Osobe koje su se više puta suočile sa povećanim stepenom anksioznosti se često žale kako imaju osećaj da će „poludeti“ ili da će izgubiti kontrolu nad sobom. Ovakva interpretacija sopstvenog psihičkog stanja dovodi do pojačanja emocije straha i oteževa poboljšanje funkcionisanja tih osoba. Obično je strah od „ludila“ povećan kod osoba koje se suočavaju sa paničnim ili opsesivno-kompulzivnim poremećajem. I jedan i drugi poremećaj pripadaju grupi anksioznih poremećaja i nemaju nikakve veze sa shizofrenijom (na koju se obično referira kada se u narodu pominje reč „ludilo“). Dakle, strah od „ludila“ je samo simptom koji se javlja u okviru anksioznih poremećaja i ovaj tekst ima za cilj da vas oslobodi tog straha.
Strah od ludila je samo još jedan iracionalni strah
Panični napad karakteriše intenzivno osećanje anksioznosti i niz izraženih fizioloških reakcija. Prvi panični napad se obično javlja spontano pa osoba ne može da ga poveže sa bilo kakvim spoljašnjim uzročnikom. Pojačane fiziološke reakcije koje se aktiviraju u organizmu, čine to mimo volje osobe te ona oseća da gubi kontrolu nad sobom i počinje da „ludi“. Praktično gubitak svesne kontrole nad reakcijama sopstvenog organizma koji je „iz čista mira“ počeo da se ponaša neobično osoba izjednačava sa gubljenjem sopstvenog razuma. Kao što je već pominjano u prethodnim tekstovima, panični napad nije ništa drugo do prirodna „bori se ili beži“ reakcija organizma na stres – jedina razlika je u tome što uzročnik stresa nije očevidan pa osoba ne može da shvati šta se zapravo događa. Prema tome, panični poremećaj je u osnovi prirodna reakcija (najčeće na kumulirani stres) i karakteriše ga emocija anksioznosti koju svaki čovek prirodno doživi u toku svog života u nekoj meri. Sa druge strane, shizofreniju karakterišu simptomi koje nećete sresti kod psihološki funkcionalnog dela populacije.
Strah od „ludila“ može da se razvije i kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji takođe spada u anksiozne poremećaje. Specifično za ovaj poremećaj je postojanje tzv. opsesivnih misli čiji sadržaj je intruzivnog karaktera i u potpunoj je suprotnosti sa vrednostima, uverenjima i ličnošću osobe. Osoba postaje jako anksiozna povodom tih misli i pomišlja da sa njom nešto nije u redu. Na primer, često se javljaju opsesivne misli koje su povezane sa povređivanjem bliskih i voljenih osoba. Međutim, osoba je svesna da ove misli nisu racionalne i može kritički da se odnosi prema njima što kod osoba obolelih od shizofrenije nije slučaj.
Takođe, preispitivanje postojanja „ludila“ može biti glavni sadržaj opsesivnih misli kod osoba koje imaju opsesivno-kompulzivni poremećaj. Takva osoba se plaši da će oboleti od shizofrenije, ona je opsednuta tom idejom, informiše se koji su simptomi shizofrenije i traži kod sebe simptome koji liče na prave simptome shizofrenije. Osoba je stalno u strahu, misli koje joj padaju na um a koje su u izvesnom smislu apstraktne ili „bizarne“ izjednačava sa shizofrenim mislima. Ovakve osobe idu kod stručnjaka od kojih traže da ih uvere u suprotno tj. da ih uvere da nemaju shizofreniju a zapravo nikako u to da poveruju i iznova i iznova traže nove simptome koji u suštini nemaju nikakve veze sa pravim simptomima shizofrenije.
Na kraju bi bilo dobro odgovoriti na pitanje koje često klijenti, koji imaju problema sa nekim od anksioznih poremećaja, postavljaju u praksi: „Da li je moguće da anksiozni poremećaj preraste u shizofreniju?“ Odgovor na ovo pitanje je-apsolutno NE! Anksiozni poremećaj i shizofreniju treba posmatrati kao dva isključiva entiteta koji su po svojoj prirodi i toku potpuno drugačiji.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog
kontakt: 064 64 93 417
vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
skypename: psihologsanja
185 thoughts on “Strah od „ludila“ kao simptom anksioznog poremećaja”
Да ли то значи да се особе са схизофренијом рађају са тим поремећајем
Postovani, moze se reci da je tako. Osobe koje obole od shizofrenije imaju za to genetsku predizispoziciju i bolest najčešće nastupa u 20-im godinama zivota. Srdacan pozdrav.
Sanja Marjanovic,
dipl.psiholog
Poštovani,
Sve čestitke za požrtvovanost i nesebičnost u pružanju pomoći svima onima kojima je zaista potrebna. Imam 36g. Počelo je 2007. koja je bila godina velikih promena za mene – preseljenje, udaja… Manifestovalo se kao nervoza, umor, a nakon 4 meseca jak panični napad, zbog koga sam završila u hitnoj. Tada ga nisam prepoznala, tek kasnije to shvatam kroz psihoterapiju. Nakon napada saobracajni udes, još 1 veliki stres. Tek par meseca nakon toga, posle upornih vrtoglavica, osecaja nesigurnosti pri hodu, trncima po telu, straha da bolujem od ko zna kakve bolesti, tahikardije, konstatuju da mi treba antidepresiv jer je reč o klasičnoj ankcioznosti, tj.paničnom poremećaju. Pijem flunirin, sve prestaje. Nakon 6 meseci postepeno prestajem sa lekom.
Bilo je sve u redu. Naučila sam da prepoznam povremene znakove nadolazeće panike, prepuštala im se i oni su prolazili.
Nakon 2 god. rađam dete, težak porođaj, i dete i ja jedva preživeli. Sama ga podižem, suprug stalno radi. Nakon 9 meseci dolazi mi prva prisilna misao da ću povrediti deti. Tu se izbezumim, odmah sam trazila misljenje psihijatra. Konstatovano je da je to i dalje anksioznost, sa prislinim elementima. Cipralex sam pila 2 g. Godinu dana isla na psihoterapije. Za anksioznost mi je lek i terapija pomogla, ali za prisilne misli slabo. Tek kad sam osvestila sebe, prisilne misli su se znatno proredile, pa i kad se jave dobro ih prebrodim.
Međutim, i dalje imam taj problem- strah od ludila. Ranije je to bila šizofrenija, ali dosta sam čitala o tome i shvatila sam da to ne može biti. Ali mesecima unazad se plašim da se ovo ne pretvori u bipolarni poremećaj. I to sve zbog toga što sam na nekim forumima pročitala da se u početku teško dijagnostikuje i da treba do 10-ak g. dok se ne razvije. Takođe, na jednom forumu, gde sam učestvovala u diskusiji o prisilnim mislima, javila se jedna devojka sa bipolarnim i rekla je da je njoj takvim mislima počeo bipolarni. Nekad osećam nervozu, nekad bes, nekad me obuzme neka euforija, ali to su kratkotrajna stanja, traju po dan-dva. Preosetljiva sam, a vodim stresan život. Ali ne mogu da kažem da nisam srećna. Želim zbog svoje divne porodice ovo da prebrodim, ako je ikako moguće.
Biću Vam veoma zahvalna ako mi odgovorite.
Zdravo. Ja sam Milica MIletic i imam 20 godina. Sa mojih 17 sam se udala sa 18 rodila sam cerku koja sada ima dve fodine. Posle porodjaja sam pocela da placem i to je vrlo brzo nestalo. Posle sest meseci moj svwkar je poceo da me seksualnoo uznemirava a ja sam to cutala. medutim on je to saznao i poceo je da me davi da me samara da me steze oko ruku. tada sam dobila panocni napad koji je ttrajao sest meseci. posle toga opet je pojavio napad i imam strah od smrti i da cu da polidim. tadila sam sve analoze i skener glave sve je u rufe i pijem godinu ipo dana lekove. kada ce ovo prestati. da li moze neko strucniji da mi odgovori??
Imam konkretno pitanje vezano za – „sizofrenija i godine zivota u kojima se javlja“: mom bratu je, mislim, dijagnostifikovana sizofrenija ili manicno-depresivna psihoza(nisam sigurna sta od to dvoje, jer majka nece da mi kaze istinu, jer nije ni ona normalna-paranoidna licnost usled spleta teskih zivotnih okolnosti…, kao ni brat, jer nismo u dobrim odnosima), pre 3-4 godine(tada je imao 33godine. to je bilo u periodu kada se meni desilo djagnostifikovanje tumora mozga. porodicna situacija nam je i inace veoma losa, od ranog detinjstva otac i majka su bili u jako losim odnosimaa, oceva nebriga (narocito kasnije kada smo krenuli u srednju skolu), zanemarivanje, latentni alkoholizam, porodica kakvu ne biste pozeleli ni najgorem neprijatelju, mada znam da ima gore i od goreg… moj brat je inace vrlo inteligentna osoba, ali ta pojava nekakve psihoze kod njega u vreme kada je mene zadesila ta uzasna dijagnoza je meni licilo pre svega na njegovu glumu nego na istinsku psihozu, jer je time opet zadobio paznju i brigu majke za sebe….
zanima me, dakle, posto ste rekli da se osobe sa sizofrenijom ‘rode’ sa tim genom, da li je to ipak moguce i pomalo pogresno uverenje, jer po mom porodicnom iskustvu pre bih rekla da se sizofrenija moze dobiti usled lose porodicne situacije i loseg vaspitanja. jer slozicete se samnom, porodicna situacija je najvaznija za razvoj neke licnosti. Kao i to da je dzaba coveku suva inteligencija ako je ne razvija, ne radi na svojim sposobnostima i talentima… Tako je, ja mislim i sa „genetski predisponiranim psihickim bolestima/poremecajima“. Interesuje me dakle vase misljenje o tom pitanju, i molim vas da mi komentar ne objavljujete ovde na sajtu, vec da mi odgovorite na email. Hvala unapred.
I izvinjavam se sto mi je komentar malo tezak za razumevanje na nekim mestima (izgleda kao samo nabacane misli), nemam puno vremena za editovanje i lektorisanje teksta, ali nadams e da ste me i pored toga u sustini razumeli.
Poštovana, pošaljite mi onda, molim Vas, pitanje na mail kako bih Vam tako i odgovorila: vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Pozdrav
Ponekad osetim paranoju,
ali sada u 3-4 dana, kao dasam panican ili tako nesto..
nemogu ,da zaspem za dugo tek izutre 4-6
Hvala na odg! Mnogo.
Skinuli ste mi 6 tona tereta sa ramena . Sad se osecam mnogo bolje .. Iako sam vec sve to znala ..
Imam jednu dilemu ako mozete da mi je reshite…imao sam par panichnih napada u zadnjih godinu dana i anksioznost je bila prisutna skoro sve vreme,ali mi te dve stvari nisu toliki problem…panichni napadi mi ne predstavljaju problem zato shto znam kako da se nosim sa njima,pa su samim tim i jako retki,a sa anksioznoshcu sam nekako nauchio da se borim…najveci problem su mi te opsesivne misli koje su konstante chim ostanem sam ( ne bash uvek ali veci deo vremena) …u pochetku su bile kao strah od ludila koji sam prevazishao nekako poshto sam shvatio da to nece da se desi,ali mi je problem to shto nonstop razmishljam o tom mom stanju,sve situacije skoro sagledavam tako i ubacujem to moje osecanje u njih,totalno iracionalne misli,koje su nebitne i toga sam svestan ali ne mogu da izbacim iz glave…nekad su intenzivnije nekad slabije ali su konstatno tu…
i sad mene zanima kako je uopshte moguce to da se promeni ,jer da je klasichna depresija to bi se reshilo lekovima koji podstichu potrebni endorfin koji nedostaje…a ovo su misli i negativna razmishljanja pa sam skeptik po tom pitanju jer imam osecaj da nikad nece prestati…
hvala unapred na odgovoru,pozdrav! 🙂
Postovani, negativne ili katastrofizirajuce misli iniciraju i odrzavaju disfunkcionalna osecanja kao sto su anksioznost i/ili depresija. Kada naucite da se sa njima „nosite“ resili ste problem. Mozete se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vas naucili nekim tehnikama uz pomoc kojih cete to moci da uradite. Opet, nije sve samo u ucenju tehnika vec i u njihovom adekvatnom i doslednom sprovodjenju sto ce biti moguce ako budete neko vreme ukljucini u strukturisan terapijski proces. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
pozdrav..trudnica sam a patim od anksioznosti vec dve godine..posto sam saznanjem da sam trudna naglo prestala da pijem tablete anksioznosti je sve jaca i jaca..imam strah da cu poludeti,javljaju mi se opsesivne misli..bas se osecam katastrofalno..molim za savet..hvala..
Postovana, postoje li neke metode kojima ce se blokirati te misli? Pre sam bila druzeljubiva,volela izlaske, a sada kada sam u nekom drustvu krecu mi te misli o tome kako cu poludeti tu pred svima jer ne mogu da slusam ljude i jer mi najvise prija mir. Kako da blokiram te misli i da se opustim i da ponovo uzivam normalno u zivotu?
Pozdrav
Postovana, postoje metode i one se, kao i jos neke korisne strategije za prevladavanje anksioznosti, uce u okviru psiholoskog savetovanja. Prema tome, ukoliko ste u mogucnosti bilo bi dobro da se javite za psiholoski tretman. Srdacan pozdrav.Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Kod mene je najizražajniji taj strah od šizofrenije, bojim se da je imam… Negdje sam pročitala da su simptomi šizofrenije depersonalizacija i derealizacija, a to imam skoro svaki dan, uz sve ostale simptome anksioznosti (imam osjećaj da sam druga osoba i da je se okolina oko mene promijenila, neznam kako da to opišem… odvratan osjećaj!) Još mi padaju svakakve gluposti na pamet, kao npr.da ću prijeć u neki drugi nivo svjesnosti, da ću izgubit svaku vezu sa ovim svijetom itd… Mislim se da je to nemoguće, ali mi nije jasno zašto se onda toga bojim.. Pa odmah pomislim, ako imam tako bezvezne i jezive ideje, možda stvarno imam neki teži psihički poremećaj… Grozno, borim se s tim dugo, neznam ni sama kako…
Postovana ponasam se skroz normalno dok u jednom trenutku ne pocenem umisljati kako ne postojim kako sam nestvarna
onda me uhvati panika i muci me to
cak se tada zapitkujem kkao mi ljudi postojimo,zasto sam ja bas ja
onda se osjecam otudjeno cak i sama od sebe
o kom poremecaju je rijec?
