Disanje je više od fizičkog procesa – ono je nerazdvojno povezano s našim emocijama. Način na koji dišemo odražava unutrašnju dinamiku naših osećanja, često ne samo kao reakcija na spoljne faktore, već kao rezultat načina na koji se nosimo sa sopstvenim osećanjima. Svaka emocija ima svoj izraz, a disanje je jedan od najvažnijih pokazatelja koji nas vodi ka razumevanju unutrašnjih stanja.
Kroz istoriju, istraživači emocija primetili su da disanje nije samo posledica onoga što osećamo, već i uzrok tih osećanja. Telesna psihoterapija, ističe da način disanja može otkriti koliko smo sposobni da se nosimo sa svojim emocijama. Ona tvrdi da kontrolisano, plitko disanje može biti znak potiskivanja osećanja, a naročito anksioznosti, jer smanjenje unosa kiseonika usmerava energiju prema potiskivanju neprijatnih emocija.
Sadržaj
ToggleKako disanje otkriva potisnute emocije?
Kada postanemo svesni svog disanja, možemo da prepoznamo kako naše telo reaguje na različite emocije. Strah, bol, bes – svaka od njih može se prepoznati u načinu na koji osoba diše. Na primer, osoba koja doživljava strah ili anksioznostčesto zadržava dah ili diše plitko, koristeći samo gornji deo grudi. U tom trenutku, dijafragma ostaje nepokretna, a disanje postaje napeto i brzo. Sa druge strane osobe koje potiskuju tugu ili bol mogu primetiti da im je disanje ograničeno i u udahu i u izdisaju, kao da pokušavaju „zatvoriti“ svoje emocije.
Kod osoba koje potiskuju bes, disanje je često nesvesno kontrolisano, a izdisaj je posebno ograničen. Kod njih je gornji deo grudi često nepokretan, dok se dijafragma koristi uz veliku napetost u stomaku. Rigidnost u disanju postaje način da se zadrži kontrola nad emocijama, dok ih zapravo sve dublje potiskujemo.
Samosvest o disanju kao put ka emocionalnoj ravnoteži
Ukoliko postanemo svesni svog disanja, možemo otkriti mnogo o sopstvenom emocionalnom stanju. Prvi korak ka ovoj samosvesti je da se jednostavno usmerimo na to kako dišemo. Da li je vaše disanje sporo i duboko, ili brzo i plitko? Osmotrite trenutno svoje disanje? Kako vam ono izgleda? Da li se vaš stomak širi pri svakom udahu ili samo grudi? Razumevanje vlastitog disanja može vam pomoći da shvatimo koja osećanja su prisutna u našem životu i na koji način ih potiskujemo.
Zadovoljavajuće disanje treba da bude spontano i prirodno. Trebalo bi da osećamo širenje stomaka pri svakom udahu, a da se sa izdisajem telo opušta.
Ako primetimo da previše kontrolišemo disanje, to može ukazivati na to da potiskujemo neku emociju. U tom slučaju, vežbanje slobodnog, opuštenog disanja može pomoći da otključamo te potisnute emocije i oslobodimo energiju koja je inače blokirana.
Prirodno i svesno disanje kao alat za emocionalnu ekspresiju
„Kada postanemo svesni svog disanja, otkrivamo da disanje nije samo fizički proces, već i ključ unutrašnjeg mira.“ Jon Kabat-Zinn, osnivač programa Mindfulness-Based Stress Reduction.
Prirodno, spontano disanje uključuje pokretanje stomaka tokom svakog udaha, pri čemu se dijafragma spušta, a grudni koš se širi tek nakon što je stomak već popunjen vazduhom. Ovaj tip disanja omogućava oslobađanje energije u telu i sprečava njegovu zadržavanje ili blokade. Svesno disanje, koje uključuje puni udah i izdah, može postati most između fizičkog i emocionalnog sveta. Na primer, kada dišemo punim stomakom i grudima, mi zapravo omogućavamo i punu emocionalnu ekspresiju, jer smo u kontaktu sa sobom, svojim unutrašnjim svetom i potrebama.
Pokušajte da dišete na način koji uključuje unošenje veće količine vazduha u stomak (abdominalno disanje). Započnite sa svakim udahom sa punim širenjem stomaka, a potom širite grudi. Ovaj proces bi trebao biti spor, dubok i kontrolisan, a izdah bi trebalo da bude jednako spontano opušten i dugotrajan. Takav ritam disanja omogućava smanjenje stresa i napetosti i doprinosi oslobađanju emocija koje možda potiskujete ili ne želite da osetite. Dalje ako osetite koja je to emocija probajte i da izrazite-npr verbalno sebi ili nekoj drugoj osobi.
Vežbe disanja za bolju ravnotežu nad emocijama
Redovne vežbe disanja mogu imati dubok uticaj na naše emocionalno zdravlje. Primenom tehnika disanja, kao što je kontrolisano disanje sa produženim izdisajem, možemo postepeno smanjiti nivo stresa i anksioznosti, kao i stvoriti prostor za autentične emocije. Svesno disanje takođe pomaže da se povežemo sa svojim telom i osetimo emocije koje možda nismo želeli da priznamo ili ih prosto nismo svesni.
