Suočavanje sa strahom

Suočavanje sa strahom

Mnogi me pitaju da li je moguće pobediti strahove? U samoj formulaciji ovog pitanja sadržan je uzrok problema. Odgovor je NE. Strahove ne možemo pobediti, možemo ih samo prevazići. Zašto?

Ako govorimo o borbi, to podrazumeva da u konfliktu učestvuju bar dve strane. Pobeda jedne strane podrazumeva poraz druge. Znači ako govorimo o strahu, pobediti strah bi značilo izvojevati pobedu nad sobom, odnosno poraziti sebe. To je paradoksalno i stoga je nemoguće.

Strah je deo nas, deo onoga ko se plaši. Onaj ko se plaši je u isto vreme subjekat i objekat straha. Dakle, onaj ko misli da strahove može pobediti, zapravo ne priznaje strah, ne priznaje da je on/ona taj koji se plaši. Tu je reč o poricanju straha. Onaj ko ne priznaje svoj strah nastoji da ga potisne, suzbije ili eliminiše na sve moguće načine. Problem je u tome što se strah (kao ni jedno drugo osećanje) ne može potisnuti u potpunosti. Obično se dešava suprotno, što ga više potiskuje to vam se on više vraća u jednom ili drugom obliku. Znači, potiskivanje straha je apriori osuđeno na neuspeh.

Iracionalni, neurotski strahovi

U ovom tekstu govorimo o tzv. neurotskim, iracionalnim strahovima a ne tzv. realnim strahovima (kao što su strah da će nas pregaziti auto koji sumano ide ka nama i sl.). Neurotski strahovi su podjednako realni s tim što postoji razlika u objektu straha. Neurotski strahovi obično su strahovi od određenih ideja i misli u koje osoba veruje (a procenjuje ih kao ugoržavajuće, opasne po sebe) ili osećanja kojih se osoba plaši.

Kako prevazići strahove?

Ako ne možemo pobediti strah, ako ga ne možemo potisnuti, ako ne možemo pobeći od njega, šta onda možemo učiniti sa strahom? Bez obzira o kojoj vrsti straha je reč (fobijski strahovi, panika, slobodno lebdeći strah itd.) postoji samo jedan konstruktivan način za tretiranje straha. To je suočavanje. Za razliku od potiskivanja i negiranja, suočavanje sa strahom podrazumeva prihvatanje straha, odustajanje od izbegavanja i osvešćivanje onoga čega se bojimo.

Suočavanje sa strahom podrazumeva sledeće:

Promenu stava prema strahu – podrazumeva prihvatanje sledećih ideja: da strah nije opasan već samo neprijatan, da se može podneti, da strah sam po sebi ne dovodi do bolesti (telesne niti duševne), da se strah može prevazići jedino suočavanjem i izlaganjem a nikada izbegavanjem i potiskivanjem, da strah nije izraz slabosti a da je suočavanje sa strahom izraz hrabrosti, da je strah normalna pojava i deo ljudske prirode, da je strah prolazan.

Dolaženje do saznanja čega se zaista bojimo – mi se nikada ne bojimo situacija (kao što su vožnja liftom, povišen puls, visina, javni nastup, upoznavanje, intervju za posao itd.) već značenja koje pridajemo tim situacijama. Značenja (očekivanja, predviđanja, zaključivanja o posledicama) su ta koja nas zastrašuju a ne same situacije. To znači da se mi najčešće plašimo ideja u koje verujemo a ne neposredne realnosti koja nas okružuje. Kada jednom otkrijemo i izgovorimo te ideje onda smo u stanju da na njih utičemo, menjamo ih ili ih korigujemo.

Prihvatanje da se strah ispolji u celosti – podrazumeva izlaganje situacijama u kojima osećamo strah, dopuštanje da se strah pojavi i ostajanje u situaciji dok strah ne prođe. Na taj način dokazujemo sebi da strah sam po sebi nije opasan, da ga možemo podneti i da to ako se plašimo ne znači nužno i da je sama situacija opasna. Da bi smo mogli da se oslobodimo straha moramo ga pustiti da se pojavi i prestane. Ovu proceduru je potrebno dosledno ponavljati, sve dok strah u potpunosti prestane da se javlja u tim situacijama.

Usvajanje strategija za suočavanje sa strahom – učenje šta možemo sve preduzeti i učiniti dok se suočavamo sa strahom. Možemo korisiti neke od tehnika disanja koje uvode u relaksaciju, možemo tokom izlaganja osporavati ideje kojima stvaramo strah i zameniti ih idejama koje su realističnije i kojima se ohrabrujemo. Pogledajte programe samopomoći koji se tiču prevazilaženja napada panike i opsesivnih misli.

Dr Vladimir Mišić

psiholog i psihoterapeut

email: onlinepsihoterapija@gmail.com

skype: vaspsiholog

www.vaspsiholog.com

221 thoughts on “Suočavanje sa strahom”

  1. Molim doktora Vladimira Misica da me doda na skype,i zelim da uplatim sve sto je potreebno,jer ja nemogu da dodam vas na skype-u,a treba mi pomoc.MOJ SKAJP JE:zeljko.nikolic79

    HVALA U NAPRED!Nadam se da cete me pozvati.

    1. Postovani , molila bi vas za savjet.
      Ima dugo vremena borim se protiv nekog straha u glavi, ne znam kako da vam opisem al probat cu. Odjednom mi dodje neki strah u glavi kada sam sama u kuci , nekakve misli kao da ne mogu da ih kontrolisem.. strah kao da se izgubim odjednom kao da se bojim tisine kad sam sama, da cu sebi nesto uraditi a uopste ne zelim. Zelim da sam sretna .. a ne mogu da izbacim lose misli, borim se stalno al mi dolazi svremena na vrijeme . Nisam bas drustvena osoba , vrlo malo prijatelja imam.. prijateljica mi se udaje za mjesec dana , sestra isto i bojim se da cu ostati sama u zivotu.. vezana sam za roditelje puno i bojim se kako cu sama kroz zivot. imam osjecaj da svi mi odlaze i da nikoga nece biti briga za mene, da ce me zaboraviti. Previse mislim i onda mi pocne lupati srce , pocnu mi se usta susiti. Prije sam slusala muziku i imam osjecaj sve sto sam volila prije da ne volim vise. Ne znam jel to odrastanje ili sta vec al volila bi da sam kao prije . Al samo zelim da izbacim ove ruzne misli iz glave , da ne mislim o nicemu. Zaista bi volila da mi date neki savjet ,da mi pomognete na neki nacin .. zahvaljujem unaprijed.

    2. postovanj,borim se sa depresijom odnosno aneksioznosti vec 2,5 godine imam 34 godine isao sam kod par psikhijatara i svi su mi propisivali xsanax eglonil rivotril seroxsat itd,ostao sam sada na xsanaxu 3 x po 0,5 mg nekad i 4 x0,5 mg zavisi od situacije,osjecam nemoc strah izlazenje iz kuce kad imam neke obaveze uhvati me panika ,i najgore me muci osjecaj kao neke osamucenosti kao da se ljuljam hocu da padnem a ne padnem popijem xsanax malo sjedem i nakon pola sata sa pusti pa opet ponovo nemam volje ni za cim.inace mi je 34 godine ozenjen dvoje djece ne radim zbog toga jer ne mogu da izdrzim jedan radni dan normalno.kad izadjem negdje ne smijem da popijem alkohol zbog tableta dok svi drugi popiju po nesto i tu me izdvaja vec od skupine drustva, htio bih neki savjet da li je sve to normalno i sta raditi koliko da pijem jos ovo sta kako ne znam ni ja ,sve mi je to pocelo od oceve smrti od prije tri godine.smeta mi vrucina marketi sjedenje dugo na jednom mjestu molio bih da mi objasnite sta je ovo jer me toliko opterecuje da ne znam sta cu svaki dan mi isti taj pritisak pusac sam pusim kutiju dnevno kafe 3 do 4 soljice jedem normalno nista me ne boli Hvala na odgovoru unaprijed

      1. Postovani Milose, najbolje bi bilo da nam se javite kako bismo zakazali termin. Pored lekova potrebno je da imate i odgovarajucu psihoterapijsku podrsku. Smanjite unosenje kafe na 1 dnevno, kafa i cigareta takodje uticu negativno na anksioznost. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master

        1. Možete li mi pomoći ? Imam strah od fudbalske lopte.U mojon školi stariji vršnjaci šutaju jako kada sam na golu,pa se bojim nekada me čak nezgodno pogodi loptu u nogu pa boli jednostano se bojim nesmem ni glavom šutnuti!!!

      2. postovani molila bih vas za savet imam strah od hodanja pesice kad krenem mislim da cu pasti strah imam konstantno vec duze vreme imam osecaj kao da mi se telo ljulja pijem bromazepam od 3 mg po pola ali slabo deluje molim vas

    3. POSTOVANI,VEC GODINAMA IMAM STRAH DA NEGDE PODJEM SAMA ,A I KAD NEGDE PODJEM OBAVEZNO MORAM KOLIMA DA AKO MI SE SLUCAJNO SLOSI BRZO MOGU STICI PO POMOC.KADA IZADJEM U SETNJU TO JE SAMO 30-TAK METRA ,LJULJA MI SE ,ZANOSIM SE I ODMAH IDEM KUCI .NE DAJ BOZE DA MORAM DA KRENEM NA NEKI PA I KRACI PUT JA BIH UMRELA OD STRAHA.NE VOLIM DA KUCI BUDEM SAMA ,ODMAH OSECAM KAKO MI JE LOSE I DA CE SE DESITI NESTO STRASNO ,SRCE MI LUPA ,NOGE SE SKRATE OPSTA PANIKA.IMA TOGA JOS ,DA NE DUZIM DOSADILO MI JE DA BUDEM “INVALID“,DOSADILA SAM I SEBI I LJUDIMA OKO SEBE,PA VAS ZATO MOLI ZA POMOC,AKO POMOCI Za MENE IMA .VISE NE MOGU OVAKO,JER OVO NIJE ZIVOT.HVALA

    4. Dobro vece, pre sedam godina sam se borio sa anksioznosci, uspeo sam da je prebrodim, ali pre neki dan mi se opet javila napad panike, stim da mi se panika sada javlja iz razmisljanja da cu izgubiti kontrolu nad sobom i povrediti sebe ili meni najblize. Kako da se izborim sa ovim problemom, jel sama pomisao na moje najblize stvara mi fobiju da mi razuđ ne strada skroz pa da im ne naudim. Hvala unapred na odgpvoru

      1. Mr Anđela Zlatković

        Poštovani Nemanja,

        Radi se o negativnim interpretacijama koje su tipičan pratilac povišene anksioznosti i koje Vas zapravo i uvode u panični napad, i opsesivnim mislima koje su simptom povišene anksioznosti. Detaljnije o strahu od gubitka kontole pročitajte ovde a kako da ga prevaziđete – ovde. Ukoliko Vam ne polazi za rukom da problem prevaziđete samostalno, najbolje bi bilo da se nama ili nekom drugom stručnom licu obratite za psihološku pomoć.

        Srdačan pozdrav!

  2. Ja neznam ima li se koristi suočavat s mojim strahom, jer se bojim dosta toga. Trebam izaći van ja sam nervozna kao da cu na vjesanje, manta mi se, plaši me sama pomisao na otvoren prosotr, ljude, stalno imam osjećaj bespomoćnosti, uhvati me neka panika ali izadem svaki dan i nekako se iskontroliram. mrzim prelazit ulicu bojim se, sva zatrokiram, osjećam samo da bi se sklupčala i pobjegla od svega. najgore mi je kad sama idem cestom. znam da je to nenormalno, ali dešava se nekih 10 ak mjeseci. ima li kraja ovome ? 🙁 hvala

    1. Postovana, Vasi simptomi ukazuju na agorafobiju i to se uspesno tretira adekvatnim psiholoskim tretmanom. Posto pretpostavljamo da niste iz Beograda mozete nam se javiti za savetovanje putem skajpa kako bismo Vam pomogli da prevazidjete Vas problem. Srdacan pozdrav.

      1. Ja imam iste strahove kao i Jagoda ali samo kada se nalazim u svom rodnom Kruševcu. Čim izađem iz Kruševca svi strahovi nestaju, postajem slobodan kao vetar. Dakle, dovoljno je u najbliži grad Kruševcu da odem i osećam se lepo kao u snu.Kao student sam bio u Americi 4 meseca, leteo sam od slobode, kao da nisam postojao. Vratio sam se i sada u Kruševcu patim, često sanjam Nju York kako moram da se vratim iz njega, teški su to snovi.

  3. pozzz svima braco i sestre ja sam mislio da nikada necu smeti da se suocim sa strahom da probam da ga prevazidjem ali verujte mi za par instrukcija od doktora vladana misica ja sam mnogooooo mnogo bolje a svi muzicari u srbiji su mislili da necu nikada ponovo izaci na svetlost dana da sam gotov ali ne ja se vracam sada jer nikada za 10 god lecenja nisam upoznao doktora kao sto je vladan misic psiholog jer svi su mi davali lekove psihijatri itd i nista sve gore i gore hej ljudi ovo je istina verujte mi posavetujte se sa doktorom jedini je koji jue meni pomogao a veruj te mi da sam bio kod mnogih za pomoc i nista samo isto te isto a sada od sinoc ja sam mnogo bolje za samo par saveta jer stvarno deluju kao sto voda gasi zedj veruj te braco i sestre

  4. VLADIMIR MISIC PSIHOLOG JE S[AS OD PANIKE I STRAHA VERUJ TE MI KUNEM SE JER SAM MISLIO DA MENI NEMA POMOCI ALI SAM SVATIO OD SINOC DA IMA POMOC ZA MENE JER MI JE ULIO OHRABRENJE I PRAVE RECI DOLAZE OD NJEGA I ZATO SAM SINOC IZASAO IZ KUCE I USPEO SAM DA PREVAZIDJEM PROBLEM TO JEST PANIKU ANKCIOZNOST STA VEC NEZNAM ALI SAM USPEO SA PAR NJEGOVIH SAVETA POZZZZZZ SVIMA POSLUSAJTE ME MISLIO SAD DA SAM NAJTUZNIJI NAJBOLESNIJI SVE NAJGORE ALI SADA MI JE MNOGO BOLJE I OSECACE TE SE MNOGO LEPSE CIM DOBIJETE POMOC KAO JA STO SAM DOBIO POZZZZZ BOG SVIMA NAMA ….

  5. Postvovani gospoine Misicu..,moj problem datira od skoro, imala sam problem sa grlom i sinusima i od tada imam strah sa gutanjem…stalno razmisljam o tome..nikako da se oslobodim tog osjecaja kao progutati i da pocnem ponovo normlno jesti…hvala punoo…

    1. Postovani,
      Vec duze vreme se borim sa strahom od gutanja hrane. Naime anksiozna sam i cesto imam osecaj da cu se stezanja grla. Ja znam da je to problem sa anksioznoscu, medjutim u poslednje vreme mi se javljaju gotovo opsesivne misli da ce hrana skrenuti u dusnik prilikom gutanja. Vodu pijem bez problema, u jutarnjim casovima i jedem gotovo bez problema, kako dan odmice misli su stalno prisutne i prilikom svakog zalogaja zamisljam da ce mi neka mrvica odleteti u dusnik. Molim vas za pomoc, ovo mi zaista otezava svakodnevno funkcionisanje, narocito jer sam majka dvomesecne bebe koja sisa i za koju moram bolje da jedem.

      1. To sam i ja imala. Od dana kada sam progutala picu tj koru pice ali nesazvakanu. Bojala sam se da ce mi otici u dusnik kad progutam. Moj savet je da neko vreme jedete hranu kao sto supa,griz,spanac bez hleba,mleko i hleb, popara.. Sve to neko vreme,za to vreme pored tih obroka obavezno naci nekog specijalistu i bice sve ok. Znam koliko sam se namucila i koliko je bilo tesko jer sam i ja to dozivela. Pozdrav i brz oporavak. (:

  6. Poštovani doktore Mišiću zamolio bih vas za savet:
    Naime doživeo sam neuspeh u seksu ( pala mi je erekcija 3 puta sa devojkom) i od tada imam veliki strah od neuspeha i to me sputava. Shvatio sam da je moj problem perfekcionizam, jer nemam mnogo seksualnog iskustva i nisam dovoljno istrazio svoju seksualnost. Pokusao sam sa pozitivnim afirmacijama ali to ima trenutni uticaj, iracionalni strah se vraca, uspeo sam i da osporim iracionalna uverenja ali opet kao da se um bori da to ne prizna. Za sada nemam novca za terapiju i ne znam koliko kosta ali cu zakazati kod vas cim budem mogao. Zeleo bih da mi date savet sta da radim kako da se borim, koliko vremena je potrebno da usvojim novo uverenje (racionalno), trudim se maksimalno i stalno se podsecam i suzbijam iracionalnosti….

