Prvi panični napad je uslovljen značajnim stresnim događajem ili situacijom. Osobe koje su po svojoj strukturi predisponirane za panične napade, obično kao okidače za prvi panični napad imaju sledeće stresne situacije:
- Značajan lični gubitak. Gubitak značajne osobe kroz razvod, rastavljanje, smrt je čest okidač paničnih napada. Drugi veliki gubici kao što su gubitak posla, gubitak zdravalja, ili veliki finansijski gubici, mogu takođe biti prediktori prvog paničnog napada.
- Značajna životna promena. Značajne životne promene koje zahtevaju duže periode prilagođavanja mogu ponekad biti okidači paničnih napada. Primeri takvih događaja su venčanje, zasnivanje porodice, odlazak na fakultet, promena posla, odlazak u vojsku, selidba, ili duga fizička bolest. Može se dogoditi da bilo koji veći stres, bez obzira da li je to značajan gubitak ili velika životna promena, bude pokretač privog paničnog napada za osobu koja je već vulnerabilna tj. osetljiva iz nekih drugih razloga (npr. fragilna struktura ličnosti).
- Psihoaktivne supstance. Nije neobično da se prvi napadi panike jave usled prevelikog unošenja čak i kofeina u organizam. Visok stepen pobuđenosti organizma podseća na simptome koji se javljaju u toku paničnog napada, samo je dovoljna malo stresnija situacija koja omogućiti da se mehanizam pokrene. Naravno, mnogo je češće indukovati panični napad usled upotrebe kokaina koji je jak stimulant čak i kod ljudi koji nisu predisponirani da imaju panične napade. Spisku možemo pridodati ,,speed“, LSD, visoke količine marihuane,itd.
Sanja Marjanović
dipl.psiholog
5 thoughts on “Stresne situacije kao okidači paničnih napada”
Postovani:
Imam veliki problem sa panicnim poremecajem. Po vasim tekstovima sam zakljucila da je to upravo to… Imam strah da ne izludim i zbog toga ne mogu da spavam. Traje uglavnom ktarko ali cesto je.. Molim vas za pomoc i savet. Unapred sam vam zahvalna.
Dobro vece ima pitanje ukoliko ste u mogucnosti da mi odgovorite billa bi vam zahvalna. Problem su misli prema mojoj djeci koje me opet pocelo jako da muci i ranije sam imala te misli i impulse svakake slike su mi se stvarale. Ali sam dosta toga naucila citajuci i nekako me vise nisu tolino mucile i nekako se strah povukao tagodje i misli mozda su i bile nekad tu ali me nisu mucile. Sad su mi se iste te misli povratile nakon sto sam ponislila da ha to sve zelim i da cu se na kraj ubiti. Osjecaj je bio toliko jak i da me to sad sve plasi da to nisu misli vec neke zelje. Osecam opet strah skoro i napad panike. Pocnem da placem iz huje sto me opet sve ovo muci. Posle par dana mi je bolje a nekad traje i nedeljama sao sto strah naidje i ode ali ove misli su skoro ceo dan tu. Nemogu da uzivam uz svoju djecu kad vozim auto neki dan mi se zavrtelo i morala sam da stanem strah me bilo da ne padnem u nesvjet a deca mi u auto. Prema tome ja mislim da je to bio napad panike. Jer kuci kad sam stigla nista. Sad me stalno strah kad se osecam bolje i opet uzivam uz decu muza itd. Pomislim opet ce mi se vratiti strah i bapetost nervoza itd je li ovo strah od straha? Tacno strepim i misli koje me muci vec odavno su svaki put gori meni se cini kao da cu u istom trenutku da izgubim kontrolu i ubiti itd. strasno sto nekad stvarno uz plac osecam se depresivno pa mislim da necu moci ovako da zivim i bolje da se nisam nikad rodila. Kakva sam ja majka. Zao mi moje djece sto imaju majku sa bolesnim mislima. Osecam se kao monstrum ali sve bi dala za svoju djecu ali ipak me ovo opet sve muci jace nego ikad meni se cini nemam vise snage svaki put sve jedno te isto dokle vise. Zasro nemogu uvjek da mislim racionalno kao normalna majka da me ne doticu ove misli ali mene ovo ubi ove misli i slike i nagoni me toliko izmoru i nemam volji ha nista. Pozdrav i laku noc
Imam neku unutrasnji neki nemir koji mi dolazi i prolazi preko dana kao da se prepadnem i ko da ce srce da ni iskoci. Pocela sam da se brinem da nije neka depresija posto mi razoolizenje utice na to jer se brinem sta je itd.. i sad se stalno plasim tog osjecaja kao da me neko stisne izmedju grudi i nakon par minuta me prodje to zna i da traje cek dan. Ovo stanje mi se pogorsa cin ponislim na nesta lose onda se isto prepadnen. Kako se zive ovo sto me muci. Stalni nemir, strah izmedju grudima uz to lose misli i strah od ponavljanj tog osjecaja jeli ovo depresija ili strah? Inace spavam dobro jedem kako kad mi se jede i slatki i slano rekla bi sve u norlamu. Izlazim jedino mi smeta kd mi se ovo pojavi pa mi zna da pokvari razpolozenje. Udata sam imam dvoje dece drustvena sam. Hvala unapred
Postovani,
Molim za bilo kakav savet.
