Tehnika imaginacije odnosno imaginativnog izlaganja podrazumeva prolongirano suočavanje osobe sa dražima koje izazivaju anksioznost ili strah ali na mentalnom novou. Dakle, osoba zamišlja situaciju ili pojedinačne draži koje kod nje izazivaju neprijatnost. Period ovakvog zamišljanja se sistematski produžava, zamišljanje se ponavlja, stara iracionalna uverenja o opasnosti situacije koja podržavaju strah zamenjuju se novim racionalnim uverenjima sve dok se osećanje straha i anksioznosti ne redukuje na najmanju meru. Ideja koja je u osnovi ove tehnike je sledeća – što se više izlažemo nečemu što nam je neprijatno to je veća verovatnoća da će neprijatnost nestati. Izbegavanje neprijatnosti može doneti više štete nego koristi i učiniti da se neprijatnost i dalje povećava.
Ova tehnika je korisna kada su u pitanju osesivne misli koje se javljaju kod osoba sa opsesivno-kompulsivnim karakterom. Ovakve osobe teže da budu visoko moralne, odgovorne i nepogrešive i bilo kakve ,,neadekvatne“ misli koje se ne uklapaju u njihovu besprekornu sliku o sebi ih mogu jako uznemiriti i uplašiti. Uznemirenost potiče i zbog toga što one smatraju da će se ono što pomisle zaista i dogoditi. Tretman započinje određivanjem opsesivnih misli, ideja i slika koje klijenta čine uznemirenim. Na primer, klijent saopštava da se plaši misli koje su povezane sa neprihvatljivim seksualnim ponašanjem (npr. incestuozne misli) ili ideje o nesteći ili bolesti koja bi mogla da zadesi njemu bliske ljude. Psihoterapeut zatim procenjuje stepen uznemirenosti koji su kod klijenta izazvale ovakve misli kao i mentalne strategije i ponašanja koja klijent koristi kako bi kontrolisao ili neutralizovao opsesivne misli. Zatim, procenjuje se kakav značaj opsesivne misli imaju za klijenta. Kao što sam napomenula, osoba misli da ako zamišlja, na primer, da će njegovi bližnji poginuti u saobraćajnoj nesreći, to znači da on želi da se to dogodi kao i da on svojim mislima može uticati da se to zaista i dogodi. Upravo je ovakvo iracionalno razmišljanje razlog visoke zabrinutosti i straha kod osoba sa opesivno-kompulsivnim karakterom. Definisanje skrivenog značenja koje klijent predaje mislima je osnova za upotrebu tehnike imaginacije uz pomoć koje će se doći do zaključka da ne postoji veza između opsesivnih misli i štetnih posledica.
Sledeći korak se sastoji u tome da psihoterapeut objašnjava klijentu da su uznemiravajuće misli normalne za svakog čoveka. Ovakve misli nisu problem same po sebi već iracionalno uverenjenje o njihovoj visokoj značajnosti. Takva uverenja samo povećavaju anksioznost kao i preokupaciju opsesivnim mislima, nagone na kontrolu i odbacivanje istih uz pomoć ritualnog ponašanja. Ritualno ponašanje se takođe javlja kod osoba opsesivno-kompulsivnog karaktera. To su prisilne i jednolične radnje koje osoba obavlja kako bi sprečila ostvarivanje opsesivnih misli i negativnih događaja (npr. brojanje, preskakanje stepenika po unapred određenom pravilu, ređanje predmeta po utvrđenom redosledu, konstatno pranje ruku pri kontaktu sa određenim predmetima, itd…). Prema tome, tretman se fokusira na modeliranju veze između u suštini normalnih (bezopasnih) misli i prekomerne anksioznosti. Umesto da izbegava opsesivne misli klijent se, uz pomoć tehnike imaginacije, sa njima neprekidno suočava (stalno vraćajući ove misli u fokus) i na taj način uči da one same po sebi ne predstavljaju nikakvu pretnju i nisu uzrok negativnih posledica u njegovoj okolini. Postepeno i kontinuirano izlaganje ovakvim mislima će smanjiti nivo uznemirenosti i doprineti normalnom funkcionisanju osobe.
Sanja Marjanović
dipl.psiholog
34 thoughts on “Tehnikom imaginacije protiv opsesivnih misli”
Imam problem.. ja od 2010 stalno smisljam neke situacije, koje bih volela da se realizuju. Zamisljam da su tu neki ljudi koje bih ja volela da vidiim, koji su tu u mom zivotu, ali ja se drugacije ponasam.Ili zamisljam da sam sa tim i tim deckom, ili da upoznam neku osobu ali ono sto je neverovatno, vecina mi se i ispuni. To je postao deo mog zivota jednostavno.. Dobro je jer sam ja jos svesna sta je realan a sta moj izmisljen zivot, ali se plasim da cu izgubiti taj balans.. Sta da radim? Molim Vas pomozite.
