Kada ste depresivni osećate se preplavljeni negativnim respoloženjem, manje vrednim, nesposobnim da započnete neku aktivnost. Ukoliko verujete da ne možete ništa učiniti da izađete iz takvog stanja počećete da vidite sebe kao nekog ko je bespomoćan. Razmišljanje o tome kako ste bespomoćni za vas dalje znači da ne možete konstruktivno da delujete, i prema tome ostajete zarobljeni u depresivnom raspoloženju. Ipak, razmišanje koje vas uteruje u bespomoćnost se može promeniti i vi na njega možete uticati.
Za početak je dobro „uhvatiti“ takav način razmišljanja i zapitati se „Da li sam ja zaista bespomoćan/-a da uradim bilo šta?“.Istina je da vi imate snage da delujete uprkos depresiji. Imaćete poteškoća u tome, jer ćete teže obavljati neke aktivnosti, slabije ćete biti skoncentrisani na nešto, čitavo telo će se odupirati vašoj nameri da nešto uraditi, raspoloženje će vam biti u padu ali i pored toga mnoge sposobnosti koje ste imali pre depresije su tu. One nisu nestale samo su oslabile usled prirode bolesti.
Bespomoćnost može uključivati i osećanje pada u energiji, snazi. Kada ste depresivni verovatno ćete osećati i pad u energiji. Perzistentno depresivno raspoloženje, usporenost i povećano osećanje umora su očekivani. Ukoliko to posmatrate kao nešto što je stalno i definitivno manja je mogućnost da ga prevaziđete a veća da se definišete kao bespomoćni. Ukoliko na ovo stanje gledate kao na nešto što je prolazno, ali da traje duže od onog vremena koliko biste vi želeli onda ćete manje biti depresivni povodom depresivnog raspoloženja.
Depresivno raspoloženje i bespomoćnost koja ide uz njega imaju veze i sa lokusom kontrole. Osobe koje su depresivne uglavnom misle da ni na šta ne mogu da utiču, da ništa ne mogu promeniti ma šta pokušali i to ih čini bespomoćnim. Često se ovakvo razmišljanje javlja u njihovom domenu življenja, npr. ako ne mogu da nađu posao smatraju da su sve pokušali i da je problem u tome što im spoljni činioci ne idu na ruku, oni nemaju kontrolu nad spoljnim činiocima i zato se osećaju bespomoćnim i ujedno depresivnim. Istina je da mnoge stvari ne možemo da kontrolišemo ali isto iako ne možemo da ih kontrolišemo ne znači da moramo biti depresivni. Frustracije na koje nailazimo a koje možda nisu potpuno u domenu naše kontrole ne moraju nas sputati-uvek je dobro razmišljati i delovati fleksibilno kada ne možemo da ih prevaziđemo iz prvog,drugog ili petog pokušaja. Dobro je zapitati se da li smo zaista sve pokušali što je do nas i da li je moguće da u nekom domenu promenimo rigidno postavljeni cilj ili način delovanja kako bi se stvari promenile.
