Često ljudi osećanje anksioznosti mešaju sa osećanjem straha. Razlog za mešanje ovih dveju emocija je u tome što su reakcije organizma pri njihovom manifestovanju gotovo jednake. Mišićna tenzija, ubrzan rad srca, otežano disanje su neki od fizioloških reakcija koje osećamo kada se nađemo u opasnoj/stresnoj situaciji. Ove promene u ogranizmu predstavljaju urođenu ili „bori se ili beži“ reakciju na pretnju i imaju adaptivnu funkciju odnosno omogućavaju organizmu da odgovori na pretnju iz spoljašnje sredine. Ove reakcije možemo doživite ako smo napadnuti na ulici ili ako razmišljamo o mogućnosti da ćemo biti napadnuti na ulici. U prvom slučaju doživljavamo strah u drugom slučaju anksioznost.
Kako razlikovati anksioznost i strah?
Glavna razlika između osećanja straha i anksioznosti je u tome što kod straha postoji realna pretnja u sadašnjosti dok se kod anksioznosti ta pretnja anticipira (predviđa) u budućnosti. Na primer, zamislimo da se nalazite na ulici i iznenada vas neko napada želeći da vam uzme novac. U tom trenutku vaš organizam dolazi u posebno fiziološko stanje i vi se suočavate sa situacijom tako što dajte svoj novac, borite se sa napadačem ili bežite i pri tom na psihološkom planu osećate strah. Zamislimo sada drugu situaciju, trebalo bi da odete do prodavnice ali dok ste to odlučili već je pao mrak. Krenuli ste u prodavnicu ali sve vreme razmišljate „Šta ako iza nekog ćoška izađe neko i napadne me…, Šta ako ne uspem da se odbranim…, Šta ako ne bude nikog u okolini da me spase…,itd.“ U trenutku kada ovako razmišljate vaš organizam takođe reaguje na isti način kao u prethodno opisanoj situaciji. Osećanje koje je se javlja kada razmišljate o mogućoj opasnosti, koja nije realno prisutna već će se možda dogoditi u budućnosti je osećanje anksioznosti.
Strah ima adaptivnu funkciju reagovanja u situaciji realne pretnje i u funkciji je očuvanja života, anksioznost ukoliko je umerena (a onda to nazivamo zabrinutošću) je takođe korisna za pripremu organizma na stresne situacije. Međutim, preterana anksioznost može biti parališuća i onemogućavati svakodnevno funkcionisanje. Na primer, biti zabrinut oko ispita je sasvim u redu, to nas može terati da bolje učimo i da se bolje fokusiramo na ispitna pitanja ALI biti anksiozan povodom ispita nas može kočiti u njegovoj pripremi, ometati koncentraciju, stvoriti efekat da „ne znamo ništa“, ili čak naterati da pobegnemo iz ispitne situacije bez obzira na to koliko dobro smo ispit spremili.
O razlici između anksioznosti i anksioznih poremećaja pročitajte ovde.
Mr Sanja Marjanović
dipl. psiholog
kontakt: 064 64 93 417
vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
skypename: psihologsanja
23 thoughts on “Razlika između osećanja straha i osećanja anksioznosti”
Ja imam jedan problem koji me koci u mnogim stvarima. Meni nije problem da budem komunikativna ali samo u drustvu osoba koje poznajem duze vreme . Ali ako se nadjem u nekom manje poznatom drustvu ja sam skoro nevidljiva .Ja nisam stidljiva ja sam zapravo veoma otvorena osoba , ali imam taj problem sa komunikacijom sa nepoznatim osobama ( ili manje poznatim ) . . do te mere da namerno budem arogantna da bih odbila ljude od sebe. Procitala sam do sada neke knjige na tu temu i cini mi se da su mi dosta pomogle, ali ne toliko da prevazijem problem.Da li mi savetujete da posetim psihologa ili mislite da je povezano sa pubertetom i da ce proci nakon negog vremena?Imam 17 godina.
Knjige samopomoci su dobre ali ne mogu uvek i potpuno pomoci da prevazidjemo odredjene probleme. Dugotrajnije resenje problema je moguce samo uz psihoterapiju. Mozete nam se obratiti za psihoterapijski tretman(uzivo ili putem skajpa) kako bi smo mogli detaljnije da se pozabavimo Vasim problemom. Pozdrav.
