Samokritičnost vs. Samoobezvređivanje

Samokritičnost vs. Samoobezvređivanje

EK-AE787_HEALTH_G_20090615163647

U ovom tekstu razjasnićemo u čemu je razlika između zdrave i nezdrave forme samokritičnosti. Suštinska razlika između njih je u predmetu same kritike. U slučaju zdrave samkoritičnosti osoba kritički preispituje, evaluira i procenjuje sopstveno ponašanje, postupke i/ili ciljeve, dok u slučaju smoobezvređivanja (nezdrava forma samokritičnosti) osoba kritikuje sebe kao osobu.

Samokritičnost je neophodna kako bi osoba mogla da menja svoja ponašanja ili ciljeve koje je izabrala. Osoba kritički procenjuje svoje ponašanje i procenjuje da li je to ponašanje vodi ka željenom cilju, da li je ponašanje u skladu sa usvojenim sistemom vrednosti, da li su odabrani ciljevi adekvatni, realistični, socijalno prihvatljivi i sl. Na taj način osoba prepispitujući svoje postupke može da ih menja, koriguje i usklađuje sa aktuelnim promenama. Samokritičnost je često motovisana nekim nezadovoljstvom ili zabrinutošću osobe koje nastaju kada osoba opaža diskprepancu između željenog i aktuelnog stanja. Preispitivanje vlastitog ponašanja je tada korisno jer predstavlja uvod u  željene promene.

Suprotno tome samoobezvređivanje predstavlja nezdravu formu samokritičnosti i prevashodno je usmereno na kritiku i obezvređivanje vlastite ličnosti. Osoba sklona samoobezvređivanju obezvređuje sebe kao osobu (misli da je manje vredna, neadekvatna, loša i sl.) kada stvari ne idu onako kako je ona zamislila, kada ne postiže željeni cilj, ne ponaša se u skladu sa usvojenim sistemom vrednosti i sl. Osoba krivi i optužuje sebe za neželjene ishode i nalazi uzroke tih ishoda u vlastitoj ličnosti (crtama ličnosti, karakteru, temperamentu, inteligenciji). Na taj način osoba stvara negativna nezdrava osećanja kao što su bes na sebe, osećaj krivice, ego anksioznost (u narodu poznata kao “osećaj manje vrednosti”) i potištenost.

Šta je u osnovi nezdrave samokritičnosti?

U osnovi samoobezvređivanja leži greška preterane generalizacije. Osoba na osnovu postupka koji opaža kao loš zaključuje da je on ili ona loša (neuspešna, zla, neodgovorna i sl.) osoba. Posledica toga može biti pad motivacije i javljanje negativnih nezdravih osećanja. Samoobezvređivanje uvek vodi stvaranju anksioznosti jer nijedna osoba ne želi da ima negativnu sliku o sebi.

Preterana, nezdrava kritičnost prema sebi stvara depresiju

Osobe sklone samoobezvređivanju su osobe sklone depresiji. To su najčešće osobe koje su bile jako kritikovane, omalovažavane ili ponižavane od strane roditelja i/ili značajnih drugih osoba tokom odrastanja. Samoobezvređivanju mogu biti slokne i osobe koje su preživele neku vrstu seksualnog, psihičkog i fizičkog nasilja u porodici ili van nje.

Perfekcionizam je vid nezdravog samokriticizma

Neke osobe razvijaju sklonost ka perfekcionizmu kao protivtežu negativnoj slici o sebi. Zahtevom moram biti savršen u stvarima koje radim oni pokušavaju da kompenzuju vlastiti osećaj ego anksioznosti u čijoj osnovi je samoobezvređivanje i destruktivna samokritika. Problem je u tome što je savršenost nedostižna i što se osoba ne može odreći negativne slike o sebi tako što će je poricati. Pravi izlaz iz tog začaranog kruga podrazumeva odustajanje kako od samobezvređivanja tako i od kompenzacije u formi perfekcionizma.

Zašto je samoobezvređivanje štetno?

Kao što znamo mi ne možemo menjati vlastitu ličnost, temperament ili sposobnosti u značajnoj meri (to naročito važi za odraslo doba kada su ličnost i identitet već uveliko formirani). Zbog toga što ako opažamo uzroke svojih neuspeha u vlastitoj ličnosti postaćemo pasivni i nećemo imati motivaciju da nešto menjamo u našem ponašanju. Suprotno tome samokritičnost vodi do promene u ponašanju i ne pospešuje javljanje ego anksioznosti.

Kako da transformišemo samoobezvređivanje u samokritičnost?

Tako što učimo klijente kako da evaluiraju svoje ponašanje a da istovremeno odustanu od evaluacije vlastiog selfa, ličnosti ili karaktera. Kod klijenata razvijamo usvajanje bezuslovnog samoprihvatanja koje nikako ne isključuje samokritičnost kao zdravu i adaptivnu formu autoregulacije.

Dr Vladimir Mišić

psiholog i psihoterapeut

email: onlinepsihoterapija@gmail.com

skype: vaspsiholog

www.vaspsiholog.com

1 thoughts on “Samokritičnost vs. Samoobezvređivanje”

  1. Lako je reci, ali veoma je tesko prihvatiti sebe, pogotovo svoje mane. Kod mene se jos od adolescencije povremeno javlja duboki samoprezir, jer se tesko snalazim u ovom svetu. Previse sam osetljiva, a cinjenica je da su “slabi hrana jakima„, i onda samo inat proradi kod mene. Da nemam njega i porodicu koju volim, odavno bih sebi pucala u glavu. Danas mi je los dan pa moram da se malo ispraznim ovde 🙂 Valjda cu resiti moj problem, pa cu vise voleti i ceniti sebe. U svakom slucaju ja sebi oprastam moje slabosti, ali uvek naidje crni dan(i) 😉

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Povezani tekstovi

Zamke toksične pozitivnosti

Pojam toksična pozitivnost (ili kako se još naziva pozitivna toksičnost) odnosi se na uverenje osobe da je poželjno i dozvoljeno doživljavati samo i isključivo pozitivna…

Pročitaj više »

Zavisnost od mobilnog telefona

Tehnološki razvoj je neminovnost današnje civilizacije. Sa sobom nosi mnogobrojne prednosti, ali i određene mane. Mane nastaju onda kada se upotreba tehnoloških dostignuća pretvori u zloupotrebu.

Pročitaj više »
Scroll to Top
Vaš Psiholog

Prijavite se na naš Newsletter