Strategije koje ljudi koriste za prevladavanje stida

Većina ljudi se može normalno nositi sa privremenim stidom. Ova vrsta stida sigurno je neprijatna u izvesnom stepenu, ali to brzo prolazi. Zdrav (koristan) stid nam šalje poruku koju treba da čujemo. Ali za osobe koje žive sa prekomernim stidom, stid nikada ne prestaje, šta god oni radili. Kada bi ga slušali sve vreme, bili bi vođeni u očajničke akcije ili bi jednostavno odustali u očaju. Ova vrsta stida je često bolna za podnošenje.

Stid i osećaj krivice

Stid i osećanje krivice mogu se često pobrkati. Osećanje krivice imamo kada mislimo da smo uradili nešto loše. Stid imamo kada mislimo da smo mi sami loši. Stid je univerzalno iskustvo i svaka osoba je sklona stidu do određenog stepena. Stid može biti zdrav ili nezdrav. Zdrav stid je normalan, privremnog je karaktera i obezbeđuje nam poruku da održimo zdravi balans u vezi našeg mišljenja i ponašanja. Nezdravi stid je prekomeran i izopačen. Osobe sa nezdravim stidom bile su postiđivane više nego što je to normalno, bilo prolongirano ili ponavljano, verovatno hronično. Prekomerni stid izgleda kao da nikada ne prolazi. Osobe koje imaju prekomerni stid običino pate od socijalne anksioznosti.

Koliko se stidite, procenite sami

Procenite koliko se Vi stidite. Popunite ponuđeni upitnik o stidu. Kada budete popunjavali upitnik možda ćete imati visoke skorove na nekim pitanjima a niske na nekim drugim. Ova vrsta samoprocene je korisna za vas da počnete da mislite i više razumete koja je uloga stida u vašem životu.

Skala od 0-10 (0-potpuno netačno, 10-izrazito tačno)012345678910
Zabrinut/a sam u vezi toga kako izgledam012345678910
Brinem se u vezi toga šta drugi ljudi misle o meni012345678910
Kada kažem nešto što stvarno mislim kasnije se osećam neprijatno012345678910
Imam utisak da konstantno motrim na sopstveno ponašanje kada sam u društvu drugih ljudi012345678910
Teško podnosim kritiku od strane drugih ljudi012345678910
Plašim se da bih se mogao obrukati pred drugim ljudima012345678910
Brinem se da bi drugi mogli videti moje mane012345678910
Primećujem svakodnevno svoje mane i nedostatke012345678910
Kada me neko pohvali, teško mi je da mu/joj poverujem012345678910
Mislim da nisam toliko dobar/a kao drugi ljudi koje znam012345678910
Stidim se načina na koji se ponašaju neki članovi moje porodice012345678910
Ponekad osetim stid a da uopšte ne znam zašto012345678910
Brinem se da ne uradim nešto loše012345678910
Mrzim kada me neko procenjuje, čak i kada znam da sam nešto dobro uradio/la012345678910
Stidim se kada sam u društvu nekoga ko se ponaša blesavo012345678910
Ukupni skor 

Postoji nekoliko načina na koji ljudi izobličavaju osećanja stida. Osoba koja potiskuje stid često nije svesna da se brani od stida. Takva osoba verovatno i ne uočava da ima problem sa stidom. Odbrane protiv stida mogu pomoći osobi da se nosi sa osećanjima povređenosti i bola, ali u dugoročnom smislu to ne pomaže zalečivanju i prevazilaženju stida. Niko ne može da prevaziđe stid tako što će ga ignorisati. Odbrane protiv stida su samo strategije za prevladavanje stida. Osobe koje su sklone prekomernom stidu i koriste ove strategije onemogućavaju sebe da nauče da su one zaparavo osobe koje su vredne ljubavi i poštovanja. Sada ću govoriti o nekim tipičnim strategijama koje ljudi koriste da bi prevladali prekomerni stid.