  7. Postovani,

    U mom slucaju ne znam dali se radi o agorofobiji ili o nekim ostacima anksioznosti sa kojom sam se susretao tokom godina, ali cesto me u nekim situacijama gde mi naidju ideje i misli kako cu pasti. ugusiti se, izgubiti svest ja zaista ne znam gde da krenem. Strah mi nailazi kada setam u velikom trznom centru gde je uka, buka, puno ljudi, ogroman prostor, nemanje kuda. Najcesce bezim u nekom cosku, wc-u gde cu sacekati da strah prodje. Dolazi kao na talase, malo, pa malo jace da bi na kraju uzeo zamah i skoro me paralisao. Kao dok se vozimo u avionu, takav neki neprijatan osecaj. Znojim se, drhte mi noge i ruke, sav se uznemirim i ne znam gde cu. Mnogo je neprijatno u drustvu i uvek nalazim neka cudna opravdanja. Cesto mi se dogodi i u bioskopu, pozoristu, a najcesce na stadionu. Plasim se a ne znam od cega?

  8. Nailazi toliko jako da je skoro nemoguce ne pobeci od njega. Manifestuje se kroz laganog gusenja, jace otkucaje i preskakanje srca i lagao bih ako bih rekao da postoji neprijatniji osecaj. Ne znam kako da se izborim u takvim situacijama, kako da pokazem bar malo hrabrosti i shvatim da je sve to samo prolazno. Paradoksalno zvuci, ali kao da se plasim tih situacija. Ne daju mi da se opustim, odem medju ljude, prepustim se zivotu, slobodi, lepoti. Ocajavam i ne znam sta da radim.

    1. Postovani, radi se o panicnom poremecaju koji izgleda ukljucuje i agorafobiju. Medjutim, moguce je izaci na kraj sa tim tegobama. Ukoliko ste u mogucnosti javite se za psiholosko savatovanje kako bismo Vam adekvatno pomogli da resite Vas problem. Srdacan pozdrav.

  9. Ja imam problem koji se zasniva o suocavanju sa spoljasnom sredinom.strah me je kada trebam ici nekuda jer zamisljam da cu tamo videti bolesne ljude posecenih nogu ili ruku i celo vreme mislim o tome . Iako sam bila kod psihijatra i pila lekove 2.5 godine (Seroxsat),moj strah je i dalje prisutan.

    1. Postovana, verovatno se radi o strahu odnosno anksioznosti koji se reazvija usled opsesivnih misli za koje mislite da su realne. Smtrate da su misli=realni dogadjaji sto svakako nije tacno ali ovu vezu jednakosti morate prekinuti i verovati da je besmislena kako bi Vam bilo bolje. Ukoliko i dalje ne mozete izaci na kraj sa Vasim problemom, mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje.Pozdrav.

  10. Postovani,posle prvog porodjaja pre 4 God krenuli su poremecaji srcanog ritma I ponekad ubrzan rad srca I do 200 otkucaja.Od tada imam konstantan strah od bolesti i smrti pogotovo pred neki dogadjaj.Stalno sam u strahu koliko cu ziveti,dali ce se nesto desiti,uzasno se gusim u tome.Nisam iz Beograda,mozete li mi pomoci.? Hvala unapred

    1. Postovana, bilo bi dobro da prvo proverete da li je sa srcem sve u redu ako jeste a Vama se i dalje javlja strah onda po sredi moze biti problem sa anksioznoscu povodom bolesti i/ili mogucnosti javljanja negativnih posledica koje necete moci da sprecite. Ukoliko niste iz Beograda, mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje putem skajpa (preko e-maila koji imate na pocetnoj strani sajta sa desne strane). Srdacan pozdrav.

  11. Poštovani, ja definitivno imam problem sa raspoloženjem. Kada sam kod kuće, sa porodicom, uvek sam neraspoložena i ljuta, drsko odgovaram na njihova pitanja i slično. Sa društvom, na poslu i sl nemam taj problem, čak bi se pre reklo da sam vesela osoba (na svim mestima osim u kući!). Napomenula bih da sam u detinjstvu doživela gubitak roditelja i nakon toga sam imala dosta traumatična iskustva u okviru svoje porodice gde nisam bila dovoljno zaštićena (što je MOŽDA moja subjektivna ocena jer i sticaj okolnosti je bio veoma težak da se obrati pažnja na emocije tada 8mogodišnjeg deteta). Ponekad pomislim da moje raspoloženje je ,,reakcija“ i revolt na ponašanje moje porodice iz tog perioda, ali nisam sigurna :(( Molim Vas pomozite mi!

    1. Postovana, malo je nejasno sta je po sredi. Događaji iz proslosti mogu imati uticaja na nasu sadasnjost ali trebalo bi prvo razmotriti sta je to konkretno u sitaciji u kojoj ste sada a što kod Vas izaziva bes. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo mogli adekvatno da Vam pomognemo. Srdacan pozdrav.
      Sanja Marjanovic
      dipl.psiholog

  12. Postovani doktore, zovem se Novak imam 25 godina. Pre oko 2 godine imao sam neprijatno zivotno iskustvo (o kome ne zelim da ovde pisem). Nakon toga sam izgubio samopouzdanje a sa tim su se javili i razliciti strahovi, panicni napadi, anksioznost… Jedno vreme sam se cak plasio da izadjem iz kuce, posto sam procitao dosta saveta odlucio sam da se suocim sa strahovima, poceo sam da se ukljucujem u socijani zivot, radim, putujem. Bilo je tesko, tesko je i sada ali manjim intenzitetom. Uvek sa sobom nosim po nekoliko tableta bromazepama da se smirim ukoliko strah naidje. I dalje se javlja, narocito kad sam pod stresom ili ukoliko se ne osecam dobro. Pokusavam da na razlicite nacine svoje misli usmerim na nesto pozitivno ali po nekada je nemoguce. Inace poceo sam da se bavim sportom aktivan sam. Posavetujte me kako da se oslobodim panicnih napada, koji su redji i iracionalnih strahova te anksioznosti? Takodje sam primetio da i vreme utice na moje raspolozenje. Unapred zahvalan!

    1. Postovani, na nasem sajtu imate puno tekstova koji Vam mogu koristiti pri resavanju problema sa anksioznoscu i napadima panike ipak to cesto nije dovoljno da potpuno resite problem. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo sistematski pristupili problemu i adekvatno Vam pomogli. Srdacan pozdrav.

  13. Kako mogu stupiti u kontak sa vama dr Misicu? U poslednje vreme,nekih 2-3meseca,imam osecaj kao kada hodam da cu pasti,da me hvata nesvest… Proveravao sam oci,isao kod orla i sve je hvala Bogu dobro… Imam problem mali sa sinusima ali nije veliki… I od tada sam se povukao u sebe,kada duze sedim u kaficu uhvati me panika kao da imam osecaj da mi je lose i oblije me hladan znoj,uzbemirim se i moram kuci… Kada hodam nekada se uplasim da cu pasti,da me hvata nesvest,i onda se uplasim i onda samo lezim kuci.. Ne ide mi se ni do kafica ni sa drustvom vec samo bo da lezim kuci… I sve sam se plasio da nije nesto,da imam neki zdravstveni problem i onda sam ustanovio da me u stvari muci strah.. Kako da stupimo u kontakt da ja taj strah prevazidjem…? Zelim da nastavim normalno da uzivam kao i pre a ne da imam strahove… I nocu se probudim i razmisljam o glupostima i ne mogu da zaspim u sred noci jer mi svasta prolazi kroz glavu… Molim za savet ili kontakt za dogovor oko susreta… Ja sam 60km od bga….

      1. postovani, nedavno sam dozivela neprijatnu situaciju-videla sam lopova kako mi otvara neki stari auto koji nam godinama stoji ispred dvorista, a nakon par dana smo otkrili da su nam iz garaze nestale neke stvari… zatim je komsiluk i celo naselje pocelo da primecuje isto… shvatili smo da je u pitanju kradja… prijavili smo policiji… par veceri kasnije, usudim se da izadjem sa drugaricom da prosetam i vracajuci se kuci, ponovo ugledam lopova koji se preskocio u komsijino dvoriste… pretrnula sam od straha… uhvatio me je takav napad panike da sam se paralisala… od tada nocima ne spavam, zakljucavam sve sto je moguce zakljucati, pravim neke ograde, popalim sva svetla… iz policije su nas zvali i rekli da su ih uhvatili, u pitanju su dva ciganina koji godinama to rade i prodaju iz delova po vasarima, kosilice, alatke, gvozdje… i dalje se ne mogu osloboditi straha, svaku noc pozatvaram sve, vicem na majku koja ne zatvara prozor u prizemlju, naravno sve dok ne legne, osluskujem svaki sum i trcim na prozor da spijuniram, zamisljam kako mi upadaju u kucu itd… strah me je u sopstveno dvoriste da udjem, jer sta ako ga zateknem u sred kradje… strah je neopisiv, a zivot mi se sveo na zivot u zatvoru, pod lancima, katacima od 21h uvece, mada sam i celog dana na oprezu… osecam da ludim!!! POMOZITE, MOLIM VAS!!! UNAPRED, HVALA.

        1. Postovana, kao sto i sami uvidjate strah koji je sada prisutan nije racionalan, ali on jeste posledica jednog realnog traumaticnog iskustva. Kako biste se oslobodili nerealnog straha morate promeniti svoje ponasanje (uzastopne provere, paljenje svetla i sl.). Morate ukidati jedno po jedno ponasanje koje potkrepljuje taj strah.Npr. mozete za pocetak ugasiti svetla, zatim zabraniti sebi da vise od jedan put gledate kroz prozor, zatim udjete u dvorste po mraku i ostanete tamo por minuta nakon sto osetite strah. Vazno je dakle da se suocavate sa situacijama koje percepirate kao „strašne“ kako biste shvatili da se nista nece dogoditi i da je problem u Vasoj pogresnoj interpretaciji stvari oko Vas. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  14. Da li mozete da bi kazete da li je ovaj moj problem povezan sa ankcioznoscu,svakodnevno mi je puls od 80-90 nekad mozda predje i malo preko 90,a nekada se i spusti bude oko 70 i nesto ali cini mi se da je to retko,to traje tako oko mesec dana mozda malo vise,bez obzira da li sedim ili sta puls je u tom razmaku,u septembru mi je konsantovana ankcioznost pila sam tablete 3 meseca i prestala sam sama na svoju ruku,svaki dan razmisljam i imam strahove od smrti,od bolesti,stalno sam sigurna da ce mi se nesto lose desiti da bolujem od necega i tako,i sad me taj puls izvodi iz takta.. Kod kardiologa sam bila u oktobru isla sam na pregled i radio mi je ekg i bilo je sve ok.. Da li sad treba da idem ponovo? ili je moguce da je taj puls zbog te moje ankcioznosti?ovako neke simptome sto se tice toga jos nemam.. i jos sto me nekad par dana zaredom nekad svaki drugi dan uhvati neka tuga i placljivost koju ne mogu da iskontrolisem nego obavezno moram da oplacem.. hvala..

    1. Postovana, ukoliko ste u mogucnosti najbolje bi bilo da nam se javite za psiholosko savetovanje. Anksiozni poremecaji se uspesno lece sistematskim psiholoskim tretmanom, sa druge strane ukidanje lekova na svoju ruku moze imati odredjene posledice u vidu pogorsanja psiholoskog stanja. Dakle, ima tu nekoliko stvari koje treba proveriti a za to je potreban detaljniji razgovor. Srdacan pozdrav.

  15. pozrav ljudi imam veliki strah od otkucaja srca bio sam mod lekara kad sam imao otkucaje sve je ok kad c ujem sv oje srce uspanic im se i onda krene jos brze da kuca i jos vise se uspanicim ne znam sta da radim plasim se da c u da umrem znam da je sve to strah ali kako da to prevazidjem

  16. Pozdrav svima,prvo da pohvalim ovaj sajt i da dam podrsku svima koji imaju ovakve probleme.Borba sa strahovima je kao zatvor bez resetaka.Strah da cete poludeti,strah od raznih crnih misli i sve dolaze iz iracionalnog razmisljanja.Neko dozivi razna vrste stresa,razna razocarenja,depresije,neko u djetinjstvu dozivi to ,neko kasnije i sve se to kad tad se
    manifestuje.Koliko su ovi problemi teski to samo znaju oni koji su to proziveli.Kad prvi put primetite da nesto iracionalno posmatrate i od toga vam se stvaraju negativne misli ili ste u depresiji obratite se odmah strucnjacima za to jer sami sebi ne mozete pomoci a moze dovesti do goreg stanja.Mnogo je tesko, padnete toliko da mislite da vise ne mozete ali to je borba,neprestana .Ovo savjetovaliste je pravo mjesto za to .Puno pozdrava .

    1. Postovana, na zalost ne mozemo Vam pomoci instant savetom koji bi Vam odmah resio problem. Psiholoski problemi imaju proces svog nastanka i razvoja isto tako i njihovo resavanje zahteva vreme. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam na adekvatan nacin pomogli da se resite straha od emotivnog povređivanja. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

    1. Postovana, imate nase telefonske kontakte sa desne strane sajta kao i nas e-mail. Preko njih mozete dobiti sve informacije koje se ticu psiholoskog savetovanja kod nas. Srdacan pozdrav.

  17. Poštovani imam pitanje za Vas mislim da će te mi adekvatno odgovoriti šta je u pitanju. Pre otprilike godinu dana imala sam jak nadražaj u predelu čela, a potom osećaj da gubim realnost odnosno utisak kao da ću izgubiti kontrolu nad sobom. Postepeno je to nestalo ali su se onda pojavili svakodnevni osećaj strahova, uznemirenost, veliki protok misli koje nisam mogla da kontrolišem,nisam imala mira samo sam trčkala naokolo i radila nešto ali sve je dolazilo iz glave, imala sam osećaj kao da mi je mozak slao poruke uradi ovo, uradi ono, jednostavno um je bio prebrz, to je sve trajalo oko 8.meseci. Zatim se intenzitet straha ublažio ali nije u potpunosti nestao, potom su se javili novi simptomi poput drhtanja ruku, nelagodnost u grudima, nemiri u nogama, a nekad i osećaj kao nekog nadražaja ili impulsa u listovima i stopalima, zatim povremene bolove u predelu čela i slepaočnica ali kratko i slabijeg intenziteta, zatim osećaj telesnih tegoba, tipa umora, iscrpljenosti itd. Ono što moram da naglasim da nisu ovi simptomi svakodnevni, nego kao da se više dana nagomilava nešto kao neka energija i onda imam osećaj da nastupa neko pražnjenje iz organizma u vidu ovih simptoma koje sam navela, ne umem drugačije da objasnim. Pre početka nego što je sve ovo krenulo da mi se dešava ja sam radila diplomski master-rad i bila pod velikim psihičkim pritiskom i opterećenjem, inače sam završila mašinski fakultet. Pitam Vas da li je sve ovo posledica dugogodišnjeg umnog rada i stresa ili je u pitanju neki poremećaj? šta treba da radim i kome da se obratim ? Molim Vas gosp. Vladimire da mi u što kraćem vremenu odgovorite. Unapred zahvalna. Srdačan pozdrav!

  18. Postovani,molila bih Vas za pomoc da bar malo shvatim sta mi se i da li se nesto ozbiljno sa mnom desava …Naime,veoma cesto imam strah da sam ili cu dobiti neku bolest,pogledam emisiju na tv o necemu i danima brinem i opsedam se da cu se razboleti ,to me u poslednje vreme sve vise i vise opseda da ponekad ne mogu normalno da funkcionisem,tresu mi se ruke,imam blage mucnine a u poslednje vreme me u trenu uhvati panika da je neki clan moje porodice bolestan ili ce se razboleti , i to me drzi danima ,onda tako brinem za jednog pa drugog …primetila sam da se to posebno intezivno desava pred i za vreme ciklusa…Unaprad hvala .Srdacan pozdrav!

    1. Postovana, verovatno se kod Vas radi o tzv. zdravstvenoj anksioznosti. Moze se desiti da se kod zena u PMS-u anksiozne reakcije povecaju. Zdravstvena anksioznost je problem koji se moze prevazici, ukoliko zelite mozete nam se javiti da Vam u tome pomognemo. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  19. Postovani, molila bih vas dami pomognete kako prevazici strah, ne javlja se cesto, ali kad se javi traje par dana, i to pocinje od znojenja ruku i nogu, pa me zateze srce, pa se tu jos visr uplasim, a sve pocinje na primer osecam se smalaksalo i ja stvorim sebi sliku u glavi ko zna sta mi je, dosta uprevelicavam stvari, kad neko kaze boli me glava imam osecaj kao da cu dobiti potres mozga ja odma razmisljam o tome, zabole me gfudi odma mislim na najgore, sta da radim u situacijama kada osetim neki strah, kako da se ponasam u tom trenutku, kako da se postavim, grozan je osecaj i kad se tako osetim odma izgubim apetit!Unapred hvala .srdacan pozdrav!