Zasto njoj niko nije odgovorio posto i ja imam slican problem
I meni se to cesto događa, zeljela bih stupiti u kontakt s vama koji imate slican problem jer me nitko drugi ne razumije o cemu pricam
Postovani, jos kao mali sa nekih 11,12 godina sam doziveo teske panicne napade. Bio sam plasljivo dete I nazalost Iz neracionalnih misli se razvio ogroman strah. Mislio sam da sam poludeo, da gubim kontrolu nad mislima. Ali sto je najgore bio sam jako mali, te apsolutno nisam mogao biti svestan niti sebe niti problema (naravno resivog).Plasio sam se npr. da ce srce prestati da mi kuca kako valja itd..Ali jedna misao je bila katastrofalna. Pomislio sam sta ako se zamislim (dakle pocnem samo razmisljati) I da od te misli poludim. Vracajuci film unazad(pokusavajuci da razmisljam kao 12-to godisnjak) secam se da sam mislio da npr. nesto ne valja sa mojim ocima.Jer I tada sam znao “oci su ogledalo duse“ te da se sa ociju moze ocitati moje “ludilo“.Isto je vazilo za usta, dakle mislio sam da se sa facijalnih ekspresija moze ocitati moje “ludilo“.Od tolikog straha I nezadovoljstva pao sam I u depresiju zaista ogromnu. Kako su prolazile godine ja postajao zreliji nekako sam prestao da se plasim.Nisam znao konkretan stressor(koji sada znam a to je ta nedefinisana misao)ali ipak iz godine u godinu strah je bio sve manji.U srednjoj skoli sam postao svestan sta se samnom desava.Poceo sam da kontrolisem NEgatine misli ali ipak nisam znao razlog njihovog pojavljivanja.Moja dilema je da li sam ja napredovao suzbijajuci dotok tih odvratnih misli, shvatajuci sebe,analizirajuci strah.Moj oslonac su godine koje imm I stalno govorim sebi da se tako nesto ne moze ponoviti, da ja ne razmisljam da cu poludeti jer znam da je to nemoguce.Ali poceo sam da se plasim straha kao straha.Molim vas dajte mi savet sta da ucinim,zaista mi je potreban. Hvala unapred
Postovani, strah je prirodna reakcija svake osobe u sitaciji koja se percepira kao opasna. Međutim, covek je sposoban da razlicitim kako ste nazvali „negativnim“ ili zastrasujucim mislima sebe uvede u emociju straha i onda kada opasnost realno ne postoji. Obicno su to misli koje imaju konstrukciju „sta ako+negativan ishod“, dakle one u sebi sadrze anticipaciju mogucih opasnih situacija i to nas mozak tumaci kao realnu opasnost. Vazno je shvatiti da je beskorisno „gajiti“ zastrasujuce misli jer je njihova funkcija jedino u proizvođenju i održavanju straha odnosno anksioznosti i ni u cemu drugom! Sradacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Imam 20 godina, dijagnoza mi je anksioznost i imam samo opsesivne misli (bez radnji) i to ponekad, pomislim da cu u snu skociti kroz prozor ili da cu svojoj devojci uciniti nesto lose i jako me uplasi kad mi se takva misao javi. terapija mi je Elicea i rivotril mada otkad pijem Eliceu (a to je od skoro) primecujem da sam sve uznemireniji pogotovo ujutru i isto tako se brinem oko sizofrenije a niko mi nikad u porodici nije imao dusevni poremecaj a i uplasili ste me malo jer ste rekli da se javlja u 20im godinama. inace treniram, studiram redovno, obavljam aktivnosti (koliko toliko normalno uz prisustvo ovih simptoma) mozete mi li mi reci nesto vise u odgovoru sto se tice toga
Postovani, vazno je da znate da opsesivno-kompulzivni poremecaj, kao sto sam navela u tekstu, spada u anksiozne poremecaje i vi nikako niste „kandidat“ za shizofreniju. Simptome koje ste naveli spadaju pod karakteristicne simptome OKP-a. Sto se tice medikamentozne terapije ukoliko primetite da Vam neki od lekova ne odgovara vazno je da o tome obavestite svog lekara kako bi Vam na vreme revidirao terapiju. Inace, anksiozni poremecaji se u velikom broju slucajeva resavaju adekvatnim psiholoskim tretmanom, bez lekova, ali ukoliko ste vec poceli da uzimate terapiju morate je korigovati u dogovoru sa lekarom. Pored toga, bilo bi dobro da nam se javite za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da resite problem sa opsesivnim mislima i anksioznoscu jer kao sto i sami mozete uvideti medikamenti nisu doveli do prestanka simptoma. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Pre tri meseca izolovao sam se od drustva.Ne radim,kuci sam.Imam misli da cu u snu skociti i ubiti se,nemam nikakvu podrsku porodice.I ranije sam bolovao od depresije i OKP.Ne mogu sebe da prepoznam,kao da sam zaglupio.Bojim se sizofrenije.Nemam drustva.Sta da radim.Pijem tablete cipralex,rivotril i i Sizap.
Morate se druziti sa pozitivnim osobama oko sebe .poz
Poštovani, puno ste mi pomogli sa ovim člankom. Strah od nekih drugih, sličnih bolesti poput shizofrenije je u mene velik. Zamaram se s time, čak i previše. Zanima me sljedeće: događa mi se da često mislim o situacijama iz stvarnog života, kao da ih nekome prepričavam, nekoj osobi iz mog života, pa mi ta osoba odgovara i sl. To mogu biti situacije koje su se dogodile, ali i neke koje možda slijede. Često mi se „vrte“ takve misli po glavi, kao neki razgovor između mene i meni neke bliske osobe i razgovaramo o problemima. Pokušavam ih zanemarivati koliko god je to moguće. Onda što god idem napraviti, moram u sebi izgovoriti, npr. idem sada nešto pojesti, idem na kompjuter itd. Zbog toga me najviše strah shizofrenije. Inače imam 80% simptoma OKP, prisilne misli, poneki rituali,pretjerana zabrinutost za nečije dobro, religiozni OKP, neutraliziranje misli i sl. Strah me tog ludila, da ću skrenuti sa zdravog razuma. Puno Vam hvala unaprijed na savjetu, i zahvaljujem se još jednom na ohrabrujućem članku.
Postovani, drago mi je sto ste pronasli nesto korisno za Vas u ovom clanku. Na zalost, ne mogu Vam pomoci jednim savetom jer OKP zahteva sistematican psiholoski tretman. Ukoliko ste u mogucnosti mozete se javiti za psiholosko savetovanje putem skajpa. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Molim vas ako bi moglo psiholosko savetovanje preko Skajpa.darkojegdic
Postovani, mozete me kontaktirate preko telefona kako bismo se dogovorili za savetovanje putem skajpa. Moj kontakt telefon se nalazi sa desne gornje strane našeg sajta. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Poštovani, puno Vam hvala. Ali zanimalo bi me sljedeće, kao što sam spomenuo. Je li razmišljanja u glavi koje sam naveo imaju veze sa OKP-om ili je to nešto drugo? Puno hvala unaprijed.
Postovani,molim vas da mi pomognete jer se osecam ocajno.Pre 3 meseca imala sam spontani pobacaj,u trudnooci su mi se javile crne misli o ludliu,koje su kada sam dozivela spontani postale sve ucestalije,i ne znam kako da se izborim sa tim.Zelela bih da napomenem da mi se za kratko vr eme dogdilo puno toga kao verida,pa trudnoca pa posle par nedelja spontani.Da li ti stresovi mogu prouzrokovati neko psihicko oboljenje,sizofreniju?p.s niko iz porodice (familije) nije bolovao od neke dusevne bolesti..Hvala vam unapred!!!!
molim vas da mi pomognete,jer zivim u malom mestu gde nema ni psihologa ni psihijatra!!!! Molim vas,vi ! Zaboravila sam da napomenem da imam 20 godina i da vas pitam da li je moguce da osoba oboli od sizofrenije a da bude togo svesna,ili da ova moja preterana opterecenos moze prerasti u neku bolest? Da li cu ovo ikad prevazici bez nekih pilula? p.s i verenik i ja zelimo bebu,ali sam istraumirana i bojim se da cu u buducnosti stvarno poludeti,ne mogu da se resim toga,pokusavam bezuspesno vec 3 meseca ali uzalud..Pomozite mi molim vas!!!
Postovana, najverovatnije se radi o anksioznom poremecaju. Preme tome, vaš primarni problem je anksioznost odnosno osećanje straha koji je rezultat katastroficnih predvidjanja da cete oboleti od shizofrenije. Na zalost, ne mozemo Vam pomoci jednim savetom te ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za sistematican psiholoski tretman. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Hvala vam, puno ste mi pomogli …Kao sto rekoh zivim u malom mestu,na jugu Srbije..Pretpostavljam da jedan tretman ne bi imao nekog efekta??? javicu vam se u svakom slucaju da se konsultujemo..
ja imam uzasan strah da cu dozivjeti nervni slom,od toga se osjecam lose magle mi oci,srce lupa neznam sta
da radim sa sobom osjecam se katastrofalno i ubjedjena sam u to da cu dobiti slom zivaca a neznam kako da to sprijecim…molim da mi odgovorite sta mi se desava
Postovana, preporucujem Vam da procitate jedan nas raniji clanak http://vaspsiholog.com/2012/07/sta-se-desava-sa-vasim-telom-tokom-napada-panike/, mislim da ce Vam biti od koristi. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
ja patim od anksioznosti F41 tako mi je doktor rekao al me je uzasan strah da je pogrijesio i da cu dozivjeti nervni slom,interesujeme kolike su sanse da se dozivi nervni slom i dali su ovo simptomi kod mene za to,znaci kao da nisam ja,kao da sam iygubljena,kao da neznam ni ko sam ni sta sam sve mi cudno sama sam sebi cudna,lose se osjecam napeta sam i imam jak osjecaj da pucam i da je gotovo,a imam i djevojcicu staru 4god i nje mi je najzalije ako mi se nesto desi onda mi to stvara jos veci problem bar da sam sama pa ako puknem puknem al ovako zao mi nje..molim vas da odg dali su ovi simptomi simptomi nervnog sloma i da li se on moze sprijeciti…izvinite ako sam dosadna al uzasno se osjecam.Hvala
i jos da kazem da se tako osjecam po cijeli dan vec 5dana s obzirom da mi je navece tri puta gore,trebala bih na neki put al me strah da odem bojim se da cu tamo poludjeti vristati lupati plakati itd,Pa me interesuje vase misljenje sta vi o tome mislite
Postovana, karakteristicno je da osobe koje pate od anksioznih poremecaja predviđaju da ce pludeti, izgubiti kontrolu nad sobom ili doživeti nervni slom-to je nemoguce. Ipak, vazno je pozabaviti se problemom sa anksioznoscu jer to ometa svakodnevnu funkcionalnost osobe. Ne znam da li ste pod nekom vrstom medikamentoznog i/ili psiholoskog tretmana, ako da, svakako bi ga trebalo revidirati ukoliko efekat izostaje. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Pila sam eliceu od 10mg i ksalol od 0.5 tri puta na dan,prestala sam to piti ima tri mjeseca posto zelim ostati trudna naravno doktor to sve zna nisam na svoju ruku prestala,sad popijem ksalol posto mi je vec danima uzasno lose se osjecam,strah me ludila,magle mi oci itd.ustvari najvise me plasi da MI JE DOKTOR POGRIJESIO DIJAGNOZU i da cu puknuti od ovolikog stresa i sokova sto se tice ovih simptoma inace imam odlican zivon i sad i dok sam bila kod svojih svi su me drzli ko malo vode na dlanu,neznam zasto mi se to desilo..HVALA VAM NA ODGOVORIMA
A dali od anksiznosti se moze dobiti mozdani udar
Naravno da ne…bukvalno nista lose vam se ne moze desiti…
da li mi mozete odg zasto mi dolaze neki cudni osjecaji taj osjecaj kad naidje jednostavno neznam sta cu sa sobom,ni kud bi nit bi bjezala a strah me onda uhvati od tih osjecaja,i kao da to vise nisam ja kao da sam se promjenila,i nikako se ne mogu vratiti u stvarnost,ti osjecaji mi dolaye vec par dana a neznam kako da ih kontrolisem,zbog tog osjecaja mislim da cu morati u bolnicu psihijatrisku jer neznam u tom trenutku sama sebi pomoci,i osjecam onda tugu i raspolozenje mi je palo
Postovana, prvo se mora jasno definisati koje Vam se osecanje javlja. Pretpostavljam da je strah ali se to mora precizirati. Ukoliko zelite mozete se obratiti nama ili nekom drugom strucnom licu po mogucstvu psihologu. Srdacan pozdrav.
pa najgore od svega toga je to sto ja ni sama neznam da objasnim te osjecajee,naidje mi taj neki osjecaj od kojeg neznam sta da radim,niti da bjezim vec imam osjecaj da cu sama otici u bolnicu da mi daju nesto posto to nemogu podnijeti onda me uzasno boli zeludac od toga svega,i nekako sam tuzna i placljiva,a najvise me plasi to sto kao da sam se promjenila kao da vise nisam ista osoba,a kako mogu stupiti sa vama u kontakt
Postovana, nase kontakte imate na pocetnoj strani sajta sa desne strane. Srdacan pozdrav.
molim vas ako mozete da mi odg na ovo zasto imam ove cudne osjecaje koje neznam objasniti i neznam kad mi naidju sta cu sa sobom,onda osjecam i tugu i umor i sve me to strah sta mi se desava molim vas da mi odg sta bi to moglo biti
natasa da sli si rijesila problem?slucajno sam citala ovo sve pa naletila slicno se i meni desava
postovana!patim od anksioznost 12 god.prvi panicni napad bio je strasan i u tom momentu mislila sam da umirem ili ludim.prosle su mnogo godina i ima i dobri i losi periodi sve sam simtoma prebrodila ostao je samo strah od ludila to nikako da prebrodim neznam zasto.10 god nisam pila nisto od tableta sad pijem deprozel 20 mg i plasim se kako cu da ostavim sta ako kad ostavim tableta mi je lose,.svi psiholozi i psihijatri gde sam bila kazu mi da sam samo anksiozna i nista vise i to da sam slabo anksiozna ja uporno imam taj strah od (psihozi).molim vas recite mi dali moze anksioznost prerasti u neku vrstu psihozu i dali kad ostavim tablete moze to da se sluci ,i kako da isfrlim ove misli kako ponovo da zivim na miru..zbog ove strahu ne mogu da se resim za jos jedno dete znaci gubim mnogo od zivota.pozdrav iz makedonije
Postovana, kao sto u tekstu pise anksiozni poremecaji nemaju nikakve veze sa psihoticnim poremecajima i nije moguce da jedno „preraste“ u drugo. Međutim, problem je sto osobe koje su anksiozne stalno traze, kao sto Vi sada od mene trazite, sa ih neko uveri da je to zaista tako i nikada nisu potpuno sigurne iako im je to potvrdilo nekoliko strucnjaka. Prema tome, Vasi problemi ce biti reseni kada konacno poverujete u cinjenicu da ove dve dijagnosticke kategorije nemaju nikakve veze i da se u skladu sa tim ponasate (funkcionisate normalno i u skladu sa svojim zeljama). Ukoliko sami ne mozete ovo da primenite mozete nam se javiti za savetovanje putem skajpa. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Poštovani, prije izvjesnog vremena počeli su da mi se javljaju napadi kada sam sama kod kuće. Sama riječ da neko izlazi a ja ostajem isplovila bi panikom.Nekako sam to rješavala, ali sada više ne ide. Zadnji napad panike ostavio je trag u meni, tako da se sad bojim svega. Počela sam rano da se budim, istog trenutka me hvata strah, ne znam šta ću sa sobom, kao da bih iskočila iz sebe, nekad ne smijem da ustanem, da pričam, da hodam, onda pratim svaku svoju riječ, odzvanja mi kao eho, svaki pokret, mislim o tome ko sam, šta sam (kao da su tijelo i duša razdvojeni). U glavi mi je negdje ostalo od zadnjeg napada panike da sam samo hodajuće meso i to mi nikako ne da mira. Bježim sama od sebe. Nekad mi glava utrne i prolaze mi žmarci kroz kičmu. Osjećam neku sigurnost kada je neko u kući, ali ja više nisam ista osoba. Od svake negativne misli mene hvata strah koji mi udara u stomak i onda se gubim. Postala sam bezvoljna, a najviše me muči pomisao kako dočekati i preživjeti sutrašnji dan. Jako me je strah da ne završim kao totalno poremećena osoba.
Molim Vas, pomozite mi nekim savjetom i recite mi da li je ovo neka teška poremećenost moje ličnosti?
P.S. Moram napomenuti da sam slične stvari proživjela unazad desetak godina, kada sam izgubila, u roku od godine dana, tri člana obitelji, osim što tada nije bilo ove mahnite misli da sam „hodajuće meso“.
Srdačan pozdrav
Moram da dodam da sam prije ovog sadašnjeg stanja bila dosta iscrpljena fizički i psihički. Neredovna ishrana, različiti problemi, doveli su me već tada do jednog stanja kad mi je sve bilo teško i frustrirajuće.
