Anksioznost se može javiti u raznim oblicima i ispoljiti se na različite načine. Na primer, anksioznost se može ispoljiti kroz napade panike, sve vrste fobija (agorafobija, strah od paukova, visine itd.), generalizovanu anksioznost (tzv. preteranu brigu), zdravstvenu anksioznost (tzv. strah od smrti i bolesti), opsesivno – kompulzivni poremećaj (stalno ponavljajuće zastrašujuće misli i rituali koje osoba sprovodi da bih umanjila strah), socijalna anksioznost (strah od javnog nastupa, stidljivost u komunikaciji), nesanicu (problem da se zaspi, plitak san, rano buđunje i sl.), posesivnost, seksualne probleme (erektivna disfunkcija, prerana ejakulacija, anorgazmija), psihosomatske tegobe (problemi sa varenjem, tenzione glavobolje, visok krvni pritisak, povišen holesterol, astma, čir itd.) itd. Iako svi navedeni poremećaji izgledaju kao veoma različiti u njihovoj osnovi stoji isti uzrok – anksioznost.
Šta je anksioznost?
Aksioznost je neprijatno stanje strepnje, odnosno strašljivog isčekivanja da će se nešto loše desiti. Osoba očekuje neku opasnost i ima doživljaj da neće moći da se zaštiti od te opasnosti ili da će teško podnositi njene posledice. To bi bila fenomenološka definicija anksioznosti, odnosno definicija koja opisuje kako se anksioznost ispoljava.
Zašto se anksioznost uopšte javlja?
Anksioznost je simptom, signal, alarm koji govori da osoba nije više u stanju da potiskuje, supresuje, trpi i kontroliše neka osećanja koja je do tada potiskivala. Osećanja koja osoba nastoji da kontroliše, odnosno supresuje mogu biti: strah, tuga, bes, bespomoćnost i sl. Anksioznost je samo signal da osoba više ne može da potiskuje. Osećanja koje osoba nastoji da potisne su zaostavština različitih trauma koje je osoba imala tokom života.
U osnovi jednog simptoma može ležati niz sličnih traumatskih iskustava. Na primer, osoba ima strah od otvorenog prostora, to je simptom u čijoj osnovi je strah od gubitka ili narušavanja personalne emocionalne granice. Kada je granica narušena osoba oseća strah ili paniku. U osnovi ove vrste straha može ležati niz trauma zlostavljanja (emocionalnog, seksualnog ili fizičkog), odnosno situacija u kojima je zaista bila grubo narušena emocionalna granica te osobe i osoba se osećala ugorženo, nesigurno i bespomoćno, bez mogućnosti da se odbrani. Telo (mozak) pamti takve situacije i kasnije reaguje na sve situacije koje podsećaju na mogućnost da osoba opet bude bespomoćna i nezaštićena. Tada se aktivira ankisoznost kao alarm.
Anksioznost postoji dok god osoba potiskuje i nastoji da kontroliše anksioznost i ostala osećanja. Anksioznost se i javlila zato što je osoba previše potiskivala osećanja koja su posledica traumatskih iskustava i sada više nema kapacitet da to nastavi. To je kao da svaki put umesto da bacite đubre vi ga ćušnete pod tepih do momenta kada ispod tepiha nema više mesta i neprijatni miris počinje da se širi oko vas.
Kako se osloboditi anksioznosti?
Anksioznost opstaje dok god se opiremo njoj i drugim neprijatnim osećanjima. Jedini način da se rešimo anksioznosti je da prestanemo da joj se opiremo i suočimo se sa njom bez otpora i analize. Znači dok god pokušavamo da kontrolišemo anksioznost ona kontroliše nas. Buda je rekao: “Ono čemu se opireš to postaješ”.
Na koje sve načine pokušavamo da kontrolišemo anksioznost i na taj način je zapravo održavamo:
- Borba – podrazumeva mentalno i fizičko nastojanje da se anksioznost eliminiše, da se spreči njena pojava i umanji njen intenzitet. Na mentalnom nivou osoba pokušava da kontroliše svoje strašne misli (opsesivne misli, brigu, strah od bolesti i sl.) a na telesnom nivou osoba se steže, ima hronične mišićne tenzije koje služe da se anksioznost potisne, zadrži njena ekspresija (hronične mišićne tenzije u mišićima ramena, vrata, potiljka, dijafragme, nogu). Što se osoba više bori sa anksioznošću anksioznost postaje sve jača, duže traje i osoba se oseća više neprijatno, izmoreno i iscrpljeno.
- Izbegavanje – osoba izbegava sve situacije u kojima doživljava anksioznost ili koje je podsećaju na anksioznost (na primer: autobus, lift, bolnice, odlazak kod lekara, prilaženje devojkama itd.). Izbegavanje dovodi do pojačavanja anksioznosti jer osoba svaki put kada pobegne ili izbegne neku situaciju u kojoj se oseća anksiozno zapravo potvrđuje svoj doživljaj bespomoćnosti i nemogućnosti da podnese anksioznost.
- Analiza – podrazumeva mentalni vid borbe sa anksioznošću. Osoba preterano analizira svoje misli, osećanja, telesne senzacije i postupke i na taj način nastoji da kontroliše anksioznost. Na primer osoba pokušava da iskontroliše svoje misli kako ne bi mislila na neke strašne stvari, kako ne bi “izgubila kontrolu” i uradila nešto strašno.
- Somatizovanje – osoba koja ne misli o svojim osećanjima ona ih doživljava isključivo kao telesne simptome (tenzije, glavobolje, visok pritisak itd.).
Kako da se oslobodimo anksioznosti?
Ako želite da se trajno oslobodite od anksioznosti morate odustati od nastojanja da kontrolišete anksioznost ili druga neprijatna osećanja. Odustajanje od kontrole anksioznosti ne znači gubitak kontrole u ponašanju, to znači samo odustajanje da se supresuje anksioznost.
Odustajanje od kontrole anksioznosti podrazumeva odustajanje od borbe, izbegavanja, analize, telesnih blokada i potpuno suočavanje sa anskioznošću bez otpora i bez analize.
Kada se suočite sa anksioznošću na ovaj način ona nestaje. Kada se anksioznost pojavi, umesto da pokušavate da je eliminišete vi je namerno pojačajte i suočite se sa njom bez otpora. Dok se suočavate reci sebi: Ja priznajem anksioznost (strah) i to kako me ona čini sigurnim, Ja prihvatam anksioznost je bez otpora i analize i puštam je da ode. To primenite u svim situacijama bez izuzetka i istrajte u tome i videćete kako anksioznost sama odlazi. Ako ne uspetu u tome javite se nama i mi ćemo vas tome naučiti.
Dr Vladimir Mišić
psiholog i psihoterapeut
email:onlinepsihoterapija@gmail.com
skype: vaspsiholog
www.vaspsiholog.com
95 thoughts on “Zašto nastaje i kako se održava anksioznost?”
Ja sam vise puta sa raznih strana cuo da 🙁 anksioznost je jedna posebna intuicija koja nam govori da smo blizu neke opasnosti (moguca smrtonosna), ali ako je cesta anksioznost onda ona postaje magnet za tu zlu situaciju koja ce uslediti samo ako sto pre nekako ne pronadjemo pravi naci da zaustavimo anksioznost kad pocne da se javlja. I da ne postoji univerzalan nacin, svaka osoba mora za sebe da kreira resenje prema svom karakteru i prema situaciji u kavoj se nasla zbog koje ce se nazalost zauvek lose osecati, naravno zivece pod uslovom ako uspe da izbegne uzasnu sudbinu koju uporno privlaci svojom anksioznoscu!
Ti si druze zabiravio da popijes lekice. Vidi se da si psihijatriski slucaj(Javi mu se obavezno jel ti je bolest uzela maha). Ne plasi ljude nego se leci 🙂
Ja sad ulazim ovde,vidim komentar od pre 3 godine od lika i ne verujem sta je napisao.Znaci koja budala! Plasi tu ljude,evo sad i mene.Nek si mu rekao 🙂
Tj od pre 6 godina
bas si pamtan! svaka ti cast.pises tu gluposti u komentaru kao da ne znas da smo mi uplaseni od svega.umesto da das podrusku ,govoris ljudima da mogu da umru od posledica anksioznosti. ja evo zivim vec 5 godina sa konstantnim pritiskom u glavi,groznim mislima i malaksala sam,pa mi fizicki nista ne fali. ne pijem ni tablete ni cajeve jednostavno zivim i uspevam da funkcionisem. i sl put molim te ne lupaj gluposti.