    1. Postovana, ono sto ste opisali odgovara slici panicnog napada koji se prolongira pogresnom interpretacijom fizioloskih simptoma. Ovakav problem se moze resiti adekvatnim psiholoskim tretmanom, te ako ste u mogucnosti mozete nam se javiti da Vam pomognemo. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  20. Poštovani,
    nedavno na letovanju usred noći u sobu mi je upao lopov koji nas je pokrao i kojeg sam ja videla! S obzirom da sam bila sanjiva i da se sve desilo brzo, skočila sam iz kreveta i krenula za njim, mada mi je pobegao. Nakon toga sam se rasanila i shvatila šta je sve mogao da uradi i meni, kao i mojoj četvorogodišnjoj ćerkici i uspaničila sam se. Pošto se sve desilo u polumraku, od tada se panično bojim mraka, odnosno scena kako mi nepoznati muškarac uzima torbu pored kreveta mi se stalno vraća-čim dođe veče. Svesna sam da se sve to desilo tamo (u Grčkoj), da sam sada kući, i bezbedna ali strah i panika je jača od mene toliko da noću ne smem da ustanem i odem do toaleta. Od tada je prošlo 10-ak dana, a ja čak u snu imam košmare i sanjam lopove…
    Molim Vas objasnite mi kako da se suočim sa strahom i rešim problem. Svi mi govore da treba da radim na sebi,ali ne znam kako.

    1. Postovana, ovo sto opisujete je postraumatska reakcija na jedan realno ugrozavajuci dogadjaj. Suocavanje sa strahom jeste resenje problema i to treba raditi postepeno. Vazno je dakle da radite sve ono sto Vas plasi ALI da ne preterujete. Tipa ako se plasite da odete do toaleta nocu, odete samo do vrata svoje sobe i tu stojite neko vreme kako biste se uverili da Vase misli nisu realne (sto vi znate ali je sada potrebno i da to potvrdite u praksi), zatim sledece noci dodjete do hodnika i sl. vazno je da se postepeno idete ka izvoru Vaseg straha i ne bezite iz situacije i ujedno da shvatite da se sve odigrava u Vasoj glavi a ne u realnosti. SRdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  21. Postovani,
    Nisam siguran da li je ovo nesto opasno,ali…
    Uvek sam voleo da se vozim (u autobusu,automobilu…) . Cak,kada sam bio mali,da bih zaspao tata me je vozio pat krugova. Vec 4 godine redovno putujem preko 50 km dnevno na fakultet.
    I onda u Junu mesecu sam bio na jednoj svadbi,malo popio , a ujutru sam rano morao na fakultet.U autobusu je poceo da me hvata neki strah ,nisam osecao noge,znojili su mi se dlanovi.Primio sam infuziju,povracao i mislio sam to je zbog pica,nespavanja. Medjutim,nekoliko dana kasnije sam opet isao na fakultet i jedva sam stigao do tamo. Stalno sam mislio na to kako mi nije bilo dobro. Sada cak i kolima se ne osecam prijatno. Molim Vas pomozite mi da prevazidjem ovaj strah,strasno me muci,jer mi je ceo zivot vezan za putovanja.
    Srdacan pozdrav.
    hvala

    1. Postovani, fizioloska reakcija koja se inicijalno javila, usled upotrebe psihoaktivne supstance tj. alkohola, u jednom neutralnom okruzenju (autobus) uticala je da iste te neprijatne reakcije vezete za okruzenje koje je za Vas bilo neutralno ili cak prijatno. Kada ste se ponovo u trezvenom stanju nasli u za Vas inace normalnoj situaciji pocele su da se aktiviraju negativne asocijacije koje ste Vi dodatno odrzavali mislima o ranijem neprijatnom dogadjaju. Kljucno je da shvatite da je strah samo uslovljen tom ranijom situacijom i da nema nikakve veze sa sadasnjom ali su prosto ostale neke negativne asocijacije koje treba tretirati kao nesto sto ne pripada sadasnjoj situacije i vremenom ce proci ako im ne pridajete preveliki znacaj. Vazno je samo da ne izbegavate voznju autobusom jer je i to jedan vid odrzavanja straha. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  22. lijecena sam od anksioznosti 3 god ali mi se desava i sad da mi toliko dodje neka nesvjest pred ocima da skoro skroz izgubim koncentraciju i bojim se da mi se tako nesto ne desi van kuce sta je u pitanju

    1. Postovana, to su takodje simptomi koji ukazuju na problem sa anksioznoscu (dodatno treba definisati da li je u pitanju panicni poremecaj i sl.). Ukoliko ste u mogucnosti javite nam se za psiholosko savetovanje kako bismo mogli adekvatno da Vam pomognemo da resite ovaj problem. Srdacan pozdrav.

  23. Postovani,
    Imam problem koji je poceo prije godinu dana.Iako sam avion putovao veliki broj puta,jednom sam se nasao u losoj situaciji,kad su se zatvorila vrata od aviona i kad je poceo da krece uhvatila me panika (brzi otkucaji srca preznojavanje ,,) da ne mogu da izadjem da necu imati vazduha itd…Nakon toga isti scenario u metrou,pa tramvaju(jedno vrijeme nisam smio uci)Nakon toga trebao sam ici na MR ali to sam uspio da prebrodim iako sam imao strah.,..pa nakon toga i metro i tramvaj…Kroz nekoliko dana trebam putovati avionom…mene vec vata strah kako i sto ce biti…strah me da kupim kartu sve se razmisljam da ili ne..Molim za savjet kako da prevazidjem ovo…
    Unaprijed hvala

    1. Postovani, rec je o fobiji koju je nemoguce resiti jednim savetom. U sustini, fobija se resava izlaganjem „opsanoj“ situaciji ali ovome prethodi niz priprema i sistematski psiholoski tretman. Prema tome, ukoliko ste u mogucnosti javite nam se za psiholosko savetovanje kako bismo mogli adekvatno da Vam pomognemo. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  24. Postovani, hteo bih da vas zamolim za pomoc i savet. Moj problem predstavljaju situacije kada od mene nadredjeni zahtevaju nesto da uradim, bilo da je to neki profesor ili poslodavac. Pre skoro godinu dana sam se zaposlio u jednoj firmi i od tada kada dobijem neki radni zadatak prosto kao da se uplasim, uhvati me neka panika, da li da necu uspeti to da uradim iako znam i tako to. To je bilo i ranije na fakultetu kada bi mi profesor zadao npr. neki projekat da uradim, ali samo kao pojedincu, ako zadatak predstavi pred celim smerom onda nema problema. Zbog ovih problema sam napustio prethodni posao, a u medjuvremenu sam nasao novi. Cim sam cuo da sam primljen, osetio sam taj strah i paniku opet, a kad su mi predocili sta bih trebao da radim isto to. Bojim se da cu i ovaj posao upropastiti, a ako to bude onda ne verujem da bih ikada mogao da radim nesto gde se od mene zahteva neki konkretniji rad. Kako da to predupredim? Unapred sam vam zahvalan.

    1. Postovani, verovatno postoji problem u pogresnoj proceni sopstvenih sposobnosti, pa Vam to onemogucava da se bolje posvetite zadatku koji je trenutno pred Vama. Opet, ovo su samo pretpostavke da bismo definisali problem i pomogli Vam da isti resite morate se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  25. Postovani,imam problem sa kojim bas ne znam kako da se sama izborim buduci da je nepredvidljiv. Naime,jos u trudnoci sam primetila da poceinjem da se plasim situacija koje procenim(nepravilno) kao opasne,grmljavine(koje se nisam bojala od detinjstva) i sl.,ali nakon trudnoce je to postalo hronicno. Kad muza nema duze vreme meni prolaze najneverovatnije scene kroz glavu,padaju mi besmislice na pamet da ce se nesto desiti sa bebom fantasticnim spletom okolnosti,neki dan smo bili na aero mitingu-ja sam bukvalno drhtala od straha plaseci se da ce avion pasti na nas! Svesna sam potpuno da su strahovi iracionalni,da nije nemoguce da se takve stvari dese ali su sanse zaista premale da bih se njima opterecivala,uspela sam blagovremeno da savladam strah taj od aviona pa se nisam mnogo potresala kada nam je mlaznjak preletao preko glava-ono sto je najveci problem u svemu je cinjenica da ja ne mogu ni da predvidim sta ce me sledece uplasiti! Shodno tome,ne znam ni kako da te fantomske strahove prevazidjem. Savet bi mi mnogo znacio. Hvala unapred!

    1. Postoavana, tacno je da se radi o iracionalnim strahovima odn. anksioznosti. Na zalost, ne mozemo Vam pomoci jednim savetom. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacan pozdrav.

  26. pozdrav moje ime je edina basic.iz sarajeva sam imam problem koji traje vec sada ce 3.10 pune 2 godine.tada me zabolelo pocela sam da gubim svest dami se manta vrat da me boli srce dami jako lupa i do 160 u minutu.i lecila sam se prvo u domu zdrvlja savetovanje pshijatra i lekovi od cega sam prvo uzimala searoksat od 0,25miligrama i misar od 0,25miligrama i to mi je samo povecavalo krize i napade panike puno sam plakala vristala plasila se svega i svacega i jednog dana me moj suprug odvede privatno kod psihijtra de mi on propise amizol od 0,25 i prazine a sa ovih lekova sto sam navela skine me postepeno i tao je rajalo oko 3 mesca zatmi imi smani dozu na minimum ujutro jedan amizol a uvecer prazine i tako jos neko vreme djemi9 ostavi samo prazine po potrbi medutim ja nisam savaladla strah i napade pnike bojim se sama ici u prodvnicu mrekte ljkaru apteku u skolu djte da odvedem strah me a sta ako mi pozli pred roditljima misli ce da sam luda.i tako samo izadem malo ispred zgrade i tu ako prmjetim dami dode neka muka odmah trcim u stan i vodu sa sobom stalno nosim i pijm pokusavam da se smirim disanjem ali ni tu nisam nesto vjesta.sada sam trudna i cekam bebu punih 6 meseci i malo me strah kako ce sve da prode a najteze mi je naci nacina da se opustim kada me ulovi napad panike kucami srca strh me je pocnem sama da sebe smirujm pricam sebi da ce asvebiti dobo i karza mi nekada zna i po 2 sata da traje-sda samo pim apaurin od 2 miligrama po potrbi odnjga mii se nekada zna spavati pa ga ibjegavam samo kada moram popijm ga i kada me ulovi panika mada mislim da u tom momentu neigra neku veliku ulogu ni jedna tableta samo nacin kako se smiriti.uglvnom ne volim ni medu ljude da idem ja vas molim iskreno dami na neki nacin pomognete sve i svasta sam probala ali ne pomaze.molim vas dami pomognete edina basic.

  27. pozdrav moje ime je edina basic.iz sarajeva sam imam problem koji traje vec sada ce 3.10 pune 2 godine.tada me zabolelo pocela sam da gubim svest dami se manta vrat da me boli srce dami jako lupa i do 160 u minutu.i lecila sam se prvo u domu zdrvlja savetovanje pshijatra i lekovi od cega sam prvo uzimala searoksat od 0,25miligrama i misar od 0,25miligrama i to mi je samo povecavalo krize i napade panike puno sam plakala vristala plasila se svega i svacega i jednog dana me moj suprug odvede privatno kod psihijtra de mi on propise amizol od 0,25 i prazine a sa ovih lekova sto sam navela skine me postepeno i tao je rajalo oko 3 mesca zatmi imi smani dozu na minimum ujutro jedan amizol a uvecer prazine i tako jos neko vreme djemi9 ostavi samo prazine po potrbi medutim ja nisam savaladla strah i napade pnike bojim se sama ici u prodvnicu mrekte ljkaru apteku u skolu djte da odvedem strah me a sta ako mi pozli pred roditljima misli ce da sam luda.i tako samo izadem malo ispred zgrade i tu ako prmjetim dami dode neka muka odmah trcim u stan i vodu sa sobom stalno nosim i pijm pokusavam da se smirim disanjem ali ni tu nisam nesto vjesta.sada sam trudna i cekam bebu punih 6 meseci i malo me strah kako ce sve da prode a najteze mi je naci nacina da se opustim kada me ulovi napad panike kucami srca strh me je pocnem sama da sebe smirujm pricam sebi da ce asvebiti dobo i karza mi nekada zna i po 2 sata da traje-sda samo pim apaurin od 2 miligrama po potrbi odnjga mii se nekada zna spavati pa ga ibjegavam samo kada moram popijm ga i kada me ulovi panika mada mislim da u tom momentu neigra neku veliku ulogu ni jedna tableta samo nacin kako se smiriti.uglvnom ne volim ni medu ljude da idem ja vas molim iskreno dami na neki nacin pomognete sve i svasta sam probala ali ne pomaze.molim vas dami pomognete edina basic.

    1. Postovana, na zalost ne mozemo Vam pomoci jedim savetom. Prema ovo sto ste napisali najverovatnije se radi o panicnom poremecaju sa agorafobijom. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti i zakazati psiholoski tretman putem skajpa. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  28. Pozdrav,moje ime je Nadija i ja bih zelela da mi objasnite sta se meni zapravo desava..bila sam na more ppre mesec dana cim sam stigla javila mi se neka tuga ,pocela sam da teram decka da se vratimo kuci ,naravno nije hteo ,nakon toga sto sam mu saopstila toliko sam se uplasila da cu da poludim da sam plakala 24h..nisam nista ni jela..kao zombi sam bila..bila sam kod lekara psihologa tamo,rekao je da mi nije nista to je panicni napad mada nije me mnogo utesio..vratila se kuci bilo mi je bolje,,da bi se posle dva dana ponovo pojavilo zujanje u u usima knedla u grlu,kad nocu hocu da spavam ne smem da zatvorim usta..procitala sam ovde da kad naidje strah treba da se opustim ,opustila sam se i strah nije sad vise toliko jak bukvalno kad mi je naiso taj napad da me gusi i da moram da otvorim usta ja sam ih zatvorila i opustila se i rekla ma bas me briga nek mi se desi sta hoce..i posle toga je prestalo..medjutim non stop me tera da analiziram sad to i nikako da izbacim iz glave te misli tipa..sta ako se to ne leci tako,ako sam ja sad umislila da mi bolje i sl…pa me interesuje sta je to sad ako sam strh pobedila??veliki pozdrav jos jednom

    1. Postovana, panicni napadi su u principu samo trenutni i javljaju se u vidu preplavljujuceg straha koji prati fizioloska reakcija koju ste opisali. Organizam odn. autonomni nervni sistem sam regulise ovu reakciju i vraca telo u balans kroz nekoliko minuta. Ono sto stvara problem jesu misli tipa, sta ako mi se desi da se ugusim, poludim, izgubim kontrolu i sl. koje dodatno intenziviraju strah i aktiviraju nove panicne napade. Takodje, pitanja koja Vi sada sebi postavljate su disfunkcionalna i samo pogorsavaju situaciju ali logicno je da ih postavljate jer nemate dovoljno informacija o prirodi panicnih napada. Odgovor na Vasa pitanja bi bio da prestanete da analizirate jer ste uspeli da pobedite strah, bilo kakva pitanja „sta ako“ su besmislena i mogu biti uvod u novi panicni napad sto Vam naravno nije cilj. Ukoliko Vam bude bila potrebna dodatna pomoc mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  29. zdravo moj problem je anksioznost pila sam terapiju 2 godine i ima pola godine kako nista ne pijem ali osjecam kad idem nekud neku slabost dali je to znak da se trebam vratiti na lijekove

  30. Pozdrav, imam jedan jako velik problem koji se samo sve vise povecava. Imam uzasan strah od vadjenja krvi. Ne podnosim onaj osjecaj da mi se igla nalazi u veni, te ne mogu podnijeti da me netko dira u predjelu vena, jednostavno mi to izaziva uzasan osjecaj koji ne mogu kontrolirati. Svaki put kad idem vaditi krv samo mi je sve gore i sve teze to podnosim. Problem je sto moram napraviti nalaze jer imam neke tegobe i ne mogu ih rijesiti dok ne izvadim nalaze. Kada sam zadnji put otisla vaditi krv, uhvatio me je kao neki napad panike. Jednostavno sam bila paralizirana strahom i nisam mogla to uraditi, te sam se samo okrenula i otisla. Tako sam ljuta sama na sebe jer mi se to dogadja, ali u tom trenutku se ne mogu nikako kontrolirati. Molim vas, da li mi mozete pomoci, dati neki savjet kako da to ublazim? Morat cu ponovno otici pokusati izvaditi krv, ali ne znam kako da sebi pomognem i to uradim?