Moj problem je sledeci…
Ranije sam imal napade panike ili anksiozni poremecaj koji je dovodio do napada koji je bio pracen srahom i svakodnevnom strepnjom od smrti..svaki put sam mislila da umirem.uzimanjem lekova se to nekako smirivalo.sad imam sleddeci prob.vec nedelju dana mi je jako lose i imam osecaj da umirem,ali nekako obrnuto,ne napad pa strah da umirem,vec se stalno osecam lose i imam osecaj da je kraj pa to onda prouzrokuje napad..kod me ne je to intenzivno i tako jako da ne mogu vise podneti i neznam sta da radim..stalno sumnjam u to da su to ti poremecaji,da je u pitanju nesto drugo zbog cega se osecam tako i da cu stvarno umreti…Moze li mi ko reci ima li brige za time?ili je to opet psiha?mene taj osecaj ne napusta kao da je svake secunde kraj…Molim vas za odgovor
unapred Hvala
Postovana, u pitanju je pogresna interpretacija fizioloskih simptoma koji su karakteristicni za panicni napad. Saljem Vam link jednog od nasih ranijih tekstova koji Vam moze biti od pomoci da shvatite tacnije ono o cemu Vam govorim http://vaspsiholog.com/2011/08/nekoliko-zabluda-o-panicnom-napadu/. Sa desne strane naseg sajta imate pod opcijom TAGOVI razlicite pojmove, mozete kliknuti na pojmove „panika“ ili „panicni napad“ i tu se dodatno informisati o ovom poremecaju. Ukoliko Vam to ne pomogne u potpunosti mozete se javiti kod nas za tretman. Pozdrav.
Prije svega, svaka čast za ovako urađen sajt! 🙂
Nego, moj problem je sledeći:
Iako sam komunikativna, duhovita, vedra, imam stila, realna, inteligentna, talentovana za mnoge stvari, fizički izgled 5+,…..
JA, evo i sada dok pišem sve ovo o sebi, neprestano osjećam blago drhtanje-ruku, i lupanje srca, jer kada god trebam nešto da kažem o sebi, ili izložim nešto u bilo kom smislu, izvedem neki performans, ili se od mene nešto očekuje da uradim od strane grupe ljudi kojima sam okružena,(naročito, u grupi ljudi od autoriteta, nepoznatih…), meni ne bude dobro. 🙁
Najgore od svega je to što mi taj strah u tim trenucima, sada već u zadnjih godinu dana, izaziva epileptični napad: VRTOGLAVICE, GRČENJE, NEMOGUĆNOST GOVORA,…, posle čega preležim u krevetu dva dana zbog iscrpljenosti organizma.
Nisam nikada potražila pomoć, stručnu pomoć, godinama se borim sama sa tim, ali sada već postaje opasno, jer nemam više snage, a ni vremena, toliko me ovaj poremećaj koči u životu, za mnoge stvari, ne dolazim do izražaja, skrivam svoje sposobnosti, talenat…, jednostavno ne želim da ova bolest upravlja mojim životom.
pozdrav
Poštovana, najverovanije se radi o problemu koji se naziva strah od javnog nastupa a simptome koje ste opisali nisu posledica epileptičnog napada već posledica anksioznosti. Strah od javnog nastupa se u principu lako rešava kada je osoba motivisana, ukoliko ste u mogućnosti možete nam se javiti za savetovanje. Srdačan pozdrav.
Vaš psiholog
Hvala na odgovoru, i svakako ću se javiti.
Bila sam kod neurologa, radila sam EEG, imala sam prave epi napade, pijem tablete već neko vrijeme, i dosta mi pomažu, ali ipak kada se nađem u već pomenutoj situaciji, potencijal je za svaki predstojeći napad, što mi je neurolog i potvrdio…, na neki način, mislim da je ta agorafobija i glavni uzrok učestale pojave epi napada.
Mislim da je Vaš program dobar, i iz tog razloga ću se potruditi da Vas posjetim lično, u koliko budem u mogućnosti da se organizujem, jer sam iz Bijeljine.
poz
Poštovana, ukoliko imate dijagnostikovanu epilepsiju onda bi bilo dobro da se javite psihijatru povodom problema sa anksioznošću. Psihološko savetovanje pomaže kod ove vrste problema ali pošto je u pitanju i organsko oboljenje koje treba kontrolisati bilo bi dobro da pored psihološke pomoći imate i punu pomoć lekara specijalista. Pozdrav.