Sanja Marjanović
dipl. psiholog
34 thoughts on “Depresija i bespomoćnost”
Ja imam jedan problem sa depresijom…Naime sam dugo bio osoba koja se povlacila u sebe zbog misljenja drugih..misleci da mi se smeju zbog toga sto nesto kazem ja sam u drustvu koje tek upoznam vrlo cesto cutao..poceo sam pisati razne tekstove i pesme od 3 razreda koji su bili o temi zivota odraslog coveka sto ja nisam ni upola tad doziveo…D
Do sada sam samo gutao bes..ali u glavi sam svaku osobu koja me uvredi ili kao danas kada mi je profesor umesto dve nedelje dao da idem jos tri dana na praksu ja u glavi pomisljam samo na gresivnost i to da ga bijem do smrti…osecam da mi se odvaja licnost i da se kreira dugo tempirana licnost moje drugo JA koje ne zeli da trpi druge..Molim za savet jer sam mlad i ne bih da pijem lekove…niti da napravim neku glupost…sto deo mene i prizeljkuje
Postovani, javite nam se za psiholosko savetovanje ukoliko ste u mogucnosti. Ne mozemo Vam dati neki dovoljno dobar odgovor ovim putem. Vas psiholog
Postovanje,imam 30 god.a vec godinama imam probleme,kao i svi mi,vece ili manje,sa kojima sam se borila lekovima,svakojakim ..dok se nisam udala,imao pakao od braka 5 godina-porodicno nasilje,kako psihicko tako i fizicko,koje me nije dotuklo ..tada pre 4 god.Pila sam rivotril i zoloft godinu dana ,po misljenju strucnjaka..onda prekinula.Iako i dalje nisam imala nikakakv osecaj nizakoga..kao sundjer..ocedjen..S obzirom da sam bila na fakultetu ucila,i nisam mogla da radim-ucim,te nocu nisam spavala,pa sam po nekad opet uzimala lexilijum i sl.da zaspim.Pre par meseci imala sam strasan dogadjaj u zivotu,gde sam bila preplasena jako,i to je pokrenulo sve.Mislim da sam dozivela nervni slom .. razmisljala sam puno .Vise nisam ista,ne funkcionisem kako treba,samo bih spavala..nemam zivaca ni snage nizasta ..cak ni za kupovinu 🙂 smrsala sam 15ak kg ..za mesec dana ..i pocela ponovo da pijem na svoju ruku rivotril i zoloft..ja zaista vise ne znam sta da radim..HVALA PUNOOO UNAPRED..
Pozdrav
Postovana, kao sto i sami znate uzimanje lekova „na svoju ruku“ moze biti opasno po Vase zdravlje. Ukoliko ste u mogucnosti, mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo dijagnostikovali u cemu je problem i ustanovili koji tretman je trenutno najbolji za Vas. Srdacan pozdrav.
Osjećam olakšanje kad znam da mogu pisati ovdje. Moji roditelji su rastavljeni ali ja sam mišljenja da je bolje tako(tata je bio problematičan i pio je) ..već duže vrijeme se osjećam depresivno,jer razmišljam o prošlosti i događajima što inače ne radim..uvijek idem dalje. Sad sam napokon počela živjeti kako treba i svaka mamina rečenica koja me podsjeti na nešto iza, me ispunjava bijesom i boli..ne pričamo o tome često,samo mi se događa da ja kad mi netko nešto kaže danima razmišljam o tome..što je suludo. Tatine priče ignoriram jer ih se ne isplati slušati..razočarana sam,inače sam borac i vesela sam osoba..smatram da nečije greške ne bi trebale utjecati na moj život jer sam drugačija,imam poštovanja..imam dušu,i ne volim što su oni tako loše utjecali na mene,tj. svi ti događaji. Ima toga..
Oduvek sam bila povucena, nisam volela da budem u velikim grupama ljudi i uvek sam bila zavisna od tudjeg misljenja o meni.stvari su se iznenada pogorsale pre 2 godine kad sam zbog prejedanja povecala svoju kilazu za 25 kg (srecna sam kad sam sita i ne postoji nista drugo sto me usrecuje)
od tad psihijatar mi je prepiso flunisan i bromazepam i sanval za spavanje (spavam u proseku 3-4 sata nocu)
stalno imam osecaj teskobe, gusi me sve, pomisljam cak da bi mi mozda bilo bolje i da me nema.
kilazu nikako da regulisem …stalno se povecava…zbog cega sam jos tuznija…samoj sebi sam odvratna
molim vas pomozite
Postovana, najbolje bi bilo da nam se javite za psiholosko savetovanje kako bismo Vam adekvatno pomogli. Vas problem je viseslojan te Vam samo jedan savat ne moze pomoci. Srdacan pozdrav.