E vala popravila si mi dan…majkemiiiii…e neka si mu se nagovorila…prepostavljam da ne brinemo toliko o sebi i drugima vjerovatno bi bili beyobrayni ko ovaj gore…
Druze svaka tebi cast sto si ovako nesto izneo,jer i ja imam slicnih problema,prvo je pocelo sto sam jednom na putu do trgovine u hodu osjetio da mi ruke idu aritmicno,tj kao da desna neide u ritmu sa ljevom kao da se oduzima veoma ruzan osjecaj,neko vreme posle toga se desila ista stvar samo sa levom nogom,to je bio period kada sam pio mnogo alkohola ali to nije izgovor,posle mi se pocelo desavati da se kao citavo tjelo koci oduzima koci,bruji ma neopisiv osjecaj,glava kao da ce da otpadne sa ramena doslovno,oci vilica zubi sve spopao osjecaj nekakvog trnjenja kao da ce sve da se polomi ili ispadne,u ovom slucaju to su oci i zubi,pa vrtoglavice,glavobolje,bolovi u cjelom tjelu misici kao da sam pretrcao maraton bole,dobro imao sam tesko i poprilicno siromasno odrastanje uz svakodnevno maltretiranje fizicko ili verbalno,pa nesto mislim mozda je to malkice doprinjelo da mi se anksioznost toliko ispolji?uglavnom sve to sto sam osjecao fizicki se odrazilo i na psihu u ogromnom smislu,strahovi su velikivu obliku scenarija misli u glavi koje se nadovezuju jedna losa na drugu ali tako da vuku na konacni ishod kako meni nikada nece biti bolje vec isto ili gore,oo ljudi grota reci ali bilo je pomisli kada mi je u glavi odzvanjalo digni ruku na sebe jer to nece nikada prestati!i onda posle sve prestane a ja se spremam na sledeci napad i cekam iz kog ugla ce biti izazvan,uglavnom popijem lexilijum ponekada,ali krstio sam se i idem u crkvu,mislim da je istinska sustina,spoznati zasto nas je Hristos stvorio?da brinemo o bilo cemuu a posebno o smrti jer briga je grjeh sama po sebi,ja se izvinjavam ako neko nije pravoslavac po vjeroispovjesti bez uvrede.pa tako se polako borim i trazim nacine
Mene jako zanima da li promenom živdrotne sredine(mesta stanovanja, grada, društva, posla i okoline) se može ublažiti ili možda potpuno eliminisati anksioznost? Ili bi to ipak bilo samo bežanje? Moj momak i ja Već duže vreme patimo od simptoma anksioznosti, a u zadnjih mesec dana nam se jako povećala, . Naime, 9 godina smo zajedno, nismo u braku jer namamo rešeno pitanje posla, nemamo dece, ne radimo, a inače smo oboje jako emotivni i ne podnosimo dobro ssavete, popovanja i mešanja od okoline i dustva koje čine bračni parovi sa decom. I,svaki susret sa njima nas baci u mini depresiju.Takođe meni se pre 2-3 godine pojavio strah u vezi trudnoće, da će proći vreme i da nikad neću zatrudneti(31 mi je godina), ili da ću se od tolikih stresova i napetosti razboleti pa da neću biti u mogućnosti ds rodim. I tako to nas deprimira i prosto više ne znamo kako da se opustimo i ne brinemo.
Opet poucno i jasno, mislim da je odgovor ovde jasno dat, nema bezanja samo dopustanje i suocavanje…:)
Ejjjj ja bih da kazem par stvarcica.Vec skoro godinu dana se borim sa anksioznoscu,sve te simptome imam,nemiran san,strah od svega,knedla u grlu,znoje mi se dlanovi,i dalje nisam se suocila sa mestom gde sam prvi put osetila napad panike,a to je most gazela,koji uskoro planiram i moram preci!Potrazila sam pomoc psiholga i evo vec par meseci idem i osecam se mnogo bolje,imam moje stadijume kad se osetim jako lose,strah da cu umreti,strah od zivota,vrtoglavice,glavobolje,crne misli…itd,ali mi to mozemo,mi smo gospodari svojih misli,mi odlucujemo kakve ce nam misli biti i dal ih prihvatimo il odbacujemo,i najgora je borba izmedju onoga sto osecas i onoga sto zelis da osecas,ali kad je pobedimo mi smo na vrhu! Samo pozitvno,smejte se zivot je prelep,uzivajmo u svakom trenutku i ucinite ga magicnim i pustite tu glupavu anksioznost da nas napusti vec jednom!! Dosta nam je ona komandovala!!
Veliki pozdrav za sve,i zapamtite.Mi smo najbitniji,mi smo sami sebi na prvom mestu i niko nam ne moze pomoci,isto tako i nauditi koliko mi sami sebi.Tako da glava gore!!!!;))
Ne znam da li patim od anksioznosti ali imam slicne simptome.. Od detinjstva jos preznojavanje ruku, gusenja, veliki strah od lifta, mraka, neke glupe misli kojima se opirem i ne prihvatam ih, takodje velika stidljivost, zatvorenost i nedostatak komunikacije sa okolinom.. Ne znam da li je to-to.
Postovani, prema ovome sto ste napisali generalno ste osoba koja je osetljivija na stres i skloni ste povišenoj anksioznosti, moguće je da postoji socijalna anksioznost ali ne mogu Vam reći koliko je razvijena. Ukoliko ste u mogućnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Pozdrav, Sanja Marjanović dipl.psiholog
Moram da vas pitam nesto posto nzm o cemu je rec..Odavno vec se borim sa ovim,nzm ni kako da pocnem..Utripujem nesto u sebi da ako to ne uradim nesto ce da se desi..isto zamislim da nesto ulazi i izlazi iz mene kao,znate vrv o cemu se radi..to je jace od mene,svi mi kazi ne zaludjuj sa tim to ne postoji ali ja to u glavi imam tako i ponekad mi bas smeta..Hvala unapred..odg mi ovde ako mozete posto nesto mejl ne mogu da otvorim..
mozete da mi napisete samo o cemu se radi..ja znam da to nista nije,ali jace je od mene..
Bila sam kod psihijatra i dao mi je rivotril i cipralex. Pocela sam da pijem ali strah me kako ce mi djelovati. Imala sam lupanje srca,gusenje,kao da sam se tresla,mantalo mi se. .. Nusam se mogla izborit iako godinama sam se borila. Dali je pio neko tu terapiju i kako mu je bilo?
ja sam pila cipralex,nikako mi nije prijao,moja doktorica mi ga je ukinula i dogovorile smo se da cemo probati bez lekova,tj.,prepisala mi je ksalol,koji nosim u torbici “za svaki slucaj“ ,to mi negde daje sigurnost,kao i flasica vode uvek uz mene…To mi je pomoglo,mada sad su se vratili,muce me,ali san mi je poremecen,prvi put sam se izborila tako sto sam odlazila na trcanje,vezbala kuci,stalno trazila nesto da radim,nizem perlice,citam knjige,bilo sta sto ceme izvuci od mojih misli,premorena sam uvece zaspivala i sredilo se,bila sam mirna 6meseci,sad kad sam pocela da ucim nocu i kad sam par puta ostala do kasno na slavljima izlascima,sve se vratilo…Nisam strucnjak,ali redovan san i ishrana,aktivnost su resenje! I ja se plasim da ce me pratiti citavog zivota! Ali meni pomaze i kada pricam o tome sa ljudima koji prozivljavaju to isto,npr.ovde ili sa svojim prijateljima,momkom,pa i kad sam u drustvu,znaju da mi pomognu da me to brze prodje! Ja se npr.plasim da odem sama za Novi Sad na ispit,nerealno,ali ja se plasim napada u autobusu.I sad moram da se izborim sa tim za devet dana,jer moram otici na ispit! Srecno nam bilo 🙂
Isto sam i ja prezivljavala na faxu. I za nas anksiozne je karakteristicno da se bojimo kad a putujemo. Mene je bilo proslo i 3 god sam bila mirna. Sada je opet pocelo, a posao nece da trpi:(.
