Svi ljudi imaju neke probleme i svaki problem ima neko rešenje. To je važno imati na umu kada se suočavamo sa problemima, bez obzira da li se radi o malim svakodnevnim problemima ili velikim, nesvakidašnjim i izazovnim problemima. Jedna od krucijalnih karakteristika mentalno zdravih, zrelih ličnosti jeste aktivan pristup u rešavanju problema nasuprot pasivnom pristupu koji karakteriše izbegavanje, odlaganje ili poricanje problema. Postoji veliki broj strategija za rešavanje problema. U ovom tekstu opisaću šest bazičnih strategija. Ovih šest strategija mogu se svrstati u dve grupe: strategije usmerene na menjanje spoljašnje sredine (aloadaptacija) i strategije usmerene na menjanje sebe, menjanje iznutra (autoadatacija).
Sadržaj
ToggleStrategije usmerene na menjanje spoljašnje sredine
Čekanje da se uslovi sredine promene – predstavlja pasivni pristup u rešavanju problema. To je pristup koji ne zahteva nikakav lični angažman i to je pristup koji većina ljudi preferira. Osoba čeka da se spoljašnje okolnosti promene kako bi mogla da postupi u skladu sa svojim željama i ciljevima. Prednost ove strategije ogleda se u ulaganju minimalnog napora (koji se sastoji u čekanju i procenjivanju situacije). S druge strane ova strategije je u mnogim slučajevima neprimenjljiva. Često je slučaj da su situacioni faktori nepromenjljivi i da čekanje na promenu koja bi se desila spolja nije isplativo ni mudro.
Aktivno menjanje sredine – podrazumeva ulaganje aktivnih napora da se promene sredinski uslovi koji su doveli do problema u funkciji dostizanja odabranog cilja. Dakle, osoba gleda šta sve može promeniti u svojoj sredini ne bili otklonila prepreke u sredini ili stvorila uslove za dostizanje cilja. Primer za ovu strategiju bi bio aktivno traženje posla (osoba čita oglase, šalje CV, traži kontakte i preporuke i sl.).
Promena sredine – kada se uslovi sredine ne mogu promeniti (bilo da promene uvode drugi ili sam akter svojim aktivnim zalaganjem) postoji mogućnost da osoba pronađe novu sredinu koja je u skladu sa njegovim/njenim željama i odabranim ciljevima. Znači, ako se sredina ne može izmeniti može se pronaći nova, stimulativnija sredina, sredina u kojoj je moguće ostvariti željeni cilj ili izbeći nešto što nas ugrožava. Primeri za ovu strategiju su: odlazak u inostranstvo, preseljenje, odpočinjanje samostalnog ili bračnog života, zasnivanje vlastitog biznisa i sl.
Strategije usmerene na menjanje iznutra
Reinterpretacija situacije ili problema – opažanje situacije je sastavni deo problema a ne situacija sama po sebi. Način na koji opažamo, odnosno tumačimo i definišemo situaciju koja je relevantna za problem koji imamo od presudnog je značajna za samo definisanje problema i načina njegovog rešavanja. Značenje koje pridajemo situaciji može se menjati i nekada to može dovesti do značajnih promena u opažanju samog problema. Jedna od tehnika koja se može koristiti u primeni ove strategije je tehnika promene okvira (reframing), odnosno konteksta iz kojeg se situacija sagledava (ako promenimo kontekst u kojem se sagledava situacija, sama situacija može dobiti potpuno novo značenje). Druge tehnike, odnose se na preispitivanje realističnosti i tačnosti procene same situacije, procene posledica, verovatnoće njihovog javljanja itd.
Prihvatanje želje, ulaganje dodatnih napora i pronalaženje neophodnih resursa – ako nismo u stanju da promenimo spoljašnju situaciju niti da redefinišemo njeno značenje, možemo prihvatiti da naše želje nisu zadovoljene (jer ne moraju biti već je to samo poželjno), osećati se nezadovoljno povodom toga, što može predstavljati motivacionu snagu za traganje za dodatnim resursima koji su nam neophodni kako bi smo prevazišli prepreke koje nam stoje na putu dostizanja cilja. Dakle, nekada je potrebno da uložimo više napora ili naučimo neke nove veštine da bi smo rešili neki problem. U tom slučaju motivacija predstavlja važan faktor, pokretač na aktivnost. Ako smo samo nezadovoljni (ali ne i depresivni, očajni, besni ili anksiozni) povodom toga što nismo ostvarili postavljeni cilj, želja za ostvarenjem cilja može biti dobra motivaciona osnova za ulaganje dodatnih napora na putu rešenja.
Odustajanje od želje i zamena cilja – nekada je konstalacija situacionih (spoljašnjih) i unutrašnjih (ličnih) faktora takva da nam ništa drugo ne preostaje nego da odustanemo od želje koju imamo kako ne bismo više bili nezadovljni ili frustrirani. Ako odustanemo od želje koju ne možemo da ostvarimo, nećemo više biti nezadovoljni. Konstruktivni nastavak ove strategije bi bio u pronalaženju alternativne želje ili alternativnog i ostvarivog cilja.
Kako da pristupite rešavanju vašeg problema?
Prvo definišite vaš problem i cilj. Definišite šta je to što želite da imate ili postignete a ne uspevate, šta vam stoji na putu (koje su vam prepreke ka dostizanju cilja), u kojoj situaciji ili situacijama se vaš problem manifestuje, kako se osećate povodom problema koji imate, šta ste do sada činili da rešite taj problem.
Sada procenite koja od opisanih šest strategija za rešavanje problema najviše odgovara rešavanju vašeg problema. Procenite svaku strategiju. Definišite u kom domenu vi smatrate da postoji realna mogućnost da se vaš problem reši, u promeni sredinskih okolnosti ili vašoj ličnoj promeni.
Odaberite i primenite najbolju strategiju u skladu sa tim. Nekada je korisno primeniti i dve strategije, jednu koja se odnosi na delovanje na sredinu a drugu koja se odnosi na lične promene.
Dr Vladimir Mišić
psiholog i psihoterapeut
email: onlinepsihoterapija@gmail.com
skype: vaspsiholog
www.vaspsiholog.com