    1. Postoavana, malo je nezahvalno odgovoriti na pitanje jer instant saveti obicno nemaju veceg efekta u odnosu na proces psiholoskog savetovanja. Ipak, u ovakvim situacijama predlaze se pomeranje paznje na neki drugi sadrzaj kako ne biste previse razmisljali o trenutnoj situaciji. Pretpostavljam da ste ovako nesto vec pokusavali i to cesto zdravstveni radnici rade kako bi opustili pacijente (postavljaju im neka pitanja kako bi se pacijent fokusirao na odgovore a ne na bol). Takodje zapitajte sebe „Sta Vam se najgore u toj situaciji moze dogoditi?“, umreti sigurno necete od vadjenja krvi, a mozete pogorsati svoje zdravstveno stanje ako ne izvadite krv. Bezanjem iz situacije cinite da Vam vadjenja krvi izgleda jos strasnije (imete samo trenutno dobit) pa ste verovatno shvatili da to nije nikakvo resenje. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  31. Pozdrav,imam jaki problem a to su strahovi od svacega kad odem u bolnicu ili nekoga da posetim u bonici meni bude jako lose kad vadim krv ja padnem u nesvest,plasim se mnogo,na odmore ne idem vec dve godine,patim od strahova i panike vec 13 godina,pila sa razne antidepresive ali meni je od njih jos gore,bila sam na vise psihoterapija na hipnozama raznim ali do sada mi niko nije pomogao.Molim vas jel moguce ikako da mi vi pomognete jer zelim da uzivam u zivotu a ne da samo sedim kuci placem i idem po lekarima a niko mi mista ne pomaze,neznam vise nim kuda ni sta.Kako to da mi prodje i sta da radim jer ovako vise nemogu.Hvala unapred

    1. Postovana, moguce je prevazici strahove koje ste opisali ali posto oni dugo traju verovatno ce biti potreban dugotrajniji psiholoski tretman. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacan pozdrav.

  32. Imam veliki problem koji datira od 2009.godine. evo vec 4godina kako me “prati“. Iz cista mira jedne noci sam osetila malaksalost koja nije prolazila i otisla sam iste noci u hitnu. Dali su mi neku injekciju i bilo je bolje. Ali trenutno bolje. Od te noci je krenuo pakao. Imam strah da ce mi se nesto lose desiti da cu pasti na ulici noge mi se odseku kao da ih nemam ne mogu da hodam malaksam ne volim guzve ljude nervozna sam’ trne ‘mi vilica jezik boli me cesto glava. Ne smem sama da vozim kola ne smem sama cak ni do prodavnice da ne pricam nesto vise… kada vidim guzvu i uopsteno ljude osecam ogromnu nelagodnost jer mislim da ce mi se nesto lose desiti i bude me sramota da ako padnem oni to vide. A volim ljude zivot putovanja ali to mi je sve uskraceno…ovim strahom. Puno patim jer imam 24godine a ne mogu da zivim normalno. I pored ovoga sto mi se desava kada izadjem mene strah obuzima i kada sam u kuci tj nemir malaksalost oduzimanje nogu i sl. Strah je u mom slucaju svudda oko mene i napolju i u kuci. Sve analize su savrsene kao kod bebe mi je krvna slika. Molim vas me posavetujte sta god samo da ovo prodje ptestane izadje iz mene jer 4 godine je bas dug period a meni se bas zivi i uziva u ovom lepom zivotu a ne mogu jednostavno me je preuzeo pod svoje. Hvala unapred.

    1. Postovana, prema opisu se najverovatnije radi o panicnim napadima i dodatno agorafobiji. Međutim, ono sto je bitnije od same dijagnostike jeste rad na resavanju ovog problema. Na zalost, pasivan stav prema problemu nece nista promeniti. Instant savet koji ce sve odneti rukom ne postoji vec je potreban adekvatan psiholoski tretman. Ukoliko zelite mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da prevazidjete ovo stanje. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  33. postovani gospodine misicu,ja sam 8 razred osnovne skole,i jednom dok sam bila na casu informatike ja i nekoliko mojih drugarica smo slusale neke pjesme obicne,jer smo tada svi ima li malu pauzu,kasnije je jedan moj drug dosao do nas i rekao da mi nesto bezobrazno gledamo i smojao nam se malo kasnije smo otisli kuci i sad ja imam strah hoce li nas reci nasoj razrednoj,pa da nam ona smanji vladanje,imam veliki strah jer sam odlican ucenik molim vas da mi date savjet

  34. moja dijagnoza je anksioznost imam 25 godina bolujem od iste 3 godine moj problem je kako se udati jer kad se zaljubim ne osjecam se dobro ko nekaqda kad sam bila zdrava te emocije zaljubljenosti me cine da mi je bas lose Jedino mi preostaje biti sama

  35. Postovani molim vas pomozite…porodila sam se pre 6 meseci…od tada imam strah da budem sama sa detetom…plasim se da ce mi se nesto lose desiti pa ko ce nju zastititi,I od samog razmisljanja mi bude lose,preznajam se gusim…Recite mi da li ovo moze da se izleci.

  36. Postovani,molim vas za savet ako je moguce i pomoc.Ovako ja sam polozila pre 3 godine imala sam jaku zelju da vozim i sad je imam,ali postoji veliki problem,ja imam tri sina koja dvoje idu u skolu i neophodno mi je da se sto pre oslobodim da bih pocela da ih vozim do skole i nazad.kad sam polozila vozila sam 2-3 puta i onda napravila pauzu.razlog je bio to kao prvo cim sama ili sa porodicom sednem u kola meni se tresu i ruke i noge srce mi ubrzano lupa i sve sto znam ja se pogubim i zaboravim,krenem auto se ugasi muz pocne da vice … takodje ja smatram da je razlog i to imoj muz voli cesto da menja automobile to nisu neki skupi nego automobili koji su stari po20 i kusur godina i uvek nesto neispravno.on pokusava da me natera da pocnem da vozim ali meni je uvek u glavi kako ja sama sa troje dece da krenem na put svasta mi pada na pamet i da ce auto da mi stane i da necu da ukocim na vreme i da ce neko da mi izleti svakakve misli mi padaju na pamet tako da jeznam dal cu moci nekad to da prevazidjem a imam jaku zelju

    1. Postovana, verovatno ste mogli i sami da pretpostavite da strah od voznje mozete resiti jedino kontinuiranom vezbom odn. svakodnevnom voznjom. Mozda bi bilo dobro da umesto supruga (koji vice) zamolite nekog drugog da Vam bude suvozac ili da ponovo uzmete 10/20 casova voznje u autoskoli kako biste se lakse uhodali posle sa porodicom. Postavite sebi za cilj krace destinacije a zatim ih postepeno povecavajte i birajte za pocetak vreme kada je manje vozila kako biste stekli rutinu. Nastavljajte da voziti iako osecata strah ali fokusirajte se iskljucivo na voznju a ne unutrasnje senzacije (kao sto su lupanje srca i sl.). Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog

  37. Postovani,godinu i po dana je proslo kako mi je preminula majka od raka pankreasa..od kako se razbolela pre dve godine,ja sam pocela da dobijam neverovatan strah od bolesti..sve sam zivo imala,nema bolesti koju u glavi nisam umislila..najgore je sto me to jos ne prolazi..non stop osluskujem svoje telo i na najmanji bol,umislim da sam bolesna..u zadnjih godinu i po,tri puta sam bila na UZ stomaka,dva puta na UZ dojke,kod hirurga vise puta..hoce li ovo ikada proci?Imam dvoje dece,divnog muza..trebam da budem srecna..kako da prevazidjem sve ovo i mislite li da je ovo hipohondrija?Hvala

    1. Postovana, usled znacajnog stresnog događaja koji Vam se dogodio kod Vas se razvila zdravstvena anksioznost. Ukoliko zelite mozete nam se javiti za tretman kako bismo mogli adekvatno da Vam pomognemo. Srdcan pozdrav.

      1. Postovana Sanja,
        imam problem vise od godinu dana od kako sam zavrsila fakultet.Imam nekoliko cudnih simptoma: imam osecaj kao da sam se izmenila kao da vise nisam ista osoba kao kad sam bila student, osecam neku nelagodnost u telu kao neku teskobu i napetost, zatim povremeno osecam kao neke strahove koje mi poticu od raznoraznih misli koje mi se motaju po glavi,toplotu u licu,napetost u glavi itd. Zatim nekada mi se desi ako ne uradim neki posao, steknem utisak kao da mi je organizam napet i kao da hoce da eksplodira, ja ne znam o cemu je rec. Naglasavam da sam u toku studija bila dosta psihicki opterecena i napeta, znala sam da ucim po ceo dan iako sam osecala umor, a opustanja skoro da nije bilo. Pitam Vas jel to ima veze sa dugogodisnjom napetoscu tokom studija ili su mozda zivci u pitanju? Hvala unapred. Srdacan pozdrav!

        1. Postovana, usled uzastopnog stresa i napora organizam trpi i to se odrazava kroz razlicite fizicke i fizioloske simptome. Dodatni problem stvaraju osujecujuce misli koje proizvode anksioznost odn.strah i takodje doprinose sveukupnoj napetosti organizma. Na ovaj nacin, organizam Vas „alarmira“ i zahteva od Vas da promenite ponasanje odn. da odmorite. Odmor moze podrazuevati npr. neku relaksirajucu fizicku aktivnost, preporucljivo bi bilo da to bude npr. joga takodje bitno je da zaustavite i lanac osujecujucih misli. Ukoliko zelite mozete se javiti za psiholoski tretman kako bismo konkretnije porazgovarali o Vasem problemu. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  38. IMAM 19 GODINA I STALNO SAM PIO ALHOHOL PROSLE 4 GODINE OVOGA LJETA SAM PRESTO PITI INISAM SE NAPIO DO SINOC NZM. STA MI JE BILO NEKA ME TUGA OBUZELA NESTO NEOBJASNLJIVO SLUSAO SAM SAMO JEDNU PJESMU I PIO VISKI POSLE ODREDJENOG VREMENA SAM SJEO U AUTO I POCEO DA DIVLJAM I TAKO MI SI I PRIJE DESAVALO JA SAM DOBAR DECKO DOK SAM TRIJEZAN A U TOM STANJU SVASTA MI PADA NAPAMET DA RADIM KAO NPR (pucanje iz vatrenog oruzija, bez ikakvog razloga udaram pesnicama ostalo osoblje kad sam u kaficu palim radnu masinu turiram je i tako sve neke agresivne rednje) DA LI SE TO MOZE LI SE KAKO TO PROMJENITI STA DA RADIM POMOZI TE MI NEMOGU DA UZIVAM KAO OSTALI DRUGOVI

    1. Postovana, problemi sa gutanjem mogu biti posledica pojacane anksioznosti (mozete vise procitati o tome ovde http://vaspsiholog.com/2013/05/anksioznost-i-problemi-sa-gutanjem/). Usled pojacane anksioznosti doalzi do grcenja misica pa kako je i samo grlo misic onda postoji osecaj da necete moci da progutate hranu. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti kako bismo Vam pomogli da resite ovaj problem. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  39. Postovani, zanima me da li uporedo moze da se ide na dve razlicite psihoterapije? Krenula sam na Transakcionu analizu, tj.taj vid terapije, ali bih htela da probam i REBT, jer posle treceg odlaska na TA ne osecam nikakvo poboljsanje. Pa, me zanima da li moze da se ide i na jednu i na drugu. Srdacan pozdrav!

    1. Postovana, nije preporucljivo ici na dve razlicite psihoterapije istovremeno jer ce se instrukcije koje dobijate od jednog i drugog terapeuta najverovatnije razlikovati pa to samo moze da stvori zabunu kod Vas. Dakle, morate se odluciti samo za jednu. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  40. Postovani evo čitam tekst dr.Petar Radaković pise vezano za strahove i on navodi da strah pobjedjujemo upravo kad uradimo ono čega se bojimo…ne mogu se složiti da je tako po pitanju irealnog straha, pa mi molim vas pojasnite…ako se osoba boji nečega sto nezeli da joj se dogodi naprimjer pojavi se nametnuta i neprijatna slika osobi u glavi npr.da uzmes Škare i ubode se…pa neće sad uzeti škare i probost se da bi to pobijedila??? Molim vas pojasnjenje

    1. Postovana, razlika između racionalnih i iracionanih strahova je u tome što kod prvih imate situciju koja je realno opasna odn.ugoržavajuća po Vaš život ili zdravlje (npr. napadne Vas lopov na ulici i preti da će Vas povrediti ako mu ne date novac) dok su iracionalni strahovi indukavani katastrofičnim recenicama ili slikama koje su samo deo nase imaginacije (npr. zamisljamo kako mozemo povrediti sebe ili druge, ili zamisljamo kako nas neko moze povrediti i plasimo se povodom takvih slika i/ili misli). Kod iracionalnih strahova se prevashodno suocavamo sa apsurdoscu nasih misli a ne sa samom sitacijom koju zamisljamo u glavi. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  41. 2012 godine sam imala saobracajnu nesrecu u autobusu. Moja drugarica je ostala bez ruke. Od tada se strasno plasim voznje autobusom. A moram da se vozim svakodnevno. Taj strah je ogroman, od ulaska do izlaska iz autobusa molim Boga da nam se nesto ne desi i da stignemo bezbedno na odrediste. Molim vas za pomoc i savet. Kako da prevazidjem ovaj strah, sta da radim? Pucam psihicki i osecam da cu poludeti.

  42. dijagnoza mi je f40 pila sam lekove oko 2 godine sad nepijem nista ima godinu . ali nisam bas dobro muka mi je kad negde idem vrti mi se u glavi u market kad odem uhvati me panika dali se ovo moze ikako sanirati na minimum

  43. Postovana dr.Sanja
    Volela bih ako imate jedan savet za mene,za moj strah od igle..Naime uzasno me strah kad treba da vadim krv,mislim da bih iglu lakse podnela bilo gde drugo osim u veni,to mi je nekako vrlo neprijatan i ruzan osecaj igla u veni..Padala sam u nesvest radi toga,jednom samo nisam(ali mi je bilo ipak pomalo lose u glavi) jer sam lezala posto sam rekla da mi bude lose prvi vadjenju krvi.Volela bih da mogu nekako da prevazidjem taj strah,mnogi kazu da im pomaze kad okrenu glavu i misle na to da ih komarac ili pcela bocka.Ali meni je sam osecaj igle u unutra i toplota krvi kad krene vec dosta da se srusim.To mi strasno smeta i krivo mi sto to nemogu da savladam barem dotle da ne padam vise u nesvest.. Kad mi kod zubara daju anesteziju to nekako prodjem iako nije lep osecaj i bolan prilicno ali uspem to da podnesem ne bude mi lose niti se rusim kao kod vadjenja krvi.. Jos mi otezava uz to cinjenica da se ujutro ne sme nista jesti pre vadjenja krvi a cesto budem gladna bas i onda na to strah i ja sam gotova.Postoji li neka metoda koja bi mi pomogla da barem ne padam u nesvest? Hvala unapred!

  44. lijecena sam od anksioznosti ali strah jos uvek postoji podjem na primer kod zubara bilo gde u putu mi se pocne vec mantati a u cekaonici nemogu ni biti stalno mi se manta jel moguce da to nikako nemoze se izleciti

    1. Postovani, o ovome se morate posavetovati sa psihijatrom, uzimanje lekova na svoju ruku se nikako ne preporucuje. Sto se tice panicnog poremecaja tu lekovi nisu neophodni već postoje određene psiholoske tehnike (između ostalih npr. relaksaciono disanje) koje mogu proizvesti slicne efekte kao lekovi i ublaziti uznemirenost. Srdacano, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  45. Poštovanje …
    Ne znam ni kako da počnem …,a i sigurna sam da niko nema ovakav problem tj. strah,kao što je moj. 🙁
    Imam vozačku dozvolu već 6 godine i to položeno za 3 kategorije.Jako sam dobra u tome odličan sam vozač,a ne smem auto da vozim.
    Moj strah se pojavio ubrzo nakon dobijene vozačke dozvole.Zapravo za taj moj strah je praktično kriv moj otac (ali ne bih o tome šta se tu izdešavalo)
    Bitno je da sama napomena auto,vožnja i voženje autom me totalno parališe.Dlanovi i stopala mi se preznoje i celo telo mi se trese,a noge mi se pritom parališu od struk pa naniže i srce mi ubrzano lupa i suze mi odjednom krenu tj. krenem da plačem bez prestanka.
    Sve ovo godine sam razmišljala da ja nisam normalna da sa mnom nešto nije uredu.Razmišljala sam da odem kod psihijatra,ali ipak nisam imala hrabrosti.Jer verujem da ovakav strah koji parališe celo telo tj. za ovaj problem koji ja imam nema niko i bilo me je stid.
    Znam da strah ne može da se pobedi,ali može da se prevaziđe.Svakog božijeg dana skupljam hrabrost i krenem prema autu pričam sebi,ali ne vredi.Uvek se kući vratim kao gubitnik.
    Ne znam više šta da radim,a ne mogu više ni da plačem,a ni da se nerviram i traumiram,jer mi i zdravlje nije baš najbolje.
    Mislim da za ovaj moj problem,nema rešenja,ali ako bi mogao neki savet…
    Unapred hvala.

