psihoterapija, psiholog
To je jedno od najčešćih pitanja koje postavljaju klijenti i osobe zainteresovane za psihoterapiju. Ja klijentima uvek odgovaram na isti način. Dužina tretmana isključivo zavisi od Vas (klijenata) jer ja sa svakim klijentom nastojim da radim maksimalno profesionalno, požrtvovano i najbolje što znam. Postoji nekoliko faktora koji utiču na trajanje i uspeh tretmana.
Faktori koji utiču na trajanje psihoterapijskog tretmana su:
Težina klijentovog problema – nije svejedno da li klijent dolazi na psihoterapiju zbog problema u partnerskim odnosima, problemima sa koncentracijom i učenjem, nedostatka samopozdanja, blaže depresivnosti i pada motivacije i sl., ili se radi o težim problemima kao što su dugogodišnji poremećaji iz anksiozno-depresivnog spektra, poremećaji ličnosti itd. U tom smislu trajanje trajanje terapijskog procesa može biti od 3 seanse do tri godine.
Ciljeva koje klijent želi da postigne psihoterapijskim tretmanom – neki klijenti žele samo da ublaže svoje tegobe i otklone simptome, dok neki imaju ambicioznije ciljeve, koji podrazumevaju temeljniji rad.
Vremena koje je prošlo od kada je problem nastao pa do momenta obraćanja za pomoć – ako je osoba dugo godina patila od nekog emocionalnog problema i odlagala njegovo rešavanje to može da komplikuje i produžava tretman. Na primer: ako osoba ima napade panike i javi se za pomoć na početku kada se problem tek javio, izgledi za brzo rešavanje problema su veliki. Sa druge strane, osobe koje godinama imaju ovaj problem a ne dolaze na psihoterapiju po pravilu razvijaju niz izbegavajućih ponašanja kojima učvršćuju svoje strahove. Jednom rečju, što je duže osoba odlagala rešavanje nekog problema ona je na taj način pojačala i učvstila svoje strahove i iracionalna uverenja što produžava kasniji tretman istog problema.
Motivacije klijenta da reši svoj problem – nisu svi klijenti jednako motivisani za rešavanje problema i ostvarenje promena. Različiti ljudi dolaze na psihoterapiju zbog različitih motiva. Neki zaista imaju jaku i autentičnu motivaciju za rešavanje problema, neki žele da promene samo neke segmente svog disfunkcionalnog ponašanja (a neke ne žele jer od njih imaju dobiti), neki žele samo da se ispričaju i da budu saslušani, dok neki dolaze da pokažu terapeutu kako oni znaju sve najbolje, skloni su lažima i manipulacijama, kako terapeuta tako i osoba koje su ih uputile na terapiju. Motivacija klijenta je od presudne važnosti za uspeh i trajanje psihoterapijskog tretmana. Po pravilu autentično motivisani klijeti dolaze redovno na terapiju, redovno i savesno obavljaju domaće zadatke, istrajni su i uspevaju da reše svoje probleme zbog kojih su se obratili za pomoć psihologu.
Aktivne saradnje klijenta sa terapeutom – aktivna saradnja podrazumeva shvatanje klijenta da jedino aktivnim radom i zalaganjem može promeniti svoje disfunkcionalne emocije i ponašanja. Pod aktivnu saradnju spada i redovno dolaženje na seanse u dogovorenim terminima i u skladu sa planiranom dinamikom, rađenje domaćih zadataka, preslušavanje snimljenih seansi kod kuće, aktivno razmišljanje o problemu i aktivno samomotivisanje za suočavanje sa strahovima i radu na promeni ponašanja.
Spremnosti klijenata da u datoj životnoj fazi rešavaju specifične probleme – nisu svi ljudi spremni da u svakom momentu promene nešto kod sebe ili u svom načinu života. Ponekad rešavanje nekog problema zahvata rešavanje i nekih drugih sa njim povezanih problema, što za osobu može biti previše ili neostvarivo u datom momentu. Tokom životnih kriza (nakon razvoda, promene posla, preseljenja itd.) neki klijenti jednostavno trenutno nisu spremni da rešavaju neke probleme. U tom slučaju ih ne treba forsirati i pritiskati, već raditi isključivo na onome što klijent trenutno može da prihvati i reši. Kada klijent uspešno reši neki problem on/ona često dobija dodatnu motivaciju za rešavanje drugih problema.
Kada sumiramo sve gore navedeno može se reći da motivisani klijenti sa jasnim ciljevima, klijenti spremni na aktivnu saradnju koji se obraćaju psihologu za pomoć na vreme imaju najbolje prognoze za uspešnu i kratkotrajnu psihoterapiju. Kognitivno bihejvioralne psihoterapije su po pravilu terapije koje su fokusirane na konkretne probleme i jasno definisane terapijske ciljeve sa namerom da se ostvare dugoročni efekti kroz temeljan ali kratkoročan psihološki tretman.
Vladimir Mišić
dipl. psiholog