Depresija se pre svaga vezuje za kontinuirano osećanje tuge i sniženo raspoloženje, to je simptom koji praktično definiše ovaj poremećaj. Pored ovog simptoma zvanično se kao ključni simptomi navode još i gubitak interesovanja i gubitak energije, dodatno su tu poremećaj spavanja i apetita, osećanje krivice, nisko samovrednovanje, suicidalne misli i pokušaji suicida, problemi sa koncentracijom. Kada sagledamo spisak ovih simptoma, možemo zaključiti da postoje simptomi koji se tiču afekta i emocija (sniženo raspoloženje, tuga, krivica) i simptomi koji opisuju ponašanje (poremećaj sna i apetita, pokušaji suicida, ovde bismo mogli dodati i usporeno obavljanje ili prestanak obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti). Od kognitivnih simptoma imamo suicidalne misli, probleme sa koncentracijom i nisko samovrednvanje, ipak kognitivni aspekt depresije obuhvata mnogo više od toga. U okviru kognitivno-bihejvioralne terapije, kognitivna komponenta odnosno način razmišljanja predstavlja jedan od ključnih faktora održanja negativnog afekta i ponašanja.
Postoji nekoliko pogrešnih načina razmišljanja koji su tipični za depresiju.
Razmišljanje sve ili ništa. Životni događaji se interpretiraju kao potpuno loši ili potpuno dobri, postoji samo crno ili belo stanovište. Npr., osoba sebe doživljava kao potpuno neuspešnu/nevoljenu a druge kao potpuno uspešne/voljene.
Preterana generalizacija. Nekoliko loših situacija ili samo jedna loša situacija navodi osobu da veruje da će sve situacije ispasti loše. Npr., osoba koja je doživela da nekoliko puta bude odbijena za neki posao, smatra da se nikada neće zaposliti i da povodom toga ne može ništa da učini.
Selekcija infrmacija. Traženje i uzimanje u obzir samo negativnih informacija o sebi. Negativne informacije predstavljaju potvrdu o sopstvenoj bezvrednosti i bespomoćnosti, dok se pozitivne informacije ignorišu i pre vide kao izuzeci nego pravilo. Npr. osoba veruje da joj se nikada ništa lepo nije dogodilo u životu, da nikome nije stalo do nje i sl.
Personalizacija. Osoba smatra da je jedino ona uzrok određenih događaja. Npr. Loše se ponašala/-o prema meni jer nisam dovoljno zanimljiv/-a.
Okrivljavanje. Suprotno od personalizacije, okrivljavanje uključuje prebacivanje odgovornosti isključivo na druge ljude/okolnosti i odbijanje rešavanja problema. Npr. Beskorisno je da konkurišem za posao, kad su i onako svi konkursi namešteni.
Da bi se depresija prevazišla potrebno je pozabaviti se svim njenim aspektima, a posebno promenom disfunkcionalnog načina razmišljanja koji pokreće i održava negativan afekat i disfunkcionalno ponašanje.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog
kontakt: 064 64 93 417
vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
skypename: psihologsanja
4 thoughts on “Pogrešan način razmišljanja kao faktor održavanja depresije”
Pre svega želim da pohvalim sajt,zaista je sjajan iako sam mukom doveden do njega,i pročitao samo par tema.Vaš stil je dovoljno profesionalan i zanimljiv u isto vreme,dok se vidi da su teme pažljivo birane i realne. Međutim ja imam jedan problem kog se ne mogu rešiti,dok vam o njegovoj veličini mogu reći samo to da nisam ni pročitao tekst a već želim da komentarišem.Naime ja sam zavisnik od facebook-a i to veliki. Zadnje 4 godina u proseku sam dnevno 2,5h. Nastavio bih da nisam dobio posledice,među kojima je najveća (meni najteže pala) gubitak pažnje. Iako mnogima to izgleda smešno jer postižem uspehe na nekim takmičenjima (sedmi sam razred) ja to osećam jer ne mogu da se skoncentrišem na duže od 1.5h kući odnosno 1h na testu,i te crednosti variraju.Plašim se da probam neko od rešenja da mw bi moja koncentracjja zavisila upravo od toga (ginko,muzika..).Trudim se da ga rešim ali ne osećam poboljšanje.Radim dosta zadataka iz fizike i hemije čitam dosta knjiga..Ja jednostavno ne znam kako da se odviknem od facebooka i da li će se sa tim potezom moja koncentracija vratiti ili ne?Takođe tu su i standardne posledice – asocijalnost,osećaj manje vrednim i odbačenim,negativno mišljenje o samom sebi.E ono što bih vas zamolio da mi odgonetne je koji deo društvenih mreža me čini nepažljivim,kako da se lako odviknem od društvenih mreža i smem li koristiti „laka rešenja“ (ginko biljlu i muziku koja poboljšava koncentraciju).Nadam se da nisam prezahtevan,i jako sam zahvaln unapred za vreme utrošeno na moj problem.Srdačan pozdrav!