Mslim da sam fragilne strukture licnosti,jer imam probleme od 2007 od kad se i lecim,prvo privatno praksa,a sada na psihijatriji klinickog centra.Naravno da sam imala dobre i cak odlicne periode,da su napadi,ansioznost skroz nestali,ali se sporadicno vracaju,nekada u manjem obliku,nekada jacem…od kada mi je otac umro decembra 2017,uzasno smo bili vezani,mama mi je bila jako lose,plakanje po ceo dan,u pocetku sam bila u soku,zatim sam osetila jaku potrebu da njoj pomognem,nisam imala panicne napade,ansksioznost je bila retka i blaga,kao da je njegova smrt dovela do toga da su moji problemi nebitni,nazalost,posle 6,7 meseci,pocela sam da padam,ali nisam davala tome znacaj,mislila sam da je prolazna faza,nisam isla kod lekara.Ponovo su poceli panicini napada,uzasno jake anksionznosti,posebno ujutru,kada mi puls ide i do 140,a celo telo drhti,pomisao na posao me dovodi do uzasnog stanja,povracanja,proliva…itd,osecam se nemocnom i nesposobnom,sto nisam kada sam dobro cak i nema stvari koju ne mogu da zavrsim,ali trenutno sam prepustena da robujem svojim osecanjinjima koje ne mogu da kontrolisem.Ono sto je najgore,pored terapije,rivotril 2 mg,epica 50 mg,calixta,seroxat,ja sam pocela da pijem alkohol,to me jedino potpuno opusti i prodju svi siptomi,znam da sam krenula losim putem,to ne traje predugo,neki 2 meseca,ali ne zelim da sebe dovedem u situcaiju da imam vise problema nego sto ih realno imam.Molim za savet!
Hvala!
Poštovana Jelena, dešava se da se panični napadi vraćaju i to obično nakon stresnih perioda. Važno je da prihvatite ideju da je tendencija Vašeg organizma da na taj način reaguje na stresove. Tu tendenciju imaju osobe koje su neurotske strukture ličnosti i osetljivije su na stresove (ovo nikako nemojte tumačiti kao „slabe“) i često nemaju izgrađene adekvatne strategije prevladavanja stresnih situacija. Za prevladavanje paničnih napada nisu uvek potrebni lekovi, međutim, kod Vas su simptomi bili jaki i lekovi su dati da bi pripomogli. Alkohol je štetan je pojačava anksioznost (na duže staze) i ako na taj način „rešavate“ problem možete ući u alkoholozam. Alkohol je jako štetan i ugrožavajuć po zivot i zdravlje kada ga konzumirate uz medikamentoznu terapiju. Razumem Vas da to uzimate jer ima trenutno relaksirajuće dejstvo ali Vas molim da to odmah prestanete. Ono što je predlog u Vašem slučaju jeste da revidirate medikamentoznu terapiju sa sadašnjim ili nekim drugim psihijatrom (moguće je da nije data adekvatna kombinacija lekova ili treba korigovati doze) i da se javite uporedo za psihoterapiju i to kognitivno-bihejvioralne orjentacije (možete se javiti nama ili bilo kom drugom stručnom licu). Dakle, rešenje postoji ali uz adekvatnu stručnu pomoć, molim Vas još jednom da ne radite pogrešne stvari na svoju ruku jer one nikako ne vode do rešenja kako ste i sami zaključili. Srdačan pozdrav!