Vaš psiholog
pozdrav Jelena,imala sam identican problem..jedino rijesenje koje ne treba odlagati je odlazak ljekaru i antidepresivi uz kombinovanu terapiju..pomaze vjerujte..iako je proslo samo par mjeseci od kad sam ih pocela uzimati mnogo bolje se osjecam i simptome vise nemam.jednostavno nije se dalo vise funkcionisati u socijalnim situacijama uopste tako da sam rijesila potraziti strucnu pomoc sto i vama savjetujem.btw iz istog smo grada.lp 🙂
Taša,drago mi je da si se javila.
Samo, ne razumijem to sa antidepresivima, jer mislim da nikada nisam bila depresivna, nemam problema sa tim, osim ako se ne prepisuje uz antileptike? Ne znam…
Ja pijem ksalol i lamiktal
Postovani, imam 25 godina,patim od anksioznosti oko 6 meseci,zbog toga sam postala i po malo depresivna,panicne napade u zadnnje vreme nemam,nekad se uznemirim malo vise ali nije mi to toliko strasno kao na pocetku.Pila sam ksalol,pa sam prestala jedno vreme,pa sad evo opet pocela…Interesuje me da li sam mozda postala zavisna pa ih sad uzimam vise zbog toga nego sto su mi stvarno potrebne?
Medjutim,moj problem je sledeci,da bih zaboravila na ove moje teskobe,pocela sam da flertujem sa covekom koji radi u istoj firmi gde i ja,taj covek nije ozenjen al je oko 15 god. stariji od mene,ne znam dal je on primetio nabacivanje s moje strane jer ne radim to bas napadno i direktno,ali ja imam neki osecaj da ga privlacim, ustvari ne mogu bas da ga protumacim,nekad mi deluje tako hladno a nekad kao da mi se nabacuje ne znam sta da mislim… znaci ne zelim s njim nistas ozbiljno,radim to svesno samo da zaboravim probleme,nista ne osecam prema njemu sem neke fizicke privlacnosti,jednostavno lepo mi je kad pricam i flertujem s njim i volim kad mi on uzvraca isto brze mi prolazi vreme na poslu i nemam ruzne misli i slike u glavi…Zadnjih godinu dana nisam emotivno ispunjena,cesto posmatram muskarce i mislim da ne bih mogla vise nikog da volim sem da flertujem i imam seks sa njima,imam neki glup osecaj praznine.Da stvar bude jos gora,mogla bih cini mi se stalno da menjam partnere,sve to samo da ne bih mislila na strahove i anksioznost.Interesuje me vase misljenje o svemu ovome,sta da radim?
Postovana, to nije pravi a ni efikasan nacin da se anksioznost prevazidje. Ukoliko ste u mogucnosti, mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da efikasno i na adekvatan nacin prevazidjete anksioznost i napade panike. Dakle, prvo treba raditi na anksioznosti a nakon toga raditi i na ljubavnim problemima koji Vas muce. Srdacan pozdrav.
Pa nisam bas u mogucnosti da dodjem na savetovanje,mada bih rado…Moram da dodam jos i to da mi ksalol mnogo pomaze, pijem jednom dnevno onaj od 0.25 neki put sam uzela dva puta dnevno ali to je bilo svega nekoliko puta,gledam sto manje da ga pijem,ako ne moram,pokusavam da ga izbacim skroz.Nisam ga pila tri nedelje uopste nisam ni imala neku potrebu,a pre toga sam ga uzimala skoro svaki dan oko 5 meseci.I sad pre nekoliko dana sam opet pocela da ga pijem,s tim sto primetila sam da neki dan se odbro osecam,npr juce ga nisam pila,a neki dan lose pa ga popijem.Naucila sam koliko toliko da kontrolisem paniku,mada me mnogo nervira kad krene labavost u rukama i strah da se ne onesvestim…Pricala sam sa osobom koja je to prevazisla pa se tesim da cu i ja valjda!Hvala na odgovoru,pozdrav.
