Anksioznost je prirodna emocija koja nam služi da se pripremimo za stresnu situaciju koja nam nailazi. Anksioznost koja traje dugo i koja je visokog intenziteta, i koja nam onemogućava da se suočavamo sa svakodnevnim životnim je patološka anksioznost. Više o ovoj razlici poslušajte u našem kratkom videu.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog
vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
kontakt: 064 64 93 417
skypename: psihologsanja
Šta je impulsivnost i kako se manifestuje? Impulsivnost je tendencija ličnosti ka zadovoljenju sopstvenih nagona, bez uključenosti racionalnog mišljenja i
Pojam toksična pozitivnost (ili kako se još naziva pozitivna toksičnost) odnosi se na uverenje osobe da je poželjno i dozvoljeno doživljavati samo i isključivo pozitivna…
Šta su fobije? Mnogi strahovi sa kojima se tokom života srećemo nisu funkcionalni i ne štite nas od neke
Prema poslednjim podacima Nacionalne Asocijacije Poremećaja u Ishrani (NEDA), procenjuje se da se preko 70 miliona ljudi širom sveta suočava
Tehnološki razvoj je neminovnost današnje civilizacije. Sa sobom nosi mnogobrojne prednosti, ali i određene mane. Mane nastaju onda kada se upotreba tehnoloških dostignuća pretvori u zloupotrebu.
Strah predstavlja jednu od bazičnih emocija koju posedujemo i evolucijski gledano, emocija je od primarne važnosti za preživljavanje. On je automatski odgovor na percipiranu fizičku ili emocionalnu pretnju ili ugroženost…
Ako ste žrtva nasilja
Radno vreme:
09h - 16h
Ako imate suicidne misli ili namere
Radno vreme:
17h - 23h
Telefon za zakazivanje termina u Savetovalištu:
Email za zakazivanje online savetovanja:
Nemojte čekati da Vaši emocionalni problemi narastu toliki da se povodim njih osećate bespomoćno.
9 thoughts on “Normalna vs. patološka anksioznost”
Stresne situacije… Nije život ono što se dešava, nego kako gledamo na ono što se dešava. Nema dobrih i loših situacija, jer to što gledamo na nešto kao dobro ili loše, sami farbamo prema onome što nam se dopada i ne dopada, tačnje, sve se svodi na uverenja i definicije koje dugo vremena gajimo u sebi, jer nas je neko u to nešto uverio npr. da je svet ovakav-onakav, stalno to ponavljao, a isto tako je i tu osobu neko uveravao itd i ako nam ne služe ta uverenja zbog kojih doživimo neželjenu realnost, možemo ih promeniti – promenom načina na koji gledamo stvari i stvari koje gledamo kad tad se promene, jer kada smo u nešto uvereni uvek dobijamo gomilu dokaza da je tako. 🙂
Desava mi se u zadnje vreme da osecam
Jak adrenalin da mi tece kroz tjelo tekoba u grudima, neraspolozena sam zbog tog osjecaja i malo i depresivna jer mi smeta i muci me. Nemogu da uzivam kao inace sad neznam dali je to anksioznost ili depresije.. Osetim jak adrenalin i kao da mi prolupa srce i onda sam kao tuzna zato sto mi se to desava znaci osecam
Strah bez ikakvog razloga.. Onda pomislim da sam psihicki bolesna i da upadam u fepresiju da nikac necu moci uzivati da cu biti nesrecna itd
I onda opet adrenalin i tekoba.. Ovo mi se desava svremena na vreme.. Desi se i da nestane skroz onda mogu opet uzivat i mislim se boze kako je ovo moguce dali ima neki bioloski razlog (hormoni) itd.. Prodje jedno vreme i kao da osecam da mi se vraca i mislim jao sad cu biti opet jedno vreme bezveze.. Mozete li
Mi pompci vec dugo se mucim sa tim heli ovo anksioznost?? Pozdrav