Znam,mene je i toga strah.Na ispitu prodjem,ne plasim se,jer ako znam odgovore,nekako me samopouzdanje drzi,ali put do tamo i nazad su pravi haos! I stalno mi je u glavi pitanje:“Zavrsavas istoriju i sta ces? Kako ces ti panicna bilo kome predavati?“ ..Tuga,a obozavam je :/ …Drzi se 🙂
E ovako,moje iskustvo sa anksioznošću vezano za putovanje,s kojom se i sad često suočavam.Jednostavno, ako neke stvari želiš da uradiš,tipa putuješ na posao kao što ja stalno putujem,ili hoćeš na ispit u Novi Sad, jednostavno idi i prevaziđi to.Kad odeš jednom,dva puta češće proćiće jer se ništa strašno neće dogoditi.Ja uvek pomislim,kad krenu te crne misli,šta ako poginem usput,zašto bi se meni dogodilo?Iako niz događaja iz prethodnih godina su izazvale anksioznost kod mene i jedva sam se oslobodila, i to tako što sam odlučila da preuzmem život u svoje ruke, započela sam privatan posao jer ne mogu više da se oslanjam na radno mesto koje nikako da dobijem u državnom sektoru,i na priče ljudi koji samo kukaju i za sve su im drugi krivi.Počela sam da se družim, i putovala sam sama.Meni je lakše kad odem negde sama, nego kad trpim uticaj svoje porodice jer odmah vratim i model ponašanja da potiskujem svoje emocije i anksioznost se opet javlja.Mene trenutno muči to što razmišljem da li ću dobro odabrati čime ću se baviti u perspektivi i povodom toga mi se javlja anksioznost svaki dan,jako mi je teško da se opustim.Ali generalno, s obzirom na to kako sam se ranije osećala sad se mnogo bolje osećam i kad mi je teško, jednostavno samo počnem da razmišljam koliko sam pozitivnih stvari uradila i koliko se bolje osećam.Nikad nisam uzimala nikakve lekove i ne želim,zato što želim da se izborim sa svim na svoj neki način i zato sad i čitam ovde da vidim na koji način rešavaju to i drugi ljudi.Inače,i ja radim u školi.Veruj mi, ima raznih ljudi u školi, i mnogo je bitnije da je osoba koja radi u školi dobronamerna jer deca to osete,i ako imaš neki problem,nema veze rešićeš.Ali će ti posao puno u tome pomoći.Puno pozz!:-)
Što se tiče mojih sadašnjih dilema,radi se o tome da imam stravične želje za bavljenjem umetnošću ceo život, ali nekako sam završila u prosveti. Prvo su mi roditelji branili da upišem željeni fakultet, a nakon par godina kad sam već završila za nastavnika ja sam pokušala sama da upišem i nisam prošla prijemni,malo je specifičan taj smer.Uglavnom,sad ja jako želim da se bavim time i imam strah da će moj život da bude bačen zato što se ja neću time baviti. Pre par meseci sam počela ponovo da radim na svojim željama ali nije lako, i najviše me muče iz prošlosti te scene kako sam neuspešna bila i kako sam baksuz,kako su mi se ljudi mešali u izbore i poljuljali me…I da li uopšte da se bavim time,da li mogu,da li bih ustvari pretrpela psihički još neki pad jer mi to sve strašno znači.Ja znam da sam za umetnost talentovana,ali me muče ti strahovi…Uglavnom, kad dobijem samopoudanje da to mogu jednostavno strahovi nestaju ali ima mnogo prepreka,a najviše u mojoj glavi i jednostavno kad se setim stvari iz prošlosti počinjem da plačem.Trudim se da radim na tome koliko god teško bilo i da ne odustajem ali imam neki kamen u grudima i strah od neuspeha.
Da li imate neki savet za mene,ja mislim da je okidač moje anksioznosti ta nesigurnost što sam pokušala da potisnem to što jesam zbog pritiska okoline…
JA sam je pila sa prekidom od dve godine medjutim zbog stresa u porodici prvo dobijem napad panike pa mi se n navrati depresivna epizoda krenula sam ponovo da pijem i nemam loseg iskustva makar za sad a nisam imala ni ranije cipraleks najblaze deluje na organizam od svih ostalih anti depresiva mene nije gojio jela sam normalno za razliku od zoolofta koji goji pa rastura a rivotril on nemoze stetno da deluje moze samo da pomogne
Ukratko moja prica o anksioznosti. Dobijao sam napade panike i ranije, ali sve je bilo tipa uhvati me neki nemir, posle par minuta prestane i to je, nista posle toga sve normalno. Medjutim, prosle godine, januara, uhvatio me takav napad panike, odjednom srce kao da ce da izleti, toliki nemir, stres, mislio sam gotovo umirem. Medjutim, posle par minuta sam se smirio, jedva. Posle toga krece pakao, nesanica, vrtoglavica, ukocenost vrata, dezorjentisanost, ma sta sve ne. Pa me neko vreme pustilo, samo mi je bila prisutna dezorjentisanost. Medjutim, pre nedelju dana, krecu ponovo neki strahovi, nesto ne znam ni ja sta je ovo, iscekivanje necega,napetost u glavi, haos. Znam i pokusavam sve sam da resim, ali pojacava sve vise i vise da me steze. Molim vas, mozete li mi nesto preporuciti, neki savet, a bez toga da idem kod psihijatra ili neuropsihijatra. Pozdrav
Postovani, panicni napadi se mogu javljati s vremena na vreme i to cesto kao posledica kontinuiranog prozivljavanja razlicitih stresnih dogadjaja. Savakako oni su bezopasni. Ovde imate vecinu nasih tekstove o panicnim napadima i panicnom poremecaju koji Vam mogu biti od koristi. Najbolje bi bilo da licno dodjete kako bismo mogli da Vam pruzimo adekvatnu pomoc. Sanja M., dipl.psiholog
dva meseca imam navedene situacije ali vremenom je proslo bilo je bas lose ,
medjutim imam problema sa stvarnoscu gledam na stvari drugacije kao da sam u nekom snu(filmu) ne znam sta da radim nisam isao kod psihologa i slabo spavam mada bolje nego pre , pomozite dali ce proci ili da se obrat nekom ?
Postovani Borise, verovatno se radi o osecaju depersonalizacije o tome mozete procitati ovde. Probajte da uredovite ishranu i spavanje, uvedite fizicku aktivnost (joga ili trcanje), izbacite ili smanjite psihoaktivne supstance-kafa, alkohol, duvan. Ovo je prevencija na fizioloskom nivou, naravno obelezavajte misli tipa „STA AKO+negativan ishod“ kao nerealne, ako anksioznost i dalje opstaje mozete nam se javiti za pomoc. Sanja Marjanovic,dipl.psiholog
Život nije ono što se dešava 🙂 život je KAKO GLEDAŠ na ono što se dešava!
Imao sam napade panike 2011.godine,nekoliko toliko snažnih napada da sam se posle osećao totalno iscrpljeno.Prvi napad je bio iznenadan i jak,na poslu,gumene noge,kratak dah,vrtoglavica,osećaj da nemam vazduha,izrazito visok krvni pritisak,odlazak u urgentni centar,telesno sve u redu,još nekoliko snažnih napada,odlazak rano ujutro u hitnu,jakaglavobolja,trnjenje organizma,želja da se stigne do vazduha.Često buđenje noću,traženje izvora svetlosti u sobi zbog dezorijentacije,iako vidim gde sam pomisao da nisam živ da to nije stvaran svet,uz jaku iscrpljenost i otvoren prozor padam u san.Strah od ponavljanja napada,teško prihvatanje dase to meni dešava.Nerealna imučna razmišljanja,razdražljivost,uvlačenje porodice u te loše epizode,somatske promene u vidu hipertenzije mišića vrata,stomaka i početak benignih fascikulacija,ne idem kod psihijatara,pojava tinitusa posle stresa,depresija,opsesija,želja za ozdravljenjem,vrtim se u krug,vidno idem ka propasti.Pio sam čaj od kantariona i matičnjaka napadi su prestali,ali sve je ostalo isto,dobro je kada se odmaram i kada se „izduvam“ fizički,ali to nije sto posto opuštanje,pozdrav svima.Nomad.
Dobila sam anksioznost usled stresa,imala sam nevidjena gušenja,ubrzan puls,nisam imala napade panike,na kraju sam pala u postelju jer nisam mogla da hodam.Krenula sam po lekarima,sve je bilo savršeno dok nisam završila na psihijatriji.Dobila sam seroxat,ubrzo su se simptomi smanjivali.Još uvek imam male ostatke straha,posle 3 meseca neuropsihijatar je bio prezadovoljan mojih oporavkom.Anksioznost se lako leči, brzo sam shvatila da je strah moj neprijatelj i prihvatila sam ga kao sastavni deo mene.Uskoro prestajem sa terapijom,nemojte se plašiti da potražite pomoć,što pre priznate da imate problem brže ćete ga rešiti.