    1. Poštovana, strah se prevazilazi samo suočavanjem sa situacijom koja nas plaši. Neki generalni savet bi bio da počnete da vozite auto prvo u vašem kraju, dakle negde gde dobro poznajete „teren“ i takođe da to radite u časovima kada je na ulicama manje vozila, pešaka i sl., to je prvi korak. Kada uvidite da je to moguće onda pređite na „teže“ zadatke. Ono što je važno jeste da prevaziđete disfunkcionalna uverenja koja imate o tome kakav ste vozač i sl., vožnja je veština i ona se usavršava, naravno prave se greške ali je bitno da kroz uvežbavanje smanjite mogućnost pravljenja grešaka i steknete sigurnost. Ukoliko i dalje ne uspevate, možete nam se javiti i zakazati tertman. Takođe, ovo nije problem za koji bi Vam bio potreban odlazak psihijatru. Srdačno, Sanja Marjanović dipl.psiholog

  46. Poštovani,u poslednje vreme sam počeo da gubim motivaciju.Izmoren sam psihički,a samo zbog toga što neprestano mislim da ću umreti,a da pritom neću ni primetiti kako mi je život prošao.Postavljam sebi pitanja:Šta je smisao života?,Da li postoji život posle smrti?,logično na to ne mogu da nadjem odgovor,a onda se strašno iznerviram.Mislim da mi je hitno potrebna pomoć,ne znam koliko ću još ovo izdržati…

  47. Postovani psihologu i svim ostalim sto ostavljate komentare i vase probleme vezane za ove fobije.Ja imam problem,verujem da je vezan za neku od fobija.Kao mlad u skoli sam osecao da me je stid od ljudi kada izadjemo na odmor imao sam utisak da svi gledaju u mene itd…sada imam 29god otac sam dvoje dece osecao sam strah od ljudi sve do pre godinu dana ali to se desavalo samo na svadbama,rodjendanima itd…nakon mog razvoda sa suprugom stvari su se drasticno pogorsale.Bukvalno sam poceo da se plasim nekih sitnica npr kada mi postar donese postu ja bih da se potpisem ali se sav ukocim tresu mi se ruke i ukoci mi se vrat,u banku vise i ne ulazim,u prodavnicu veoma retko,zakljucavam se u kucu,u kafice vise i neizlazim kao i uopste van jednom u tri dana izadjem i to na sat-dva i to je to.noc mi nekako prija valjda sam manje upadljiviji pa je to razlog…inace mi je se desilo petnest do dvadeset puta da kada izadjem preko dana i od kuce tacka A do nekog cilja tacka B kada bih se nasao na pola puta obuhvatio bi me nekakav strah.osetio bih kako mi se zeludac podize,srce lupa kao da ce da iskoci,znojim se,vrtoglavica,i niz nekakvih emocija kao da cu da zaplacem.I izborim se ja nekako vratim se kuci do tacke B nisam naravno ni otisao,zatvorim se u sobu nakon 5min takvo opustanje osetim takav umor kao da tri dana nisam spavao i sav bih bio kao drogiran…dosta puta pocnem i da placem pomislim da sam poludeo…najgore od svega ovoga sto se do sada nikome nisam obratio,plasim se da ce me doktori proglasiti dusevnim bolesnikom pa ni decu necu moci da vidjam.sad mi je mnogo lakse kada vidim da ima jos ljudi sa slicnim problemom…znam kako im je nije nimalo lako…ako bi ste mogli da me uputite kod koga bih mogao da se javim ali bih vise voleo privatnog psihijatra a ne ove drzavne,HVALA

    1. Postovani,imamo sam do skoro problem sa strahom u vidu da mi srce brzo lupa obuzme me strah da cu doziveti infrakt i nigde nisam smeo sa da idem jedino sa suprugom sa se osecao bezbedno.Ali mi se od pre desetak dana taj strah izgubio ali se pojavio novi opasniji u vidu da cu da poludim da povredim sebe ili druge.i jos opasnije nekada pomislim da me hvata strah da necu moci da prepoznam ni moje ukucane pa pocnem da ih gledam i analiziram.mada cesto gledam sebe u ogledalu da vidim nije li se nesto promenilo u mom pogledu i takve misli mi ne izlaze iz glave non stop i onda nekad pocnem sam sa sobom u glavi da pricam da tipa da nisam lud i da mi se to samo cini..Molim za savet jer nisam blizu Beograda.

  48. Postovani psihologu ja imam strah od smrti.. Ne znam kako taj strah da prevazidjem.. A sve je veci kad vidim sta se sve desava na svijetu,kakvih ljudi ima..pocne od svega da me bude strah..Strah me je i od smrti svojih najbližih.. ne znam sta da radim.Strah me sputava da normalno živim život.

  49. imam problem, pre godinu dana vracala sam se od drugarice, ujutru… noc pre toga bile na zurci, medjutim ujutru kada sam krenula od nje, nisam doruckovala, misleci kupicu negde nesto da pojedem ako ogladnim, odjednom kako sam prelazila nadvoznjak, osetila sam da drhtim, i da zelim.popiti vode, ali prodavnice nije bilo uhvatila me je panika, srcr pocelo da lupa, u tom trenutku, spazila jednu gospodju koja je prodavala nakit na ulici , zamolil da mi da vodu… zahvalila se… bilo mi je bolje .. na sl stanici kupila vodu i ja od tada bez flasice vode nigde ne idem bas imam strah… a smeta mi sto moram da je nosim.. neksd me bude i sramota…da li.imatd neki savet sta da uradim povodom toga i do kad ce to da me drzi, hvala.

  50. Pozdrav svima …vec nekoliko godina imam panicni poremecaj (anksioznost)…kako da se izborim sa tim – taj osecaj straha uvek je tu prati me.Od njega ne mogu da se oslobodim.Osecam se umorno iscrpljeno ako trebam negde da se zaposlim,ili negde da putujem ili negde da odem u nekom drustvu taj osecaj je uvek tu (uvek nadjem neki razlog da izbegnem te situacije) …imam osecaj da ce mi se nesto lose desiti da cu dobiti taj napad i izblamirati se ispred svih….pitam za pomoc jel od tog osecaja i straha ne mogu normalno da zivim?hvala

    1. Poštovani, na našem sajtu imate puno tekstova na ovu temu (idite na tag „panika“ ili „napadi panike“), koji Vam mogu biti od koristi. Ipak, najbolji vid pomoci jeste konkretna pomoc strucnjaka koja se sastoji u vođenom psiholoskom tretmanu koji je specificno vezan za problem koji opisujete. Dakle, ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo mogli adekvatno da Vam pomognemo da prevazidjete panicni poremecaj. Srdacano, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  51. Postovani,nedavno sam osjetila bol u prsnom kosu,zatim sam isla upisati te simptome na internet i prikazal mi je otkazivanje pluca!pocela sam se tresti jer imam izrazit strah od bolesti jer nisam precesto bolesna i imuna sam na bolest..od tolikog straha mi je doslo lose i otsla sam na hitnu pomoc odma su me spojili na ekg i sve pretrage napravili i sve je bilo u redu..a meni se to nakon dva dana opet dogodilo i opet sam zavrsila na hitnoj…iako je sa mnom sve u redu svakim drukcijim uzdisajem,radom srca ili da sam izvan homestaze mislim da je nesto jako rizicno sa mnom i nikako te misli ne mogu izbaciti iz glave…sto je sa mnom?

  52. Pozdrav!

    Željela bi samo da dam podršku ostalima vezano za ovu temu.
    Iz ličnog iskustva znam da se strah može prevazići 🙂 . Bukvalno sam se ,,naljutila,, sama na sebe i krenula se suočavati sa svim čega sam se plašila. Na pameti sam stalno imala da mi se apsolutno ništa ne može desiti! Dugo je trajalo ali je vrijedilo. Najviše su mi pomogli malo intezivniji treninzi jer tad sam da kažem izazivala simptome paničnog napada. Onda šo mislim da je još važno je duboko disanje! Znam da se tada baš i ne može duboko disati ali truditi se što se više može. Svremenom se navikneš na taj osjećaj i prestaneš ga povezivati sa strahom tako da dodje momenat kad prosto zaboraviš šta ti se dešavalo A i osjećaj zadovoljstva kad postaneš svjestan da je to moguće je neopisiv. Sretno 😉

  53. Postovani
    Ja imam problem sa drhtanjem ruku,nogu..Sjedim sa drugaricama na kafu..odjednom krece drhtanje.nemogu kafu da popijem.. sama nemogu da se usudim da prosetam po gradu jer me odma hvati drhtavica,lupanje srca KAO DA MI SE NOGE ODUZIMAJU..imam osjecaj kao da cu da se srusim.to mi se desava samo kad sam sama.kad setam sa drugaricim ne. zato nikad nigdje neidem pjesice..stalno kolima i uvjek nalazim izgovor da neko ide samnom..ili vucem svoju djecu samnom..mozete li da mi pomognete?HVALA

  54. Dragi doktore vec tri god imam probleme sa anksioznim poremecajem u kombinaciji sa depresijom,bar su mi tako rekli psihijatri,uradio sam sve moguce analize koje su mi preporucili i svi rezultati su perfektni,ali ja se i dalje ne osecam dobro,pijem bromazepam od 3 mil ujutru i uvece i sve mi je gore i gore,probao sam i neke anti depresive na preporuku lekara ali od njih mi je jos gore pa ih ne pijem,trenutno zivim u nemackoj od skora ali posto neznam jezik nemogu da odem kod psihologa.molim vas pomozite mi da se vratim u normalu posto je ovo vise nepodnosljivo a i porodica mi trpi zbog mene.HVALA UNAPRED!!!!!!!

  55. dragi doktore već duže vrme imam strah od mračne prostorije, imam osećaj da ću prestatiti da dišem kada se nađem u prosoriji gde nema svetla i prozora, osećam se istrošeno, kada razgovaram sa ljudima pojavi mi se crvenilo u licu i bude mi stalno neprijatno, čini me nesigurnom i rastrojenom, pijem ponekad bromazepan,može te li da mi pomognete.HVALA UNAPRED!!!

  56. Poštovani,

    Nisam sigurna trenutka kada je ovo počelo, ali imam užasan problem sa ovom „fobijom“. Imam 24 godine, a ovo pamtim od osnovne škole. Naime, ja se užasno plašim kada mi neko dotakne zglob na ruci, a i grozim se da uopšte vidim svoj ili tuđ zglob. Generalno su mi odvratne vene, to pulsiranje na zglobu, vene na bilo kojem prevoju tela gde su izraženije… ! Ovo mi prvenstveno predstavlja problem jer nikada nisam mogla da uradim krvnu sliku. Kada mi neko takne zglob ili pokaže čak i svoju venu, osećam se kao da mi je naglo pao pritisak, zavrtelo mi se u glavi, a srce počelo ubrzano da kuca, toliko da u ušima čujem kako odzvanja. Nekoliko puta sam gubila svest dok sam u posetama ljudima u bolnici videla bromilu. Ovo shvatam kao bolesno ponašanje, a ne znam kako da prevaziđem. Terala sam ljude da me drže za zglob dugo, što me je čak i do suza dovodilo, ali ponovo nije bilo efekta, strah je i dalje ostao.
    Imate li neki savet?? 🙁

    Hvala unapred!

  57. Jeste da imam samo 15 godina ali imam jako velik strah od mraka jer zamisljam svasta u glavi,cujem zvukove i secam se prica od drugova.Po nekad nmg zaspati bez svetla,a nekad uopste imam i kosmare.Kad se vracam iz grada cujem korake iza sebe i uporno se okrecem ali nema nicega pa se setim da samo umisljam.Pokusavala sam na sve nacine da prodje.Ostajala sam namerno u mraku i nije uspelo,da citam sta pise o tome i nije uspelo,Mozete me samo posavetovati kako da ovo prevazidjem??? 😮

    Hvala unapred! 🙂

    1. Jeste da imam samo 15 godina ali imam jako velik strah od mraka jer zamisljam svasta u glavi,cujem zvukove i secam se prica od drugova.Po nekad nmg zaspati bez svetla,a nekad uopste imam i kosmare.Kad se vracam iz grada cujem korake iza sebe i uporno se okrecem ali nema nicega pa se setim da samo umisljam.Pokusavao sam na sve nacine da prodje.Ostajao sam namerno u mraku i nije uspelo,da citam sta pise o tome i nije uspelo,Mozete me samo posavetovati kako da ovo prevazidjem??? 😮

      Hvala unapred! 🙂

  58. Molim,vas ako biste mogli da mi pomognete.. ja imam problem tako sto se plasim od gusenja i imam osecaj da ne mogu lepo da uzdahnem do kraja..isla sam na razna ispitivanja i ispostavilo se da je sve ok..desava mi se da imam i strah od gutanja hrana tj.da se ne bih ugusila,, a sve to mi se desava u poipodnevnim casovima.

    1. Strah od gutanja je sam simptom anksioznosti, nema nikave opasnosti po vase zdravlje. Primenite tehniku abdominalnog disanja koja je opisana na nasem sajtu i odustanite od kontrole gutanja, pustite da anksioznost sama prodje. Anksioznost ne prolazi zato sto vi pokusavate da je kontrolisete, ne mojte to raditi. Gutanje je automatski proces i nema potrebe za njegovom svesnom kontrolom

  59. Molim vas da mi pomognete ako mozete! Naime moja zaova-sestra moga muza-ima ogroman strah od hodanja odnosno kretanja na svojim nogama. Evo o cemu se radi:u prije tacno godinu dana je pala u stanu i slomila ruku. Od tog momenta je dobila strah da se krece sama,fantasticno hoda kad je neko od nas tu pored nje da joj pruzi samo prst ili da sa dva prsta drzi njen rukav od odjece. Tada ide bez greske i cak tako brzo da je brza i od mene koja sam bas pokretna i brza. Ako osjeti da nema nikog blizu nje ili da je ne drzi za odjecu ona pocinje panicno da vristi i vice da ce da padne ili da vec pada i takve stvari. Kad joj kazemo da je sve uredu sa njom da je u pitanju samo strah ona to negira i kaze da je njene noge ne drze da je problem u kicmi da je problem sa glavom u smislu da ona ima nesto na mozgu itd.odnosno trazi razne izgovore da opravda to svoje ne hodanje. Kad joj kazemo da je vodimo psihijauru na razgovor njen odgovor je,,nisam ja luda necu da idem ,kod psihijatra idu samo ludaci. Moje pitanje je da li postoje neki lijekovi koji mogu uticati na smanjenje ili cak potpuni nestanak takvog nerealnog straha. Bila bih vam neizmjerno zahvalna kada bi mi odgovorili ma ovaj moj upit jer bi na taj nacin spasili 5 osoba svakodnevnog mucenja…jer svi mi i radimo i imamo svoje porodice koje zbog ovog njenog problema trpe. Hvala veliko unaprijed i nadam se brzom odgovoru.

    1. Postovana Sabina, mi nismo psihijatri te ne prepisujemo lekove a to ne bi ni moglo da se radi pre opseznog pregleda. Svakako je potrebno potraziti strucnu pomoc ali je odlazak psihajtru dobrovoljan.Evdntualno da se organizuje neki kucni pregled ali opet da bude taktično. Sanja M. dipl.psiholog

    1. Postovana, procitajte nase tekstove na temu panicnih napada i panicnog poremecaja ovde, a takođe nam se mozete javiti i zakazati termin za psiholosko savetovanje. Na zalost, ne mozemo resavati probleme putem poruka, jer prevazilazenje problema podrazumeva sistematski proces promene nacina razmisljanja i ponasanja kroz primenu psiholoskih tehnika i instrukcija koje dobijate od strane strucne osobe.

  60. mam 45.godina,porodicu,dvoje djece.Od nedavno smo preselili u novi stan.Odmah sam cuo od drugih da mi je komsija cudan covjek.U pocetku tome nisam davao previse znacaja.Jedne noci sam skocio iz sna i cuo zenski glas i dozivanje policije.Samo je mene probudilo,porodicu nisam htio da zabrinjavam.Onako sanjiv nisam siguran odakle je to dolazilo ali mislim da nije iz stana cudnog komsije.Ipak od tada nemam mira od nerealnih misli i strahova.Zidovi su dosta tanki i sada registrujem svaki zvuk koji cujem u stanu.Ipak od nekih glasnijih razgovora i nekih sitnica nisam nista drugo cuo.Ipak me sada i glasni raygovori uybude.Nisam miran i slabije spavam.Ne mogu da se oslobodim misli,sta ako ovo,sta ako ono…Krijem misli od porodice.Na svoju ruku uzimam 1.5 mg lexiliuma ujutro i pred spavanje.Koliko dugo smijem to uzimati da ne bih postao zavistan. Sta da radim?