Ja već neko vrijeme želim od sveg srca pohvalit vašu stranicu koja mi je zaista puno pomogla i još uvijek vrlo rado bacim pogled na nove članke. Osim što smatram da je ova stranica iznimno korisna voljela bih drugima reći kako sam se osobno savjetovala putem skypea sa gospodinom Vladimirom Mišićem kada sam patila od pretjerane anxioznosti odnosno kada sam imala zaista strašne panične napadaje. Nikada se nisam zahvalila iako sam često razmišljala o tome. Ono što bih htjela naglasiti svima vama koji također patite od istog a imate sreće da ste naišli na ovu stranicu… vjerujte mi, panični napadaji se zaista mogu rješiti. Ogromno je olakšanje živjeti bez toga kao što i sami možete pretpostaviti a vjerujem da vam je to trenutno i jedina ili barem najveća želja koju imate. Stoga se zaista isplati savjetovanje ako već ne u živo onda barem putem skypea kao što sam ja učinila i moram reći da gotovo da i nema razlike…čak ste i komotniji 🙂 . Meni osobno je bilo neizdrživo grozno, pojavljivalo se svakodnevno i imala sam osjećaj da ću poludit…zaista poludit…da već ludim… nekada osjećaj adrenalina kao da me netko vozi 1000 na sat a kao sve je u redu! i ne prestaje, da si poželiš išćupat utrobu… zatim tuge, krivnje, besmisla…neutješnost….očaj….sami deveti krug pakla…ako se mene pita. Sjećam se da kada sam naišla na ovu stranicu da me čitanje tekstova i komentara tješilo i smirivalo ali samo privremeno…iako jedno od prvih olakšanja je bila spoznaja da ne ludim (jer eto saznah da osoba koja ludi ne zna da ludi), druga utjeha je bila kada sam u komentaru jednog čitatelja pročitala ohrabrenje da se to zaista može rješit ako to odlučite jer je eto i on sam patio od istog. Rekla sam samoj sebi da bih dala sve samo da to zauvijek rješim. I zaista… ne trebate dati sve…trebate samo odlučit…kao što je gospodin Vladimir napisao u jednom od svojih članaka da vjeruje kako se u svega tri seanse može rješit paničnih napada zauvijek a ako ne onda je to ili zato što to „ne želite“ odnosno niste se spremni suočit ili možda zato jer niste kliknuli sa psihijatrom pa je preporučljivo probati sa drugim. Moram naglasiti da zaista već nakon prve seanse nisam imala više paničnih napadaja onog intenziteta, odnosno počela sam primjenjivati određene metode koje bi me nakon samo par neugodnih minuta oslobodile i „vratile“….nije ugodno…apsolutno nije…ali kada znaš da se može…suočiš se…radila sam to svugdje i u busu i u pubu konobareći…i onda je to trajalo mjesecima….možda svega šest mjeseci…sve rjeđe i rjeđe iako ono što bih naglasila- nisu panični napadi trajali šest mjeseci, panične napade više nisam imala ali ono što me još pratilo je neka vrsta straha od mogućeg paničnog napada….nekada lagani simptomi anxioznosti koji također nisu ugodni ali nije za usporediti sa paničnim napadajima…i uvijek sam primjenjivala metodu i tako je svaki puta to trajalo kraće i kraće sve dok, eto sada nakon godinu dana mogu nekako sa sigurnošću reći, nije potpuno nestalo. Često se sjetim kako sam sretna radi toga, zaista je to užasno iskustvo i istinski to ne bih nikome na ovome svijetu poželjela! Eto, drago mi je da sam to podijelila sa vama i nadam se da vam ovaj tekst znači kao što su meni značili tekstovi ostalih čitatelja. Ono što bih također htjela naglasiti je to da iako sam ja eto ne znam ni sama zašto izabrala gospodina Vladimira moram reći da sam već samo čitajući članke sigurna kako je njegova kolegica gospođa Sanja jednako tako izvrsna u svojemu poslu i da nećete pogriješiti koga god da izaberete. Za kraj… istinski želim svakome od vas da se odluči suočiti sa time, svu sreću u daljnjem životu i puno malih i velikih uspjeha! Može to svatko od nas! 🙂 i još jednom BESKRAJNO HVALA i Vladimiru i Sanji na pomoći koju nikada neću zaboraviti.
Leda, mogu li vas zamoliti da me kontaktirate u vezi toga? Imam isti problem i ne mogu ga se riješiti..