Moje ime je Djordje.Imam 28 god. i imam fobiju od padanja u nesvest.Inace bavim se kosarkom i kosarkaski sam trener .Bojim se jako slabosti i svako stanje kada se ne osecam apsolutno normalno me plasi.Osecam se cudno u glavi kada dodje do nagle promene vremena.Pao sam kratko u nesvest kada sam vadio krv u Nisu pre odlaska na prekookeanski brod i sada imam fobiju od vadjenja krvi ,iako se pre toga nikada nisam plasio.Ukratko psihijatar mi je prepisao ksalol ,ali ga nisam pio…Do 27 god. nisam imao nikakav strah i odjednom sam poceo cesto da analiziram svoje bice…Jednostavno zelim da zivom zivot bez straha ,ali se on ukorenio u meni…Uglavnom se plasim slabosti ,padanja u nesvest…Cak me i nespavanje stvara pritisak u glavi…Zelim da odem u Ameriku da radim ,ali ne znam da li je to moguce…
Postovani Djordje, ukoliko ste u mogucnosti javite nam se za psiholosko savetovanje, problem nije toliko veliki i moze se resiti. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Zdravo ja sam dobila ovaj osecaj los kao da mi se sve u grudima cepa ali od straha to je zato sto moram u skolu mislim na sve to kako cu sta cu i najgore mi je ujutru kad me to stegne samo placem neznam kako da se izborim dajte mi neki savet molim vas pozdrav
Postovana Mely, prvo je bitno da ustanovis povodom cega osecas napetost i anksioznost kada je u pitanju skola. Nesto se tamo desava sto se tebi ne dopada i to stvara blokadu i strahove, to treba definisati i raditi na tome. Bilo bi dobro da se obratis skolskom psihologu ili nekom psihologu u Domu zdravlja koji se bavi savetovanjem dece i adolescenata. Srdacano, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Ja isto imam anksioznost i nametljive misli i sama se s tim borim jer ne bi htjela lijekove..htjela bi samo kad bi mi rekli koju metodu da koristim da je se riješim.Da li da ignoriram kad se uznemirim ili kad mi padne na pamet misao da je pustim ili?
Jer ja ju konstantno analiziram i pokušava sebi dokazati da su to samo misli. Pa se stalno vrtim u krug i ne mogu se osloboditi i nestrpljiva sam sa se toga rjesim i ponovno osjetim mir. Hvala vam unaprijed!
Postovana, ovaj tekst Vam moze pomoci, u sustini misli ne treba anilizarati vec samo registrovati da su tu i pustiti da prodju i tako kontinuirano. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
2011 godine sam imao prvi panicni napad,preskakalo mi je srce..otisao sam u hitnu i pregledali su me,sve u redu…posle toga su krenule svakakve strasne misli da mi se motaju po glavi,strah od nesvesti,strah od smrti,derealizacija depersonalizacija …pocetkom 2012 se polako oporavljam,prolazilo me je…delovalo je kao da je skroz proslo,nisam se vise nicega plasio..2013,2014 bilo mi je puno bolje…medjutim ove godine u januaru krenulo je da se vraca,i iz meseca u mesec je sve postajala sve jaca anksioznost…sada nemam toliku derealizaciju i depersonalizaciju ali je zato agorafobija sve jaca…pre 3 meseca sam prelazio most i imao vrlo jak napad panike…mislio sam da necu moci da predjem most do kraja,nisam znao gde sam…cim sam presao most napad je prosao…ali posle toga nisam vise ni jednom isao preko tog mosta,par puta sam hteo da ga predjem ali strah me uvek savlada kad dodjem do njega,i sto sam dalje od kuce strah postaje veci,i mislim kada bih presao taj most da bih imao vrlo jak napad panike jer bih onda shvatio da sam daleko od kuce …jako mi je tesko,ne znam kako da savladam taj strah,sta da radim? Molim vas za odgovor
Postovani Bane, ovde imate neke prakticne savete za prevladavanje napada panike a takodje mozete nam se obratiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam adekvatno pomogli da resite problem. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Strah od panike sam ja savladala tako da kada osjetim da će krenuti ja nju još više zovem i to bez sale…znači znaš da ti ona ne može ništa od nje ti se nista ne može desiti…zovi ju da te još jače stisne i još jače zahtjevaj i ona tj. Strah će se povući. ..tako ja svaki put…mene iscrpljuju silne analize misli i sto ne znam kako da se prebacim na drugu misao. Pokušavam i nekad skroz uspije a nekad ajme…meni je pomogla jedna knjiga Panic away od Joe Barry. .odlična je probaj…
Hvala ti na odgovoru,probacu to 🙂
posle porodjaja i kad mi je mali napunio godinu dana dobila sam napad panike,nesmem sama da ostajem u kuci ni da izadjem u grad sama,imam crne misli non stop da ce nesto strasno da mi se desi.ali volela bih da imam jos jedno dete ali treba mi savet dali ako ostanem ponovo u drugom stanju dali je moguce da da se taj strah barem malo normalizuje i dali treba uopste ostati u drugom stanju ako vec imam aksioznost?pozz
Postovana Ena, panicni napadi predstavljaju problem koji se adekvatnim tretmanom moze resiti. Ukoliko ste u mogucnosti, mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Sto se tice ponovnog ostajanja u drugom stanju, preporucujem Vam da prvo resite problem sa panicinim napadima. Sradacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
zdravo ja isto patim od anoksioznosti imam razne strahove i dvoje dece mnogo mi to smeta nekad mislim da necu moci vise ali borim se imam dosta vrsta strahova ali me zanima dali je anoksioznost ovo. Uvece legnem da spavam i normalno zaspem i u neko doba od 1 do 3 kako.kad probudi me aritmija srce ce da iskoci to nije normalno kojom.brzinom kuca i ponekad osecam dodje do preskoka.srca
Zdravo,zovem se Aleksandar i imam 23 godine,patim od anksioznosti..Kada se nadjem sa ljudima imam tremu sta cu reci kako ce to zvucati,negativne misli mi kruze u glavi,znojenje ruku,ubrzan puls..neverovatan strah,bleda faca svasta nesto..kako izleciti to?
Postovani Aleksandre, to su karakteristične misli koje odražavaju strah i stid u socijalnim sitacijama. Rekonstruisanje takvih misi i ucenje komunikacionih vestina dovodi do smanjenja straha i omogucava Vam da budete funkcionalniji. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti za psiholosko savetovanje kako bismo Vam pomogli da resite problem. Sradacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
Da li je moguce da imam fizicke bolove ( u mom primeru konkretno,bolovi u kicmi) kao posledicu anksiozbosti? Unapred zahvalan na odgovoru
ja se pitam da li je mogu ce da od lekova seroxsat ili flumisan kada uzimate duze vreme stvorite holesterol i trigliceride
trnutno uzimam flumisan ujutro i u vece mensarin,
Kako mogu doci sa vama u kontakt pošto sam ja iz Velike Plane?Pozz
Postovana Ena, za ljude koji nisu iz Beograda postoji opcija savetovanja putem skajpa. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
Molim vas ssavjet kako se boriti sa ankscioznoscu koja je toliko razvijena da vise nisam svima. Depeersonalizacija crpi zadnji atom moje snage. Nisam svoja sve mi je drugacije strah me hvata misl.im da ludim .
Kako sebi pomoci molim vas uzassan je osjecaj.
zdravo zovem se damir 33 god patim od nekih simptoma koje imam a ni sam neznam sta mi se desava osecam vrtoglavicu osjecaj naglog znojenja na celu vrucinu tjeskobu gusime navece osjecaj gubljenja daha i ubrzano lupanje srca sta ciniti pijem diazepam ponekad 5 mg
Postovani Damere, najverovatnije se radi o panicnim napadima, ali za to nam je potrebno vise informacija. Pretpostavljam da su vam diazepam dali nakon lekarskih pregleda. Ako se ustanovi da nije nista somatski onda se salje psihijatru tj. konstatuje se da je u pitanju anksiozni poremecaj. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
Moje ime je Dejan. Pune tri godine sam ziveo u paklu zvanom anksioznost. Patio sam i od depersonalizacije. Te dve stvari su povezane i u kombinaciji izazivaju i depresiju.
Inace sam pre toga bio jedna veoma uspesna i samouverena osoba.
Zamislite kako je meni tesko palo kada sam se pogledao u ogledalu jedne veceri i kao da vise nisam video sebe, vec neku drugu osobu. Ne sigurnu, cudnu, sa drugacijim pogledom. (bio sam tuzan svakoga dana, posecivao sam psihijatre ali bezuspesno. Onda sam napravio zacaran krug i poceo da izbegavam ljude (cak i najblize rodjake i familiju)
Svaki dan sam plakao zbog simptoma koje sam osecao pri socijalnim kontaktima: (peckanje ociju, suva usta, drhtanje glasa, znojenje, i lupanje srca).
Ali sam uspeo da je prebrodim!. Sada zivim normalan zivot i veoma sam srecan i uspesan!
Morati biti uporni i raditi na sebi, a ja vam mogu u tome pomoci.
Mogu vam reci na koji nacin mozete pobediti anksioznost zauvek!