  61. Poštovani, evo da se i ja pridružim. Molim Vas za pomoć jer sam već prilično zabrinuta. Naime, radi se o tome da se svega plašim, ali nekako to savladavam. Recimo, nekada bukvalno pobegnem iz prodavnice misleći da ću se onesvestiti a nekada mi nije ništa i satima šetati u njoj. Isto tako se dešava i sa drugim stvarima, tipa šetnja u gradu. po radnjama, autobus itd… Ono zbog čega se trenutno najviše opterećujem je da ću se onesvestiti na poslu. Naime, radi se o tome da mi se nedavno slošilo i baš je u radnji bila jedna devojka, koja me je naravno pridržala i pomogla mi. Toliko sam se uplašila da sam sva drhtala,srce mi ubrzano lupalo,znojila sam se i nisam mogla nastaviti sa radom. Pozvala sam koleginicu da me zameni dok mi ne bude bolje. Naravno da sam se zakljucala dok koleginica nije stigla, da slucajno neko ne bi video sta mi se događa. Od tada, svakodnevno su mi u glavi misli sta ako mi se opet to desi? Jednostavno, ne mogu to izbaciti iz glave i ako se ocajnicki trudim. To me sputava u poslu! Ne mogu više ovako, pogotovo što radim u trgovini gde ljudi stalno ulaze i izlaze. Cim stignem na posao, a misli vec krenu, onda pocinje drhtavica, pa se od toga uplasim toliko da mi se vrti u glavi i prosto ne mogu da radim. Tada popijem jedan bromazepam i onda popusti na neko vreme i tako evo vec danima se vrtim u krug. Molim vas pomozite mi, ne bih li izgubila posao. A posao mi je ocajnicki potreban jer imam dvoje male dece i supruga koji je pre dve godine imao infarkt. Potrebna sam im NORMALNA!!! P.S. Inače, već jako dugo imam taj problem, plašim se da ću pasti u nesvest. A skrivam to od svakoga. Verovatno to ima veze sa tim što je moj otac par puta imao epileptični napad i padao u nesvest pa mi to ostalo kao posledica. Te neke nelagodnosti sam počela da osećam neposredno posle njegove smrti. Nekih 2-3 godine posle toga. Želim da budem kao pre, da se ničega ne bojim. Pomozite mi, molim Vas. Hvala unapred.

    1. Briga je molitva za ono što ne želite. Kada brinete, u svojim mislima zadržavate objekte koji vas i dalje zabrinjavaju, a što više su vam u umu, to ih on više pretvara u stvarnost. Trudite se da često sklonite i zadržite fokus na sve ono što želite da ostvarite. 🙂

    2. Postovana Gordana, imate puno tekstova na temu panicnog napada ovde, opet za anksiozne poremecaje kao i sve ostale psiholoske probleme vazno je da se obratite strucnom licu ukoliko ne mozete sami da se izborite. Mi se bavimo ovim problemima godinama te ukoliko ste u mogucnosti mozete nas kontaktirati i zakazati termin. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  62. Molim Vas ako mozete da me posavetujete,naime bavim se sportom i stalno igram turnire u poslednjih nekoliko meseci imam problem cim pocnem da dobijam mec ja se uplasim pobede ,i cinjenice da cu pogresiti u sledecem poenu,unervozim se pocnem da zurim i naravno izgubim cak i od igraca koji mi do pre neki mesec nisu mogli uzeti poen.Molim Vas posavetujte me kkao da prebrodim tu situciju i vratim se gde sam i bio.Mozda je to posledica prevelike zelje ili gubitak samopouzdanja neznam samo Vas molim da me posavetujete.Unapred zahvalan

    1. Postovani Bojane, ono sto se desava jeste da kada Vam prodje kroz glavu misao „Sta ako izgubim poen“ ili „Šta ako izgubim meč“ automatski dolazi do aktivacije emocije straha. Strah Vas blokira da se daje fokusirate na igru, a misli tipa „sta ako“ se nadovezuju i pojacavaju strah. Potrebno je da se fokusirate na trenutnu situaciju, na ono sto se desava u „ovom trenutku“, a ne na ono sta bi moglo da bude i sta je bilo. Dakle, jedino vam je vazno da igrate „sada“, ne obazirite se na rezultat vec svaki poen shvatite kao da je prvi. Bilo bi dobro ako biste nam se javili za psiholosko savetovanje kako bismo mogli detaljnije da proradimo na problemu. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  63. Kada izadjem iz kuce mene uhvati strah i krenu mi suze.A kad treba da dobijem goste ili u drustvu krene mi nenormalno lupanje srca,ostajem bez vazduha ,kuvanje u stomaku jednostavno nemogu da se koncrentisem.

  64. postovani ja imam strah od svega i imam razne misli,igra mi zeludac i uznemirenost nekad me tuga obuzme placem nerviram se malo sam opterecena sto jos nemam dete a u braku sam,kada imam los san sva sam uznemirena i ludim i vrti mi se u glavi ponekad cak i kad sam procitala lkove nezeljene reakcije nisam htela da ih pijem jer se plasim sta mi je neznam vise!

  65. postovani .ja sam bijo jako lose nemogu .od straha i od bolesti koju nemam sve analize su ok i kod psihologa sam bijo rekla mi da nije potrebno tablete ja pijem samo za stres taplete koje su 1 nivo protiv stresa .jako mije bole ali znam daje to do nas sami jer mi mosemo pobediti strah i sv e ostalo toje samo u mislima kada ne rasmislamo otome menije super cim se malo popustim opet isto sad ostajem sam idem napolje po celi dan sa decom cuvvam decu svoju i sve okej meni je naj vise pomoglo muzika do daske dase pojaca kada vam to naice smeh i sto vise pricajte ljudi snekim ali ne na ovu temu bicevam jako lepo 100 posto .ja samo jos malo miostalo da pocnem da radim jer imam jako lep posao u francusku tacnije paris .samo jos da prelomi sam da odem vozom i da poncnem da radim ali me opet nesto koci .ali znam i sto jer tamo me uhvatila ta strah .ali znam da trebem dase suocim stim i sve ostalo od ceka se plasimo .a naj vise radite sport drcite i vristite iz sve glasa uvertise .

  66. jos nesto naj vise mije pomogao hodza koji mije proucijo dovu .ja sam se plasijo kerova i konjeva popijo sam tu vodu i isao sa decom kod knjeva nemogu da verujem da sam sam uhvatijo konja i seto decu snjim i kerove oko meni veliki ja trepnu nisam svi se cudili kazu dati nije neko dapravij nesto nemoguce je .ali je i moguce samo na boga se nadajte i njemu se molite i ucite ovu dovu.sura el beqara sami je slusajte na usi

    1. Postovani, moze da pomogne ukoliko verujete u nju, poenta je da tu postoji placebo efekat odnosno sama vera da ce Vam molitva pomoci i da sada mozete da uradite stvari jer ste zasticeni molitvom Vas zapravo natera da uradite stvari. Vrlo je vazno da se izvuce zakljucak da anksioznost nije nesto sto vas onesposobljava da radite stari, suocavanje sa tzv.opasnim situacijama moguce je sa ili bez molitve, lekova jer anksioznost nije nista drugo do strah od sopstvenih iracionalnih misli. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  67. Aki ja sam cula da dove mnogo pomazu protiv straha u vjera u boga.. Imam pitanje dali ste imali opsesivne misli i pomaze li ta dov i za opsesivne misli i ja sam bila kod doktora i psihologi svi su mi rekli da je sve uredu nalzi itd psiholog mi je reko da moram da se opustim i da mislim pozitivno posto se previse brinem za djecu za sebe i nase zdravlje potpme imam opsesivne misli! Hvala aki unapred

  68. Ali dzaba opet se brinem i muce me opsesivne misli nebi da udjem u detalje mnogo ruzne .. Nekad sam dobro nekad ne ja bi zelela da jednostavno to sve prestane taj strah te iracionalne misli koje me muce i razmisljala sam da idem kod hodze da vidi jeli sve u redu ali se plasim i toga:( mnogo bi vam bila zahvalna da ako ste u kontaktu da pitate sta pomaze protiv opsesivnih misli jer imala sam interapiju i znan normalno kako treba da se ponasam sa tim ali jedno vreme sam bolje pa me opet pocnu sve jedne te iste misli koje me najvise plase..

  69. Da vi se poznajete bolje u tu temu prepostavljam moj bivsi je imao druga njegov otac je hodza i oni su sedeli jednom kod nas u bastu i tako poceli da pricamo uvezi straha i sta nas muci ja sam mu rekla da se plasim i neznam sama od cega .. Nisam htela da mu kazem da imam uzasne opsesivne misli 🙂 taj hodza me je pogledo i reko da mu jedan minut gledam u oci i da se koncentrisem u njegove oci ja sam ti uradila iako mi je bilo cudno .. Prosao je minut i hodza me pito kako se osecas ja sam rekla normalno onda on kaze da je sve uredu da mi je to samo sugestija ali sad dali je to moguce tako neznam..

  70. INES.rado bih ti pomogao ja sam iste misli imao . ali ih nemam vise toje jedna faza koja je prolazna ali opet je to do nas kada ti to naice i znam sta radi nesto drugo zovi ne telefon pricaj snekim radi sport pevaj i kada ti to naice .ali to su svari koji su od ranije u nama od zivota i td td i tek sad to izlazi od nas .jasam te strahove otarasijo.jos samo da pocnem da radim .aliminije pomogla vise dova kod hodze a i na compijuteru imas.ali nemoj se bojati i da govoris sebi dogle vise sa ovim jos koliko kada ce prestati sto bas meni to treba.te svari nemisli jer tako dozivas taj strah vise pokusaj da pricas vise snekim ali ne na tu temu ..rado bih ti pomogao slobodno se javi.naka ti allah dragi pomogne tebi i deci tvojoj i davas sacuvaju od zla

  71. INES .NI SAM DOBRO NA PISAO GORA ME NIJE DOVA JAKO POMOGLA .I JOS NESTO UJUTRU KADA SE PROBUDIS ODMA USATNI SA KREVETA NE MOJ LEZATI .I POCNI DAN SA OSMEHOM. I NAPRAVI PLAN ZA CEO DAN STA CES RADITI .NAPRAVI SEBI JEDNU OBAVEZU ZA SVAKI DAN

  72. Hvala ti puno aki moze biti da je to od moje prosöosti pa nazalost sad kad treba najvise da uzivam mene to muci jako je odbratno.. Najgora sumnja da sama sebi ponekad kazem da mozda nisam normalna sto imam te misli i mislim da sam losa osoba da sve pogresno radim i da nikad u zivotu necu moci biti skroz sretna dok imam tu strah i te misli.. A u drugi dan se osecam bolje jer kazem da su samo bezopasne misli i da je ta sumnja normalna kod okp.. Pa sam opet sretna i imam volju za sve ali najgori je osecaj kad osetim da opet sumjam i sve pocne ispocetka kako da se resim te sumnje.. Sve mislim mozda mi je neko nesta poturio jer kad sam se udala meni je ovo sve pocela… Pa uz tih misli opet pocinje sumnja da cu pomudite itd ma uzas.. Jos sam nervozna i scaka sitnica mene pali.. Jos sam otisla sa grada u selo pa mi i to nije lahko nedostaje mi drustvo moja familija ma da imam sad svoju ali opet mi fali nesta u zivotu.. Nadam se da kao sto kazes da je prolazno jer osetim ponekad je intenzitet laksi kad ne obracam tim mislima paznju pa sam opet sretna ali eto situacija se sve tako menja dobro pa opet lose i sve tako dalje.. Hvala i vas i vasu familiji allah da sacuva od zla .. Mozda mogu dobit savjet i od sanje sta ona kaze na mojoj situaciji i na sto uvjek kad sam dobro opet sumnjam itd.. Pozdrav

  73. Bila sam i kod dobtora sve nalazi su uredu cak sam i stitnu zlezdu i serotonin dala da mi u krv kontrolisu i to je sve uredu. Valda moram da ucim kako da nastupim sama sebi mogu samo pomosci.. Imam 27 godina i zao mi sto previse vremena ostavljam u te stvaria li borit cu se da bude uvjek dobro iako je tesko

  74. INES ..ZNAM DA JE JAKO TESKO NEMOSE TI NIKO VEROVATI DA JE TO TAKO.ALI CE PROCI TO.TOJE TA DAOVA 2 SATA TRAJE.SLUSAJ JE PASLJIVO VIDI AKO IMA NEKI HODZA DA TI PROUCI DAVOU U JEDNU FLASU VODE I DA PIJES TU VODU .I DASE UMIJES VIDECES BICE TI JAKO DOBRO 3 PUTA MORAS UZIMATI TU VODU.JA IMAM 34 GOD .I ZNAM DA JE OVO TESKO AI MOSESTI POMOCI I PARTENR TVOJ JAKO .MENI ISTO NAICE TO ALI SE JA PRAVIM KOD DA NISTA NEMAM .STAVI SEBI U GLAVU DA NISTA NEMAS KAO KADA TE GLAVA BOLI .I TAKO PROCE TO .ALI CE NESTATI TOSAMO OD SEBE SAMO STRPLJENA TI TREBA.JA SAM SVE ANALIZE URADIJO .I ZA STITNU ZLEZDU NEMAM NISAT ALI OSECAM TO PO GRLLO KAO DAEM TERA NESTO DA GUTAM PA DAMI SVE NESTO KO DA BOLI ALI SVE JETO U NASOJ GLAVI .TAKO DA BUDIMO JAKI I DA NEMISLIMO NA TO.A NEMORAS UZETI AVDES KADA PUSTAS DOVU .POZDRA JASAM FARUK .RECI PARTENERU TVO DA TI DAJE SNAGE I RAZUM.

  75. Postovana,ja patim od nesanice,koja se dosta oduzila i zbog moje anksioznosti,i straha da necu moci da spavam,mada kad se smirim ja bolje spavam ali jos uvek pod lekovima koje sam pokusala u par navrata da skinem uz pomocu lekara ali se opet nesto uplasim,i tako sve u krug,takodje se plasim da nikad necu ostaviti tablete,a to sve zbog straha,da ga nemam ni tabl nebi bile potrebne,plasim se i od bolesti,jer sam imala problem sa zdravljem,mada je sada sve u redu.Molim za savet,jako bih zelela da se oslobodim ovih okova.

  76. Postovani,moje dete ima strah od doktora,od vadjenja krvi,od zubara,od svega sto bi moglo malo da zaboli…Sada ima 9god i situacija je takva,a sa 4 god je primala infuziju bez ikakvih problema i strahova,neznam sta se odjednom desilo..samo znam da svaki odlazak na analize krvi ili bilo kakav test bude jako tezak i na kraju se vratimo bez rezultata jer nepostoji ni rec ni sila koja bi je ubedila da odradi ono zbog cega smo dosli.Danima pre odlaska kod doktora pripremamo je ali kazem vam bezuspesno.Molim vas za savet ,bila bih vam zahvalna.

    1. Postovana, mi nismo deciji psiholozi i najbolje bi bilo da se javite nekom ko to jeste. U pitanju je fobija koja se resava suocavanjem sa „opasnim situacijama“ u ovom slucaju odlazak lekaru. Naravno, vazno je to raditi sistematski i postepeno. Srdacno, Sanja M. dipl.psiholog

  77. Postovani, konstantno mi se po glavi vrzma da imam rak, bio kod lekara uradio krvnu sliku i snimke pluca i sve je u redu bilo, posle tog odlaska kod lekara je bilo sve u redu ali nakon par meseci ponovo pocinje da me muci ista misao da imam rak, desavaju mi se napadi panike, malaksam i nije mi nidocega, nervoza, znojenje ruku je sve ucestalije i nikako misli da skrenem sa te teme. Molio bih za s
    avet kako da pobedim ovaj svoj strah.

    1. Postovani Darko, u pitanju je zdravstvena anksioznost i to je ono sto treba resavati. Ukoliko ste u mogucnosti mozete se javiti nama za psiholosko savetovanje. Ovde mozete vise procitati o Vasem problemu. Srdacno, Sanja Marjanovic, dipl.psiholog

  78. Poštovani, imam 27 godina i nedavno sam primetila da imam visok i neodređeni strah od zubara. Zadnjih pola godine pravim “dogovore“ sa sobom koje ne ispunjavam, tipa “otićiću kad mi prođe ispitni rok“ i svaki put odlažem. Moja porodica nema razvijenu naviku da odlazi kod zubara na redovne preglede, iako sam ja kao dete išla. Već kada pomislim na odlazak kod zubara i zvuk instrumenata (pokušavala sam da puštaam zvuk kako bih se navikla) postajem jako napeta, a treba da odem da zamenim stare srebrne plombe. Možda je najveći problem što ne uspevam da otkrijem od čega ova anksioznost potiče. Imala sam 4 popravke zuba do sada i nikad nisam imala iskustvo nikakvog bola, bez anestezije jer sam uvek odlazila kod zubara čim primetim neku promenu, međutim oduvek sam imala visok nivo napestosti i anksioznosti i odlazak kod zubara je uvek za mene bio izuzetno umarajući. Poslednja intervencija je bila pre godinu dana i od tada ne mogu da se nateram da odem. Mislim da je najveći problem što ne razumem zbog čega se ovako osećam, kako bih imala ideju kako da to prevaziđem. Većina saveta se odnose na bol, kontrolu bola i regulisanje tog vrsta straha. Nisam imala iskustvo bola, nemam strah od bola al sam ipak napeta i izbegavam i odlažem odlazak. Ne razumem od čega bi strah mogao da bude?
    Hvala unapred.

  79. ne znam da li je ovo strah ili neka usadjena emocija.Svaki put kad treba oca da pitam za nesto,ja se prosto plasim to da uradim.Na primer za izlazak,odlazak na bazen,rodjendan ili kod drugarice.Iako u vecini slucajeva on meni da pozitivan odgovor,ja se plasim da ga pitam svaki sledeci put.Mozete li mi pomoci da pobedim strah i da ga pitam opusteno i bez problema.