Zovem se Maja i imam anksioznost vec dugi niz godina. Isla sam i na grupne seanse u Palmoticevu, dosta su mi pomogle, ali moji simtomi se stalno vracaju kao bumerang, prodju na par meseci, a zatim se ponovo vrate. Vec godinama pijem zoloft u kombinaciji sa bromazepamom, jedan ujutru. Najveci problem kod mene jeste ta moja nesigurnost koja mi nekako vraca simtome. Kad god donesem neku odluku, ne pridrzavam se nje, lako odustajem, menjem misljenja, pa na sve to moja anksioznost me kritikuje, taj unutrasnji glas koji me krivi za ne ispunjena ocekivanja od same sebe. Kada se osecam ovako bezvredno, tada napadam i decka, mislim da ce da me ostavi jer sam mu dosadna, bas zbog te svoje nesigurnosti. Takodje imam problem na javnim mestima, kaficima, prevozu, imam osecaj kao da me svi gledaju da bi me kritikovali i trazili mane. Ja sam inace punija, pa mislim da sam ljudima mnogo debela, pa iz kuce necu da izadjem dok ne obucem nesto sto navodno nece istaci moje obline, i stalno trazim savrsenstvo. Osecam se u drustvu nekeko glupo u poredjenju sa drugima, kao da sam ispod njihovog nivoa. Stalno sebe gazim, taj unutrasnji glas koji me sputava u svemu, to je jako tesko trpeti. Ja bih vas molila da mi kazete za vasa savetovalista, ili neke grupne terapije, koje jako pomazu, kada se odrzavaju, kolika je cena ? Vas sajt je meni najbolji do sada, fenomenalne su vam teme, zaista sve cestitke….NAJBOLJI STE…….
Postovana, mozete nam se javiti na nas kontakt telefon (nalazi se na pocetnoj strani sajta sa desne strane) kako biste dobili sve informacije koje Vas interesuju.Zahvaljujemo se na lepim recima. Srdacan pozdrav.
Postovani,
bicu konkretan i direktan. Vec 6-7 godina radim kao terenac tj, vise sam po hotelima i privatnom smestaju nego kuci. Dok sam bio u vezi nisam imao nikakvih problema, ali sam se prosle godine ozenio i dobio sina i usledio je poziv za posao blizu granice sa CG na koji sam nevoljno posao. Stanje koje mi se u tom trenutku desilo ja ne mogu najbolje da opisem, ali evo ukratko: u glavi su mi bile isprepetane sve moguce misli,ali nijedna konkretno, tokom celog puta do posla ja sam samo razmisljao kada cu se vratiti, dlanovi su mi se znojili i ubrzano sam disao a nakon nekog vremena i glava je pocela da me boli. Po dolasku na posao, svaki put kada bi pomislio na kucu i dete to me je dovodilo u stanje panike maltene pred sam plac, izgubio sam apetit, komunikaciju sam sveo samo na minimum, a po glavi sam smisljao izgovore da bih se vratio kuci iako sam znao da mi porodica zavisi od tog posla. Ovo mi se do sada nije desavalo, ali ponovilo se kroz nekoliko meseci na moru sa suprugom i detetom. Po dolasku u hotel opet je pocelo razmisljanje o kuci, napetost, glavobolja, cutanje… Mislio sam da je dete uzrok problema a ispostavilo se da nije i bio sam jos u vecoj konfuziji. Na kraju smo krenuli ranije kuci i kada bi trebalo da osetim neko olaksanje tim povratkom nazad ja ga nisam osecao nego sam osetio ljutnju jer mi se nesto ovako desava a ja ne mogu da uticem na to. Opet je usledio teren i opet isti simptomi koji su na moje iznenadjenje kratko trajali oko 2 dana i nakon toga su nestali… Ali kad pomislim da sezona ide i da cu opet morati na teren van kuce po glavi mi se vrzmaju cudne misli… Mislim da je strah pogresna dijagnoza jer nemam razloga da se icega plasim ali su mu simptomi slicni mada po prirodi sam jako agresivan u prici ali na delu izbegavam da to pokazem jer coveku od 2 metra i 105kg nije tesko da prebije nekog drugog. Ako mogu da dobijem makar nagovestaj, sta je to sto mene muci i kako bi najbolje to trebalo otkloniti bio bih Vam zahvalan.
Srdacan pozdrav!
Postovani, verovatno se radi o somatskoj reakciji na stres, u sustini kao da niste cvrsto odlucili u sebi da prihvatite taj posao i da nema alteranative. Prema tome, stalno ste u konfliktu sa samim sobom sto produkuje tenzione glavobolje i napetost. Jedno resenje bi bilo da promenite negativan stav o tom poslu ma koliko Vam to izgleda nemoguce. Tu terba poraditi na negatovnim mislima i slikama koje Vam se javljaju kada pomislite na posao. Srdacan pozdrav.