Znam da su mnogi ocajni sada u ovom momentu i misle kako je to neko trajno stanje, ali verujte mi ljudi, nije! Svi koji zele da cuju moju pricu i kojima je potrebna pomoc mogu me kontaktirati putem maila
Moj mail je pobedianksioznostzauvek@gmail.com ili da se cujemo preko skype-a, a mozemo i uzivo da se vidimo. Zelim da pomognem svima koji prozivljavalju isti pakao. Ja sam ga prosao, a uskoro cete i vi! : )
Verujte u sebe! Cujemo se uskoro!
evo ja zelim da cujem kako se ovo stanje pobedjuje jer se dosta dugo borim sa njim..majka sam malog deteta i moram da se borim…dali je moguce da stupimo u kontakt putem fejsbuka..svako dobro pozdrav..
Sta je depersonalizacija? Ja imam 37 god, posle prekida veze duge 7 god jako sam patila, sama , tiho. Odlazila na posao ali sam ga ubrzo izgubila. Iste god, pre prestana veze i zajednickog zivota umro mi je otac a pred kraj god ostajem bez posla. Uvek sam se borila da niko nista na meni ne vidi, ni danas se ne vidi. Ali….Dugo vec pijem rivotril, na svoju ruku jer sam pre toga imala jake nesanice, po par dana nisam spavala, ni nocu ni danju. Sada postajem panicno vezana za taj lek. Koristim ga i vise nego sto je prepisano tj kako se pije. Udaljavam se od ljudi, ne ostvarujem ,a nije da ne mogu, naprotiv, kontak sa muskarcima jer se bojim i uglavnom sam nezainteresovana. Znam da je to manjak samopuzdanja! Udaljila sam se i od bliskih prijatelja koji imaju decu. Imam jake i veoma mracne epizode, jako ceste, velike tuge, nekontrolisanog besa i misli koje su jednostavne, kazem jednostavne jer se svode na to da ne zelim da se probudim. Ali sam vrlo svesna svega. Od lekova , bar ja mislim da je od njih, gubim interesovanje za sve. A ako ih ne pijem uopste ne spavam. I dalje osecam bol zbog gubitka voljene osobe, tj prekida zaj zivota, neostvarenosti mene kao majke, mislim da nikom necu valjati, da nisam sposobna da pruzim bas nista. Da li je anksioznost ili depresija ili nesto trece? Hvala na odgovoru, veliki pozdrav!
Pozdravi postovanje!
Pronalazim se u svakoj prethodnoj prici.Moja dg.anksiozno kompulzivni poremecaj.Imam40 god.ali kao da sam se ponovo rodila prije tri god.kada sam zatrazila strucnu pomoc.Dotada sam pila samoinicijativno lexaurin (3-6 mg dnevno.Kada sam pocela da ga uzimam prije dorucka shvatila sam da ne mogu dalje tako.Borila sam se sa razlicitim strahovima(autoriteti,socijalni strahovi, strah od smrti itd.Postala sam ovisnik o lexaurinu.Da skratim…sad sam odlicno.Sa najmanjom dozom paroxala „izbrisala “ sam lexaurin i sto je jos efikasnije pohadjam grupnu analiticku terapiju.Ovakav nacin lijecenja toplo preporucujem.Uz moju upornost i zelju da se promijenim ja sam postala druga osoba.Moj zivot je ljepsi i kvalitetniji.U grupi sam dvije godine i spremam se uskoro zavrsiti. Toliko za sad. Pozdrav
Nina
Ja neznam odakle da pocnem.Od 27.godine pa narednih 4-5 stalni napadi panike a izmedju i tokom lupanje srca,gusenje kao da ja nisam ja i tonem u mrak.Onda se borim da vidim..mrak svetlo mrak svetlo a tonem.To nisam nikom pricala jer bi me smatrali ludom.Nakon lekova protiv depresije i ostalih m ogo je bolje ali sad sa 42 godine ja se svega bojim.Odlaska u prodavnicu npr a pod pritiskom muza pokusala sam da polazem vozacku.Teorija ok prosla sam ali voznja katastrofa.Sa monitorom sam nekako i uspevala ali ispit!!!!Katastrofa!!Sve se vratilo..strahovi uduplirani..ne idem nigde ..osecam se nesposobno a niko ne razume.Zovu me glupom ida umisljam.Neznam sta cu i kako cu.Spavam lose..cim zat orim oci sve je tu..i najcrnja buducnost i gadna proslost i uzasna sadasnjost a trebam biti primer mojoj deci i pred njima ja sam hrabra i samouverena a crkavam iznutra.Izvi javam se na duzini ali morala sam nekome reci Cak me i moj brat kog neizmerno volim smatraza glupu i nesposobnu ..ima li pomoci za mene?
svjesno uvjeravanje da pustis anksioznost da „djeluje“nece pomoc!cesto! da bi pustio impuls potisnuti u svjest,odnosno rijesio se anksioznosti,potrebno je odustat od otpora.a od odpora mozes odustat jedino kad ga postanes svjestan!!
Meni su u skoruje vreme otkrili da imam anikcioznost sto je za mene bio veliki sok uz strucnu pomoc i terapuju sada mi he bolje al postoji jos doza straha koja je uvek prisutna i ne znam kad ce i to proci al i to moram prihvatiti kao sastavni deo zivota nesto kao moje i ne bezati od tog osecanja nego ga „zavoleti“krenula sam na casove joge i to dosta pomaze e a krenula je od problema nervoze stresa ne shvatanje nikog i svi pogledi osude uprte u mene bez podrske i paznje pa cak ni od supruga kome je vaznije sta ce mu reci roditelji nego mi -njegova porodica ….ima dosta jos ….nego ja sad vidim gde sam pogresila ja sve uzimala srcu osecala se ocajno i smatrala da sam kriva za sve trebala sam ja to sve oterati od sebe odgurnuti odbaciti zagrliti svoje dete i radovati se svakom danu e bas sam to uradila bas sve i mogu vam reci sjajno je lep osecaj i nemam napade samo jos strah al i to ce proci —to je moje iskustvo
Anksioznost kako se pojavi i uvuče u čovjeka,isto tako i nestane.I nikada taj osjećaj ne može biti jači od čovjeka,samo ako se na pravi način postavimo prema tom osjećaju.Najbitnije je shvatiti da je riješenje u samim nama.Za sve je potrebno određeno vrijeme.Postepeno svaki dan treba ići u redovnu šetnju,skretati misli na lijepe stvari u okruženju,izbjegavati loše osobe i razgovor s njima,izbjegavati mjesta koja u čovjeku bude neki loš osjećaj.Svaki dan redovno šetati,ili još bolje baviti se sportom koji volite,jer je fizička aktivnost upravo najbolji način da tu negativnu energiju izbacite iz vas.Naveče spavajte isključivo kad vam se zadrema,slušajte laganu muziku koja vas opušta,čitajte motivacione citate i najbitnije od svega prestanite se stalno analizirati kako vam je jer to vam ne treba,vremenom će svi simptomi isčeznuti i vrati će se u normalu sve.Shvatite da ništa nije bitno od unutrašnjeg mira i da brigom ništa rešiti nećete.Utrenirajte sebe da uvijek ostanete maksimalno smireni čak i kada se ponovo pojavi taj osjećaj anksioznosti reci te sebi-Ovo sam već osjetio/la,sa ovim sam se izborio/la i to mi u životu više ne treba,jer mi ničemu ne koristi i samo me ojačalo.I samo pustiti da lagano prodje.A nek bude vam u mislima i ona izreka-„Briga je obično gubljenje vremena.Ne mijenja ništa,pomiješa ti misli i ukrade sreću“.Lijep pozdrav!
MOJ MLADENE TI SI POD UTICAJEM OTPORA,IDI PSIHOTERAPEUTU,TO STO TI PISES JE KLINICKI PRIMJER OTPORA,ODNOSNO IZBJEGAVANJE SITUACIJA U KOJIMA SE MOZE U SVIJET PROBITI POTISNUTO,POTRAZI PSIHOTERAPEUTA
PARDON;U SVIJEST PROBITI POTISNUTO
Godinama sam u strahu, vise ne znam kako izgleda biti opusten i miran. Pijem cipralex godinama, prosla sam psihoterapiju, dok sam bila na terapiji svaki tjedan, nekako je islo. Sada se uzasavam da mi netko dojde u kucu i izlazaka. Ne znam otkriti razlog svog stanja.