Postovana, panicni poremecaj spada u grupu anksioznih poremecaja i moze se prevazici uz pomoc adekvatnog psiholoskog tretmana (bez medikamenata). Dakle, potrebno je da se pozabavite ovim problemom ali vazno je da znate da je on resiv i da ne spada u teska psihicka oboljenja. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se obratiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da resite ovaj problem. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Pozdrav
Zanima da li ste riješili problem vezan za osjećaj da ste „hodajuće meso“. Imam slične misli, koje mi stvaraju grozne osjećaje.
Nasla sam se u ovoj meni dobro poznatoj temi.Zelim da svim zabrinutim ljudima koji su ovde navodili svoje probleme i strahove kazem da odlicno znam kako se osecaju i kroz sta prolaze.I sama sam se lecila godinu dana od panicnih napada,zasigurno do sada najgori period mog zivota!Ne opirite se strahu jer onda biva sve jaci,prosto mu dozvolite da prodje kroz Vas.Svaki novi pokusaj ce vas ojacavati sve vise i na kraju ce te shvatiti da ste Vi ti koji drzite kontrolu nad njim.Zelim Vam sve najbolje,buduci pobednici!
caoo,interesuje me da li je moguce dva mjeseca iz daana u dan se osjecati uznemireno.napeto i osjecati neke cudne osjecaje dali to moze od anksioznosti
Postovana, moguce je da se radi o anksioznosti ali o tome bismo morali deraljnije da porazgovaramo kako bi se steko bolji uvid u problem. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Poštovana,
Citala sam Vas clanak i olaksao mi donekle muke, ali samo donekle..
Nakon dugog niza godina (10) borbe sa panicnim napadima, ostaje anksioznost
i opsesivan strah od ludila koji ne mogu sama sa sobom rijesiti.., a koji
mi remeti svakodnevni zivot. Naime sa svim strahovima koje sam imala sam
se mogla suociti, ali s ovim kako, kad je iracionalan?! Pijem fevarin+helex, ali strah ostaje pogotovo sto sam srela prije par mjeseci poznanicu koja je tesko bolesna i koja nije svjesna svoje bolesti pa mi je napricala da ima strahove kao i svatko (tipa strah i ici u trgovinu)i pan napade, a s druge strane neizljeciva, e to mi je tek pokacalo strah. Otada ju izbjegavam vidjeti jer ja ne znam pozdraviti i proci vec se upustim u razgovor i infiltriram sve na sebe…i nervira me sto mi je ona cesto u mislima jer ju zalim, a to mi oduzima energiju i radost. Inace imam bebu od 5 mjeseci i zelim biti sretna zbog sina. U pravilu po meni nitko ne bi rekao jer ja kad izadem smijem se, druzim se, dotjerujem se, uredno funkcioniram samo sto kad se osamim imam unutrasnje borbe i stalno sam na oprezu sta ako?! Imam 37 godina, u biti to ni nisu vise godine kad se to javlja, zar ne?! I da, koliko se opirala ne mogu odoliti a da ne cackam po netu o bolestinama, a u svakoj se mozes pronaci i onda se jos vise isplasim 🙁
Da li se od ovog moze poludjeti, dobiti psihozu?!
To mi je najgori dio anksioznosti.
Trazim nacine, ali ih ne pronalazim..
Puno strucnjaka je reklo da ne moze, ali mene nikako uvjeriti, dusa me
boli, preispitujem svaku misao jel normalna…
Dokle, ima li lijeka za ovaj strah, kako ga prevladati?!
Mislim si i zakazati preko skypa kad se malo primirim..
Nadam se da cete mi makar nesto odgovoriti…jel spas samo KBT terapija ili ima neka brza metoda, neke vjezbe, autosugestije?!
Sta mi je?!
Puno hvala, iscekujem s nestrpljenjem odgovor!
Postovana, strah koji imate odrzavate pogresnim uverenjima o tome „kako bi shizofrenija trebala da se manifestuje“. Tipicno je za anksiozne tipove osoba da ne veruju ni strucnjacima kada im kazu da su njihova uverenja pogresna. Ako i oni ne znaju ko onda zna?! Dakle, misli „sta ako“ se nastavljaljaju i potkrepljuju pogresno protumacenim informacijama sa foruma i/ili iz zivota sto dalje ima za posledicu povecanje straha tj. anksioznosti. KBT je psihoterapijski pravac koji se pokazao kao najefikasniji u prevazilazenju anksioznih poremecaja. Tu se između ostalog vodi racuna o „kognitivnoj komponenti“ anksioznosti koja je kljucna za odrzavanje straha i moze opstajati i nakon upotrebe medikamenata. Ukoliko ste u mogucnosti mozete se javiti za psiholoski tretman (uzivo ili putem skajpa) nase kontakte imate sa desne strane sajta. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Ja sam na primer od malena ponekad imala te ruzne misli tipa za bliske osobe i to,ali sam pokusavala uvek sebe da kontrolisem..Sad ih imam bas bas retko,ali me to plasi,i volela bih da to nikada nisam imala.Ali ponekad se plasim jako glupih stvari,na primer ako se vracam kasno sama kuci ima jedna mracna ulica i stalno imam osecaj da ce neko iz nje da izadje i da mi uradi nesto lose..Jos vise me plasi sto mi majka kaze da sam sinoc u snu kad god neko udje u sobu ja se strecala i kukala jao kako sam se uplasila,kako se plasim i slicno a ja se toga uopste ne secam.Glupo mi je da o ovome pricam sa roditeljima,al nekad se plasim mnogo za svoje mentalno zdravlje…
Martina kad citam tvoj post isto ko ja da sam pisala:)i ja isto kako tebe mucim se sa taj strah,drugi strahovi vise nemam samo taj strah od psihozu uzasno se bojim,i ja kako tebe izbegavam takve licnoste i plasim se od njih a ne zelim to.,imam jedno pitanje za tebe normalno ako zelis molim te pisi,imams malu bebu ,ja imam golemu devojcicu ali zelim jos jedno ali od ovaj strah nemogu da se resim ,moje pitanje je kako si prosla trudnocu i dali si pila neku terapiju jer vidim da sad pijes ,dali moze da se pije nesto u trudnoci.ja sad sam na deprozel i heleks i moj psihijatar mi je rekao da moram da zamenim te tablete sa drugu terapiju ako zelim drugo dete,pa zato zelim da znam iskustvo od neko ko je prosao ovo u trudnoci.pisimi :)ja sam iz Makedonije i izvinjavam se ako pisem glupo:)pozz
Draga Iris, ajde mi posalji svoj mail…
marijadoj@hotmail.com
Poštovana,
hvala Vam od srca na odgovoru… Svakako Vam se javim za dalje..
Veliko hvala i pozdrav!!
gledam vase postove i prolazim sto vecina vas prolazi,imam strach da ne poludim bila sam kod psiholiga i rekao je da ne może da mi bude nista,ali uprkos tome ja i dalje imam taj strach imala sam panicne napade ali njih sam prebrodila,ostala je anksioznost koja mi remeti normalno funkcionisanje,od terapie koristim xaxex 0,25 .molim vas odgovorite mi jer sam nestrplliva,i da napomenem tu misao imam non stop u glavi nekad jaceg nekad slabijeg inteziteta.
Postovana, sve savete koji su dati drugim ljudima na ovu temu kao i tekst koji je obradjuje vaze i u Vasem slucaju. Na zalost, iako kratki saveti mogu biti od koristi oni ne mogu zameniti psiholoski tretman u kome mi kao psiholozi radimo sa svakom osobom individualno i pratimo njihov napredak. Prema tome, ukoliko ste u mogucnosti najbolje bi bilo da zakazete psiholosko savetovanje kako bismo Vam adekvatno pomogli. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Poštovana!
Kao i svi drugi ovdje strasno se bojim psihoze i ludila. Vec 9 godina patim od anksiozno-fobicnog poremecaja iako imam elemenata i okp (u zivotu sam bila okupirana povremeno nekim osobama koje nisam mogla izbaciti iz glave kad sam ja to htjela vec je trebalo proci vrijeme dok same ne izadu iz glave; mislim da je to moja nesigurnost jer sam se usporedivala prije fizicki, a sada nazalost po bolesti pa mi ne moze izaci iz glave jedna bolesna osiba jer se plasim da ja tako ne zavrsim pa se svaki put stresem kad ju vidim, a i kad mi je „losije“ cesto mi je u glavi tipa jadna ona, kako je njoj….) vise prisilnih misli nego kompulzija..
Steucnjaci su rekli da ne mogu poludjeti, ali mene nikako uvjeriti. Zapravo imam kompulziju sto moram citati o tome da si kao „olaksam“ pa se josvise isplasim jer u svakoj od tih bolesti se mozes naci..
Molim Vas da mi odgovorite na sljedece; naime, procitala sam da neki autori tvrde da anksiozne osobe lako mogu oboliti od paranoidne psihoze i to oni bez depresije, a anksiozni sa depresijom ne jer ih upravo depresija stiti…. Vi ste rekli da jedno u drugo ne prelazi.
Molim Vas utjesite me jer nemam mira otkako sam to procitala..
I sljedece; ako mi mozete reci kolika je cijena po tretmanu preko skypa jer drugacije nisam u mogucnosti obaviti psiholoski tretman ili da nazovem za inf?!
Od srca hvala! Iscekujem odgovor…
Postovana, sve sto ste nabrojali spada u simptome anksioznog poremecaja, konkretnije OKP-a s tim sto Vi nemate kompulzije vec samo misli i to je tzv. „pure O“. Specificno je da neke osobe sa ovim poremecajem „skupljaju“ tzv. simptome koje misle da potpadaju pod simptome (paranoidne) shizofrenije i „vrte“ ih u svojoj glavi, razradjuju i sve vreme se istih plase. Međutim, ovo se nikako ne moze protumaciti kao pravi simptom paranoidne shizofrenije (pretrazivanje interneta je disfunkcionalno ponasanje koje samo potkrepljuje i produbljuje simptomatologiju anksioznosti). Dakle, vi imate anksiozni poremecaj a sto se tice tretmana najbolje bi bilo da nas kontaktirate telefonom za sve informacije koje Vas interesuju. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Postovana,
hvala Vam od srca! Vi isto potkrepljujete ono sto su i drugi rekli…
Molim Vas jos samo ovo; dakle, anksioznost nikad ne moze prijeci u psihozu i shizofreniju koliko god se mi lose osjecali?!
I ta moja povremena okupiranost ljudima jel simptom okp-a ili je to samo moj karaktera, moja nesigurnost i nezrelost?! Kazu dio mog karaktera… Jer nigdje nisam ni procitala da bi to bio simptom necega…a kamoli bas bolesti…
I sta ste molim Vas mislili pod tim da „skupljam“ simptome paranoidne sh i vrtim ih, molim Vas da mi pojasnite…
I ako nije previse jel se covjek sam svojim mislima moze dovesti do takvih tezih bolesti?!
Hvala Vam unaprijed jos za ovo, a tretman mi svakako treba da me naucite tehnikama kako postici mir i zivjeti bez straha…
Bila bih Vam jako, jako zahvalna da mi jos ovo odgovorite…
Vrlo ste ljubazni i puno nam svima pomognete Vasim odgovorom..
Cujemo se za konkretan dogovor!!
Hvala od srca!!!
Postovana, to sto stalo trazite potvrdu od drugih da Vam kazu da anksioznost ne moze preci u shizofreniju je takodje jedan disfunkcionalan obrazac ponasanja koji se naziva razuveravanje. Jako je vazno da odustanete od ove prakse jer time samo odrzavate anksioznost. Za sva druga pitanja mozete nam se direktno obratiti. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovani,
Bavim se pomorstvom, godinu dana sam bio na brodu (vrlo stresan posao) bez jednog dana odmora.ali je sve bilo ok sto se psihe tice, vec kada se priblizio iskrcaj, poceo sam konstantno da razmisljam kako cu se sada uklopiti sa ostalima na kopnu,(posto su pomorci ovde na glasu kao ludaci) i poceo sam sebe da preispitujem da li sam stvarno poludeo… kada sam dosao kuci bio sam malo pogubljen, sa vremena na vreme, i to me jako plasilo, poceo sam se preokupirati sve vise i vise oko toga, strasno los osecaj kao da sam odsutan od svega. Oko toga sam poceo da brinem sve cesce i na kraj zavrsio u hitnoj, jer me je uhvatilo neko gusenje, nemir, nervoza, taj osecaj odsutnosti i ubrzan rad srca,stezanje u grudima… kada sam posao kod kardiologa srce mi je bilo sasvim ok.onda sam poceo citati ove forume sto me je strasno preplasilo kada sam video da je u pitanju psihicka bolest (odmah sam se setio ludih pomoraca), i to me sada strasno muci, plasim se da cu poludeti, ili da sam vec poludeo, sve me vise muci taj osecaj, bukvalno osecaj pogubljenosti i odsutnosti imam po celi dan, osim retko kada izadjem sa drustvom na pijanku, ali i tada sam dosta napet, iduci brod me ceka napredovanje pa konstantno mislim kako cu se sa tim izbaviti ako me ovaj osecaj i dalje bude drzao..ni sa devojkom par puta u zadnje nisam mogao imati seksualne odnose jer non stop mislim o tome sta mi se desava…potpuno sam postao bezvoljan, ne znam kako cu dalje, ako poludim cesto mi na pamet padaju sta ako se ubijem ili povredim najblize, cesto me hvata nemir … kada vidim nekoga dusevnog bolesnika sav se potresem i mislim da cu zavrsiti kao on,ne znam u cemu je problem,da li je u pitanju tesko prilagodjavanje na kopneni zivot, ili sta vec…to traje 3meseca a u zadnje se osecam potpuno osamuceno i odsutno, bukvalno celi dan..ne koristim nikakve lekove,znam da moram otici psihijatru,ali ako bi mi se ukratko mogli pojasniti moje stanje i zasto se moglo pojaviti,da li moze proci i da li je mozda u pitanju pravo ludilo i li ce tek doci, bio bih vam puno zahvalan..
Postovani, prema opisu koji ste dali Vama se dogodio panicni napad. Panicni napadi su prolaznog karaktera vazno je samo da prestanete razmisljati o tome kako cete poludeti i sl. jer takve misli mogu da Vam povecaju intenzitet straha i uznemirenosti sto moze dalje dovesti do novog panicnog napada. Dakle, nista Vam se ne moze desiti(necete poludeti ili oboleti od shizofrenije) osim pojacanog straha odn. anksioznosti koju prati fiziologija koju ste opisali (ubrzano lupanje srca, osecaj gusenja i sl.). Ukoliko zelite mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje (uzivo ili putem skajpa) kako bismo Vam adekvatnije objasnili o cemu se radi. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Molim vas za kratak savet
imam 25 godina i pre 2,5 godine sam imao prvi panicni napad i problemi sa anks. su poceli,kasnije sam imao preblem sa opsesivnim mislima bez kompulzija nakon terapije se sve smirilio i bio sam odlicno do pre 3 meseca kada je sve ponovo pocelo ali s obzirom da sam vec prosao jedanput kroz to odlucio sam da se izborim sam i bez lekova. i tako vec 2 puna meseca ja imam osesivne misli,katasroficne,svakodnevne napade panike i sve sto ide uz to, ali je sada nastao problem jer sam u zadnje vreme imao opsesije o ludilu i da sam jako los covek (zbog istih) i kao da stalno trazim dokaze za i protiv da samnom nesto nije u redu (da to nije samo OKP nego nesto gore) i da sam se zauvek promenio,da necu znati ko sam… Zanima me da li je moguce zbog svakodnevnog straha imati takav osecaj ili je u pitanju nesto ozbiljnije? i zasto imam osecaj da sam se udaljio od ljudi koje volim,devojke i sl iako dobro funkcionisem na tim poljima kao i na poslu koji je inace odgovoran. iako kada me sve to „slomi“ i u retkim trenucima uspem da se saberem i smirim sve mi to deluje glupo i znam da ce sve biti ok plasi me cinjenica da se to desava svakodnevno i kao da se stalno pogorsava (ta je najnovija opsesija 🙂 ) Imam neverovanu zelju da resim ovaj problem i da li je to moguce bez lekova?