Poricanje stida

Najednostavniji način odbrane od stida je poricanje. Oni koji poriču svoj stid, nisu svesni tog svog osećanja. Ove osobe obmanjuju sebe verujući da se ne stide a zapravo osetili bi jak stid kada bi postali svesni šta se odigrava unutar njih. Oni pogrešno, žele da veruju da su potpuno prihvatljivi sebi i drugima i tako zaslepljuju sebe. Ljudi koji se preterano stide često žive u svetu spoljašnjosti, površnosti. Oni će učiniti sve da zaštite svoju sliku o sebi kao dobroj osobi, čak iako to podrazumeva ignorisanje realnosti. Na primer, mnogi alkoholičari poriču da imaju problem sa alkoholom. Oni mogu doživeti ogroman stid ako priznaju da ne mogu da kontrolišu upotrebu alkohola. Oni veruju da nešto nije uredu sa osobama koje su nemoćne pred pićem. Oni ne mogu da razumeju da neko može biti istovremeno i alkoholičar i dobra osoba. Oni misle: Alkoholičari su bezvredne osobe. Ja nisam takav. Mrzeo bih sebe ako bi se napio. Ja ne smem biti alkoholičar. Njihov strah od preplavljujućeg stida je toliko jak da su oni slepi za dokaze o njihovoj zavisnosti od alkohola. Ovakve osobe nisu u stanju da se suoče sa svojim stidom i zato ubeđuju sebe da nemaju problem. Poricanje stida nije karakteristično samo za alkoholičare. Međuostalom, stid se tiče srži identiteta osobe. Sve ono čega se osoba može stideti, moguće je poricati. Mi se branimo od onoga što ne želimo da vidimo. Poricanje ima svoju cenu. U procesu oporavka i rešavanja ovog problema presudno važno je suočiti se sa realnošću koliko god ona bila bolna. Ali vi to možete tek onda kada naučite da prevladate (preživite) svoj stid. Otklanjanje stida je put ka izlasku od skrivanja.

Izbegavanje stida

Druga strategija odbrane od stiga je povlačenje. Ljudi se povlače kada su suočeni sa stidom jer su tada kontakti sa drugim osobama previše bolni i neprijatni za podnošenje. Bekstvo je normalna reakcija na situacije u kojima se osoba oseća izloženo i ranjivo. Povlačenje je česta reakcija na stid. Inicijalna telesna reakcija na stid je prekidanje kontakta očima i gladanje u pod ili sa strane. Osoba koja oseća stid kaže svom sagovorniku: Sada se osećam jako loše u vezi sebe i zato te ne mogu gledati u oči. Ne mogu ostati blizu tebe zato što će to povećati moje osećanje stida. Osoba koja oseća intenzivan stid, oseća se ogoljeno pred svetom i ne želi da drugi bulje u nju. Osoba veruje, bar privremeno da svako može videti njenu dušu i videti da je ona neadekvatna ili loša osoba. Osobe koje su intenzivno postiđene povlače se i na druge načine. Često one izbegavaju neprijatne teme u razgovoru sa drugima ili u komunikaciji sa drugima ostaju emocionalno nepristupačne. Neke osobe su uvežbale praksu slabe vidljivosti. One su uvek tu (među drugima) ali su nevidljive. Primer su veoma talentovane osobe iza scene koje se plaše izlaganja i na taj način one svojim postignućima doprinose tuđem uspehu. Osobe koje se prekomerno stide mogu postati zarobljene u povlačenju od drugih ljudi. Takve osobe mogu učiniti sve da druge održe na distanci iako su već bile postiđene. Direktni, značajni i intimni kontakti sa drugima su veoma ugrožavajući osobama koje se ne osećaju dobro u vezi sebe. „Ne osećati se dobro u vezi sebe“ je pravilo stida. Držanje drugih na distanci je zaštita od poniženja, osuđivanja ili odbacivanja.

Stid i prefekcionizam

Još jedna od tipičnih odbrana od stida je perfekcionizam. Perfekcionista stalno strepi da će napraviti neku grešku, zato što misli da greške dokazuju da nešto fundamentalno nije u redu sa njim/njom kao osobom. Ako u nečemu omane, perfekcionista iracionalano veruje da je totalni gubitnik. Perfekcionista koji se brani od stida je u stanju da pojmi samo dva stanja postojanja: perfektno (savršeno) ili sramno (sve ili ništa). Ovakve osobe očajnički se bore protiv toga da budu pogrešivi ljudi, jer one izjednačavaju ljudskost i pogrešivost sa porazom. Ali jednostavno svi smo ljudi – ljudi sa svojim ograničenjima u snazi, inteligenciji, kreativnosti i mudrosti. Nije sramno biti nesavršen, kada niko od nas ne može biti savršen.

Stid i arogancija

Perfekcionista nije specifično arogantan. On ne glumi boga kada želi da bude nepogrešiv. On se samo trudi da zadrži svoj stid. On oseća ogroman pritisak dok nešto radi da bi demonstrirao svetu i sebi kako je adekvatan kao osoba. On je konstantno svestan mogućnosti da se pojavi njegov stid, on je ubeđen da drugi stalno motre na njegovo ponašanje tražeći njegove greške, i kada uoče njegove mane, zaključiće da je bezvredan. Kao što vidite, perfekcionizam je situacija u kojoj se ne može pobediti. Koliko god da je on kompetentan, koliko god nešto dobro radi, koliko god je uspešan, perfekcionista nikada ne oseća da se odmakao makar jedan korak dalje od svog stida. On može odložiti osećanje poniženosti na neko vreme, tako što će na primer naporno raditi kao niko drugi, ali on se ne može osećati dobro zato što ne zna kako da prihvati sebe kao dobro ali nesavršeno ljudsko biće. Obično osobe koje se stide osećaju da su manje vredne nego drugi ljudi. Ali šta ako osoba koja se stidi ubedi sebe u suprotno – da je iznad drugih? Tada će ove osobe postati arogantne.