Pozz..imam 30 god. patim od anksioznosti i napadaja panike. Napadaje vise nemam nakon terapije elicee koju jos uvijek pijem. U meni je jos ostao svakodnevi strah da cu dobiti infarkt. Najvjerojatnije mi je to posljedica strasnih napadaja panike. Čim me zaboli nesto( izmedu lopatica, ispod rebara, lijeva ruka) ja pomislim eto to je pred srcani i nikako se smirit. Radila sam ekg i ultrazvuk srca prije 2 mjeseca i sve je bilo u redu. Moja doktorica je rekla da nemam razloga za nikakvu brigu, al mene to i dalje muci. Svakodnevno sebi provjeravam puls da li mi kuca srce i to me nekako smiri, al naravno i izludujem sami sebe. Mislila sam poc i na pregled kod kardiologa da budem sasvim sigurna da je s mojim srcem sve u redu. Htjela sam vas pitat jel moguce da moja anksioznost utjece na te bolove u tijelu kao sto su bol izmedu lopatica i ispod rebara? Na dane uspijem ignorirat simptome i oni nestaju, al ima dana kad me izlude.
Ivana,to je jedan od simptoma ili odlika anksioznosti.U glavi krenu neke loše i ružne misli koje se samo umnožavaju i remete unutrašnji mir.I kada čovjek upadne u taj krug čini se da nigdje izlaza nema.A uzrok toga je što se počne previše razmišljati i analizirati razne misli koje se pojave u glavi,a u suštini su to misli koje nemaju nikakvo značenje,nerealne su i postoje samo zato što ih mi održavamo pretjeranim razmišljanjem.Ja sam kroz to prošao i hvala Bogu to je ostalo samo ružna prošlost.Iznad gore sam već jedan komentar ostavio u vezi ove teme.Moj savjet je da postepeno kreneš se zanimati oko nekih ljepših i vedrijih stvari u životu.Kada se fokusiraš na nešto što te zanima,što u tebi budi lijep osjećaj onda se u glavi dešava smjena tih misli.Da li je to sport,vožnja biciklom,lagana šetnja,pravljenje kolača,druženje,gledanje filmova,planinarenje…bitno je da se zabaviš s nečim što te jako zanima.Kad načiniš prvi korak i kažeš sebi da je hvala Bogu sve u redu i da ne želiš da neke gluposti od misli remete tvoj mir,polako će da anksioznost iščezne.Ne dozvoli da budeš žrtva nečeg što uopšte ne postoji.Kaže se strah je lažov-ne slušaj ga.Tako da je bitno samo ne dozvoliti da misli upravljaju nama,nego mi mislima.Polako dan po dan,radi na sebi.Ne misli o radu srca,neka ono radi svoj posao.Svako ko je patio od anksioznosti mislio je da će doživiti infarkt,pa nije niko nikad do sad doživio.Kad se promjene misli na bolje,odmah se i funkcionisanje tijela mijenja na bolje.Svako dobro!
Pozdrav,ja se bojim izaci iz kuce,kontakta sa ljudima,otici do prodavnice kod lekara svega se plasim neznam sta da radim kome da se obratim ovo je uzas
Caos,
Moj prvi napad panike se desio 2013 godine. Bilo je to jako strasno iskustvo za mene (untnule su mi ruke, usta,glava, puls 180, vtoglavica….). milsio sam da cu umreti. Ispostavil ose da immam problema sa zeludcem koji se podigne i pritisne srce i dijafragmu i kada na sve to dodate strah eto panicnog napada. Kada su mi rekli da je sve u redu ja sam na to zaboravio i sve je teklo super do pre godinu dana. Ista epizoda se ponavlja samo u mnogo manjem intezitetu. izvucarao sam se po svim lekarima cak su mi i magnetnu uradili i sve je bilo uredu. Moji simptomi danas su Blaga vrtoglavica, smeta mi svetlost, noge kao da nisu moje i to nailazi u epizodama samo sto u ovom slucaju sada izostaje strah ali sam uznemiren. Poceo sam da treniram, trcim, radim vezbe i videcemo dali ce biti bolje. Osecao sam se bolje kada popijem neko pivo ali sam ubrzo shvatio da se to pretvorilo u par piva svaki dan sto nikako nije zdravo ali pomoglo mi je ponekad a i dodalo mi 15 kila. Sad se borim u sebi niko ne zna da nesto nije uredu. Noge mi dalje klecaju ali ne bezim vise od situaciaj koje sam smatrao opasnim a za mene je sve bilo pasno ako je dalje od 5km od urgentnog centra ili neke bolnice jer ako mi pozli bla bla bla..Uglavnom crne misli koje kada me premore ja lecim Pivom a sutradan onda jos gore. Posle 3 piva sam bio u depresiji po 7 dana. sad se sve to nekako vraca na svoje mesto..Nadam se. Ne ocajavajte, Ne idite pogresnim putem kao ja da sam nasao lekove ( Pivo, alkohol) koji su zapravo jos veci problem. osecam se bolje posle umerene do pojacane fizicke aktivnosti a i imam devojku koja me razume( iskreno kada sam joj rekao mislio sam da ce da me sutne ali nekim cudom nije, doduse imala je u pocetku ispade kako sam glup i kako sam utripovao…Valjda nije mogla da shvati u pocetku, sad razume i to mi mnogo pomaze) U principu da sumiram ovo moje brbljanje.
1. Anksioznost ( u mom slucaju) dugo iskljucene emocije prema nekom dogadaju.Uspavao sam kuce bilo je bolesno i dan dans je oplakujem. Osvrt na pravi zivotni problem pomaze. Sednem nekad sam kuci i lepo se isplacem pa mi bude bolje.
2. fizicka aktivnost pomaze, ja volim trcanje , zamenio sam lift stepenicama ( ne zbog straha od lifta nego radi fizicke aktivnosti)
3. ranije u krevet, vise napolju nego buljenje u monitor. JEDNOM NEDELJNO na JEDNO – DVA piva sa drugarima
4. ponekad se probudim i kazem sam sebi da danasnji dan nece biti upropascen mojim nogama koje drhte ili straha koj me juri i ti dani su mi najbolji. Namerno napadam kriticne lokacije ( mostove, trzne centere,velike prostorije, idem na dalja putovanja gde nema doktora u blizini) . Jendo vece sam u najvecem strahu i panici seo na klupu u sumi gde je mrkli mrak i zamislite proslo je istog sekunda..Boze kako sam se napio to vece, sam ja i pivo, suma i mrak. Tako je bilo dobro. ALI nedelju dana posle teska depresija (verovatno zbog alkohola).
Zivot je jedan i mi ga zapravo cinimo bitnim, strasnim, lepim ili ruznim. Sve je to u glavi. Kada me nesto zaboli a ne javi se strah onda se uplasim da mi nesto stvarno nije dobro tipa da cu da riknem od cuke pa opet sve to krene u krug i kada se taj krug zatvori tako se slatko ismeje sam sebi kako sam opet pao na istu foru pa ajmo sve iz pocetka. strah od straha da ce biti straha….Uh jbt ovo je trebalo da bude sazeto sta mi je pomoglo…
To je to manje vise ne dajte se. Licno mislim da je Anksoznost i Panicni napad saignal naseg neurednog i nezdravog zivota i da nam telo jasno porucuje da nesto treba da se menja. Toliko od mene i izvinjavam se ako sam vam ukrao previse vremena.
2.
Dobar dan. Profesionalni sportista sam vec 15 godina i povremeno nastupam za reprezentaciju. Igrala sam u Srbiji u nekoliko klubova i imala velike uspehe. Tremu sam imala pred svaku utakmicu manje-vise ali je ona nestajala pocetkom utakmice. Letos sam potpisala za inostrani klub i od tada krecu moji problemi. Pred svaku utakmicu ja osecam ogromnu tremu i to znatno utice na kvalitet moje igre. Na dan utakmice vec ujutru nekoliko puta odem u toalet. Zatim u svlacionici postajem nervozna osecam nemir i nenormalno mi se znoje dlanovi. Ruke mi se ukoce i ne mogu pluca napuniti vazduhom do kraja. I to ne nestaje u toku utakmice. U isto vreme zelim igrati ali i imam osecaj kao da sam paralizovana i zelim pobeci sa terena. Tako jedna losa utakmica prati drugu a meni je uvek sve gore. Istovremeno zelim igrati ali kao da sam paralizovana i zelim napustiti teren. Ponekad razmisljam da zavrsim karijeru…a to zaista ne zelim jer ovo je moj posao,i volim to sto radim. U reprezentaciji sam se obratila psihologu ali imala sam mogucnost razgovora s njom samo jednom. Dala mi je savet da svako vece pred spavanje idealizujem sebe u igri. Da u toku utakmice se fokusiram na opustanje ruku i kako toplota struji niz nje. To i nije bas moguce izvesti na utakmici ili na klupi zbog dinamike same utakmice. Probala sam psihicki izaci na kraj sa tim ali bezuspesno. Bodrila sam samu sebe,slusala muziku,razmisljala o svojim uspesima…ali jednostavno zahvati me anksioznost,i ako se desi da mnogo lose odigram anksioznost i taj neprijatan osecaj ne prolaze celo vece nekoliko sati nakon utakmice. Dok, na treningu je sve odlicno. Ovo se desava samo na utakmici. Moje nekada veoma visoko samopouzdanje je sada ravno nuli. Pitanje:da li postoje neki biljni antidepresivi koji ne uticu na budnost i nisu zabranjeni na doping listi? Zelim nesto sto bi mi uklonilo taj nemir na nekoliko utakmica makar dok malo ne povratim samopouzdanje…zaista sam protiv svih vrsta tableta,izbegavam sve lekove ali sada sam nemocna…inace ja nikad ne konzumiram ni duvan,ni alkohol cak ni kafu…s druge strane oba moja roditelja su koristili antidepresive povremeno,majka sada vec nekoliko godina unazad koristi. Ne znam da li je nasledno…inace ostvarena sam osoba,imam muza i dete. Srecna sam. Samo imam taj strah od neuspeha…imam 27 godina. Molim za savet. Hvala unapred!