Postovani, ono sto ste opisali kao „nesto gore“ takodje su opsesivne misli (samo drugacijeg sadrzaja). Dakle, nemate nista drugo osim anksioznog poremecaja ili ti OKP-a. Prevazilazenje opsesivnih misli i samim tim i anksioznosti je moguce uz adekvatan psiholoski tretman i bez lekova (simptoma nema dok pijete lekove ali kad prestanete oni se ponovo vracaju pa tako mozete birati da nastavite s lekovima ili da na drugaciji nacin prevazidjete ovaj problem). Ukoliko zelite mozete nam se javiti kako bismo Vam pomogli da prevazidjete opsesivne misli i anksioznost bez medikamenata. Sradacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovani….ovako prije godinu dana sam pila escitalopram za okp…medutim prestala sam piti jer mi je suprug htio dijete i osjecala sam se dobro poslije te terapije…medutim evo 3 mjesec sam trudna i posto sam imala prije 2 spontana pojavio se strah da ce mi se to desiti…i imala sam jedan smrtni slucaj koji mi je tesko pao posto je mlada osoba i pocelo mi se prvo desavati da sanjam tu osobu i da se budim cesto nocu u strahu…..i sad mi se opet pojavile te opsesivne misli…bojim se da cu koga povrijediti pa me onda uhvati panika pocinjem se znojiti..osjecam neku vrucinu u glavi.zelim da pobjegnem iz svoje koze osjecam tjeskobu…kako da pomognem sama sebi…bojim se kome ispricati.sta da radim sad dali smijem piti kakve tablete jer ne zelim da se mojoj bebi sta desi….Hvala unaprijed…
Postovana, moguce je prevazici anksioznost koju osecate i bez medikamenta. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholoski tretman. Srdacan pozdrav.
jako bi voljela da mogu…jer kod nas i nema bas strucni psihologa…ja sam inace iz Bih…mjesto cazin pa sam daleko od vas…ipak hvala vam…
moj problem su opsesivne misli koje sam dobio citajuci o njima svasta sam sebi bio nakacio da s psihopata ubica ali vremenom sam shvatio da se te misli svakom javljaju i da nisam nista os toga i da one nastaju asociacijom i ja im dam znacaj i posle nastaju stalno ali sada imam problem sa strahom od psihoza.kada su mi pocele te misli ja sam se pozalio jednom prijatelju koji mi je pogorsao stanje time sto je rekao da takve misli dolaze od djavola daleko bilo mene je to jako uplasilo ali me posle proganhalo pitanje sta ako ja bas od tog a sve vreme sam znao da je to glupost al nekako me to ipak mucilo i pored tog straha mnogo veci strah je bio ah ti si umislio ovo ti imas psihozu i tako i krug.sada nemam vise taj probl svatio sam da neznanjeoze da dovede do straha i nekako je to sve proslo kada sam procitao kako nastaju opsesivne misli i to ali sada me strah i muci me to dal sam ja bio obolio od neke psihoze jer sama pomisao da jesam budi u meni veliki osecaj krivice i straha i mnogo bi mi lakse bilo cak sam i ubedjen da bi potpuno ozdravio kada bi mi rekli da je to bila samo anksioznost i da oboleli of psihoza od pocetka do kraja nisu ni svesni da njihova misao nije u redu.
Postovani, dobro ste postupali sa opsesivnim mislima i Vas probelm jeste samo anksiozni poremecaj odn. okp. Procitajte ovaj nas tekst http://vaspsiholog.com/2013/10/trazenje-razuveravanja-kao-pogresan-mehanizam-protiv-opsesivnih-misli/ tu cete naici na pojam „trazenje razuveravanja“ to je takodje deo problema u okviru okp-a i ovo sto Vi od mene trazite jeste upravo to. Nadam se da cete sad potpuno poverovati i prestati da trazite dokaze jer ste krenuli pravim putem i uspeli sami da izadjete na kraj sa opsesivnim mislima. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
hvala vam puno od srca sve ovo me ucinilo jacim i shvatio sam koliko sam ja zapravo jaka osoba ..
Nema na cemu, drago nam je ako je bilo od koristi! Srdacan pozdrav.
Poštovani!
Stvarno me smirio Vas Članak.
Prvi napadaj panike sam doživjela prije 2ipo god
Nakon pretraga se ustanovila dijagnoza f41 ankcioznost..uz 2zolofta 50mg mi se stanje nakon 6mj poboljšalo.ali uvijek je tu bio neki osjećaj tjeskobe lagani,takva sam po prirodi.
God dana nisam pila tablete i uslijedio je niz stersnih dogadaja i sve mi se vratilo.Osjećaje zabrinutosti iznutra,nemira,nezadovoljstva.I opet sam na početku?bojim se da ne poludim ako vucem anksioznost dugo?inače po prirodi sam vesela druželjubiva..najveći problem mi je anksioznost i to sta nemam cilja u zivotu a tek mi je 21g.hvala na odg
Pozdrav
U posljednje vrijeme osjećam potištenost, i mislim da su me obuzeli razni strahovi (od bolesti, smrti, nečeg lošeg što bi se kao moglo dogoditi). Prije nekoliko godina bio sam u takvoj fazi te se nekako izvukao. Ne želim da se ponovi. Da li bi to mogla biti samo trenutna zvana zimska depresija ili se može pretvoriti u nešto ozbiljnije? Blokira me, ne mogu normalno funkcionisati. Inače sam zaposlen, na poslu nemam većih problema, mada sam nekoliko meseci unazad demotivisan za rad i samo otaljavam svoj posao koji inače volim. Imam neke iracionalne strahove za koje znam da ne postoji realna opasnost i to me strašno muči. Hoću da saznam nešto više o tim strahovima kod odraslih. Nisam išao psihologu iz razloga što živim u malom mjestu te se bojim reakcija okoline. Možete li mi preporučiti neke vežbe ili preparate na prirodnoj bazi. Hvala i pozdrav.
Postovani, po onome kako ste opisali Vase stanje najverovatnije se radi o povisenoj anksioznosti. Ukoliko zelite mozete nam se obratiti za savetovanje putem skajpa koje i jeste opcija za ljude koji zive van Beograda ili van Srbije. Takodje, mozete pogledati nasu video sekciju gde su opisane neke vezbe relaksacije (pogledajte sa desne strane naseg sajta u opciji kategorije Video sekcija), iako se najbolji efekti mogu dobiti iskljucivo od sistematski voljenog i sveobuhvatnog psiholoskog savetovanja. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovani molim vas da mi kazete nesto…ovako prije 10ak godina mi se javio prvi panicni napad…nedavno su mi se javile prisilne misli tipa „ubij se“ „baci iz auta“ „objesi se“ itd.Imam osjecaj da ponekad ne postojim,da sam izgubila osjecaje itd.Dali je moguce da takve misli tjekon trudnoce nestanu jedan period,pitam zato sto su mi panicni napadi nestali tjekom prve dvije trudnoce.Lijep pozdrav
Postovana, to su opsesivne misli i kao takve pripadaju simptomatologiji anksioznih poremecaja u sta spada i panicni poremecaj. Resenje problema i jednog i drugog, je moguc uz adekvatan psiholoski tretman. Srdacan pozdrav.
prije pola godine sam bio normalna osoba imam samo 18 godina jedno jutro sam ustaoo i pocelo mi je srce lupati to mi se desilo prije 6 mjeseci nakod toga nekih 2 mjeseca srce mi je lupalo konstantno odjednom je prestalo ali su nastali drugi problemi nisam izlazio u grad sve manje i manje sam se druzio sa rajom pocela mi je buka i galama da semtaju raspolozenje mi se mijenjalo odjednom smijem se budem veseo odjednom mi padne mrak na oci i budem tuzan i odma idem kuci zatvorim se u sobu jer to mi najvise prija kada me to uhvati, Budem dobar 3 dana sve ok ko da nista nije bilo ne mislim na nista hodam druzim se odjednom me prevrne budem tuzan neveseo ne ide mi nigdje fuj fujj nervoza me hvata konstantno. i kada mi se to desiii kada neko prica meni to smeta odzvanja mi u glavi kao da nisam tu kao da se ne nalazim uopste u toj prostoriji.ISAO SAM kod psihologa rekla mi je da imam anksioznost isao sam tri puta kod nje ali nekako nisam joj vjerovao ja mislim da se nesto drugo samnom desavaa imam osjecaj da polahko ludim :O ! Hvala unaprijed
Postovani, problem koji ste opisali je najverovarnije panicni poremecaj koji spada u kategoriju anksioznih poremecaja. Anksiozni poremecaji se mogu prevazici uz adekvatan psiholoski tretman. Povremeni padovi u raspolozenju mogu biti posledica ne saniranja primarnog problema odnosno panicnog poremecaja. Osobe koje imaju problema sa anksioznoscu uvek imaju osecaj da ce poludeti, izgubeti kontrolu nad sobom i sl. ali ti osecaji SU POGRESNI i posledica su katastroficnog razmisljanja i nedostatka adekvatnih informacija. Srdacan pozdrav. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
dobar dan,molim vas da mi odg ja se u zadnje vrijeme osjecam jako cudno kao da to nisam ja kao da sam u nekom nesvjesnom stanjukao da sam izgubljena i jako me plasi to stanje da ludim toliko se plasim a nista nemogu sebi da uradim da se trgnem iz tog stanja pa me interesuje mozeli anksioznost da ima ovakve simptome ili je ovo nesto tezi slucaj…molim vas za odg
Pusti mi poruku,moram nesto da te pitam. 0691997950
Dobar dan,imam 16 godina. Do polovine Septembra ove godine,bilo mi je super,osecao sam se bas dobro,stalno sam izlazio negde sa drustvom,isao na kosarku,visio tamo po ceo dan,ali,odkad je pocelo ovo da mi se desava,ne idem skoro nigde,jedva da odem u skolu…
Ovako,jedne noci,polovina/kraj Septembra je bio otprilike,pozvao me je drug iz osnovne,i rekao mi da dodjem kod njega na zurku,i da ce tamo da bude celo nase odeljenje iz osnovne. Prvo nisam hteo da idem,bolela me je glava,ali posle su me nekako nagovorili,i otisao sam (bolje da nisam)…
Stigao sam tamo,pozdravio se sa svima,igrali smo,pusili,pili,i meni su nestale cigare. Pitao sam jednog druga da mi da,rekao je da nema,i dao mi je onu sto je on pusio. Ispusio sam tu cigaru,i krenuo sa drugom da kupim. Posle 3,4 minuta,meni je bilo mnogo lose,nisam znao sta mi je,osecao sam se I Z G U B Lj E N O,sve mi je bilo nekako C U D N O,osecao sam se kao da ja vise nisam ja…odmah sam krenuo kuci,ostavio sam sve na zurci,telefon,jaknu…drug me je pitao sta mi je,ja sam mu rekao nista,i onda sam krenuo da trcim,samo da sto pre stignem do kuce i da legnem. Kada sam stigao kuci,legao sam i pokusao da zaspim,a onda,cuo sam neke glasove,kao da neko vice moje ime,pogledao sam kroz prozor,ali nije bilo nigde nikoga,onda sam legao i nekako zaspao…
Kada sam se sledece jutro probudio,bilo mi je super,kao i pre,rekao sam sebi da je to bilo od piva. I onda,krajem Septembra,meni je opet to pocelo da se desava,i prva pomisao mi je bila da se ubijem,jer se mnogo uplasim kada mi se to desi,grozan je osecaj,kao da se sve oko mene menja,kad hodam sve mi je cudno,i kad pricam. Najbolje mi je kad sam kuci,u krevetu,jer kad ustanem,opet mi sve isto…
Pocetkom oktobra sam otisao sa mamom u bolnicu,kod psihijatra. Ispricao sam mu kako se osecam,i rekao mi je da to nije nista,ali ja ZNAM da nesto jeste…
Nije mi nista preporucio od lekova,ali mama mi je kupila magnezijum koji se rastvara u vodi i vitamin c,ali naravno,NIJE mi pomoglo..
Ne znam vise sta da radim,poludecu !
Zaboravio sam da kazem,to mi se najcesce desava u skoli,skoro svaki dan,i kad mi se to desi,ja odmah odem kuci…
Mislim da mi se desava isto sto i Ajdinu i Natasi…kad bi mi bilo kao pre,bio bih NAJSRECNIJI covek (decak) na svetu. Molim vas,pomognite mi.
Poštovani,
Sve čestitke za požrtvovanost i nesebičnost u pružanju pomoći svima onima kojima je zaista potrebna. Imam 36g. Počelo je 2007. koja je bila godina velikih promena za mene – preseljenje, udaja… Manifestovalo se kao nervoza, umor, a nakon 4 meseca jak panični napad, zbog koga sam završila u hitnoj. Tada ga nisam prepoznala, tek kasnije to shvatam kroz psihoterapiju. Nakon napada saobracajni udes, još 1 veliki stres. Tek par meseca nakon toga, posle upornih vrtoglavica, osecaja nesigurnosti pri hodu, trncima po telu, straha da bolujem od ko zna kakve bolesti, tahikardije, konstatuju da mi treba antidepresiv jer je reč o klasičnoj ankcioznosti, tj.paničnom poremećaju. Pijem flunirin, sve prestaje. Nakon 6 meseci postepeno prestajem sa lekom.
Bilo je sve u redu. Naučila sam da prepoznam povremene znakove nadolazeće panike, prepuštala im se i oni su prolazili.
Nakon 2 god. rađam dete, težak porođaj, i dete i ja jedva preživeli. Sama ga podižem, suprug stalno radi. Nakon 9 meseci dolazi mi prva prisilna misao da ću povrediti deti. Tu se izbezumim, odmah sam trazila misljenje psihijatra. Konstatovano je da je to i dalje anksioznost, sa prislinim elementima. Cipralex sam pila 2 g. Godinu dana isla na psihoterapije. Za anksioznost mi je lek i terapija pomogla, ali za prisilne misli slabo. Tek kad sam osvestila sebe, prisilne misli su se znatno proredile, pa i kad se jave dobro ih prebrodim.
Međutim, i dalje imam taj problem- strah od ludila. Ranije je to bila šizofrenija, ali dosta sam čitala o tome i shvatila sam da to ne može biti. Ali mesecima unazad se plašim da se ovo ne pretvori u bipolarni poremećaj. I to sve zbog toga što sam na nekim forumima pročitala da se u početku teško dijagnostikuje i da treba do 10-ak g. dok se ne razvije. Takođe, na jednom forumu, gde sam učestvovala u diskusiji o prisilnim mislima, javila se jedna devojka sa bipolarnim i rekla je da je njoj takvim mislima počeo bipolarni. Nekad osećam nervozu, nekad bes, nekad me obuzme neka euforija, ali to su kratkotrajna stanja, traju po dan-dva. Preosetljiva sam, a vodim stresan život. Ali ne mogu da kažem da nisam srećna. Želim zbog svoje divne porodice ovo da prebrodim, ako je ikako moguće.
Biću Vam veoma zahvalna ako mi odgovorite.