Poštovani, oduvek sam bila vesela, šaljiva, društvena devojka.Mrzela sam samoću kao što je i danas mrzim.U poslednju godinu dana zivot mi se promenio, otac mi je postao hronični alkoholicar, majka me ubija svojom pričom o problemima.Imam 22 godine, nemam dečka iako izazivam paznju suprotnog pola.Ukoliko udjem u vezu s nekim deckom, lepo mi je ali se plašim da će to prerasti veoma brzo u nešto ozbiljno i onda uhvatim sebe da bezim iz svega ma koliko taj neko bio dobar.U poslednja dva meseca konstantno ako sam sama razmišljam o glupostima, o izmišljenim susretima sa nekim poznanicima, bivšim ljubavima.Patim od nesanice….da li je to znak da imam nekih psihičkih problema?S poštovanjem, Sanja
Postovana, verovatno se radi o velikoj napetosti i osecanju anksioznosti koja su se javila usled stresnih zivotnih dogadjaja. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za savetovanje kako bismo Vam adekvatno pomogli. Pozdrav.
Pozdrav Sanja ja isto imam sličan problem. Ako hoćeš da podelimo iskustva evo linka ka mom profilu http://www.facebook.com/gospavic.djordje Pozdrav
Cao Sanja, ja takodje imam slichan problem kao ti. Ali na samo drugachiji nachim. MIslim da smo obe depresivne i da nemam razloga za to, jer jedan je zivot. Da li imash facebook. Volela bih da rzgovaram sa tobom i da utichemo jedna na drugu pozitivno. Poljubac. Nestrpljivo chekam tvoj odgovor
Pozdrav Jovana ja isto imam sličan problem. Ako hoćeš da podelimo iskustva evo linka ka mom profilu http://www.facebook.com/gospavic.djordje Pozdrav
Sanja, zamolila bih te da mi posaljes tvoju e-mail adresu, tako cemo takodje moci da se dopisujemo i pomazemo jedna drugoj da prebrodimo ove gluposti.
SVE JE U ZIVOTU RESIVO! TO SU NEKE NASE TRENUTNO TESKE SITUACIJE! MORAMO SHVATITI DA OVAKVE STVARI NECE TRAJATI CHITAVOG ZIVOTA.
Postovani imam 30 godina i imam problem sa depresijom,naime sve je pocelo pre jedno 6 meseci kada se u firmi u kojoj radim povecao obim posla i radno vreme od 15 do 16 casova dnevno pa i vikendom. Tada sam poceo da konzumirm alkohol na poslu i dolazim sve nervozniji kuci i raspravljam se sa suprugom oko sitnica.Cak mi je predlozila da odemo kod bracnog savetnika,sto sam ja odbio posto nisam shvatao da nam je to potrebno! Sve je nekako funkcionisalo do 28.9. kada sam dosao sa posla u alkoholisanom stanju i nakon manje prepirke sa suprugom prevrnuo fotelju nakon cega je supruga izasla sa cerkom (koja ima 6 godina) i otisla kod komsinice,nakon sat vremena po mene je dosla policija zbog „nasilja u porodici“.Odveli su me kod dezurnog inspektora i nakon sto sam dao izjavu pustili su me kuci posto nisam nasilan po prirodi ,medjutim kada sam dosao kuci nisam zatekao suprugu i cerku i naredna 4 dana nisam nikako uspeo da stupim u kontakt sa njima sto mi je tesko palo posto sam jako vezan za suprugu a pogotovo za cerku! Nakon 4 dana supruga mi se javila i rekla da su u sigurnoj kuci sto me je sokiralo jer nikada nisam bio nasilan ni prema njoj ni prema cerki i jos mi je rekla da ako ne pristanem da cerka bude sa njom odvesce je u neki drugi grad gde necu moci da je vidjam sto me je jos vise pogodilo! Nakon tog razgovora sam zatrazio lekarsku pomoc,posto nisam mogao da se koncentrisem na posao niti na bilo sta drugo a jos radim kao vozac i zamalo sam izazvao par udesa.Lekar mi je prepisao XANAX 0,25 mg i zakazao mi razgovor kod neuropshijatra i predlozio bolovanje sto sam odbio zbog straha od otkaza.U medju vremenu sam se sastao par puta sa suprugom ali ona nije htela da razgovara o nasoj situaciji niti o buducnosti sto mi je unelo dodatnu nervozu,samo je rekla da je tako najbolje zbog cerke! Kada god bi se sastali i trebalo da ja krenem kuci-cerka je plakala i htela da i ona ide kuci sto me je strasno pogadjalo! Napokon kada sam otisao kod neuropshijatra,ocekujuci nekakav razgovor,savet ili tako nesto dobio sam samo jos jedan lek FLUNISAN 20 mg bolovanje od mesec dana i savet da se javim u centar za socijalni rad sto sam i ucinio ali tamo su me samo slali od vrata do vrata da bi mi na kraju rekli da nemogu da razgovaraju samnom dok god je supruga u sigurnoj kuci i da ce me mozda neko pozvati na individualni razgovor, sto se jos nije desilo!Molio bih vas za bilo kakav savet posto mi je jako stalo do supruge i cerke i nemogu vise ovako da funkcionisem! Unapred sam vam zahvalan!