Molim vas odgovorite mi poslje stresa od smrti majke i poroda od prije 5 mjeseci ja non stop drhtim ruke najvise u mirovanju ne samo pri fizickim naporima hodanju i tako,inace zaplacem lako dojim bebeu ijem persen sto me kalo smiri nekad bosaurin 5mg,sta da ucinim sa nesanicom nemogu lako da zspim i kad spavam sve je to povrsno uz ustajanje gora vec sto sam legla inace nemam neko okruzenje gdje bi mogla upotpunjavati svoje dane vecinu vramena sam u kuci i ne izlazim cesto bas zbog tog drhtanja i tih simptoma malaksalo se i nenenergicno osjecam brzo zamorim i moram sjesti,zabrinuta sam jako i dali je ovo prolazna faza.
Ja sam počela čudno da se osjećam još prije nekih godinu dana, ali sam mislila da mi je samo naišao period kao i svaki drugi… Ranije sam bila odličan djak, posle i jako uzoran student, voljela sam da izlazim, da se družim.. Iako sam čitavog svog života shvatala svaku situaciju nekako tragično. Odjednom mi se život preokrenuo za 180 stepeni. Teško mi je da učim, da se skoncentrišem, ne samo na to nego i na ljude, na njihove priče. Izgubila sam mnogo prijatelja. Ako ne i sve. Nisam mogla da izlazim, da se družim, sve sam živo izbjegavala. I počela sam da se borim sa tim, da radim stvari na silu. Mogu vam reći da mi je samo pogoršalo situaciju. Trenutno se osjećam baš užasno. Nemam motivacije ni da ustanem ujutro iz kreveta a kamoli šta drugo. Plačem non – stop. Za sve što pomislim, ima mi najgori mogući ishod. Imam konstantan strah od svega i svakoga, načina na koji će ljudi reagovati na moje postupke, imam tremu pred svaki izlazak, na ispit ili u grad.. Mjesecima se već znojim nekontrolisano, budim se oblivena znojem često, ili samo iz čista mira počnem da se znojim dok sjedim u kafiću ili kući, dok ne radim ništa. Drhtavica mi je takodje postala svakodnevnica, ne mogu da podignem čašu ponekad koliko mi se ruke tresu. Teško mi je da se opustim, stalno se osjećam kao da radim nešto pogrešno ili kao da bi trebalo nešto drugo u tom momentu da radim, nešto korisno, da se tako izrazim. Iako sam ponekad svjesna da mogu da se opustim i da nemam nikakvih obaveza, taj osjećaj ne prolazi. Ne znam šta mi je i šta da radim, čudim se kako do sad nisam poludjela, ali jedno što znam to jeste da sam ovim ignorisanjem ovog problema samo pogoršala stvari. Bila bih Vam jako zahvalna ako biste izjasnili svoje mišljenje o ovome i preporučili mi šta dalje..
Cao, zovem se Milena. Vec nekih 5 godina imam nesvestice. Kada mi se pojave ja se jos dodatno uplasim i pogorsam sebi stanje. Uvrtela sam da imam tumor na mozgu, problem sa srce itd. Desava mi se da ne smem sama negde da idem peske. Dok kolima mogu posto se osecam sigurno. Ne znam sta mi je i sta da radim.
Pozdrv Milena imam isti problem kao i ti sve je to u nasim glavama ali problem je kako se osloboditi tih uzasnih misli volela bih da se javis pozdrav
Pozdrav, ja imam isto ovjap robelm mislis da mi se verti usneee da padam ili nesto itd , otiso sam u lekari pravio sam sve analize sasim normalno izadjuu , ne mogu da gutam nesto inam vrtglavicu itd , ko moze da mi pokaze sta je ovo pozz
Poštovani,
S obzirom na to da su svi nalazi u redu, problem je najverovatnije psihičke prirode i sve što ste naveli su simptomi povišene anksioznosti. Ukoliko problem ne možete u potpunosti da prevaziđete uz pomoć naših tekstova, možete da nam se javite da zakažemo termin za uživo ili Skype savetovanje.
Srdačan pozdrav!
Pozdrav.Pišem seminarki rad na temu Anksioznosti ( utjecaj anksioznosti na porodicu i društvo) pa vas molim, ako neko ima nešto o toj temi da mi pošalje ili neki link. Zahvaljujem se unaprijed i želim vam mnogo sreće, snage i volje da se izborite u svom ozdravljenju i stabilnosti. Lijep pozdrav
Imam 29 godina i sasvim sam siguran da sam anksiozan. Kada god mi je lose ja procitam ovaj tekst da bih sebe ponovo ubedio da ne bolujem od neke teske bolesti vec sam aksiozan. Za vreme studiranja sam imao mnogo stresova jer se od mene uvek mnogo ocekivalo,a ja sam imao sasvim druga intetesovanja u kojima sam bio uspesan. Stres za stresom i kada su se u kratkom roku razbolela dva drugara i to veoma ozbiljno krenuli su strahovi. U pocetku nisam znao sta je niti da anksioznost postoji. Pocele su telesne tegobe, nervoza creva, trnjenje u rukama i nogama, drhtanje misica, oznojeni dlanovi,nesanica….. Naravno posle iskustava drugova nisam ni smeo da odem kod lekara,ali kada je problem postao ocigledan roditelji su me odveli. I onda šok-nista nije nadjeno, pomesana su mi osecanja bila nakon toga,jer nisam znao sta je, a zeleo sam da se resi na ovaj ili onaj nacin. Ja se borim vec dugo, ali nikakve konkretne korake nisam preduzeo. Jos uvek se oslanjam na psihu, umiruje me pomisao na to da ce sve proci kada stignem kuci, odem u teretanu i istusiram se posle. Izbegavam da idem bilo gde jer mi je drka kada sam daleko od tog svog „bezbednog zamka“, samo mi je lakse jer i zgradu gde radim dozivljavam kao svoj “ safe house“. Zao mi je sto nemam neki praktican savet da vam dam, zivim u maloj sredini gde nemamo psihologa da bih mogao da popricam o svemu. Vama doktorka hvala na ovom tekstu koji mi je pomogao toliko puta u ovoj borbi, a svima nama zelim da se vratimo normalnom zivotu,mislim da cemo posle ovoga mnogo vise uzivati u njemu i postovati ga nego pre ove bolesti. Drzite se i trenirajte,istezite se,meni to pomaze
Izvinjava se,napisao sam da m je zao sto nemam neki savet,a u stvaro imam. Uzmite magnezijuma, b vitamina, izbacite sve sto sadrzi kofein, izbacite gazirane sokove, bolje cete se osecati. Cak i u caju ima dosta kofeina,a on je okidac za ponovne napade anksioznosti. Kod koga je tek pocelo ovo, nemojte dozvoliti da se povucete iz zivota i iz drustva
Pozdrav, meni se dešava problem, kao da se plašim samog sebe, kao da to nisam ja, nemam osećaj, Ljubav za ljude nikakvu motivaciju, želju za životom, trpim i držim sve u sebi, ali mislim da bih trebao da se obratim doktoru, može li neko vase mišljenje ili analiza..
Sta znam ljudi, ja evo zivim s tim nekih 7 godina, uvijek i bez anksioznosti i sa ljudi imaju uspona i padova kako psihickih tako fizickih. Iz mog iskustva je velika istina da ako mislima ne dajes znacaj da nece ni smetati. Sta sve ljudima moze pasti na pamet. Meni su padale misli od toga mogu li ubiti nekog do toga je li nekom mogu zeljeti lose. Sustina je sve ono sto te muci ustvari nisi ti nego tvoj simptom (anksionznost). Jer da si los ne bi ti smetale nazovi “lose, nemoralne, ruzne misli”. Tako da dragi moji uzivajte u zivotu bilo da imate strah od okoline tj izaci u grad do toga da li vam padaju ruzne misli na pamet. Svima prolete svakakve misli samo je pitanje na koju ces se zalijepiti. Sve najbolje.