Ovako ne osecam de cudno kao da imam depresiju i to vec par dana. Trenutno mi se desavju ljepe stvari a ja nemogu nikako da se radujem kolko bi voljela. Imam porodicu djete i sve sto je covjeku potrebno ali ja nemogu da se iscupam ove dileme. Nisam sigurna dal je to vec depresija ili sam ja depresivna zato sto sama sebi govorim da jesam. Sve neke negativne misli o zivotu o sebi pocinjem sebe da mrzim zato sto razmisljam na ovaj nacin. Umesto da sam sretna itd. Uz to me muce opsesivne misli vec skoro 4 godine ali koje mislim da nisu vise problem. Sd me vise plasi da mozda imam depresiju i da ce se nesta desiti samnom. Dr kaze da nije da je samo trenutna faza i da ce proci treba da se bavim sportom samo sto je problem da nemam vremena zbog djeteta. Osvetila sam zivot porodici a sebe sam zapostaviöa i neznam dal je sad sve previse postalo pa se osecam ovako. Zelim opet da sam sretna. Da uzivam. Radila sam testove po netz neki kazu da imam simptome depresije neko kazu da je blaga a neki kazu da nisam pa me zanimam dali postoji covjek koji nema nikakav simptom koji su dodali kao primjer. Svako se ponekad oseca tuzno i mrzi zivot a jeli to znak odma depresije? Dal da verujem testu ili da sacekam dal ce samo od sebe da prodje. Jer nije mi prvi put prosle god sam imala isti problem dilema tuzna nesretna bila kod dr opet kazu ne nisam ali sta mi je onda. Sta mislite navela sam vam problem znaci trebutno se osecam jako tuzno iako se desavaju ljepe stvari. Pisem ovo i placem. Kako covjek ovo da izdrzi. Ili su mi ovo opsesivne misli pa sama sebi sam utupila tu depresiju? Jeli ovo vama lici na depresiju kako sam vam opisala. Onda pitanje je bilo dali mislim na samoubistvo odg je bio ne al usebi se mislim mozda je bolje da ne zivim al nisam sig dal su opsesivne misli ili sam to ja. Niko nezna muzu ne pricam jer mu je smjesno kaze da sama sebi pravim depresiju da mi nike nista a opet sam tuzna i iscrpljena pomozi te mi. Moze li covjek postati pravo depresivan ako stalno umilja simptome stalno pravi testove jer stvarno u zadnje vreme se osecam lose al niko ne vidi ja to u sebi a pred svima se smijem
Da kazem sad sam pricala muzu i on je radio test zato da bih se uvjerila dali su ti testovi tolino tacni on nije uopste depresivan barem mu se nevidi uvjek nasmijam i drustven voli da izlazi. Kod njega je izaslo da je tesko depresivan po testu u internet on se smije i kaze koje sranje ja i depresivan ali test mu tako pokazao. Dobila sam strah i molila da on napravi test da vidim sta njemu kaze. On i depresivan nikad u zivotu naravno da postoju dabi svakom covjeku naidje. A bas mi je sad lakse jer svako ima neke simptome depresije i nemora da znaci da je prava. Ipak zelelah bi da cujem vase misljene
Mnogi ljudi imaju problem sa tužnim mislim između ostalog zato što čitaju novine. Prestanite da prelistavate dnevnu štampu ili da čitate bilo koje druge NOVINE, o bilo čemu, a posebno o zdravlju, o tome kakvi treba da budete, kako da reagujete na život, na životne situacije, kako da vaspitavate svoje dete i ostalo. Otarasite se medija bilo koje vrste, odmorite mozak.