Postovani, ne mozemo Vam resiti problem jednim savetom. Potrebno je sistematski i postepeno raditi na jednom po jednom problemu kako bismo dosli do rezultata. Ukoliko ste u mogucnosti, mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacan pozdrav.
Postovani,imam 17 godina i uopste nisam zadovoljna mojim psihickim stanjem u kome se nalazim odkad znam za sebe.Cesto sam depresivna(a uz to idu i napadi besa,panike,..) i cesto umisljam da sam sama i da nemam niciju podrsku.Sve je pocelo jos od osnovne skole,bila sam kao sva ostala deca i imala sve sto i ostala deca medjutim u odeljenju sam imala drugaricu koja se nije druzila i koju je vecina zbog te njene povucenosti odbacivala i vredjala,ja sam bila ta koja joj je pruzila ruku prijateljstva ali sam vec time sebi iskopala jamu.Sam vrhunac je dostignut kada sam se posvadjala sa svima zbog nje i sto sam se pozalila uciteljici na ovaj problem,umesto da se resi on je bivao sve komplikovaniji pa se ona prebacila u drugu skolu i ja sam ostala sama u tom paklu. Imala sam par drugarica ali se ni sa njima nisam nesto posebno druzila,na velikim odmorima sam bila sama,sedela sam sama kad god se obratim ostaloj deci za neko pitanje ili pomoc bila sam oterana i izvredjana,svaki dan sam se kuci vracala placuci.Majka je bila ljuta i cesto je odlazila u skolu ja sam razgovarala sa pedagogicom i skolskim psihologom ali nista nije uzelo maha,cak je majka htela da me prebaci u drugu skolu ali ja nisam htela, mislila sam da ce se sve poboljsati vremenom.Nastavila sam da pohadjam istu skolu,moje misljenje se nikad nije cenilo a kamoli prihvatalo,podsmevali su mi se dok sam odgovarala za ocenu i trpela razne vrste diskriminacije.Tokom celog tog perioda sam se od vesele i zivahne devojcice pretvorila u zivog mrtvaka,nisakim nisam pricala (iako sam kao dete bila komunikativna),postala sam depresivna,nesigurna u sebe,razdrazljiva i raspolozenja mi se menjaju u sekundi,cesto dobijam strasne napade besa i panike(stiskam pesnice,zube,obliva me znoj).Iako se danas u srednjoj skoli sa svima druzim ja osecam posledice,sve primam k srcu,znam da sva ova negativna energija sto izbija nije dobra ni za mene a ni za ljude u mojoj okolini. Zato vam se ovim putem obracam za pomoc da sve ovo prevazidjem i pocnem normalno da zivim.Veliki pozdrav
Postovana, nabrojaliste nekoliko problema i moguce je na njima raditi. Ukoliko ste u mogucnosti, javite nam se za psiholosko savetovanje kako bismo sistematski resavali jedan po jedan. Srdacan pozdrav.
HELPP!!! imam babu koja je psihicki bolesnik u kuci , i non stop su svadje oko nje u kuci, onda se to posle prebacuje na mene nekoliko puta sam razmisljala o samoubistvu kad god spavam non stop su mi u glavi ti glasovi i sve iste recenice ne znam vise sta da radim . Nemam volu ni za ucenjem totalno sam svoj zivot ostavila po strani , samo spavam po ceo dan da ne bi slusala te svadje. MOLIM VAS POMOZITE MI !!