Možete li se setiti neke osobe koja koristi perfekcionizam kao odbranu od stida? Da li je to možda i vaša odbrana? Kako ste je naučili?

Stid i bes

Šta se dešava kada se duboko postiđena osoba ne može povući iz preteće situacije? Može se javiti bes, još jedna od odbrana od stida. Besna osoba viče i preti: Ne prilazi mi. Prišao si previše blizu mom stidu i ja neću nikome dopustiti da vidi taj deo mene. Skloni se ili ću te napasti. Besna osoba se očajnički trudi da druge drži na distanci kako je ne bi uništili.

Ljudi su skloni da pobesne kada su iznenađeni neočekivanim napadom na njihov identitet. Na primer, prijatelj može nepristojno reći svom drugu da mu je odeća jeftina i neadekvatna za izlazak sa određenom devojkom. On se mogao šaliti, ne nameravajući da povredi svog prijatelja. Ali njegov prijatelj je povređen. „Kako to misliš, da ja ne mogu izaći sa tom devojkom?“ Sigurno izgledam mnogo bolje od tebe, u najmanju ruku ne ćopam kao ti. Ova posramljena osoba može misliti samo o tome kako da se odbrani od napada na njenu ličnost.

Bes pali. Bes tera ljude i tako štiti osobu od suočavanja sa sopstvenim stidom. Ponekad je to sasvim uspešna odbrana. Ljudi počinju da izbegavaju besne osobe koje su previše senzitivne na moguće uvrede. „Želeo bih da budem Ivanov prijatelj„, neko može reći, „ali kad god mu priđem bliže on pronađe nešto što ga iritira, a onda me napada bez ikakvog razloga„.

Strategija besnih osoba je da se odbrane od preplavljujućeg stida koji slabi njihovo samopoštovanje. Ove osobe će se verovatno osetiti još defektnijim kada drugi, uplašeni od njihovog besa, krenu da se distanciraju od njih. Bes prekida kontakte između ljudi i tako povećava stid kod postiđenih osoba. Hronično besni ljudi postaju zatvorenici usamljeništva koje su sami proizveli. Svako može reagovati besom s vremena na vreme, naročito kada je neočekivano osramoćen. Ali osobe koje se intenzivno stide mogu reagovati besom mnogo češće nego drugi ljudi. Njihov bes pokriva ustvari duboki stid. Njihovi napadi na druge pomeraju pažnju sa njihovog osećanja neadekvatnosti.

I na kraju ako patite od prekomernog stida i koristite neku od opisanih ili neku drugu strategiju za prevladavanje stida, zapamtite, jedini način da se rešite svog stida jeste da prihvatite a ne bežite od njega. To je lako reći ali ostvariti u praksi nije lako. Neke od korisnih saveta kako da ojačate svoje samopouzdanje otkrićete u programu formula samopouzdanja

Dr Vladimir Mišić

psiholog i psihoterapeut

email: vlada39@gmail.com

skype: vaspsiholog

www.vaspsiholog.com

1 thoughts on “Strategije koje ljudi koriste za prevladavanje stida”

  1. A kako tačno prevazići stid? Npr nađemo se u situaciji gde se stidimo da pričamo sa nekim, osećamo strah da ćemo se obrukati i ispasti smešni i imamo želju da pobegnemo sa tog mesta što pre, ne možemo da pogledamo čoveka u oči od stida i straha da ćemo ispasti smešni i slabi. Šta uraditi a ne pobeći i ne iskoristiti ni jednu od gore navedenih kompenzacionih strategija?

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Povezani tekstovi

Zamke toksične pozitivnosti

Pojam toksična pozitivnost (ili kako se još naziva pozitivna toksičnost) odnosi se na uverenje osobe da je poželjno i dozvoljeno doživljavati samo i isključivo pozitivna…

Pročitaj više »

Zavisnost od mobilnog telefona

Tehnološki razvoj je neminovnost današnje civilizacije. Sa sobom nosi mnogobrojne prednosti, ali i određene mane. Mane nastaju onda kada se upotreba tehnoloških dostignuća pretvori u zloupotrebu.

Pročitaj više »
Scroll to Top
Vaš Psiholog

Prijavite se na naš Newsletter