Postovana; imam 32 god.i dijagnostikovan anksiozno panicni poremecaj.U dvadesetim sam imala par napada panike a od pre tri god.uzasnu anksioznost (nastalu posle porodjaja).Uspela sam se sama poprilicno izboriti sa problemom ali mi se stanje opet pogorsalo posle drugog porodjaja.Ono sto me najvise plasi jeste strah od ludila (posebno sizofrenije)Na zalost,moji roditelji su bili psihicki bolesni,otac paranoican,majka sizofrena.Imala sam tezak zivot i detinjstvo,odrasla sa ocem bez majke( nju nikad nisam vidjala).Otuda ovaj moj strah od ludila i jaka zelja da ostanem citava zbog moje dece.Zapravo,ono sto bi mi pomoglo jeste razuverenje da necu poludeti iako imam genetsku predispoziciju.Procitah gore da anksioznost ne prerasta u takve bolesti ali sam opet zabrinuta.Srdacan pozdrav.
Imam jedan problem pa mi je potreban Vas savet…citala sam brojne clanke na Vasem sajtu i mnogo su mi pomogli oko nekih nedoumica koje sam imala.E sada postavila bih Vam sledece pitanje- pre par dana sam u autobusu videla zenu koja je razgovarala sama sa sobom. Ljudi su joj se smejali jer sa njom nesto nije bilo u redu, bila je sva zapustena. Kada sam dosla kuci konsultovala sam se sa mamom sta joj se to dogadja i ona kao lekar mi je rekla da ona najverovatnije ima sizofreniju i da je zato takva, da bi me ohrabrila rekla mi je da je to nasledno i da ja kao neko ko to nema u porodicnoj istoriji ne moram da brinem.Medjutim od toga dana meni se neprestano mota po glavi ta zena. Kako da znam da ja nisam kandidat za tu bolest, da li i ja ponekad pricam sama sa sobom, a zapravo mislim da pricam sa nekim, da li su svi ljudi oko mene realni ili ne :/ …imam bas veliku dilemu. Pomozite..
dobar Vam dan zelim…htjela bih da Vas pitam o psihickom stanju moga tate koji ima 64 godine,dugo vremena(godinama)pokazuje vrlo zabrinjavajuce ponasanje: mnogo je negativan,prije nego se dese neke stvari,pa to bile i sitnice,on vec vidi kako ce lose da se zavrse, konstantno je takav i nikako ga to ne prolazi,dosta je nervozan,uvijek razmislja o necemu i pretezno su to negativne stvari,vrlo ceste trzaje misica ima,posebno dok je u lezecem polozaju i moram Vam reci ono sto je najbolnije za mene kao njegovu kcerku je to sto ispusta vrlo cudne glasove kao da ga nesto boli(jecanje). kada ga pitamo sta mu se desava on govori da ima previse briga pa je to razlog.ceste su i situacije da prica sa samim sobom.sa druge strane je mnogo osjetljiv,tolerantan,pazljiv otac,pozrtvovan i sl…zamolila bih Vas da mi bilo sta kazete po pitanju njegovog psihickog stanja jer pri predlogu da ide kod psihijatra odgovara kako nije bolestan.Unaprijed se zahvaljujem.
Postovana, zaista je tesko ovako odrediti sta se desava. Mozda je previse zabrinut i povodom toga anksiozan, „pricanje sa samim sobom“ moze biti rezultat preteranih razmisljanja i opterecenosti razlicitim problemima pa se oni verbalizuju kako bi se covek rasteretio a moze biti i simptom neceg ozbiljnijeg. Svakako nista ne mozemo ovako uraditi putem prepiske, morate ga odvesti strucnom licu radi precizne dijagnostike. Srdacno, Sanja M. dipl.psiholog
Imam 19 godina. Prvi panicni napad dozivela sam jako mala,imala sam utisak da propadam,gubim svest,nesto sa cime se do tada nisam susrela.Napadi su se nastavili ali nisu bilo cesti 2 puta u 5 godina.Pre dve godine napadi su poceli da budu cesci,uz to se javila i hipohondrija,strah od ludila,anksioznost odavno traje,neprestano osecam strah.Volela bih kada bi mi dali neki koristan savet, ne govorim o tome roditeljima jer sada imaju mnogo obaveza,i finansijski situacija nije bas najbolja trenutno,a znam da bi me odmah poslali na lecenje.Ako postoji neka samopomoc,bila bih vam zahvalna…
CAO DA VAS PITAM STA ZNACI DIJAGNOZA F41 DRUGI ANKSIOZNI POREMECAJI TO MI JE DR NAPISAO I DA LI SE MOZE COVJEK OSJECATI CUDNO KAO DA SE PROMJENIO SVE MU JE NEKAKO NESTVARNO NEMOZE RAZMISLJATI NEKAKO TREZVENO SVE MI JE KAO BLOKIRANO KAO DA NEMOGU DA RAZMISLJAM DA LI TO MOZE OD ANKSIOZNOSTI I BOJIM SE DA MI JE DR POGRIJESIO DIJAGNOZU I DA JE NESTO PUNO GORE I JAKO SE BOJIM JER IMAM OSJECAJ DA SE SAMNOM NESTO BAS CUDNO DESAVA AKO LUDIM DALI MOGU BITI SVJESNA DA SAMNOM NESTO NIJE U REDU
Pozdrav.
Imam 20 godina i do prije 2 mjeseca sam dobio napad panike koji je bio zastrasujuci. Nikad se sa tim prije nisam susreo i imao sam osjecaj da sam dobio nervni slom. Simptomi su bili,malaksavost tijela,jaka toplina,znojenje ruku i osjecao sam se kao da sanjam. Trazio sam pomoc gdje sam odma otisao na hitnu. Dobio sam injekciju za smirenje i kroz 1 sat sam bio u redu,pomalo iscrpljen i osjecao velik umor. Sutradan sam otisao ljekaru gdje mi je prepisao suplirid tablete. Posle par dana sam se osjecao super,kao da nista nije bilo,medjutim kroz 15 dana sam opet navecer oko 22:00h znaci opet u isto doba kao i prosli put cak i dan u sedmici se potrefio isti,gdje sam osjetio da cu opet dobit napad panike,znojile su mi se ruke i osjeco sam nekakav cudan osjecaj kroz tijelo. Nije dugo trajalo,mozda 30 min. Posle tog sam opet osjeco umor. Nakon tog dana mi je sve opet bilo super dok nisam opet kroz 10 dana osjetio da cu dobit napad ali ovaj put je bilo drugacije. Slucajno sam izasao vani kad osjeti da nisam u redu i tako setajuci kroz glavu mi prodju svakakve misli (da imam u sebi sihr,da cu mozda da poludim itd.) znajuci da mi se sve to javlja od tog napada ali opet o tim razmisljam i dobijam jos vecu nervozu i jos gore se osjecam. Jak strah se javlja u tijelu i pocinjem gubit razum. Htjeo bi da pitam da li je to taj napad panike kao sto su mi rekli ili je nesto drugo u pitanju. Kako se izlijecit od toga i da li moze bit sta gore od toga da se nadoveze na to?
Isto se i meni desava, i isto uvijek prezivljavam, ali vremenom ti se organizam navikne, i pocne prepoznavati da ti od tih napada ne moze nista biti.. sve je to panika, strah, koji izaziva blokadu u mozgu, i osjecaj napetosti u organizmu, ali znaj da ti od toga nista ne moze biti, uvjeravaj sebe i proce…
Poštovani, po simptomima koje ste opisali radi se paničnom poremećaju. Kako biste saznali nešto više o ovom poremećaju i njegovom održavanju možete pročitati još neke naše tekstove http://vaspsiholog.com/2010/09/napadi-panike/, http://vaspsiholog.com/2014/01/panicni-poremecaj-problem-u-nedostatku-informacija/, http://vaspsiholog.com/2012/07/sta-se-desava-sa-vasim-telom-tokom-napada-panike/. Ono što je najvažnije on je izlečiv uz pomoć adekvatnog psihološkog tretmana. Ukoliko ste u mogućnosti možete se javiti za psihološko savetovanje uživo ili putem skajpa kako bismo Vam adekvatno pomogli da prevaziđete ovaj problem. Srdaćno, Sanja Marjanović dipl.psiholog
Postovana,
ja stvarno ne znam odakle da krenem ali kod mene vec 3 godine postoji strah da cu izgubiti razum tj. dobiti paranoidnu sizofeniju. Uvek su mi se strahovi vrteli oko bolesti imao sam misli da imam rak bez ikakvog osnova i mesecima sam isao kod lekara da me ubedi da je sve kod mene ok, potom se javio strah od side gde sam isao na jedan test koji je bio negativan pa potom ponovo se testirao da bi sebe ubedio, onda posle perioda malo viseg konzumiranja alkohola javio se strah da cu da dobijem DT gde sam slabo spavao jedan period i cekao svako vece da vidim miseve itd. Naravno sve ove strahove je pratilo citanje na internetu i proucavanje bolesti da sebe ubedim da nemam a bilo mi je jos gore posle toga jer sam sve simptome nalazio na sebi.
Ovaj poslednji strah vidim kao najgori i nikako ne mogu sebe da ubedim da nemam paranoidnu sizofreniju. Za taj tip sam se zakacio jer sam procitao na internetu da on jedini moze da se javi u mojim godinama – 34 godine.Svi simptomi koje sam procitao na internetu mi ulaze u glavu i ja ih vidim na sebi..npr procitao sam da ljudi sa paranoidniom psihozom misle da su njihovi najmiliji protiv njih da ih truju i svakakve gluposti te su takve stvari meni pocele da ulaze u glavu i onda krece krug…neko me truje – to je glupost – palo mi je tako nesto napamet – to je sizofrenija/paranoja. Anksioznost raste i misli se povecavaju iako ih vidim da su iracionalne ne mogu da ih izbacim iz glave i prepoznajem ih kao simptom psihoze. Isao sam kod vise psihijatara i svi su mi rekli da nema sanse da imam psihozu nego OCD ali sumnja i dalje postoji jer kako meni mogu da se jave takve misli ako nemam paranoidnu psihozu?
Da li je moguce da osoba sa paranoidnom psihozom prepoznaje misli kao iracionalne?
Molim vas za savet jer me ovo neverovatno muci
Inace vodim normalan zivot, ocekujem bebu za 3 meseca, radim i uspesan sam u poslu
Postovani, osobe koje pate od paranoidne shizofrenije apsolutno nemaju uvid u to da su njihove misli iracionalne niti ih se plaše jer, kada su u akutnom stanju, to je za njih apsolutna istina. Kod Vas naprotiv, postoji strah od postojanja simptoma shizofrenije i „umisljanja“ da se oni kod vas javljaju to je samo pogresno zaljucivanje na osnovu nedovoljno informacija. Dakle, u pitanju je anksioznost a stalnim trazenjem novih informacija bilo na internetu ili kod strucnjaka samo odrzavate svoju anksioznost. Prestanite to da radite tako samo stetite sebi. Srdacano, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Postovani,vec par mj se osjecam cudno a prosla sam kroz tezak period 3 smrtna slucaja u porodici i 1 borbe sa maminim napadima pankreasa..jako sam osjetljiva svaka sitnica me prepadne..ujutro se probudim prilicno ok i onda krene agonija,strah mi se uvukao od kako sam se srusila u zagusljivoj bolnickoj sobi kod mame jer sam bila gladna i nenaspavana i uz to jako je zagusljivo bilo..od tada ako je zagusljivo uplasim se ako osjetim glad strah me je da cu se opet onesvjestiti uznervozim se zivot mi je postao pakao sada imam probleme i sa spavanjem..isla sam neuropsihijatru dg. 41
prva terapija asentra 1 tabl ujutro i lexilium 3x 1,5 mg po potrebi
nakon prve tabl par h nisam mogla ustati jako mi je lose bilo..sutradan mi je dr promjenila terapiju samo xsalol 3×0,25 7 dana i na sl kontroli uvela eliceu 10 mg prvi dan 1/4 potom 3sedmice pola do kontrole.medjutim ja se jako lose osjecam muka mi je,nemam apetita,nakon par h groznica ruku i nogu jeza cudna pa kao trnci i osjecaj da gorim..sad da li je to nus pojava?Dr neradi do utorka a ja od straha jako se lose osjecam i uz sve dan prije terapije dobila sam upalu sinusa pa pijem sumamed.Danas mi je najtezi dan od pocetka anksioznosti da li da prekinem sa tabl ili da uzimam 1/4 do kontrole?Sad me strah da cu poluditi,zavrsiti u bolnici da ne mogu vise izdrzati itd..Da li je neko imao takve nus pojave od Elicea?
Srdacan pozdrav
Draga Sara
zelela bih da vam pomognem jer sam prolazila kroz slican period kad mi je bilo 55 god, u inostranstvu.Kao prvo sve je to usled snaznog pada hormona koji nastaje usled stresa. Razgovor sa psihologom pomaze vise od tableta. Prirodna borba sa tim: setnja u prirodi, pojacati B vitamine, Zink, magnezijum, i 5htp sto ima u apotekam od skora.To je prirodni sastojak koji podize nivo serotonina u mozgu sprecava depresiju i smiruje.nema posledica. Takodje izbeci lekove koji nista ne cine dobro, samo su kao poklopac na prkljucalu vodu. Umesto toga bolje citajte knjige psihologa o prirodnim nacinima borbe sa tim stanjem. Postoje vezbe disanja i opustanja, koje izbace nervozu i strahove. Setanje u prirodi, pa i odlazak u neko mirno sveto mesto gde mozete da se u miru suocavate sa svojim mislima. Ne ocekujte pomoc od drugih vec se informistie i smognite snage da se izborite. Ja sam bez lekova za 4 mes pobedila, uz pomoc primenjivanja svega po malo od ovg navedenog. Pobedicete verujte, treba sebe ohrabrivati pozitivnim izjavama nikako ne govoriti lose recenice nego samo pozitivne i pobednicke.Jer to ce vas ohrabriti. Pozdrav
Draga Aleksandra.. lepo od tebe sto drugima pokusavas pomoci. Gde se nalazis u inostranstvu? Ako ovo procitas, molim te javi se!
cao imam pitanje pa bih vas molila da mi odg ako imate vremena od dijagnoze F41 patim vec 6godina a sad sam ostala trudna ne pijem nikakve tablete ali i dalje su misli napadi panike osjecaj da se gubim itd prisutni interesujeme da li se moze izgurati trudnoca sa svim tim koje su poslijedice za dijete ako majka boluje od anksioznosti i da li se na porodu ili babinama moze poludjeti od anksioznosti molim vas za odg Hvala…
Draga Ana, vidim da ti jos Niko nije odgovorio, sigurno nemaju vremena, a mozda ce ti ovo biti od koristi.. Najpre se opusti metodom disanja uz relax muziku, progresivnom misicnom relaksacijom ili bilo kojom metodom koja smiruje misli. Dok se opustas, vise puta ponavljaj u sebi reci: “Dopustam svome umu da se opusti i smiri… u meni su i oko mene mir, jasnoca i harmonija”. Moli se Bogu da te smiri, to jako pomaze! Videces, posle izvesnog vremena, tvoje molbe ce biti uslisene, budi uverena Bog ne zeli da patis, vec da budes smirena, srecna majka. Zato budi sigurna da je sa tobom sve u redu i da ti se nista lose nece dogoditi, anksioznost je samo strah, puti ga da ode, zamoli ga da ode od tebe, raduj se svakom danu i rodjenju bebe koja je velika sreca! Sve je u Bozjim rukama, on te vidi i pomaze ti. A ja ti zelim puno srece u zivotu. Pozdrav. Ena
Zdravo,pijem cipralex od 10 mg cetiri meseca ali sam napravila pauzu posle drugog meseca iz razloga sto su mi se mnogo susila usta i imala sam prekomerno preznojavanje celog tela.Dr koja mi je prepisala lek je nepristupacna tj stalo joj je samo da zaradi novac zakazala mi je kontrolu posle deset dana uzimanja leka ali da platim ponovo 4000,00,odbila sam.Nastavila sam da ga pijem citam na netu da se pije sest meseci a ja i daqlje osecam iste nezeljene efekte.VISE BIH VOLELA DA IDEM NA PSIHO TERAPIJU NEGO DA PIJEM LEK.Konfuzna sam sto se tice terapije ne zelim da nastavim da pijem lek ali sa druge strane se plasim sta moze da mi se desi ako prestanem naglo da ga uzimam.Zamolila bih te najlepse da mi das savet ili neki kontakt telefon dobre osobe koja se sa ljubavlju bavi ovim poslom psihijatr.ili psihoterapeut.Unapred hvala pozdravljam te MAJA.