Postovani,zaista mi je jako potrebna vasa pomoc.Naime sve je pocelo od drugog razreda srednje skole,kada sam cula da par drugarica iza mene kometarisu kako neugodno mirisem.Milisli da je moj problem poceo od tada,pocela sam redovno da odrzavam higijenu ali takvi komentari su se ponavljali i to od razlicitih osoba.Cim bi promijenila klupu,sljela negdje drugo,cula sam ih.Od tada sam postala toliko nesigurna ,pojavio se u meni veliki strah,hodam gradom i cujem da kada stanem neko prokomentarise: Kako nesto smrdi>odmah mi bude lose.Ne smijem slobodnoi da se krecem ulicom ili u masi ljudi,cim se neko uhvati za nos,mislim da je to od mene.Cesto placem jer iako jako puno vodim racuna o higijeni i dalje cujem da ljudi to govore.Jako se lose osjecam.Pocela sam da mislim da bez obzira sto se kupam i dalje se osjecam prljavo ,jer gdje god stanem cujem da pitaju :Ko ovo ovako smrdi? zaista uzas,ovaj problem me potpuno unistava,ne dozvoljava mi da vodim normalan zivot,da izlazim i da se druzim.Moja porodica mi kaze da umisljam i da nije tako ali vjerujte mi cak i njima slabije vjerujem,na trenutak im povjerujem,izadjem u grad i cujem nesto na tu temu i odmah mi bude lose.Molim pomoc.
I ja imam isti problem. Jesi li resila problem?
Postovani, molim vas za savet i pomoc. Patim od depresije jedno dve godine, sa sporadicnim epizodama napada panike. Poslednjih nekoliko meseci je bilo uglavnom dobro, ali pre nekoliko dana se desilo nesto sto me je ponovo izbacilo iz takta. Sada moram da budem okruzem ljudima i tesko podnosim boravak u zatvorenom prostoru. Treba da ucim, ali nemam koncentraciju niti mogu da boravim dugo u prostoriji. Molim vas za neki savet kako to da prevazidjem.
Postovani, problemi koje ste naveli mogu se prevazici ali je potrebno da nam se javite za psiholosko savetovanje kako bismo Vam adekvatno pomogli. Jedan savet nije dovoljan, vec je potreban proces koji podrazumeva preciznije definisanje problema i njegovo resavanje kroz kontinuiran psiholoski tretman. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Treba mi hitan save. Student sam i u depresiji sam, cackao sam po internetu i citao sve o tome i imam sve simptome depresije…pokusavao sam na sve nacine da pokusam da prevazidjem to bez odlaska kod psihijatra ali ne ide mi i to traje vec neko vreme (oko 1 i po mesec mozda – svesno u depresiji)..Odlucio sam se da ipak odem ali imam dilemu…s obzirom da studiram (ili bar pokusavam) tesko prihvatam to da cu verovatno biti na lekovima, i plasim se da se to ne odrazi negativno na moje studiranje jer ja iskreno i neznam kako to funcionise :/ ne znam sta da radim jer sto se tice studija ne ide meni bas mnogo lose , ima i gorih ali meni manji neuspesi predstavljaju veliki problem …a uz lekove neznam kako cu funkcionisati :/
Postovani, ukoliko ste u mogucnosti mozete se javiti nama (kontakte imate sa desne strane sajta) kako bismo ustanovili o cemu se radi i da li problem mozete prevazici i bez lekova (cena savetovanja je povoljna ako Vas to mozda brine). Depresija moze da bude razlicitog intenziteta i ako je ona blaga do umerena moze se prevazici uz pomoc psiholoskog savetovanja. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Pio flunisan oko 11 sati kada ustanem i u 4 sata bromazepam od 1,5 mg takodje u 12 kada krenem da da spacam 1,5 mg zbog anksioznosti i osjecam da mi smeta svjetlost i da mi smeta ocima da pogledam u stranu na pojedine trenutke pa me strah da li ovi ljekovi mogu da izazovi epi napada i tome slicno 😀 hvala