Kroz takve vežbe, postajemo svesniji kako disanje može da odražava naše unutrašnje emocionalno stanje. Kada smo pod stresom, disanje postaje ograničeno, dok kada smo u stanju smirenosti, disanje postaje dublje i prirodnije. Ovo svesno povezivanje sa sopstvenim disanjem omogućava nam da prepoznamo kada potiskujemo emocije i da nađemo način da ih oslobodimo, bez straha ili stresa.
Veza između stresa i disanja: Zašto pod stresom disanje postaje plitko i brže?
Stres je fiziološki odgovor tela na percipiranu pretnju ili izazov, a disanje se direktno povezuje sa reakcijama koje telo ima u takvim situacijama. Kada smo pod stresom, naš autonomni nervni sistem reaguje na način koji priprema telo na akciju — poznato kao „borba ili bežanje“ (fight or flight). Ovaj odgovor utiče na mnoge telesne funkcije, uključujući i disanje, koje postaje brže i plitko. Kada smo pod stresom, telo izlučuje hormone stresa, kao što su kortizol i adrenalin. Ovi hormoni izazivaju fiziološke promene, uključujući povećanje telesne temperature, ubrzanje srca, i ubrzano disanje. Kortizol, posebno, povećava nivo šećera u krvi i priprema telo za hitne reakcije, što utiče na plitko disanje. Brzo, plitko disanje može biti signal da telo traži dodatnu energiju kako bi se nosilo sa stresom, što može izazvati osećaj „zamagljenosti“ ili napetosti, jer telo postaje manje efikasno u oksigenaciji.
Kada je disanje plitko i ubrzano, ono može dodatno pogoršati stanje stresa i anksioznosti. Ovo brzo disanje stvara krug stresa, jer telo prepoznaje ubrzano disanje kao znak da je u stanju uzbuđenja ili opasnosti, što može dovesti do još jačih fizioloških simptoma, kao što su vrtoglavica, znojenje i ubrzan rad srca. Takođe, brzo disanje može otežati koncentraciju, jer mozak ne dobija dovoljno kiseonika, što dovodi do smanjene mentalne jasnoće ili pojave hiperventilacije.
Brzo i plitko disanje pod stresom je prirodan odgovor tela na percipiranu opasnost, pripremajući nas da reagujemo u kriznim situacijama. Međutim, kada se ovaj obrazac disanja nastavi kroz hronični stres, može dovesti do fizioloških i psiholoških problema. Korišćenje tehnika svesnog disanja, kao što su duboko i kontrolisano disanje, može pomoći u smanjenju simptoma stresa, vraćanju ravnoteže i prevenciji negativnih posledica po zdravlje.
Kako pravilno disanje može smanjiti simptome anksioznosti?
Disanje ima dubok uticaj na naš nervni sistem, a s obzirom na povezanost između disanja i emocija, svesno disanje može biti efikasan alat u ublažavanju simptoma anksioznosti. Anksioznost često dovodi do plitkog, ubrzanog disanja, što može pogoršati osećaj stresa i napetosti. Kroz tehnike disanja, kao što su usmereno i duboko disanje, možemo aktivirati parasimpatički nervni sistem, koji je odgovoran za opuštanje i smanjenje stresa. Evo nekoliko načina kako disanje može pomoći u ublažavanju simptoma anksioznosti:
Kontrola disanja smanjujemo napetost
Kada osoba doživi anksioznost, disanje postaje plitko i ubrzano, što može povećati fizičke simptome stresa, kao što su ubrzan rad srca, vrtoglavica i napetost u telu. Fokusiranjem na usmereno disanje, kao što je disanje kroz dijafragmu (duboko stomak), možemo smanjiti nivo stresa i vraćanje ravnoteže. Ova tehnika aktivira parasimpatički nervni sistem, koji pomaže u smanjenju ubrzanog otkucaja srca i smanjenju napetosti.
Tehnika disanja koja umiruju naš nervni sistem
Jedna od najpoznatijih tehnika je 4-7-8 disanje, koje uključuje udisanje kroz nos za 4 sekunde, zadržavanje daha 7 sekundi i izdisanje kroz usta za 8 sekundi. Ova metoda pomaže smanjenju nivoa stresa i anksioznosti tako što usmerava pažnju na disanje, smanjuje aktivnost simpatičkog nervnog sistema i povećava osećaj smirenosti
Terapeut kao podrška u procesu disanja i oslobađanju emocija
U terapijskom okruženju, terapeut koristi disanje kao alat za razumevanje emocionalnih blokada. Kroz pažljiv rad sa disanjem, osoba može da postigne dublje povezivanje sa sopstvenim emocijama i oslobađanju od simptoma. Kroz rad podstičemo klijenta da postane svesniji svog disanja, čime otkriva ne samo fizičke, već i emocionalne blokade koje možda nije svesno prepoznao. Kroz osvešćivanje disanja, klijent može naučiti kako da se opusti, oslobodi potisnute emocije i postigne unutrašnju ravnotežu.
Autor:
MSc Aleksandra Tasić, klinički psiholog i KBT psihoterapeut pod supervizijom
kontakt za zakazivanje online savetovanja: onlinepsihoterapija@gmail.com
1 thoughts on “Disanje kao ogledalo naših emocija”
Super je tekst,ima efekta. Funkcionise lepo i prilikom koncentracije kod aktivnog slusanja