Poštovana, mi nismo psihijatri već psiholozi i bavimo psihološkim savetovanjem. Ono što stoji jeste da morate što pre da se obratite nekom psihijatru za korigovanje terapije, pokušajte u Vašem domu zdravlja ili tražite uput za pregled u nekoj specijalizovanoj državnoj ustanovi. Kada to završite onda se možete javiti nama za psihološko savetovanje, što se tiče telefona psihijatara sa kojima sarađujemo to ne možemo davati javno. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Postovani/a,
Imam 16 godina, i na osnovu vasih clanaka sam shvatila da imam OKP. Medjutim, vidjevsi da nisam jedina koja ima iste simptome, OKP je sam od sebe prosao,mada ne u potpunosti. Ali sada su mi se javile drugacije misli, kao da nisam u realnom svijetu, kao da sanjam. Imam osjecaj da sam izgubljena u prostoru. Zelim da pitam da li ja to prelazim iz faze anksioznosti u neku drugu fazu, gdje cu totalno da poludim?Vas savjet bi mi znacajno pomogao. Srdacan pozdrav!
Najzad sam nasao nekog ko ima potpuno isti problem kao ja uhhh koje olaksanjeee, hvalaa ti sto postojiss. Samo mi reci da li si i kako prevazisla taj problem takođe imam 16 god ali s obzirom da si ti ovo pisala pre 2 god sad imas 18 pa me zanima da li si prevazisla taj grozan osecaj. Hvala ti unapred 🙂
Postovani,da li je tacno da osobe koje imaju anksiozni poremecaj kasnije u zivotu tesko da mogu da obole od bilo koje vrste psihoze,naravno ukoliko ne postoje drugi znacajni preduslovi za to?
poštovana/i ponajprije pozdrav iz Zagreba ! Molim i preklinjem vas za savjet i odgovor ! očajan sam !!! imam svega 17 godina !!! prije otprilike 4 mjeseca počeli su mi se javljati panični napadi, najčešće se manifestiraju kao vrlo jak i intenzivan strah od ludila,gubitka samokontrole,gubitka identiteta i sjećanja,strah od van tjelesnih iskustava ili stanja,strah od šizofrenije ili psihoze,pa čak i retardacije: jako puno razmišljam o smrti i poprilično sam suicidalan,ponekad imam osjećaj gušenja i realitet mi je pomalo izmijenjen, imam prisilne misli koje ne mogu ili jako teško mogu regulirati i opsesivno konpulzivne poremećaje: ponekad sam na jako kratke periode vrlo izgubljen,čak do te mjere da se počnem pitati tko sam i gdje sam !?! ; ali u suštini svega sam svjestan i u verbalnoj komunikaciji sasvim normalno funkcioniram ! bitno je možda napomenuti da sam konzumirao marihuanu svakodnevno u velikim količinama punih 6 mjeseci te poprilično dosta pio alkohol ! pijem misar,rivotril i coaxile po stručnoj preporuci, ali ja ne vidim nikakav napredak: sada ne idem u školu, a pohađao sam gimnaziju te sam ju napustio zbog svega toga,bojim se izaći van i kod kuće se osjećam najsigurnije iako sam i tamo jako paranoičan i uplašen: puno više i ćešće noću,ali ponekad i po danu, i prije toga bio sam jako depresivan i plačljiv,emocionalno krhak ! jesu li moji strahovi iracionalni ili se mogu ostvariti ? imate li savjet ili metodu kojom bi mogao pomoći sebi ? koliko bi moglo potrajati ? molim vas odgovorite poštovana ! život mi je postao rasulo i pakao !!!
Postovani imam jedno pitanje.. Dali postoje opsesivne misli o djavolu ili je ro vec poscetak psihoze?? Mnogo se plasim ludila .. u zadjne vreme mislim da imam djavola u sebi ili moje dete bojim se da nebi povjerovala tim mislima dali je to samo povecani strah da dobijem psihozu?? Pre sam imala misli strah me bilo da uvrjedim sebe ilii drugog.. Ali najvise me plasi te misli o djvavola:( imala sam skoro sve misli ali od toga nikako da se oslobodim nusam uspela( strah od ludila , da imam dzabola u sebi ili moje voljene) molim tr pomognite mi
Molim vas za odgovor inace sam presetna mama imam dobrog muza hvala bogu ali te misli me upropastaju:( strah me posto sam procitala negde da je jedna majka mislila isto tako ( da je u dete djavo) pa ga ubila (uzasno) ja imam strah da se meni istog ne desi?? Tako me strah molim vas jesu to meni samo opsesivne misli ili je to nesto gore..
Postovani:
Molim vas za pomoc, jer su mi se vasi tekstovi najvise dopali. Imam problem sa napadima panike, ali mi traju po ceo dan. Uglavnom mi zuji u usima, misici su mi konstantno zategnuti a imam osecaj da cu izgubiti kontrolu i uraditi nesto pogresno. Jako me je strah od same sebe, i ne znam vise kako da se resim tog osecaja, imam osecaj da cu svaki cas da puknem. Molim vas pomozite mi, bar mi dajte savet… Veliki pozdrav
Zdravo
Imam 15 godina, takoreći 16 godina.. Imam probleme da mi se u jednom trenutku jave misli npr kako je neka devojčica ubijena ili dečko, i onda to posle 1h, 2h se izgubi, i tako jednom bar na dan… Preko dana i u društvu ja sam kao i svi drugi, a pored toga sam jako duhovita i srećna osoba koja se stalno smeje, međutim ja se smejem i sve to i u jednom trenutko mi padne na pamet ubijena tijana jurić i ja odmah pada raspoloženje, ipak to traje samo 2 3 min i odmah sam isti..
Da li ja imam neki poremećaj i šta? I da li trebam da idem kod lekara ili bilo šta drugo, ovako sam sasvim normalna osoba.
Dobar dan,imam 25 godina i upao sam u psihicke probleme…sve je pocelo kada sam iznenada pao na ulicu usled visokog pritiska,bio sam na kontrolu i receno mi je da je sve ok,ali od tad stalno sam u nekom strahu,uvek sam napet i slabo izlazim iz sobe,jednom je to akumuliralo na poslu kada me je uhvatila nervoza koju nisam mogao da kontrolisem trajalo je mozda minut dva…u ovom sam stanju jedno 4 meseca,nisam uvek napet ali vidim da nisam onaj stari Bojan…
Postovani,
Zovem se Milos i imam 24 god. Stanje u kakvom se trenutno nalazim me je nateralo da VAM se obratim za pomoc. Naime, radi se o depresiji, neprekidnoj, manifestvovanoj kroz nezadovoljstvo, nedostatak ljubavi i prisilnih, negativnih misli. U par navrata mi se desavalo, kontinuirano, da patim od tih negativnih misli. To me je uzasavalo. Ne mogu da dokucim uzrok stvaranja tih prisilnih misli!? Desavalo mi se da pomislim nesto negativno sto u snu ne bih pomislio i onda, osecajuci krivicu, mucio sebe kako sam los, pokvaren i kako ce me Bog kazniti. Cak sam do te mere osecao krivicu da sam plakao nadajuci se da cu se tako iskupiti za nesto sto sam pomislio sto nikad ne bih. Kao sto sam rekao, desavalo se spontano, nesvesno i nesvojevoljno. Nesanica je, mogu slobodno reci, sveprisutna. Nisam trazio pomoc do sada, mozda sam pogresio, posto sam verovao da cu se izboriti nekako. Takodje mi se desava, usled nenaspavanosti ili prespavanosti, da mucim muku sa koncentracijom i to cesto. To je sigurno normalno posto mi se roj misli mota po glavi. Inace, jako sam povucen, nenametljiv i pristojan u drustvu. Sve je nekako teklo pravolinijski a onda, iznenada, krenuse kola nizbrdo. Mislim da sam, ukratko, objasnio sta me zapravo muci pa ako bilo ko od vas ima ovaj vid problema neka odgovori. Molim za pomoc. Hvala unapred.
Како се излечити од тог осећаја конкретно?
Postovani Milane, kroz psiholosko savetovanje koristi se niz tehnika za prevazilazenje ovog i drugih iracionalnih strahova. Mnogi korisni saveti vec postoje opisani u nasim tekstovima. Sanja M. dipl.psiholog
Kako ja da prevazidjem napade gusenja, tresenje ruku i uznemirenosti, trudnica sam…
Postovana Monika, mozete procitati ovaj i slicne tekstove sa naseg sajta sa temom anksioznosti i panicnog poremecaja. Takođe, ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholoski tretman.
A da li je to opasno kad neko ne moze da dodje do vazduha,i brzo se umara,ne moze da jede,i normalno da funkcionise…
Postovani, danas sam popila prvu polovinu tablete Elicea po preporuci neuropsihijatra.Dijagnoza:depresija i anksioznost.Citam razne clanke i nekako mi se cini da mozda i nisam kandidat za lekove, a kako vidim nisu bas ni za preporuku.Moj glavni problem je sto me spopadne bes na bezobrazluk mog deteta, posebno kad joj pomazem oko domacih zadataka, a ona me ni ne slusa, ignorise i vredja.Tada skoro uvek bas poludim, pa cak je i izvredjam i istucem.Zelim samo da napomenem da moje dete ima savrsen talenat da sve istera iz takta.Zatim imam trenutke kad sam nervozna jer me ceka gomila obaveza oko spremanja kuce Muz me takodje cesto nervira jer obozava da „krade bogu dane“ispred komp-a i TV-a dok sam ja totalno suprotan tim.Volim da preuzmem sve u svoje ruke i resim problem.Istina umirna sam od svega toga i verovatno da tako sama sebi i nabijam pritisak i tenziju pa otuda i taj bes.Umem da ishisterisem na muza da mi vise pomaze itd.Ali nisam nikada imala nikakve misli u smislu povredjivanja ni sebe nidrugih.Ne znam sad sta se podrazumeva pod napadom panike.Ako je to bes koji ispoljavam na dete kad je nesnosno onda je verovatno i ja imam.Radim vec 8god.Imam dobar odnos sa svim ljudima, smejem se i druzim ali da sam cesto napeta( da ne kazem skoro svakodnevno) i nervozna zbog brzog zivota i velikog pritiska tacno je.Tacno je i to da to ispoljavam na najblizima,da nemam zivce za svoju decu,njihove prohteve i da me sve to nerviraTakodje mi u tim trenucima besa izadju silni pecati po grudima.Predpostavljam da je bitno da kazem da sam sa 12god.izgubila mamu.Sestru i mene su odgajile bake.Svi smo u dobrim odnosima s tim sto imam veliki strah za bake i njihov zivot jer su stare.Ceo zivot sam se sama borila i uglavnom uspevala da dodjem do onoga sto sam zelela.Ne mogu da razaznam da li su ovo normalni problemi danasnjeg brzog zivota i da li kroz ovakvu nervozu prolazi vecina zena ili je ipak u pitanju ozbiljniji problem. Mozete li mi molim vas na osnovu ovoga reci vase misljenje da li smatrate da sam kandidat za antidepresive ili razgovor sa psihologom ili nesto trece? Unapred hvala puno na odgovoru.
Postovani, moj brat ima napade panike, strah od ludila. Nisam sigurna koliko su ti napadi cesti. Zanima me da li u tom trenutku, kada ima napad, treba da budem pored njega ili bi trebalo da ga ostavim samog (ne voli da prica o tome). Hvala unapred.
Postovani imam pitanje: dali Opsesivno-kompulzivni poremećaj bilo kakav je jak i opsesivne misli i aknsioznost povod toga moze da predje nekad u psihozu a nikad nisam uzela u obzir da idem kod strucnjaka vec sam se sama izlecila tako reci ii kako da nastupam itd Hvala unapred
Postovana Andrijana, ne treba da brinete o tome, OKP spada u anksiozne poremecaje i ne prelazi u psihozu. Da ste kandidat za psihozu imali biste psihozu a ne OKP. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovani imam opsesivne milsi i uvjek sam se plasila psihoze. Kad sam bila manja imala strah od raka i smrti jedino je strah ostao od psihoze.. Pricala mi je prijateljica da je majka ubila sina nakon naredbe iz televizora ali su preziveli sad se valda leci. Sad mi neide iz glave i misli se vrti kao i kod te zene .. Rekla dam joj da mi te stari neprica jer me plasu.. Sad imam ja takve misli da pomisljam da sad i ja imam takve naredbe pa dokle vise zasto cim takve stvari cujem meni odma udju u glavu .. Sta je u pitanju? Opsesivne misli uvezi psihoze ili se moram brinute za svoje zdravlje uvjek me te stvari plase .. Pozdrav
Postovana Seneda, ako vec imate distancu da govorite o tim mislim to znaci da nemate psihozu vec da su to opsesivne misli. Osobe koje su psihoticne nemaju uvid da u to da su njihove misli lose i ne plase se sta ce uraditi u akutnim fazama. Prema tome nema potrebe da brinete ali svako se javite strucnjaku kako biste prevazisli problem sa opsesivnim mislima i anksioznoscu. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Moram jos reci da iako nemam razloga mislim uzroka i opet ponekad mi glupe stvari padnu napamet.. Ali vise me plasi kad cujem onda nemogu da dodjem sebi i mislim da gubim razum jer pomislim mozda sam stvarno stasala za ludnicu i da sam opasna za svoje drage osobe
I ja sam mama jednog sina pa uvjek mi se misli kretali oko njega sad se misli vrti kako mislim ko ta majka koja je to uradila kad gledam tv zamislite onda mi padne na umu kako mi naredjuju da udarim svoje djete sad mislite da sam totalno pukla vidite kako abstrakte misli mi padaju na pamet i to samo sto sam cula tu pricu. Ili pomislim to i to je znak da cu uraditi nesta ili kao da moram napr. Kad grmi ili svitka.. Sta je samnom molim vas odgovorite mi da znam dal imam isto psihozu ili su samo opsesivne misli…posto se plasim psihoze i takve stvari mi padaju na pamet molim za savjet zivim u bosni .. Pozzdraz
Postovana sanja jel moze i na moj treat malo savjet dali su kod mene tagodje opsesivne misli u pitanju bila bi vam zahvalna
Hvala puno 🙂
Imam trenutno dugo vremena da razmislijam a, nažalost, 90% moje misli su iracionalne i aggresivne i muce me htela da pitam da li patim od opsesivno kompulzivnog poremećaja. Ja sam domaćica i majka ne radim trenutno brine se o porodici znaci iz polja sasvim normalna majka i supruga samo sto samoj sebi stavlja m kamenje na putu sa mojim strahom i koji me ponekad bas muci i nemam volje za nista osecam se grozno i nenormalno..Ja sam pefektionist i hocu da mi ide sve iz ruke kako pozelim nazalost to mi je velika mana. Toliko o meni sad moj problem i stidim se ali nadam da me necete pogresno svatiti i misliti da sam psihoticna jer to mi je najveci strah. Ali nadam se da je samo okp. Posto sam procitala uzet cu hrabrost da napisem sta me muci i nadam se na savjet koji bi mi mnogo znacio. Imam aggresivne misli koje me teraju da uradim najstrasnije stvari sebi ili mojoj porodici. itd sto je karakteristicno za opk ali danas mi je palo na pamet da kao imam chip u glavu koji je uzrok mojih misli onda mislim neko mi je stavio nesta da bi postala losa da poludim itd znaci totalno iracionalne misli koje me plasu mozda nekom nebi ali ja odma pomislim dali sam poludela. nedavno se plasim sizofrenije cak i nevolim da izgovorim tu bolest.. dali opsesivne misli su takodje karakteristicne po tome da mislim na takve glupostii jeli moguce da opsesivne misli mogu da budu tako iracionalne. Kao sto sam rekla 90% mojih misli su poput ovakvi:/ ja pokusavam sebi da kazem da sam normalna samo sto se plasim negativnim mislima i takodje ovakvim mislima koje trenutno imam..