Pijem flunisan oko 11 sati kada ustanem i u 4 sata bromazepam od 1,5 mg takodje u 12 kada krenem da da spavam 1,5 mg zbog anksioznosti i osjecam da mi smeta svjetlost i da mi smeta ocima da pogledam u stranu na pojedine trenutke pa me strah da li ovi ljekovi mogu da izazovi epi napade i tome slicno 😀 hvala
poštovana,
imam 26 godina i od kad znam za sebe sam mrzila sebe, nisko samopouzdanje, trulo mišljenje o sebi kao da trunem iznutra, kao da ne vrijedim ništa. Često se tako osjećam teško na granici plača kada hodam i kada se pogledam u ogledalo spolašnjost mi izgleda dobro da se iznenadim ne izgledam loše nisam ružna ali se osjećam tako grozno kao da sam najgora na svijetu i ne zaslužujem ništa. Prije sam se sjekla da zamjenim taj unutrašnji bol za fizički i da na neki način kaznim sebe jer se mrzim. Sada se sjećam prvi put kada sam si presjekla vene u 15oj godini života osjećala sam se tako beznadežno život mi jednostavno nije imao smisla, studiraš radiš stičeš djeca porodica muž borba a zašto čitav život je patnja sada sa svojih 26 godina smatram da sam bila u pravu i sa 15 godina samo što mislim da je još gore. U proteklih pola godine se tako beznadežno osjećam i skoro svaki dan pomislim na samoubistvo, ali nemam snage da ga počinim i zbog toga sam ljuta na samu sebe, zašto onda razmišljam o tome, i stalno sam tužna u grču čak sam dobila i bore na licu zato što sam stalno u grču, dosta sam asocijalna i ljudi me ne zanimaju. stalno osjećam neki strah, grč, bol i mržnju prema sebi kojih želim da se oslobodim, ali onda kada pomislim da ako sebi dopustim da budem napokon srećna imam neki nerealan strah da bi mi se onda nešto moglo dogoditi da umrem. odnosno ako sebi dozvolim da budem srećna istinski bez grča i straha, da će mi se nešto grozno dogoditi kao kazna zato što sam sebi htjela oduzeti život
Zdravo. Pila sam eliceu 2 godine , lecila se od napada panike i anksioznosti, porodila sam se pre 2 meseca i bas sam celu trudnoću bila bez tableta naravno, jedva sam izgurala od strahova. Pijem mesec dana flunisan od 20mg jer ne dojim bebu, ali jos uvek dobijem napad panike kad negde udjem, tipa prodavnica,banka, bolnica, pogubim se
Poštovani,
Evo i ja da napišem moje iskustvo. Moji problemi su počeli 2007 godine otprilike u ovo vreme. Išao sam kod neuropsihijatra doktorka mi je prepisala Zoloft i Rivotril. Uzimao sam te lekove ali napredka nije bilo. Tako je to trajalo do prošle godine. Preživeo sam pravi pakao, nisam znao kako da se izborim sa negativnim mislima( svakodnevno razmišljanje o smrti).Ponovo sam posetio neuropsihijatra i na njegov savet uradio psihološki test na osnovu kog je dijagnostikovan depresivno-anksiozni sindrom. Dobio sam da pijem Seroxat ujutru i uveče. Išao sam i na psihoterapiju ali nije bilo pomoći. Pre neki dan sam obilazeći razne sajtove našao Vaš. Pažljivo sam pročitao tekst kako se osloboditi opsesivnih misli i počeo sam sa primenom. Pozdrav 🙂
Postovani zamolio bih vas za pomoc posto nemam kome da se obratim za istu.
Radi se o tome da sam prosle godine bio na institutu za mentalno zdravlje na stacionarnom lecenju mesec ipo dana a nakon toga jos mesec ipo dana u dnevnoj bolnici,pre par meseci drasticno mi se pogorsalo stanje pa sam bio prinudjen da uzmem bolovanje od pocetkabdo kraja marta,moj problem i pitanje je sledece:
Posto krajem marta moram da se javim na komisiju bojim se da mi nece produziti bolovanje koje mi je jako potrebno da li komidija moze da mi produzi bolovanje ako odnem otpusne liste iz bolnice od pre godinu dana hvala vam unapred
Повратни пинг: Zavisnost od partnera i kako je prevazići - Vaš psiholog
Повратни пинг: Porodična psihoterapija - Vaš psiholog