preko raskida,da ga mogu pogledati a da se ne tresem sva 5 dana nakon toga,da ne zaspem svaku noc u suzama i misleci o njemu…
Kad čujem da nikad nije neko imao konflikt u bilo kojoj zajednici to mi automatski „mirise“ da je jedan partner u onom drugom video beznadezan slučaj koji ne vredi niti pokušati popraviti i samo je čekao povoljnu priliku da negde zbriše od tog „slučaja“
mene je muz ostavio posle deset godina lepog zivota nikad nismo imali konflikt malo smo se udaljili na par meseci i on je otisao kod koleginice dolazi u kontaktu smo zbog detate i vise o toga imamo jako normalan odnos dok ja ne puknem svasta kazem pa on meni dok neko nespusti loptu i posle naj normalnije pricamo tri meseca nije tu vidjamo se jednom nedeljno i cesce i u tim vidjanjima bilo je i sex pogotova kad ja pozelim da izadjem sve bude ok dok se necujemo par dana i ja pustim poruku drsku on vrati tako dok neko nespusti loptu . neznam kako da prebolim mi smo ostali u kuci ja i dete a on je kod nje nemam mogucnost da se preselim a i spbzirom da bas i nije neki karakter sve se nadam vratice se. jer deset godim\na u harmoniji, bas bbas mi tesko i sve teze ulazim sve u vecu depresiju
Kad čujem da nikad nije neko imao konflikt u bilo kojoj zajednici to mi automatski „mirise“ da je jedan partner u onom drugom video beznadezan slučaj koji ne vredi niti pokušati popraviti i samo je čekao povoljnu priliku da negde zbriše od tog „slučaja“
Evo posle skoro dva ipo meseca od saznanja, da sam prevarena i to u braku sa detetom od sest godina . Nismo se razisli ,ostali smo zajedno ali neznam dokle i kako. U jednom momentu se osecam jakom ,u drugom ko ranjena srna . Emocije mu variraju od ljubavi do mrznje. A on je pun razoxarenja,nekad imam osecaj mrznje sto svi oko njega to znaju i osudjuju ga cak je i roditeljima okrenuo ledja. Ne zeli da ode jer govoti da nema gde a imam osecaj da ne zeli ni da ostane i sa je ovo sve dublja agonija. Dete je pocelo da oseti ti moju patnju i jako bi volela da ga zastititim od toga ali prosto je nempguce. Neznam recite mi dali se vredi borit i trpet zarad deteta i njegove srece. Ja kazem ne boli me tolko prevara nego se osecam izdanom zgazenom i pljunutom. Taj osecaj me ubija samo bezim iz stvarnosti i pokusavam preci preko toga. Cak sam i posao poxela da trazim ppsto sam dosada bila domacica. Volela bi da mi vi bilo sra kazete jer vi me ne poznajete i necete reci ono sto bi htela da cujem. Hvala unapred Aleksandra
Interesantno je da svi napušteni imaju osećaj samosazaljenja i potrebu da osudjuju partnera i misle i njemu kao lošem,nezahvalnom itd,itd.Pri tom nigde ne pročitah da je iko od ostavljenih bar pokušao pronaći neku svoju krivicu.Apsolutno svi psiholozi trube na sva zvona“prvo trebamo biti sami sa sobom zadovoljni,raditi na sebi da ocvrsnemo, steknemo samopouzdanje,da se ostvarimo na onim najelementarnijim zivotnim poljima, obrazovanje,posao,odnos prema porodici,poslovima domaćinstva,u svojoj seksualnosti,jer koliko god zvučalo „kurvanjski“ brak se temelji na kvalitetnom sexu jer je to razmena i davanje pozitivne energije partneru i naravno dobijanje.Dakle pretresite sebe gde su vaše greške.Muskarci su bića od krvi i mesa,sa dušom,emocijama,nisu ni oni roboti da ispunjavaju sve obaveze i želje žene,porodice,firme.Alo bre žene, oladite usijane glave.Pozzz
Ja