Занима ме да ли се могу излечити код вас од деперсонализације и дереализације у склопу анксиозног поремећаја?
Postovani,kako sam procitala ovaj blog..dobila sam zelju da se i ja javim i kazem par reci o svom problemu.Naime pre tacno 7 god .vec sam tada imala 23 god udata i dvoje male dece.U tom vremenu jedno posle podne sam dozivela opsesivnu misao…toliko sam se bila uplasila da nisam znala sta cu sa sobom.Dosla mi je misao da mogu povrediti svoju decu.U tom trenutku sam probudila svog supruga ,samo da bude budan u tom trenutku sa mnom,nisam mu smela reci sta me je snaslo..ali posle dva,tri dana sam mu rekla da hocu da odem kod psihijatra na razgovor,jer mi je bilo jako lose,konstantno sam plakala a suprugu nisam smela reci sta je u mojoj glavi.U tom periodu pocele su i opsesivne radnje..proveravanje sporeta pred spavanje vise puta,zakljucavanje vrata itd.Imala sam osecaj da ludim,da je za mene vec sve gotovo…Odem kod dr psihijatra i ispricam celu moju situaciju od mladosti sta sam prozivela da navedem da mi je u braku bilo sasvim ok.Dok sam razgovarala sa dr rekavsi da sam se uplasila da cu poludeti ali nisam navela cega jer sam se bojala da ce me momentalno smestiti u ludnicu jer sam i sama bila gotovo sigurna da bolujem od shizofrenije.Dijagnoza moje dr je bila akutna reakcija na stres sad za tip sam zaboravila….Dobila sam terapiju citalex i ksalol po potrebi.Citalex sam pila dosta dugo ,nesto malo sam se osecala bolje ali ne potpuno,jer to u meni je ostalo skriveno sve do sad dok sam procitala ovaj blog i shvatila da nisam jedina koja pati od toga.Zadnjih meseci se osecam isto tako,uplaseno,nenormalno,akciozno…Molim vas kazite mi ima li spasa svemu ovome i moze li se to izleciti?
Jelena imamo skoro isti problem i ja sam dobila na tvoje potanje savjet.. Sve je problem sa anksioznost i opsesivnim mislim sto je simtom anksioznost.. Nazalost i ja sumnjam ponekad kad me zadesu nove misli pa se mislim ok ovo je sigurno simptom paranoje ili slicno.. Davno se borim sa tim a nikako da me prodje strah od sitofrenije.. Jedino mi jentaj strah ostao da zamisljam da nisam ok itd.. Nismo mi kandidat te bolesti zato ste se plasimo.. Nikad nisam uzimala medikamente jer problem je u glavu da moramo da svatimo da su to opsesivni misli i nista drugo.. Medikamente mogu da tu olaksaju alinije to ispravni nacin kako da nastupimo.. Ja sam naucila da cim me zadesu strah ili misli da prihvatim kao ko kad imas positivne misli njima ne dajes znacaj takodje moras i sa negativnim mislima .. Pomislim ok sad sam to i to pomislila osecam strah ali brzo ce da prodje. Nedajes him znacaj.. Borba protiv straha samo pojacava strah pusti neka dodje i prodje dok se mozak ne nenavikne na te scene i vide ces da ces se svremenom osecati bolje i strah ce da prebljedi.. Ja pustim da me prodje iako je ponekad tesko.. Svatila sam da niko nije bez mane da moras sebe da prihvatis i sa svojim manama.. Nisi jedina svako ima iracionalne misli ali razlika je da se mi plasimo nasih misli, slikama itd.. Pusti neka prodje prihvatis strah i bit ce ti bolje nemoj da izbegavas.. Nadam se da sam ti malo pomogla.. Pozdrav
moze li jos neko da napse roman o sebi ali malo duzi?
Hvala ti Leyla na savetima…u ovim trenutcima saveti mnogo znace.Sama se osoba tesko moze osloboditi ovog sto osecamo,mnogo znaci kad podelimo jedno sa drugim svoja iskustva..Bar meni je lakse kad dobijem podrsku kao sad od tebe Leyla..hvala ti puno
Nema na cemu znam kako ti je 😉 bit ce sve bolje ako verujemo u sebe .. Sve je prolazno.. Zelim ti snagu i sve najbolje pozdrav
pomoc hitna prije 2 mijeseca napale su me cudne misli stalno mi u glavi dolazi silovanje vlastite matere neznam vise sta je to prvi 20 dana mislio sam da cu izluditi i onda sam malo citao i naisao na par tehnika da prihvvatam i bilo mi je extra i sad mi je veoma bolje i nekad imam cudne osjecejaje u prsima jak otkucaj srca bolje jeste ali mozel se to skroz rijesiti ili da idem kod doktora?
i jos nesto sad sam zavrsio 3 razred varioca i bio sam lud za tim a sad se borim i sa tim cim na to pomislim cudan osjecaj u srcu jace lupanje i tako a to obozovam i volim al eto izgleda da imam neki psihicki problema imam 18 god pomoc
Godinu dana sam imala anksioznost koja je bila vezana za strah od bolestii bili su samo fizicki simptomi. Vremenom shvatila sam da sama sebi moram pomoci i malo po malo cupala se iz kandzi anksioznksti osvjala mesta kojih sam se ranije plasila i sve je bilo super ostali su samo neke zanemarujuci simptomi. Medjutim pre par dana mi se javio nov problem jaka uznemirost i neki nemir neka napetost bukvalno je u sekundi pocela, taj nemir nekad me cini hiperaktivnom a nekad skroz depresivnom, i tako imam te faze cas sam raspolozena cas nisam, u trenutku mi se bila izgubilo interesovanje za bilo sta..nigde mir ne nalazim, osecam se kao da sam pocela da ludim ne znam sta cu sa sobom, kada vidim u novinama da je neko ubio nekoga ili se ubip odmah se uplasim da se to ne desi i meni. Sa tim stanjem povratile su mi se i ruzne misli i nocne more, ili razmisljam o prosloti ili o buducnosti ne mogu da se skoncetrisem na sadasnjost i da zivim normalno, ni film nemam strpljenja da odgledam, kao da se odjednom srusio sav moj tru a bila sam na samom vrhu izlecenja, izbegavam svadje jer se mnogo iznerviram, mnogo sam uplaena plasim se da ne izgunim razum i dobijem sizofreniju,moje pitanje za vas je da li je moguce da je ovo preraslo u neki ozbiljan poremecaj iz anksioznosti ili se moja anksioznost u trenutku samo pogorsala? Molim vas za kratko objasnjenje puno ce mi znaciti.Hvala unapred
Postovana Jelenice, takodje se radi o anksioznosti. Anksiozni poremecaji su tranzitni, dakle mogu da se jave i povuku i opet jave u nekom trenutku ono sto je bitno jeste da se shavti mehanizam njihovog delovanja-anksiozne misli (STA AKO + negativan isgod tipa:STA AKO+poludim/dobije shizofreniju) i strah, kada prepoznate ovaj mehanizam zajte da je prolazan i nepotkrepljujte ga novim strahovima. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Molim vas za brzu pomoc i odgovor, da li je moguce da anksioznost preraste u bipolarni poremecaj? Ili on samo prerasta u obicnu vrstu depresije? Znam da ne moze preci u psihoze, dakle mene zanima da li moze preci u manicnu depresiju? Hvala unapred na odgovoru
Majo ako mozes javi mi se molim te na mail sanja_ul@hotmail.com
Dobro jutro.. Nikako nisam spavala dozivela sam nesta skroz strasno sinoc.. Dok sam htela da zaspem bila sam ja msm skoro u snu dok samo odjednom cujem neki vrisak neke osobe kao da je bila pored mene. Glava mi potrnjela citavo tjelo nisam mogla da dodjem sebi neznam sta je to bilo. Posle sam otvorila ovi i ona je prestalo.. Drhtala sam cak sam probudila muza.. Strah me bilo da zaspem da mi se opet ne desi.. I opet hocu da zaspem bila sam jamsn opet izmedju sana i opet cujem neke glasove nisam razumela isto opet kao da je neko tu opet mi potrnjelo tjelo i glava.. Opet otvorim oci da se skroz probudim i opet nestane.. Tako par puta nisam mogla da spavan od straha misila sam da pocinje shizofrenija koju sam se uvjek pöasila… Kazite mi sta je to bilo dali je stvarno psihoza ili sta cula sam to dok sam htela da zaspem vrisak neke glasove.. Jeli to normalno dali sam to sanjala ali nisam bila skroz zaspala bila sam izmedju neznam ni sama… Svah drhtim. Sad je sve ok inace imam anksioznost i okp uvjek sam se plasila psihozei onda dozivim tako i strah me da ne pocinje psihoza.. Molim vas da mi date savjet sta je to bilo i dali je normalno.. Pozz
To je tako bilo glasno taj vrisak akusticni..pa pokusam da zaspem ali strah me opet da ne dodje opet cjelo tjelo mi drhtalo. Hocu da zaspem opet cujem neke glasove kao da je neko bio tu.. Otvorim oci prestane. Jeli to stanje izmedju sana i realitet kako se zove to stanje? Sta je ti bilo postovani? Imam djete nemogu da se koncentrisem sve me strah da nije nesta ozbiljno 🙁
Imam trip da svi misle da sam lud (vracaju mi se neki flesbekovi/situacije kad je stvarno tako izgledalo…). Jel moguce da je to zbog anksioznosti?
Postovai Dragane, verovatno se radi o pogresnoj samodijagnostici tj. pogresnoj proceni o sopstvenom mentalnom stanju od koga je usledio citav niz pogresnih katastrofizirajucih zakljucaka koji su razvili strah odn. anksioznost. Ukoliko ste u mogucnosti javite se da popricamo o tome i definisemo jasno o cemu se radi. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Ovako borim se sa anksioznost i napad panike 15godina.Sve do sad nisam imala ovakve prisilne misle kako mislim da cu poludeti da cu postat sizofrenicarka moja majka je imala demencija pa mislim da i ja imam to.Jako mi je strah da ne poludim.savet dali da idem kod psihijatar ili psiholog dali mogu poludeti sta je najgore sta mi se moze desiti.Molim vas na odgovor.
Pomozite mi, molim vas
Ako mozete da date svoje strucno misljnenje o mom sadasnjem stanju.Ne mogu da zapamtim gradivo koje je neophodno da naucim,imam minimalnu koncentraciju.Ono sto je najgore od svega sada ni to malo koncentracije nemam,tesko razmisljam,dugo i nesigurno izgovaram reci.Motorika mi je usporena kao i percepcija.Ne osecam se prisutno.Da li mislite da postoji resenje tj o kakvoj vrsti poremecaja je rec.Postoje neki odredjeni ciljevi koje smatram da ne mogu da dostignem,a koji se od mene ocekuju.To me je protekli period strasno opterecivalo.
Isla sam kod pshiholog,ali mi je dao sam prakticne savete.
Molim vas pomozite mi.Imam veliki problem.Sve je pocelo pre 5 god kada sam setajuci ulicom osetila jak strah i kao da umirem.Od tada je sve naopako poslo.Nisam smela iz kuce izaci od straha,desavalo mi se da stanem ispred ogledala i umoslim ovo nisam ja itd…Sve u svemu dosta stvaro se promenilo kada sam na fakultet krenula.Proslo je sve to…pomoglo mi je ucenje i angazovanost i ja ko da sam zaboravila sve.Medjutim imala sam jako stresan period pala sam drugu godinu,sekirala se mnogo.I tu je poceo problem opet ,samo mi je odjednom u glavi proslo hej pavti si zaboravila da imas anksioznost.Pocela sam gubiti volju za svacim,i imam osecak kao da cu izgubiti kontrolu nad sobom,javljaju mi se misli da cu povrediti moje,da ne volim decka,nesanice imam……Znate sta me plasi kada pomislim to ja se bojim da cu uraditi stvarno.Po ceo dan mi te misli.I onda pomislim da sam zacarana itd….Strasno….Primetila sam da mi se ove stvari desavaju kada imam puno slobodnog vremena..Jos me vise plasi to sto kao u glavi mi se svadjaju dve osobe…misli su u pitanju.Nemam uopste emociju nijednu.Molim vas pomozite mi brine me da nemam neku tesku bolest.I da jos jedna stvar kada izlazim iz kuce uvek nosim torbu sa sobom sto tezu….Jer ako je nemam imam panicne napade……..Nzm jel umisljam sve ovo….Po vasem misljenju sta bi ovo moglo biti.Samo da nije sizofrenija…….
Postovana, radi se panicnom poremecaju i povisenoj anksioznosi koja se javlja povodom opsesivnih misli. Znaci, u pitanju su problema iz spektra anksioznih poremecaja (shizofrenija nema veze sa tim). Sradacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
Imam 32 godine. Zadnjih 12 godina imam anksioznost. Od kada sam poceo da studiram. Fax sam zavrsio i dugosam trazio resenje za svoj problem. Onda sam pronasao knjige i savete sa samopomoc (autosugestija, prihvatanje simtoma, suocavanje itd.) i dva puta sam supeo da se izlecim 99% bez lekova. To potraje par godina onda opet stresan zivot i updnem u anksioznost vrlo postepeno, zatim fizicki simptomi i problemi (kod mene je to stomak). MEdjutim evo vec 4 godine ne mogu da nadjem posao. Do NG 2015 ja sam bio skoro OK, nosio sam se dobro sa simptomima. Onda je poceo srtes , devojka me pritiska zbog posla i udaje, i jod neke druge stresne situacije i ja sam ponovo upao u taj zacarani krug anksioznosti, panicnih misli i ovaj put pomalo depresije iako citam i uporno primenjujem sve savete za samopomoc slicne kao sto imate na Vasem sajtu itd. Dosao sam do stadijuma da pijem i lekove. Krenuo sam sa Seroxat-om, pa sam se osecao cak losije, pa mi je doktorka (u domu zdravlja) promenila u latu (cipralex) i evo pijem treca nedelja, ali opet nekako malo mi je losije otkad pijem. Nikako da krene na bolje. Iako ja ulazem dosta truda u prevazilazenje panike i depresije, a prociotao sam dosta saveta i tehnika. I suocavam se sa svime sto me najvise plasi, ali ovaj put rezultat nikako da dodje. Mozda je to zbog te apatije, neizvesnosti oko posla, devojka radi u drugom gradu daleko itd.
Mozete neki savet da mi date ili misljenje molim Vas?
Postovani Milane, panicni napadi i anksioznost uopste je sekundarni problem, ili ako hocete posledica realnog zivota. Dakle, stres koji donosi realan zivot pokrece „mehanizam“ stvaranja anksioznosti. Tehnike koje se primenjuju za resavanje anksioznih poremecaja su dobre ali postoji jos nesto sto je podjednako vazno. Kako se odvija moj zivot? Da li uspevam da resim neke probleme koji su realni ili ih potiskuje i bezim od istih? Fokusiranje samo na simptome anksioznosti i preokupiranost ovim problemom moze predstavljati beg od realnih problema. Razmislite i o tome. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
Stvarno imam problem veliki.Sta se samnom desava?Po ceo boziji dan su mi ruzne misli u glavi,i uopste nemam emociju nijednu sta je ovo?Molim vas ovo mi se desavalo pre dve godine isto.I jedva sam se izvukla.Prvo pocinje tako sto gubim zelju za ikakvim radom,tesko mi je i licnu higijenu da obavim.Nemam potrebu za picem i hranom uopste,po ceo dan mi ruzne misli u glavi,kao da pricam u drugom licu o sebi,kao da se sukobljavaju dva misljenja,nekako mi sve ravno…Nemam nijednu emociju.Nesanice imam.Zasto ne osecam ljubav prema svojim bliznjima?prema decku?Sta je ovo…….. ?Koja je ovo bolest?Sta se samnom desava……. Kao da imam potrebu da budem zla…..sta je ovo :'( Zasto ne mogu majku svoju da zagrlim ili decka i da se lepo osecam…Nedostaje mi osoba koja sam bila do pre 15-ak dana.