  80. dem u gimnaziju,i odlican sam djak i sve je bilo u redu dok se nisam raspustio.. Odjednom sam neprestano poceo da razmisljam o smrti i imam nevidjenu fobiju i nesanicu od toga.Ne mogu da zaspim pre 5.Da li biste mogli nekako da mi pomognete?

  81. Poštovani, imam 16 godina i već 2-3 godine (ako ne i više) se borim sa socijalnom fobijom koja se na neki način pogoršala kako sam došla u srednju. U osnovnoj sam bila povučenija, ali je anksioznost bila manja. Izgleda, da kako sam društvenija, da je anksioznost veća. Problem mi često predstavlja što moram proći sama ulicom, jer onda mi naiđu misli kojih nikako ne mogu da se otarasim. Ne mogu se opustiti dok hodam, govorim sebi da moram ravno hodati da drugi ne bi pomislili da sam luda, a ako malo „zakrivudam“ onda je to kraj za mene, uspaničim se. To sve traje dok prolazim pored par kuća, čim te kuće prođem bolje mi je. Imam tako osjećaj da svi stanu na prozore pa bulje u mene, smiju mi se, govore kako hodam. Gradom kada hodam sa društvom nekad se ne mogu opustiti, ukočim se, krenem krivudati dok hodam, pa se onda u meni stvori još veća panika. Kad sjedim na klupi u gradu nije mi ništa, opustim se, ne znojim se, a čim krenem hodati znojenje postaje sve veće i veće, baš zbog te panike. O odlasku u kafiće da ne govorim. Ne smijem da popijem nešto dok su ljudi oko mene, a kad nikog nema bolje mi je. Na svadbama je to 5 puta gore. Imam osjećaj da svi gledaju u mene, da primjete kako sam anksiozna i da me komentarišu kako sam luda i poremećena. Ima tu još dosta toga al’ ne bi da dužim. 🙂 Stvarno ne znam kako da sebi pomognem, jer imam osjećaj da će mi ovo preći u strah od otvorenom prostora, pa da neću smjeti izlaziti iz kuće, što nikako sebi ne smijem dozvoliti.

  82. Postovani imam 15 godina treniram fudbal i od kada sam gledao kako fudbaleri umiru na terenu plasim se da trcim i da treniram i ne samo to i dok stojim plasim se srcanog napada isao sam kod doktora rekli su mi da nemam nikakvih problema sa srcem molim vas za pomoc u sto kracem roku da mi odgovorite? U napred zahvalan..:)

    1. Postovani Marko, u pitanju je povisena anksioznost, ne znam da li si i ranije imao obicaj da umisljas da imas simptome neke bolesti ali ako jesi onda imas tendenciju da budes anksiozan povodom svog zdravlja. Ukoliko si u mogucnosti mozes nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

  83. Poštovani doktore Vladimir Mišić ja sam Milica i imam 12 godina ovo što ću vam reći nije opsednuto toliko ali ponekad ni se javi ko grom iz vedra neba
    Mene je strah da ne izgubio svest za disanjem i to mislim i da mi se nešto ne desi i onda počne napad panike a kući nesmem sama da sedim strah od od toga i da idem sama negde moji još neznaju sramota me da im kažem i sada me i strah ako se ja primer uspavam a oni odu negde ja tada strahujem od toga što sam rekla I DOBIJEM NAPAD PANIKE I PANIČIM I DA LI MOGU TADA UMRETI TADA POČINJEM UBRZANO DA DIŠEM SRCE MI LUPA ŠTA U TOM MOMENTU DA RADIM MOGU LI UMRETI DA LI SAM JA ANKSIOZNA ? Ima li leka ? hvala vam unapred.

  84. Postovani doktore, oko prije 2, 3 mjeseca desila se velika promjena, odjednom sam poceo da se plasim voznje u automobilu,izlaskom na balkon u kuci, uhvati me panika kada sam u trznim centrima…Non stop razmisljam u automobilu kako se krecemo brzo, ne smijem izaci na balkon jer je visoko, ne smijem izaci u trznom centru bojeci se ogromnog prostora..
    U tim momentima osjecam se da mi se vrti, dlanovi mi se znoje , ponestaje mi vazduha…
    Ovo mi se pocelo desavati prije nekih 2, 3 mjeseca
    Nikada prije nisam nesto tako imao, vazda sam volio ici u trznim centrima, putovati u razne gradove, jednostavno kao da se sve okrenulo naopacke..
    Molim vas da mi kazete o cemu se radi i moze li se to izleciti i vratiti kao nekada na staro.
    Hvala unaprijed ! 🙂

    1. Postovani Andrija, radi se panicnom poremecaju sa agorafobijom i ako „rogobatno“ zvuci to nije poremecaj koji ne moze da se sanira. Bitno je na vreme reagovati. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacano, Sanja Marjanovic dipl.psiholog

    1. Druze nista drugo nego agorofobija! Ona se pobjedjuje tako sto se suocis sa situacijom koja te cini nervoznim! Sve sto vise razmisljas o voznji ili velikom prostoru, samo sebe cinis nervoznijim i onda trazis neki hitan izlaz! Ja sam prije imao velikih problema sa agorofobijom, nekad mi se i sad kroz male bliceve javi, ali suocim se s njom, tacnije manje razmisljam o njoj i prodje! Tako da ce proci i tebe to 😉

  85. Imam strah vec nekih 7 meseci da cu se ugusit.Neverovatno mi smeta prilikom svih zivotnih aktivnosti.Pracen je lupanjem srca i raznoraznim zigovima….Kada legnem da spavam neverovatno se znojim…Ako imate ikakav savet molim vas odgovorite…Unapred zahvalan

    1. Stefane ako si obavio ljecnicke preglede (nadam se da jesi) i doktori kazu da je sve ok (fizicki), te ako je rekao da „patis“ od anksioznosti, onda su to tipicni simptomi istog. Sad ako nisi upoznat sa anksioznoscu, onda se obrati nekom ‘dobrom’ psihologu, koji ce te dobro savjetovat! Ne brini se nije to nista strasno (pricam o anksioznosti), manje razmisljaj o simptomima, vise paznje daji onom sto radis i popustit ce te 😉

  86. Postovani,
    Molim Vlas da mi pomognete.Imam strah od bolesti dece,tj.strah ako se razbole.Svesna sam da je to normalno pogotovo zato sto su mali.Non stop strepim i nikada ne mogu da se opustim.Samo ih zagledam…Molim Vas da mi kazete kako da pobedim taj strah.

    Unapred zahvalna.

  87. pa da pocnem prvo plasim se grmljavine, to je nesto sto nikako ne mogu da prevazidjem kada cujem da pocne da grmi ili da svice ne daj boze ja ne zelim ali samo pocnem da se tresem da mi se vrti u glavi i nesvesno ali pocinjem da placem…..strasno je proslog leta sam bila preokupirana vremenom na dan sam po 5 puta gldedala vremensku prognozu…..volela biih da prestane….drugo plasim se da se ne osramotim to je srah oliko ruzan uff plasim se da izadjem pred ljude da se ne bih osramotila jer mi deluje da sta god kazem nije dobro… to je strasno jer sam jako stdljiva i uff tesko je…trece znam da deluje suludo ali plasim se zubara odrasla sam osoba i zanm da deluje ludo ali tako je ne plasim se konkretno zubara vec se plasim kada treba da mi radi plombu uff to je neopisiv strah ….. uzasno … plombiranje mi je zakazano 20.09.2015 i ne znam kako cu preziveti jer me boli i strah me da me ne zaboli previse….. ako mozete nekako da mi pomognete pomozite molim vas ovo mora da stane uff grozno je…..

  88. Postovani,
    pronasao sam ovu adresu na vasoj stranici I potreban mi je ozbiljan savet. Naime, vec dve do tri nedelje osecam potistenost I strasno brinem ocejujuci neki katastrofalan los dogadjaj ili situaciju s jojom necu moci da se izborim I koja ce mi unistiti zivot. Hipohondrican sam I strah me je od svega.  Isao sam i na nekoliko pregleda, nalazi su bili u redu. Inace  od rodjenja imam Paraparesu spastica i lecen sam u vise bolbica i rh centara. Da li to moze biti posledica toga?Nista me ne veseli. Zatvoren sam I nikome nista ne verujem. To ranije nije bio slucaj.Zaposlen sam I radim ali nemam volje za radom. Sve mi je tesko. Po nekad osetim u blago gusenje kao da nemam vazduha dovoljno. Mozda zbog stresa. Po nekad imam osecaj da cu umreti. Imam 39 godina. Ni ono sto sam ranije radio sad mi se ne mili, a to su putovanja I druzenja. Kao da me nesto vuce nazad I ne dozvoljava mi da zivim I uzivam, a imam sve uslove za to.  Kao da ne dozvoljavam da mi se bilo sta lepo desi.Cenjen sam I postovan u svojoj okolini ali nikome ne verujem. Svi se povlace I mislim da niko nikog nr zeli da slusa, pa ni mene. Kad sam na poslu malo mi je mozda lakse ali popodne je uzasno. Imam I nesanicu. Pomozite, kako dalje? Koji lekovi mogu pomoci. Ne zelim da zivim u stalbom strahu. Hvala unapred. „Zabrinuti“

  89. Postovani,

    Desilo mi se nesto mnogo neuobicno. Naglo sam ustala sa kreveta, pa me uhvatila vtroglavica. Naslonila sam uz zid dok me prodje ta vrtoglavica. Sledece cega se secam da sam lezala na podu i da mi se celo telo treslo kao da imam napad necega..ne znam sta to moze da bude?

  90. Postovani,
    Molim za savet, naime imam izrazit strah od upoznavanja novih ljudi. Uvek nalazim izgovore kada bih trebala da se upoznam sa nekim, i cesto u tim situacijama se sva izgubim. U situacijama sa ljudima koje poznajem se odlicno snalazim. Takodje mislim da postoji i strah od novog i nepoznatog i ne znanja kako reagovati u tim situacija. U sustini mislim da je glavni problem strah od kritike i osude ljudi koje nepoznajem. Da li je moguce da je uzrok svega toga neki problem iz detinjstva, jer nisam bas imala idealan odnos sa roditeljima?
    Unapred hvala.

    1. Postovana Dunja, moze biti ujedno uticaj sredine i karakteristika licnosti osobe, kako god problem se moze resiti. U pitanju je socijalna anksioznost ali postoje nacini da se ona prevazidje. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master

  91. Neznam vise moze li mi ko stvarno pomoci. Nadam se samo bozijoj pomoci. Dugo se lecim od depresije i anksioznosti a zadnje dve godine je dosao i Problem pri gutanju tecnosti i hrane. Pocelo je tako sto sam se pri gutanju tecnosti tako zadavljivala da sam sasvim ostajala bez vazduha. Imala sam osecaj da se davim odnosno gusim i uvek mislila sad je kraj. Nekako sam uvek prezivela ali strah je ucinio svoje. Ovog leta mi je bilo tako lose da nisam uopste mogla ni jesti ni piti. Uz jaku terapiju i veru u Boga se stanje poboljsalo ali jos uvek jedem veoma oprezno a sa gutanjem vode Imam jos uvek veliki problem. Znam da ne treba ja da kontrolisem gutanje i da to ide refleksno ali jednostavno ne ide. Zadrzavam tecnost u ustima onda sagnem glavu kao da hocu da se zastitim i onda nekako progutam. Imam osecaj da kad treba da „gurnem“ hranu ili tecnost u grlo, kao da se sve zgrci u predelu grla i da jednostavno ne moze da prodje. A onda me uhvati panika i tako zivim vec dve godine. Inace Imam napade panike i strahove zadnjih dvadesetak godina. Idem na psihoterapiju ali ocigledno oporavak dugo traje a ja po nekad mislim da vise nemam snage. Da li je neko jos doziveo tako nesto i ako ima neki savet (trik) kako da vladam situacijom bila bih veoma zahvalna. Znam da treba da se opustim i da pustim da sve ide svojim tokom ali to kod mene ne funkcionise. Svesna sam takodje da su to lazne misli i da je mala verovatnoca da se jelom ili picem ugusim ali neki drugi deo mene mi govori da cu se jednostavno ugusiti. Unapred zahvalna.

    1. Postovana Marija, otezano gutanje je posledica stezanja misica (grkljana) usled pojacane uznemirenosti. Vi objektivno mozete da gutate ali imate osecaj da Vas nesto steze i da hrana/voda ne mogu da prodju kroz grkljan. Procitajte vise o ovom problemu u ovom nasem tekstu. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master

  92. Draga Marija,

    isti problem je i kod mene i potpuno te razumem. Neki se smeju kad cuju tako nesto jer im je nezamislivo ali ja odlicno znam koliko je to tesko i koliko utice na kvalitet zivota. Pokusaj sa miksanim vocem. Ja to vec mesecima radim i posto je tecnost gusca nekako lakse ide. Vodu pijem samo kad se savijem nad lavabo i tako u „pogrbljenom“ stanju iz sake uspem da popijem koji gutljaj. Uvek sam zedna i to je bogu za plakati. Ako jos neko ima neki savet neka javi.
    Unapred hvala.

  93. Uskoro cu da napunim 21 godinu i imam strah od igle. Sve ovo rezultira tome da ja sve radim da izbegnem doktore, zubare i tako dalje. Znam da moj strah nije racionalan, ali ja ne mogu da si pomognem, kad vidim iglu pocnem da histerisem i da pokusavam da pobegnem. Zelim da se oslobodim ove fobije, a pritom ne znam kako jer meni bude lose kad vidim spric na televiziji, a kamo li ovako uzivo. Unapred hvala

    1. Postovana Lucija, fobije se resavaju postepenim izlaganjem. Prema tome, vazno je da prodjete kroz sistematican psihorerapijski tretman fobija (kogntivno-bihejvioralne terapije) kako biste se oslobodili ove fobije. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master

  94. Postovani, svakodnevno imam negativne misli. Gotovo uvek kada sam sama mi se to desava,pogotovo kada legnem uvece u krevet,pred spavanje..stalno mislim da cu umreti,da imam neku bolest .Krene srce da mi lupa,zaboli me glava,stomak,nemam vazduha,imam osecaj davljenja..inace sam ranije imala stalne napade panike,svako vece nekih 4 meseca..dobila sam razne strahove.Uspela sam da se izborim sama sa vecinom ,jer shvatam da umisljam i da se bespotrebni ali strah od smrti ne mogu nikako da prevazidjem. Prepisan mu je ksalol ,koji sam pila nekih godinu dana,pre mesec dana sam prestala , imam utisak da lose utice na mene. Srdacan pozdrav !