Pojavila mi se anksioznost pre 3 meseca. Pre dve godine sam imao neke manje simptome ali sam ih uspesno prebrodio.Naime,pre 3 meseca sam ostao bez posla i raskinuo sa devojkom koju doduse nisam voleo, odlazim menjam okolinu i navike. Kroz ta 3 meseca poceo je neki pritisak i griza savest i pritisak u mojoj glavi,zasto ne radim zasto ovo zasto ono…i javila se anksioznost, jedan panicni napad pre 2meseca i otad se raspitujem o tome. U medjuvremenu sam poceo da radim evo vec nedelju dana ali i dalje razmisljam o tome, javlja se napetost, neki cudni strahovi i osecaj da ce se desiti nesto lose. Da napomen radim u restoranu sa ljudima. Normallno funkcionisem, treniram..ali i dalje je u glavi. Zanima vas savet jako,koji je uzrok i dali je prolazno? Jovan. 20 god
Postovani, panicni napadi se obicno javljaju nakon perioda u kome su se izdesavali stresni događaji. Dakle, moze se reci da je to uzrok pojave panicnih napada koji je u sadejstvu sa genetskom predisponiranoscu za anksiozne poremecaje. Prvi panicni napad je najintenzivniji ali ono sto odrzava visok stepen anksioznosti i izaziva nove panicne napade jesu najvecim delom katastrofizirajuce misli ili slike. Međutim, panicni napadi su prolazni i mogu se resiti adekvatnim psiholoskim tretmanom. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da resite problem sa panicnim napadima. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovanje,. Imam milion pitanja ali cu Vam ipak postaviti par njih 🙂 Zasto su anksioznost i panicni napadi toliko , da tako kazem, rasprostranjeni? Naravno i ja spadam u tu „rasprostranjenost“ i jedino sto mi nije jasno, prema simptomima koje osecam, da li patim od anksioznosti ili od napada panike. A simptomi su cesta bol u stomaku, umor( ali ne i bezvoljnost), i osecaj kao da mi je ceo organizam ispunjem vazduhom i samo sto ne poletim.( ponekad mi se cini kao da sam nekad dozivela nesto sto me je uzpanicilo i tako ostala trajno zamrznuta u tom osecanju panike). Dijafragma mi je konstantno na gore i disem plitko.I to je nesto sto me naaajvise nervira)
Mozak mi je ukljucen 24 h i kada spavam cini mi se da razmisljam. Svesna sam ja da previse brinem za buducnost i da imam strah od nje, ali mi nije jasno, zasto, ako sam vec svesna ne mogu da smirim sebe i naredim mozgu da preterano ne brine i ne razmislja? Da li je mozda ipak potrebno uciniti obrnuto, pustiti mozak, skrenuti paznju nekim drugim stvarima i ne pridavati paznju tome sto on brine? Unapred hvala na odgovu.
Poštovanje , kakva je to dijagnoza neurosis reactiva ?
Postovani,
Vec duzi period imam osjecaj bezvoljnosti,po cijeli dan osjecam umor i napetost u ramenima,nisam skoncentrisana kada mi ljudi nesto pricaju,glava mi je opsjednuta stalno nekim mislima i osjecam uzasno nezadovoljstvo u sebi.Pokusavala sam sama raze metode opustanja i bude mi malo bolje ali opet se isti onaj osjecaj vrati.Osjecam se kao da sve sto pricam je nebitno i kao da cu uvjek nesto lupiti i da ce se drugi smijati na to.Inace djelujem kao osoba sa jakim karakterom i stavom,ali sam jako nesigurna u sebe.Pa bih vas molila za savjet sta bi bilo najbolje preduzeti?
Pozdrav !
Mene zanima sledece. Ako se plasim sama hodati po mraku vilo gdje, od kuce do kuce ne smijem preci normalno, jer se plasim, i uopste se plasim biti sama kada je noc. Tako mi je od kako znam za sebe. Desavali su mi se ti napadi gusenja prvi put kada sam imala nekih 11godina i rekli su ki da je pubertet, sada mi se to desi dva puta ili tri godisnje, ne znam zasto? I inace sam malo nervoznija i drugacija, mozda od kako mi se majka razbolila pa sam dosta psihicki potonula,mene zanima da li je to anksioznost i da li treba da se javim nekom psihologu? Ovako sam sasvim ok i ja sam raspolozna u drustvu uvijek nasmijana i uvijek se super uklapam, samo ti strahovi i imam ponekad ruzne snove i da ne duzim sada. ?