Postovana, moguce je da su Vam se vratili simtpmi anksioznosti ili depresije koje ste ranije prevazisli. „Nepostojanje“ emocija je u skladu sa takvom vrstom problema. Vazno je da znate da su anksioznst i depresija prolazna stanja. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za razgovor (ili nekom drugom strucnom licu) da bismo utvrdili sta je u pitanju ovako mogu samo da nagadjam. Srdacano, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
E ovako imam teske probleme sa samim sobom i mislio sam da je u pitanju Okp i dalje se nadam da jeste.Smenjivale su mi se homoseksualne opsesije,takodje opsesije vezane za incest,imao sam cak strah i da ne postanem tranvestit zamislite..gledao nesto na tv-u za njih i pomislio sta ako ja to postanem..Poslednja i nizu i po mene najgora bila je da povredim svoju blisku osobu iz porodice..Slusajte me sad pazljivo,mi smo bili bas bliski i gotovo nikad se nismo sukobljavali i nesto se posvadjamo i kasnije pomirimo i mene uhvati strah sta ako ga povredim?I kao da nam je odnos zahladneo i pomislio sam da li i njemu pada na pamet da mene povredi?I vidim pravi rucak i pitam sebe da li bi on pokusao meni da nanese neko zlo,tipa da me otruje,evo i sad se gusim od straha dok to pisem i shvatam da je neracionalno cak sam se i smejao par puta tim mislima i nestalo sve na par nedelja i sinoc vidim opet pravi rucak i vrati mi se ta glupa nenormalna misao..Da li to moze biti simptom okp-a,stvarno shvatam da nema smisla ali kao i ostale misli ne mogu da je izbacim iz glave,molio bih za odgovor,hvala unapred.
Postovani Jovane, u pitanju jeste opsesivna misao i nista vise. Ukoliko ste u mogucnosti javite se kako bismo mogli adekvatno da Vam pomognemo da prevazidjete ovaj problem. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
Postovani prije nekoliko dana sam pravio zube i bio je neke intervencie sa krvi ,ja sad razmisljam kako je moguce da se zarazim preko te intervencije i vec cjelo vreme razmisljam o tome kako mogu da dobijem neke teske zaraze,sad pijem elicea i po potrebu helex jel to dobra terapija da se oslobodim od te crne misle?
Postovani,
Vec godinu dana primecujem kod sebe jaku nelagodnost u pricanju sa ljudima. To se desava pogotovu sa ljudima sa kojima se ne vidjam svaki dan, a narocto pri prvom upoznavanju.
Desava mi se iz nekog razloga, da osecam jako veliku nelagodu dok me neko gleda u oci kad pricam. Pocinje jako ubrzan rad srca, i desava mi se obavezno da mi se tresu misici na licu oko ociju sto me i najvise plasi. I uvek imam strah da ce mi se to iznova desiti i ljudi primete to podrhtavanje. Nikad mi se nje toliko cesto ovo desavalo koliko unazad par meseci.
Plasim se da ne postane gore i da ne potraje. Pocela sam redovno da pijem cajeve od kamilice i lavande za smirenje. Ali nema preteranog ucinka, da li imate neki savet?
MOJ BRAT KAD BIH MOGAO SVIMA U KUCU ILI STAN STAVIO BI PRISLUSKIVAC.CAK JEE BRATU KAD SE OZENIO STAVIO U SOBU GDE CE SPAVATI SA ZENOM.U SOOBU GDE MU SPAVA SVASTIKA STAVIO JE KAMERE.U AUTU DRZZI PRISLUSKIVAC.DA LI TO PRELAZI U PSIHO/?
Dobro vece molim vas da mi pomognete jer neznam vise sta da verujem i da mislim. Pisem iz francuske. Imam malo djete i najgroz ije misli prema njemu. Strah da poludim. Kao sto sam kod vas citala da anksioznost ne prelazi u psychozu recimo shizofreniju ker me jako plasi. Dok nisam vas nasla zvala sam nekoliko dontora i skoro svi su rekli da je moguce da ankszioznost predje u psihozu ali nemora da znaci i zavisno od osobe.. Kako mogu to sad da razumijem? Znaci da ja imam opsesivne misli i unisljam bas neke simptome koje sam procitala dok sam trazila odgovore. Od uvjek sam se plasila psihoze pogotovp shizofrenije i sad jos vise odkad imam malo djete. Ja moram da funkcionisem ali ovah stra i sad sumnja zato sto su rekli da nemogu to tacno da ogdovoru me ubija. Vec jednom sam se oslobodila straha od ludila a sad posto sam dobila informaciju da nije nemoguce ta strah sad opet se
Povecao da nemogu na nista drugo da mislim. Strah me da da ne ucinim nesta sebi ili mome djetetu je bila tu i opsesivne misli su se smanjili posto sam verovala u to da nemoze da predje u shizofreniju/psihozu. Nemogu da disem od straha sad sam se malo smirila. Opet sumnjam dali cu ikad biti normalna hoce li me opsesivne misli i strah od shizofreniju stvarno dovesti do ludila da nemogadnem nista vise da radim. Zelim opet da se smirim da uzivam i da strah i sumnja nestane. Opet se mislim oni su upravu nema za nikoga garanciju a pogotovu moze mene da potrefi jer sam non stop u opsesivnim mislim i strahu da dobijem bas psihozu. Molim vas stankazete na tu informaciju.. Mnogo bi mi olaksali i necu vise da gledam po netu da mi potrvdjuju da nemogu da poludim.. Pozdrav
Postovana Vanja, nemojte gledati po net-u, to ce Vas samo vise uplasiti. Odgovore na Vasa pitanje imate u napisanom tekstu, svako dalje pitanje koje postavljate je potreba za razuveravanjem koju treba eleminisati. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za savetovanje putem skajpa. Srdacan pozdrav, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
Oslobodite me pve dilememod ovod depresivnog stanja sve dok se ne smirim i dok ne dobijem pravu odgovor mozda tek tad cu opet ziveti normalno iako imam opsesivne misli i strah od psihoze.
Jos bi dodala procitala sam nesta interesantno evo vam prevod:
Opsesivno-kompulzivni poremećaj može se razlikovati od shizofrenije, koja može biti u pratnji ograničenja. Prema najnovijim istraživanjima, pacijenti koji su pogođeni opsesivno-kompulzivni poremećaj, nema povećanog rizika od razvoja shizofrenije. Međutim, opsesivni simptomi pogoršati prognozu dobrog kvaliteta života bolesnika sa shizofrenijom.
Znaci da postoju okp i kod ljudi koji imaju shizofreniju ocemu je razlika jesu oni vec imalu psihozu i dodatno dosao okp ili obrnuto jako me interesuje.. I molim za savjet na moj prvi tekst jako bi mi pomogli i olaksali ovde se izgledai niko ne razumije svako kaze nesta drugo.
Postovanje imam misli da cu da ubijem sto me atvarno strah dali sam ja takav uspanicim se i imam misli kao da ja to zelim kao da ce to da se desi pa mi bude jos gore to me uhvati par dana pa par dana nemam nikaki misli pa mi se javi da cu poluditi da mi je to neka kazna pa da me neko ureko ma uzas jos uz to sve imam neke slike pa vas molim odg jel moguce da covjek poludi od toga il se moze zivjeti sa tim isao sam i dr samo se nasmiju i kazu da su opsesivne mislii cak mi ke doktorica rekla da i ona to ima kao i ja prema svom djetetu te misli poz molim za odg
Frenki vec su ti odg da su misli i ja to imam iako sumnjam ali to je sve bezopasno samo pusti misli nek prodju nemoj hi ignorisati.. I ja mislim cesto dal je kasna ili me
Neko ureko itd itd ali to su sve gluposti. Proci ce ako him nedajes znacaj i pistis da
Prodju i nastavis dalje
.. Pozdrav
Au ljudi ja mislim da mi stvarno okp prelazi u neku psihozu,ili paralelno ima obe bolesti.Poceo sam da mislim da je djavo usao u mene i da sam ja u fazonu njegov covek i bojim se da cu promeniti veru i preci u sektu,pa isto imam trzaje tela i strah kao i kod prethodnih opsesija pa me tera tipa da naudim svojoh familiji,shvatam i da je moguce i nemoguce sve to,isto tako mislim da sam zacaran,raspoloenje mi je ravno nuli,nije mi do zivota,plasim se halucinacija,bojim se da ih ne dobijem, kazete nemoguce je da anksioznost predje u psihozu,poznavajuci sebe da raskrvarim zanokticu dobio bi rak koliki sam baksuz,molim vas odgovorite mi da li je moguc ovakav sadrzaj opsesija.
molim vas da mi odgovorite mnogo bi mi pomogli jer se mnogo plasim ovako imao sam problem sa opsesivnim mislima tipa da povredim nekog il sebe to me je proslo sve al kao da mi neda nesta normalno da zivim pre dva dana kada mi je bilo jako dosadno pala mi je jedna misao tipa sta ako ja sve ovo sanjam i sta ako je ovo neki san u kome je stvarno sve a u stvari nije to budi neku jezu u meni a istovremeno ogroman strah od psihoze sizofrenije itd jer vidim da ta misao nije normalna i ja ne verujem u nju i stalno trazim dokaz da to nije tako ali uvek mi se cini da ja verujem u to a ne verujem ni jedan posto al me opet jeza fata i ogroman strah od psihoze je li ovo samo opsesivna misao il je nesta gore odg te mi molim vas.
Dobar tekst hvala na tome.. Ako sam razumela da simptomi koji sama sebi umisljam su deo opsesivne misli koji je deo anksioznost. Ja naprimer imam strah halucinacije i da pocinjem da ludim i umisljam da vidim nekog koji me prati ili stoji pored mene koji me mnogo plasi i plasim se da bude realno ako nastavim misliti na to ili da sama sebi napravim psihozu sa tim jeli to moguce ili je to samo ovo sto ste u tekst napisali jeli to isto dadrzaj opsesivni misli da tako nesta ili slicno umisljam ? Hvala,Olga, moskva
Postovani,
Imao sam psihozu pre 2 godine, to tada sam bio uplasen da cu da poludim, da sam gej i slicno, a sad se plasim da drugi za mene misle da sam lud,gej,,, Dijagnoza mi je paranoidni poremecaj licnosti, da li je moguce da je ipak do anksioznosti ovo sto mi se desava?
Trenutno je aktuelna ta opsesija(ako je opsesija uopste) da svi misle da sam lud, ubedjujem sebe da je tako(ili da nije),vracaju mi se neki fleshbekovi kad je to stvarno delovalo tako…
Zorane odkud znas da se radi o psihozi? Po mome to su opsesivne misli, jedino ako si bio kod dobrog strucnjaka te ti je dao diagnosu! Dalkle ljudi ovo je stranica za ljude koje imaju okp: anksioznost ! Ova stranica nema veze sa psihozama i dobro bi bilo da prestanete o tome
Da pisete ako imate psihoze ovo je pogresna stranica za to je vise plasite narod..sve naj
citam ove postove i imam isti problema tipa losih misli strah panika uznemirenost ali cim sam u nekom drustvu sve to prode me i ne razmisljam uopce o tome ,,,popijem po koju casicu pa me zanima dali ialkohol moze biti svemu tome uzrocnik
Postovani,dok sam bila mala imala sam velikih problema i kako je prolazilo vreme pocela sam da cujem glasove uglavnom oca kako mi se konstantno dere,onda sam cula i tetku i oca kako se deru uglavnom psovke i ruzne reci.To bi trajalo do 10 minuta i posle toga bi prestalo.Sada vise nema tih glasova ali od tada moje ponasanje se promenilo,postoje dani kada sam srecna i sve je u redu ali ti dani su retki,uglavnom sam tuzna bez nekog osebnog razloga,nemam zelju da se druzim,po ceo dan lezim u krevetu.Dok sam bila manja imala sam misli i o samoubistvu. Sada je drugacije,ali ipak se osecam kao da nemam volju za zivotom,kao da mi je sve tesko da radim.Da li znate mozda zbog cega je to tako i da li mozda imam nekih psihickih problema?
Hvala unapred!
Poštovana, nadam se da ćete mi odgovoriti.
Prije tri mjeseca sam zdrav i bez ikakvih tegoba otišao na trčanje. U toku brzog trčanju, pri umoru, počelo je srce sve brže da mi kuca. Ostao sam bez daha misleći da ću da se onesvjestim. Posjetio sam hitnu pomoć gdje su mi snimili srce i sve je bilo u najboljem redu. Od tog momenta sam kontrolisao sve organe i bilo mi je i dalje loše. Bila je prisutna anksioznost a panični napadi se i dalje javljaju. Najveći problem predstavlja hodanje. U društvu se lijepo osjećam i žao mi je što nemogu da izlazim. Ali kad se ne krećem imam mučnine i vrtoglavice u mnogo manjoj mjeri. Zanima me da li moj mozak to „nehodanje“ povezuje sa okidačem koji se desio na trčanju i da li ću ikad imati normalan život kao prije? Hvala Vam
Pre 19 godina dozivela sam traumu na sahrani momka koji se ubio. Od tada pa sve do danas javlja mi se misao da i ja to moram da uradim. Kako da se oslobodim ove opsesivne misli? Molim Vas za pomoc
Hvala najlepše na ovom postu! Sve ovo sam već znala, napokon da naiđem na istomosljenika i pritom stručnog lica. Hvala!
Nema na čemu, nastavite da nas pratite! Srdačno, Mr Sanja Marjanović dipl.psiholog
Da li mozete molim Vas i meni da odgovorite.
Imam jedno pitanje,imam nekakve strahove već oko mesec i nekoliko dana pojavom nekakvih misli koje me plaše kako uopšte takve stvari mogu da mi padaju na pamet što je počelo da me pomalo ometa u svakodnevnom životu, planiram da odem na razgovor kod psihijatra čitao sam na jednom sajtu da ako se takve stvari ne leče na vreme tretmani mogu trajati do kraja života,zanima me koji je optimalnni period usled ovakvih simptoma javiti se psihijatru?
Poštovani,
Što se pre budete javili stručnom licu i ne dopustite da se problem razvija, to će terapija biti uspešnija i put ka prevazilaženju problema jednostavniji. Na osnovu opisa Vašeg stanja, najverovatnije je da se radi o opsesivnim mislima koje su se javile kao simptom povišene anksioznosti. One se uspešno mogu prevazići i samo uz pomoć psihoterapije, bez upotrebe lekova, naročito kada nisu tu dugo vremena unazad.
Srdačan pozdrav!
Pozz. Imam stalnu zabrinutost za zdravlje stalno mislim da bolujem od teske bolesti. Najvise osecam u stomaku zelucu i slabost u rukama u predelu od lakta do ramena. Dal je anksioznost u pitanju ili neka hipohondria?
Postovana,
Kao simptom povisene anksioznosti kod Vas se razvio strah od bolesti, odnosno hipohondrija. Mozete pokusati sa primenom neke od metoda relaksacije (na primer, abdominalnog disanja ili progresivne misicne relaksacije, koje vremenom dovode do vece opustenosti organizma; o njima mozete naci tekstove na nasem sajtu, ukucajte u pretrazi). Ukoliko ste zainteresovani, mozete nam se javiti da zakazemo termin za uzivo ili Skype savetovanje.
Srdacan pozdrav!