  95. Inace, imam 20 godina i ima desavanja koja su se odigrala, a veoma tesko su mi pala. Od tada su mi krenulk ucestaliji napadi panike. Naucila sam da se izborim sa njima i sa skoro svim ostalim strahovima. Ali strah od smrti prelazi sve granice …

  96. Pozdrav svima. Ja takodje imam takav strah,nedavno sam imao situaciju koja me dovela do ludila. Ne znam ni sam kako sam to sve preziveo ali nako svega poceli su se pojavljivati napadi u smislu straha od smrti…dok setam ulicom razmisljam o tome kako ce me neko upucati,kako ce me neko pretuci,uglavnom ubiti. Problem mi je da uvece izadje sa drustvom razmisljajuci da ce me oni ubiti takodje imam sumnje i na porodicu ali pokusavam psihicki sam sebe okrenuti od toga i na neki nacin mi uspeva ali to nije to,ne znam da li je moguce to prevazici. Samo bih voleo da date misljenje o oveme jer bi mi mnogo znacilo. Hvala

    1. Postovani
      Pre nepunih godinu dana nam se na letovanju desila situacija u kome je neka zena pokusala da nam otme starije dete..Od tada,moj muz se ponasa sasvim drugacije..plasi se da ce se to ponovo desiti,sumnjicav je prema svima,decu ne izvodimo napolje uopste,stalno gleda kroz spijunku,zakljucava se,spusta roletne..Od jednog divnog coveka se pretvorio u nekog koga bi radije izbegavala..Svestan je da ima problem,ali ne prihvata pomoc..stalno je besan,bez razloga,pun negativne energije..
      Da li mu mogu pomoci i na koji nacin?
      Kad bih uspela da ga ubedim da trazi pomoc,kome se prvo obratiti?Psihijatru,psihologu?
      Unapred hvala

      1. Pozdrav….prije 7 g.umro mi je otac,prometna nesreca …ostala bez posla..Nakon godinu dana dobijem napadaje panike…svaki dan na hitnoj…otisla sam kod psihijatra pila xanax i halea tablete…i sve se nekako smirilo…i dalje sam imala strah ali sam se nekako nosila stim….Tablete sam postepeno izbacila bilo mi je bolje….Nakon nekog vremena ponovno iman jak napad panike…popijem xanax koi me nekako smiri…Od tad iman konstatan strah od smrti …plasim se svega sta je vezano uz to…..Iman nesanicu…paralizu sna …stalno mislim da ce mi se nesto lose dogoditi..Posto iman malo djete i ne zelim da me vidi u takvom stanju izborim se nekako u glavi sama sa sobom….Iman 35 g….Mene zanima dali je strah opasan za organizam,te dali je to poremecaj tantofobija.ili aniksioznost.Strah je u meni stalno prisutan i nekako se iz dana u dan izborim snjim…Obavljam sve po danu normalno ,ne izbjegavam neka mjesta kao npr. frizera,nedavno sam bila i u Njemackoj a mislila sam da je to nemoguce ….Ali strah je tu stalno prisutan i nemogu izbacit misli iz glave..Na pocetku sam glasno panicarila i nisam znala cega se bojim ….a sad znam da se bojim smrti …

  97. E ovako dragi ljudi ja imam 23 godina patim od ankcioznosti 4 godine i dan danas je imam , strah imam svaki dan trese mi se celo telo ruke glava bas sve probao sam da pijem cajeve protiv stresa nisu uspeli probao sam trenirati prestao sam da pusim i pijem alhohol opet mi nije pomoglo isao sam kod psihijatra Laza lazarevic covek mi je prepisao rivotril pio sam 1 godinu nije mi uspelo ni to nemogu da nadjem posao imam smetnje trese mi se glava ruke i telo nemogu naci devojku rivotril sam pio evo sad ga ostavljam trazio sam na netu i trudio sam se da prevazidjem to i nikad nisam uspeo osecam kako probadam u svakom smislu nemocan sam slab trazim stalno resenje al ne uspe uvek se razocaram zbog toga pokusavao sam par puta da se ubijem jel su bolovi veliki da je bolje biti mrtav nego ziv grozan osecaj nemam para za pshihoterapeuta posto ne radim ako ima neko neki savet da mi da totalno se ocajno osecam bol i tuga bes strah zategnuti misici drhtanje ruku molim za pomoc

  98. Sto se tice klinike Laze Lazarevic savetujem vam da ne idete tamo zato sto su doktori nadrkani bezobrazni i samo gledaju da ti prepisu neki lek koji vam i ne treba i da vas skine sa kurca od njih mozete dobiti samo recept leka koji vam ne treba u opste lekovi samo trenutno smiruju al nemoze vam izleciti Ankcioznost ne pijte nikakva govna od lekova to vam je jedini moj savet za koji sam 100 posto siguran ja sam se prevario za lek rivotril koji nemogu naglo da se skinem sa njega nego postepeno lek je bezveze i od nikakve pomoci.

  99. Pozdrav svima
    Ja imam problema sa jednom osobom a to je jedan moj prijatelj mislim sad mi je neprijatelj,prošle godine kada sam bio 8 razred on je mene pratio do moje kuće,u mene su roditelji ubrzo saznali za ovakvu situaciju i morali su nešto poduzeti kad je on bio prijavljen nastavnika nastavnik je počeo da galalmi na njega on to nije shvatio ozbiljno i on je nastavio da me prati…

  100. Pozdrav svima
    Ja imam problem da zaspim, drug put mi se ovo događa. Prvi put trajalo je dva-tri dana. Ležala bi satima budna u krevetu kada bi mi se oči neprestano pomerale. Iako bi sebe ubeđivala sam mi se spava i zaista sam bila premorena nikako da stane. Istraživala sam po internetu i našla da trebam okupirati svoje misli, to sam i uradila i spas sam našla tako što sam gledala tv i nakon par sati kada legnem da spavam, zaspala bi bez problema. I to je fukncionisalo savršeno međutim sad pre par dana ponovo je krenulo. Legnem i pojavi mi se strah da neću zaspati i naravno oči počnu da mi se pomeraju. Gledala bi ipak tv satima i satima od pola 12 do nekih 5-6 sati ujutru. Tako da mi sada više to ne pomaže. U drugom sam stanju, život mi je divan zaista ali javio se strah da neću moći zaspati. I ta misao bi me mučila kroz ceo dan. MOLIM vas da mi pomognete. Šta da uradim i dali je ovo opasno? Hvala u napred

  101. Molim Vas pomozite mi,takodje kada sam sama u kuci hvata me panika,odjednom lose misli mi udju u glavu i slicno,takodje se plasim mraka,mnogo puta imam fobije da vidim neku siluetu u grmlju ili sl.

  102. Pozdrav svima!
    Imam problem od kakl sam doživela strašnu uvredu od prijatjice, a ujedno osecaj krivice jer sam je na neki način zapostavila kada sam pocela da se druzim sa zenom sa kojom me je l a upoznala.U medjuvremenu sam počela da obavljam neki posao gde sam upoznala puno ljudi, dobila na samopouzdanju, promenila se, eduklvala i postala srecna.. Medutim kada smo shvatile da nas je ta zena zapravo razdvoila nastavile smo da se druzimo. Onako sva poletna, puna dozivljaja jedva sam čekala da joj ispričam sta mi se dešava, misleci da ce sa mnom da podeli moju srecu, ona je tako drsko rekla „ti si tako jedno stvorenje slobldno u komunikaciji i tako nadmeno“ i rekla mi je da neičim na sebe… Tako me je presekla kao da do tada nista nisam uradila,sav moj rad i trud kao da je pao u vodu.Od tada se loše osecam… Kasnije svaki put kada bih je videla rekla bi mi nešto strašno sto bi spustilo moje samopouzdanje. Počela sam da imam fobiju od te osobe. Ne znam sta da radim ne mogu da je zaboravim, a ne mogu ni da se druzim sa njom jer me je strašno povredila.Ona ulpšte nije svesna da je u toj meri uticala loše na mene. Kasnije sam dobila displaziju dojke kal posledicu tog psihičkog
    opterecenja.

  103. Pretpostavljam da ja imam neku korist od ovog svog stanja punog unutrasnjih konflikata, anksioznosti i svakojakih misli za koje posle silnih analizam ne znam da li su realne ili ne. O blokadama da ne govorim. Svega sam svesna ( bar se nadam da jesam) , a opet nista ne resavam. Zacaran krug. Najmilijim sam dosadila. Gde naci motiv i hrabrost? Kako krenuti na psihoterapiju i pobediti taj strah sto me koci da to ucinim? Znam da ja moram to da odlucim…al…kako? Srdacan pozdrav i svaka cast na tekstovima. 🙂

  104. Pozdrav svima,
    I sam sam se vise puta suocavao sa napadima panike i dosao sam do odredjenih zakljucaka. Mi smo energija i sve oko nas jeste energija. Napadi panike, po meni, su „praznjenje“ rezervoara negativne, nakupljene energije. Ako ne praznimo negativnu energiju na ispravan nacin (svako mora da pronadje nacin za to, a najbolja je fizicka aktivnost), onda podsvest pokrece mehanizme praznjenja te negativnosti i tad pucaju najtanje karike u lancu, a to pre svega covekova psiha. Kada kazem „pucaju“ karike, tada mislim na praznjenje tj. ispoljavanje negativnosti, u ovom slucaju manifestaciju tzv napada panike.
    I sam sam bio u situaciji u kojoj sam u voznji ostajao bez vazduha prilikom napada panike, sto je bila posledica stiskanja misica stomaka i ramena, a ne manifestacija bolesti. To sam zakljucio jer u trenutku kada bih izlazio iz kola, simptomi bi nestajali.
    Dakle, napad panike je grc, kao otpor prema iznenadnom praznjenju negativnosti koje nismo ocekivali.
    Kada prepoznamo sta je to u stvari, a ja sam izneo svoje misljenje, i kada znamo da telo ima mehanizme smirivanja tog stanja, uz praznjenje negativnosti sportom ili slicno, mozemo samo da se nasmesimo i uzivamo u situacijama koje su nas ogranicavale. Jer,
    ljudi koji imaju ovakve strahove su ogroman potencijal, jer kad ih prevazidju, uzivaju u tim, nekada problematicnim situacijama, vise nego ostali ljudi.
    Srdacan pozdrav i uzivajte. Danas je Vas novi pocetak.
    🙂

    1. Ja bi napad panike povezao lučenjem andrenalina koji ubrzava srce a ubrzanjem srca krv naglo ubrzava kolanje a krvni sudovi nisu spremni otpremiti toliku količinu krvi zbog neprotočnosti loša ishrana nefizička aktivnost.A tijelo to prihvata kao bolest što mozak ne prima kao bolest jer zna i onda bum panika…

  105. Poštovani,
    Plasim se da zavoolim nekoga istinski. Plače mi se i ne znam šta da radim sama sa sobom. Zaista se trudim i pričam sama sa sobom da mi to ne treba, i da treba da se opustim. Imam sad nekoga i lepo mi je sa njim, međutim zbog straha da budem ostavljena i povređena, samu sebe kočim – što dolazi do toga da postoji mogućnost da me ostavi zbog moje ukočenosti. Nemam novca da platim seanse ili šta god. Samo se na momente jako loše osećam i to mi se ne dopada.

  106. Ja se bojim pasa.Kad ih vidum osećam kao da će me napasti svakog trenutka.Kad sam jednog dana videla da se 2 velika psa bore ispred moje kuće potrčala sam tako brzo da sam posle drhtala u prodavnici od straha.

  107. Postovanje…imam anksioznost vec 4 godine. Isla sam kod psihijatra i koristila terapiju al mi to nista nije pomoglo,od te terapije sam bila pospana jednostavno nisam se osecala dobro kod sam je koristila.Studen sam medicine i stala sam sa fakultetom zbog tih napada..Kada god imam napad osecam se kao da se sve rusi oko mene i zelim da propadnem u Zemlju istog trena,a panika mi je da cu se negde upiskiti i da to ne mogu da kontrolisem..Zbog toga sam ba kod urologa koji mi je dao terapiju za to al opet isto mi se desava i sa tom terapijom…Pomozite mi..

    1. Može biti u ranim godinama da ste imali nekvalitetnu ne baš nekvalitetnu nego ne različitu ishranu,i nisu se razvile energetske tvornice kako ih doktori nazivaju u vašem tijelu,a sad kad ste došli u zrelije godine i mozak ste našpanali a pritom vam vjerovatno ni pluća nemaju zadovoljavajući kapacitet …puno aktivnosti puno učenja mozak jede 80 posto kisika i energije tijelo vam onda trpi bolove ne baš bolove nego manjak energije manifestuje se kroz „ONO NITKO ME NE VOLI“tu ti malo šta može pomoći jedino smanji opterećenje na mozak …preporuka unos orašasti plodova puno vitamina c i vode al vode tek kasnije,,toksini znaju stvarati velike probleme pogotovo u koži koji se teško riješiti jer su duboko znači puno vode i znojenja i bit ćeš kao nova za 6 mjeseci

  108. Znam da mi nemožete pomoći imam 35 godina i strah me je mraka..kao malog su me roditelji plašili kad me ostave samog doćiće neki Andrija Artuković..vadiće ti oči ako izađeš ja bi paraliziran čekaoda se vrate i tako danas nesmijem proći po mraku kroz nenaseljena mjesta.suočavao sam se jer biloj je x slučajeva a uvijek isto.kao da uvijek nešto čuči sa strane a nikad ništa nevidim niti čujem i znam da je obični strah jer je samo neprijatan.mislim da mi je potrebno suočavanje sa prostorom koji je isti al se samo nevidi.al mi mozak neprihvata ništa ..stra se je razvijao smnom kroz vijek i dio je mene ako može mali savijet koji već nisam sam sebi replicirao …imam osjećaj da mogu svima pomoći osim sebi.hajrudinkajtazovic@gmail.com.imam još mnogo drugih fobija al ovaj je glavni kao da hrani i druge koji jačaju.

  109. Hvala vam na svim tekstovima , citao sam sa vaseg sajta dosta vezano za iracionalne strahove i nacine prevazilazenja.

    Shvatio sam da su strahovi zapravo deo nas koji mi ne zelimo da prihvatimo. A samo prihvatanjem i prozivljavanjem straha on postaje slabiji dok skroz ne nestane, sve suprotno od toga ga samo cini jacim i prisutnim. To je kao neka vrsta virusa, koju ako ne prelezis uvek ce se iznova vrcati, kad ga prelezis i postanes imun na njega on vise ne predstavlja problem.

    Kada sam bio dete uzasno sam se plasio duboke vode, bazena, plasio sam se da udjem da se ne udavim, to je sve bilo iz razloga zato sto sam u bas u tim godinama u nekoj skoli za plivanje, hteo da se napravim vazan pred mojim drugarima ( koji su znali da plivaju ) kako ja znam da plivam i kako se ne bojim da udjem u veliki bazen, zaleteo sam se i skocio u 5m i naravno krenuo da tonem, tu sam se strasno uzpanicio, uplasio i secam se mahao sam rukama i nogama i nekako izasao na povrsinu i iz bazena, to me je tako uplasilo da posle nisam smeo dugo da udjem ni u mali bazen dok pupka. Ne znam zasto ali u istom trenutku sam hteo da naucim da plivam, i malo po malo stepenik po stepenik sam ulazio sve dublje u vodu i tako se oslobadjao straha , dok na kraju nisam skroz usao do pupka, da skratim, postepeno sam savladavao strah od vode do te mere da sam ga kasnije skroz prevazisao i bavio sam se kasnije aktivnim sprotskim plivanjem i ronjenjem 4god. Sad kad se setim nasmejem se samom sebi.
    Isto tako kad sam bio mali uzasno sam se bojao pasa, imao sam fobiju da uopste prijdem psu, mislio sam da ce da me izujeda ma crne misli skroz, secam se da sam se malo po malo oslobadjao straha tako sto sam prvo prilazio malim kerovima pa kasnije i vecim.. i sve tako dok evo sad imam kera kuci kome sam guram ruku u usta bez straha. Imao sam strah da me lopta ne pogodi u glavu, pa kad god sam igrao fudbal, bezao sam od lopte kad neko sutira itd, pa sam kasnije u drustvu postao najbolji golman.

    Kad sam imao mozda 12,13g uzasno sam sse plasio zubara, imao sam fobiju, nisam smeo da odem samo da sednem u stolicu, a kamoli da zinem da me pregleda, Toliko sam se plasio zubara, mislim da od svega gore navedeno najaci strah definitivno, prevazisao sam ga uz pomoc zubara i tako sto mi je zubar radio postepeno jedan zub, secam se vristao sam urlao sam kao ludak, zavrsio je za 3,4 min max, i uvideo sam da bol i nije bio toliko jak koliko sam ja zapravo vikao, da to i ne boli toliko… evo danas , dosta godina posle toga, idem redovno kod zubara, radio sam i po 5,6 zuba po dolasku, jednostavno prihvatio sam taj bol , koji iskreno i nije TOLIKO veliki koliko sam ranije zamisljao da jeste i koliko neki zamisljaju, i evo nemam problema sa zubima.

    Ovo sve gore sam napisao svim ljudima koji imaju neke strahove, ljudima koji su ovde dosta pisali os sovjim strahovima, da jedino suocavanjem sa njima i prihvatanjem istih iako su neprijatni, jedino tako strah postaje jako jako mali u nekim slucajevima gotovo se vise i ne pojavljuje.
    Moj sledeci strah koji zelim da prihvatim i prevazidjem je strah od igle, nisam dugo dugo isao da vadim krv i kad sam otisao pre 5,6 dana nisam mogao jednostavno bilo mi je muka i neprijanto, tj moja luda glava svasta umislja pa evo citajuci ove tekstove, jedva cekam da odem da vadim krv, da prevazidjem i taj strah, osecamda cu posle ovoga da budem redovan davalac krvi 🙂

    Hvala i pozdrav za doktore psiologe koji uredjuju ovaj sajt.

  110. Pozdrav ja imam problem isto na psihičkoj bazi jednostavno bojim se bolesti kad me nesto malo zaboli umišljam sebi da imam neku neizlječivu bolest onda stalno mislim o tome
    Stisne me u želucu i ne mogu da udahnem bas dovoljno zraka i onda mi to jos vise stvara nervozu
    To mi se dešavala već duže vrijeme od punoljetstva prodje onda opet se vrati
    Mogu reci isto da sam previše osjetljiva osoba,previše mislim o nekim da kazem nebitnim stvarim i tako

  111. Mene su uhvatili strahovi i panika i nervoza.Bojim se kad me nesto zaboli ili ako mi nesto desava u organizmu a neznam staje ja onda pocnem da panicim kako cu umreti ko zna sta je i to vec duze vreme mi se desava.

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Povezani tekstovi

Zamke toksične pozitivnosti

Pojam toksična pozitivnost (ili kako se još naziva pozitivna toksičnost) odnosi se na uverenje osobe da je poželjno i dozvoljeno doživljavati samo i isključivo pozitivna…

Pročitaj više »

Zavisnost od mobilnog telefona

Tehnološki razvoj je neminovnost današnje civilizacije. Sa sobom nosi mnogobrojne prednosti, ali i određene mane. Mane nastaju onda kada se upotreba tehnoloških dostignuća pretvori u zloupotrebu.

Pročitaj više »
Scroll to Top
Vaš Psiholog

Prijavite se na naš Newsletter