I mene molim te sve sam pokusavala jedina utjeha mi je ova stranica
Pozdrav ( mama jedne predivne kcerkice) ja bi zelelah da znam dali se kod mene radi o nekoj vrsti anksioznost. meni se stalno vraca neka napetost i tegoba. I sad je problem sto me taj osjecaj iscrpljuje da lose sanjam ne uvjek ali cesto kad mi to dodje cak sam i nerazpolozena nemogu da uzivam mislim da uoadam u depresiju koja ce me pratiti cjeli zivot i jos vise se uplasim. Probudim se i tjelo kao da mi se cjelo ukocilo tacnije receno trne mi noge i ruke imam osjecaj kao da ce izmedju grudi da mi izgori sve. Ta tegoba unutrasnja me pobekad i sprecava da uzivam eto sad treba da idem na odmor i u sebi se molim bogu da me taj osjecaj ne prati kroz odmor tako sto bi mogla da uzivam uz muza i kcerkice i da sam sretna. I kao izinat pet dana pred odmor ja na to pomislim kao da imam neki strah od straha strah od situacije koja me cinim pa recimo kao depresivnoj da nemogu da uzivam itd ovaj osjecaj tegobe se povraca nakon nekod vremena ponekad trAje duze ponekad manje ali nemogu nikako da se opustim kad je tu i nemogu da uzivam. Sta je u pitanju jeli ovo panicni poremecaj ili anksioznost ili povratna depresija ni sama neznam vise . ne razumijem nekad sam super nikakva misao moze da me uplasi totalno sam opustena i kad pomislim na nesta lose ili ako utrupujem da sam u depresiju kazem sebi ne ti si samo lose razpolozena to nije odma depresija i pa sta i da jeste proci ce ili tagodje kad mislim da sam losa mama kad se razderem mojoj kcerkici kazem pa sta i ja mogu ponekad da puknem bolje nego da trpim u sebi derem se kazem ono sto mislim i sretnija sam nego ikad samo jos problem koji nisam resila je ovaj porvatni osjecaj koji je jaci i koji me sprecava i ukoci ali i tad pokusavam da se saberem i kazem sebi da ce proci
Dobro vece moje ime je antonija uz preporuku od drugarice usla sam u vasu sajtu da mi mozda odgovorite n moje pitanje. Kako da se nosim sa milima napr tipa „uzmi noz i ubij svoje djete“ ili „udari sa autom u drzvo“ itd znaci mnogo me uplasi ta misao ili kao neki glas koji mi kaze sta da uradim. Imala sam ranije pre nekoliko godina slicne misli uvezi shizofrenio/psihoze itd.. imala sam i slike/misli kako svoje voljeno djete ubijam uz te misli sam osecala nagon i onda su sledeli misli da ja to zelim da je deo mog karakteara bas zbog velikog straha i napetosti nisam mogla vise da zivim kako trebsa sa svojim tek 27 godina sad mi je 30 i opet su se te iste misli pojavile pa cak u najgorem sadrzaju da ja to zelim sto mi misao/glas u glavi kaze pa cini mi se da sam vec u neki psihozu da sam opasna. Ranije sam kao sto sam negde procitala u razme forume dopustila sebi da to mislim i malo po malo su misli i slike bledele. Sad je pitanje kako da se nosim sa tim glasom u glavu jeli to isto samo deo okp posto me jako strah da se izgubim da potonem u psihozu da pocnem da radim zo sto mi misao govori pa eto kao sto radu ljudi kad su u psihozu strah me da je ta misao deo neke psihoze. Pa cak i nek bizarne slike mi se pojavljaju ispred oviju koje veze nemaju i nekako to sve povezujem sa shizofrenijom. Samo kad cujem to meni se gadi. Trebam li tu misao tagodje pustit neka „prica“ po mojoj glavi i uz te misli moje emocije da pustim da ako me i ta misao popusti.. ponekad kao da u sebi pricam a tim mislima kao da him se pravdam da ja nisam to itd.. jeli to jedna vrsta analiranje misli .. hvala unapred nadam se da me ne smatrate ludom ma da se ja tako osecam sa svojim mislima ali nadam se da je to samo strah i opsesivne misli
Posle sledi misao dali je to moje misao itd slike ispred ociju u smilsu da zamisljam
Nekog ili nesta koji
Mi to govori sve re ruzne stbaro sta da uradim sebi i mojim najmilim
sve sam te simptome sebi uvrteli u glavi i kao da nemogu da se distanziram od njih jako me strah shizofrenije I da sam stepem do ludila
Повратни пинг: Kako da prihvatim svoju anksioznost - Vaš psiholog