Imam trnjenje nogu i ruku uglavnom ispod koljena pa do stopala i desna ruka, uz to noge su mi teske i pored trnjenja imam pins and needles, sjecam se malakso i nemam snage u misicima da li tomoze biti od stfesa i ansioznoati,traj vec vise od pola godine
Sa postovanjem unapred zahvalna
Postovana,
Predlazemo Vam da prvo otklonite nedoumice u vezi sa mogucim uzrocima fizicke prorode, posavetujte se sa lekarom opste prakse koje bi pretrage trebalo obaviti. Ako je sve u redu, verovatno je uzrok anksioznost.
Srdacan pozdrav!
Dobar Dan,
kod mene je sve pocelo prije 2 godine imala sam jako puno stresa i tako da je pocelo kad god legnem spavati lose misli da ce se nesto lose desiti i borila sam se protiv tog sto mislim tako zbog cega tako da sam se sve lose i losije osjecala srca mi je ubrzano lupalo drhtala sam po cijelom tijelu imala sam osjecaj ko da ce mi srca stati od tolikog lupanja medjutim sam toliko pocela interesovati za tu temu citala dosta o tome o panicnim napadima o dosta dosta stvari tako da mi je danas vec puno bolje ma moze se io reci da se skoro pa super osjecam nemam nikako vise te napad panike da drhtim i da mi srce lupa jer ja znam da su to samo misli i da to nije realno kad opet ponekad Imam neki stress u zivotu smirim sama sebe jer sam ja osoba sto jako puno brine i osjecajna sam emotivna kako god ali uspijem sebe smirit tako da ne dodje do te situacije
jedino sto Imam i dalje nekad neke lose misli sto mi da Kazem smeta u glavi jer necu da mislim o tome nervira me sto nece da izadje iz moje glave ali i dalje osjecam se tak reci dobro nemam nikakve simptome spavam mirno sve je okej
ali neznam sto i lose misli nece da izadju skroz
Ljudi drago mi je sto sam vas nasao, ali mi nije drago sto imate ovo ludilo.. Ljudi moji ja sam na veliku zalost bolestan od ovoga vec 10 godina a sada mi je 26. Moj zivot je blago rečeno pakao… Imam strah od praznog prostora, kada sam napolju ako na 100m od mene nema neka kuca, zgrada, ma bilo sta mene napad hvata i to je tako bolesno da ja ne verujem sta mi moj mozak radi.. Napad vrtoglavice, ne mogu da disem, bar ja tako mislim sve u svemu mislim da cu umreti od toga, ali vec 10 godina sam mrtav, ali bukvalno, nekad kada se nadjem u toj situaciji kazem boze molim te uzmi me ne mogu vise da se mucim… Moja bolest je toliko teska da ne mogu da idem na mnogo mesta, ja kad bi se nasao u pustinju ja bih umro odma, ali ne od zedji vec od moje te neke fobije, straha. Molim vas razum mi je na minimum niko ne zna da ja to imam, niko
I ja imam isti problem kao ti Zorane.Nemogu nigdje da odem normalno sva drhtim hocu pasti u nesvijest
Ako hoces ostavi svoj email da se cujemo
Sve to fino i jednostavno zvuci, ali kako da prihvatim nesto o cemu ne razmisljam aktivno vec me muci svakog dana podsvesno, ali ne zelim da prihvatim da razmisljam o tome jer me to cini samo jos vise nervoznom i anksioznom(nisam dijagnozirana s tim, nisam sigurna da je to) i na kraju sam skroz nefunkcionalna tokom celog dana ako dopustim sebi da razmisljam o tim nekim stvarima koje u sustini i nisu strasne, a mene opet muce.I iako sam svesna da nisu strasne mene one idalje muce i osecam se onda kao da lazem sebe-jer ne bi me mucile ako nisu strasne?
Boze citam sta sam napisala i nije mi jasno kako sam idalje normalna xD…
Kako vam se cini ovo sto sam rekla? Da li je to anksioznost i da li bi trebalo da popricam o tome s nekim ili je to okej sasvim. Izdrzavam ja, ne vidi se to ni po cemu da nesto nije u redu sem recimo ako neko zivi sa mnom.
Nadam se da me mozete bar malo utesiti..
Poštovana Nađa,
Bitno je napraviti razliku između
– potiskivanja (,,Ne želim da razmišljam o tome iako me muči“), što je negativan mehanizam koji Vas iscrpljuje (a potisnute emocije same po sebi vode u povišenu anksioznost),
– preteranog razmišljanja (,,Nefunkcionalna sam ako dozvolim sebi da razmišljam“) sa negativnim interpretacijama i katastrofizacijama, i
– prihvatanja (koje bi podrazumevalo stav ,,Anksiozna sam, imam loš dan, ali to ne znači da ne mogu da se bavim nekim drugim aktivnostima i da moram da budem rob svoje anksioznosti“).
Ukoliko Vam ne polazi za rukom da naučite samostalno da prevaziđete problem, najbolje bi bilo da se nama ili drugom stručnom licu javite za psihološku pomoć.
Srdačan pozdrav!
Od kad sam postala majka drugog deteta imam strah pred spavanje da se ujutru necu probuditi i da ce mi deca doziveti traumu dok pokusavaju da me probude i dok im otac dodje sa posla. Kada znam da je muz sledeci dan tu sa nama, nemam takve misli. Ali uvek kada znam da sam sama sa decom sledeceg dana, ja uvece dozivljavam taj strah i jedva zaspim. Zato i lezem u 2,3 posle ponoci. Treba mi pomoc….
Poštovana Milice,
Kao simptom povišene anksioznosti razvile su se opsesivne misli. Ono što je jako bitno za uspešno prevladavanje opsesivnih misli jeste upravo ne plašiti ih se već posmatrati ih isključivo kao simptom povišene anksioznosti i mentalni događaj koji kod svake osobe postoji u nekom obliku. Ono što ovakve misli čini opsesivnim je upravo to što se upuštate u analizu i pridajete im značaj. Jesu zastrašujuće, jesu u neskladu sa Vama samima, ali su to samo misli koje nemaju nikakve veze sa realnošću, koje možete samo da posmatrate kako dolaze i prolaze. Napor koji ulažete da biste ih kontrolisali je kontraproduktivan – one tako postaju sve intenzivnije.
Ovde ćete naći sve tekstove i videe na tu temu što će Vam pomoći da steknete adekvatan uvid u svoj problem.
Ukoliko problem ne uspevate da prevaziđete samostalno i značajno Vas ometa u funkcionisanju, najbolje bi bilo da se nama ili drugom stručnom licu obratite za psihološku pomoć.
Srdačan pozdrav!
Zasto imam osecaj da ne mogu da prevazidjem depersonalizaciju i derealizaciju a do sad sam uvek izlazila iz tog stanja ?
Poštovana Sandra, nekada se prosto dešava da se uobičajeni simptomi anksioznosti pojačaju (usled stresnog perioda kroz koji ste prošli ili prolazite). Dakle, intenzitet anksioznosti može biti veći od uobičajenog pa je teže „dopreti“ do funkcionalnih obrazaca razmišljanja i ponašanja kojima ste prevazilazili depersonalizaciju i derealizaciju u ranijim periodima. Ako ovo stanje duže traje i osećate se iscrpljeno, manje funkcionalno povodom toga najbolje je bi bilo da se javite stručnom licu za pomoć. To možete učiniti kod nas ili negde drugde, važno je da ne trpite simptome koje ne možete samostalno da prevaziđete jer se tako problem produbljuje. Srdačan pozdrav.
Pozdrav svima,
Dali postoji pomoc i napredak posle 10 godina u ovom stanju? Sve i svasta me muci nema simptoma kojeg nemam…
Poštovani Remo, uz adekvatan tretman moguće je prevazići anksiozno stanje. Potrebno je samo javiti se za stručnu pomoć i istrajati na putu prevladavanja svojih problem uz pravilno vodjenje. Lično sam imala klijente koji su i po više decenija imali ove probleme pa su uspeli da ih prevaziđu, pre svega svojom istrajnošću u sprovodjenju instrukcija koje su dobijali na terapiji. Naravno, proces oporavka je teži ukoiko se problem „zapusti“ ali nije nemoguć. Srdačan pozdrav.
Повратни пинг: Svrab glave i kako ga se rešiti | Minut za mene
AKo nista drugo, barem je psihoterapija danas dostupna online. Ne poredi se sa vidjanjem uzivo, ali moze biti znacajan prvi korak, ako ste u ranim fazama