Ja sam u vezi sa devojkom skoro 2 godine sa dosta prekida, imam 24 godine ona 20 mlada je i kako da kazem voli provod zavodjenje da bude u centru paznje, kada smo u drustvu uopste ne pokazuje pred drugima da me voli i da joj je stalo ponasa se arogantno, a kada smo sami pokazuje i tek kako, zavoleo sam je a i ona mene bar mislim bude ok i dobra kada se pomirimo plafon nedelju dana i onda krene da ludi da laze i da odluta i ne javlja se navodno sa nekim drugaricama navodno, kada ja raskinem ona me moli i bukvalno umire zamnom raspada se i spremna je na sve samo da bude opet samnom i da sve bude u redu spremna da se zakune u sve zivo sto ima i zove i po 20 puta na dan i place ja uvek povrujem u to, probam opet jer je volim jer nmg da funkcionisem bez nje jer nmg da mislim radim nista, to se ponavlja stalno i ja prolazim kroz pakao nmg da spavam samo razmisljam da li je sa nekim drugim kad je vikend gde je izasla a ona svaki put kaze da ce se promeniti i to traje 2-3 dana i svaki put se samo kidam i to ne moze da prestane. Znam da nemam buducnost sa takvom osobom znam da ce to trajati zauvek da ne treba da trpim to i kidam se ali probao sam sa 5 druge i samo sam ih povredio jer nmg da budem srecan i ne privlace me tesko mi je i kad je vidim u klubu odsecem se danima ne jedem ali nzm sta da radim volim je…Znam da vecina koji citaju ovo ce reci da sam lud jer trpim sve to jer verujem da ce ikad biti bolje dal je to ljubav ili sta je nzm vise znam samo da sam depresivan i da nmg da funkcionisem… ako neko moze nek pomogne
Žena bez gospodara,kobila bez ulara.Dragi mladi čoveče, nemaš autoritet ne u smislu da te se devojka plaši fizički,nego da toliko vredis da se bori za tvoju ljubav i vašu vezu
Molim te nemoj vise da trolujes ljude ovakvim glupostima i da im narusavas vec okrnjeno samopostovanje. Dajes komentar coveku koji je do zadnjeg slova opisao nekog ko ima jake crte u najmanju ruku narcisoidnog poremecaja. Takve trala-la komentare spamuj na ana.rs ili negde gde teme nisu toliko ozbiljne.
Kucaj na google relationship with NPD ili BPD ili ASPD. Bice ti sve mnogo jasnije, dobro je da si mladji i da odmah imas takvo iskustvo, naravno na zalost napisah ovaj komentar posle 5 godina od ovog post-a. Nisi lud imas nesto sto se zove trauma bond, toplo-hladno, zelim te-odbacujem te, to se zove nekontigentno nagradjivanje i posle toga postajes zavistan od te osobe i traumacki vezna, Ljudi koji rade ovakve stvari su ljudi koji 99,9% imaju poremecaj licnosti i grupe B poremecaja – narcisi, granicni poremecaj, anti-socijalni poremecaj. Odmah pocni da se edukujes o ovome, trebace nekoliko meseci, idi na youtube tamo ces naci ljude koji su upravo ovo prosli. Osoba koja ti ovo radi nije samo manipulator to je osoba sa ozbiljnim poremecajem i nece se promeniti ni za tebe ni za nekog drugog, samo ce promeniti nacin na koji to ispoljava.
A kako da se ponašam, kada sam vezana za majku i sestru i imam 45 godina, zavolela sam čoveka koji je povredio verbalno i majku i sestru kao i one njega, a ja odaberem da odem kod njega da živim, a one ne žele više sa mnom da komuniciraju, niti da me puste u porodičnu kuću. A ja patim za njima i kvarim odnos sa tim čovekom kod koga sam se preselila.
Molim te nemoj vise da trolujes ljude ovakvim glupostima i da im narusavas vec okrnjeno samopostovanje. Dajes komentar coveku koji je do zadnjeg slova opisao nekog ko ima jake crte u najmanju ruku narcisoidnog poremecaja. Takve trala-la komentare spamuj na ana.rs ili negde gde teme nisu toliko ozbiljne.
Kakop reagovati kad vas brat prvo zlostavlja , uzme svo nasledstvo ,ja mu sve oprostim a on potom zeli da me iskoriscava materijalno. Hladna osoba kao bez ikikakve orjentacije ,nesrecan i sam. Povredjena sam ,vise razocarana,majka je ucestvovala u svemu tome,jos su mi uzeli puno novca za lecenje majke. Sada je moj brat ekstremno bogat sa nasledjenom imovinom. Sta dalje ,ja vise necu da tolersim izrabljivanje,razgovor ne vodi nicemu,jer jde on specifican i misli da sve ali bas sve moze i jako je inteligentan,ponavljam to misli.Razocarana u brata ,majku. Vas savet
Повратни пинг: Praktični saveti za prevazilaženje raskida ili gubitka voljene osobe - Vaš psiholog