Evo ga moj najveci strah…a sta ako su takve misli negativnog karaktera,.. nezeljenog…i to se ispuni…a misli tj osecaj i negativne slike nece da odu…i ostvare se…
imam problem veliki . mislim da cu da poludim svakog trenutka. opsednuta sam time da ce nesto lose da se desi, tipa majka ce da mi umre ako ne uradim nesto, na primer da zakoracam triput…ne znam sta da radim i kako sebe da obuzdam. jako verujem u Boga i to me nekad i smiri. molim se bogu i kao da mi polovina mozga kaze „nek umre“ na primer i onda me uhvati panika i bukvalno se udaram i ne znam kako sebe da obuzdam. molim vas , odgovorite mi
Mnogo koristan tekst hvala puno. Ako sam tacno razumela misli koji nam se javljaju,impulsi, osjecaji, slike itd da netreba se plasiti nego hi vracati namerno da bi tako izgubilo znacaj i strah. Imam pitanje uvezi opsesivnih misli dali postoje misli napr. Ja zelim sebi da naudim to mi se svidja ili ja to moram da uradim (da ubijem povredin sebe ili nekog drugog u familiju)da bi se bolje osjecala!? ( i misli hoce da mi dokazu da sam losa cim tako mislim) sve se tako vrti u krug..Dok nisam znamamkako da nastupim onda sam Ja sam pocela da odgovaram tim mislima napr. Da ja to zelim ja to hocu i sta sad nemoze ti mi
Nista 🙂 cisto da bi isprovocirala da se ne pravdam da ja to ustvarnost ne zelim i da sam inace ok osoba pocnem da se pravdam misli se vracaju.. Hvala unapred
Postovana Nađa, tako je, mogu se javiti opsesivne misli sa sadrazejem koji ste naveli. Ne treba im se pravdati iz razloga sto one nisu nista drugo do obicne strasne misli koje se motaju po glavi i koje se mogu javiti kod bilo kog coveka. Poenta je da li cete Vi u njih verovati i tumaciti ih kao deo Vase licnosti ili ne. Preporucujem Vam da procitete ovaj nas tekst ako vec niste. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovani/a pozdrav.Imam 20 godina i imam velike probleme sa opsesivnim mislima i sa nekim osjecajem duga i krivnje.Navodim vam svoj primjer.Trgovac sam po profesiji na odjelu tehnike i jednom prilikom covjek je upitao mene u trgovini gdje radim da li imamo stotinu komada kasika,na sta sam ja odgovorio da nazalost nema samo to sto je izlozeno.Njemu je trebalo za firmu.Zatim je uzeo stapni mikser i kad je odlazio upitao je da li imamo miliun kasika.Na sta sam ja opet odgovorio samo to sto je izlozeno na polici.Poslije toga,javi mi se nekakav osjecaj griznje savjesti da sam mogao prodati tih miliun kasika,i da sam ostetio svoju firmu za te pare jer da sam prodao te kasike firma bi profitirala miliun maraka.(neka svaka kosta po marku)Sad vec osjecam svaki dan da sam duzan svojoj firmi miliun maraka,a skoro mi se pojavio osjecaj da raste nekakva kamata na taj dug i da bih trebao sto prije vratiti taj dug.Ta griznja me ne prestaje vec mjesec dana.Unarpjed zahvalan
Hvala na odgovor.. Kako mislite dali cu verovati u njih mislite ako pocnem da vjerujem onda sam opasan i znaci da je to onda moja licnost a ne sto sve vreme govorite da se licnost nemoze promeniti iako sad mislim da ja verujem u te misli ? Ne razumem sta hocete da kazete sa tim ako povjerujem?
Hvala ali sad me je darko to se sad upravo bas i ja pitam.. usta alo je to bas moja licnost i ja u to verujem i sve se to desi
Izvinite nisam lepo napisala.. Htela sam da napisam da me je darko zbunio i pitam se sta ako je to moja licnost posto me misli varaju i pomislim da him verujem itd ili su to samo opet misli na drugi nacin da me uplase ako kazem d him verujem kako ste mislili to tacno? Malo sam zbunjena sad
Postovana Nadja, verovati u misli znaci poistovećivati opsesivne misli sa stvarnošću i smatrati ih delom Vaše ličnosti. Npr. pomislite „Ako imam takve misli to znaci da sam ja npr. ubica i da ću povrediti nekog ko mi je blizak i sl.“ to predstavlja samo strasnu misao koja Vam je prosla kroz glavu i nista vise. Imate puno nasih tekstova vezanih za problematiku okp-a, naći ćete ih preko ovog linka. Ukoliko Vam to ne pomogne možete nam se javiti za psiholosko savetovanje. Sanja Marjanović, dipl.psiholog
Ako moze odgovor mozda je neki nesporazum u pitanju sad sam se uplasila pa mislim da ja verujem u to sve ili mozda nisam razumela sta ste htela da kazete:/. Ako me misli varaju i kazem ok ja pocinjem da verujem u to jeli to onda predznak da se moja licnost pocinje da se
Menja ili su to deuge opsesivne misli da me plasu da sumnjam sama u sebe i svoje ponasanje.. Pozdrav
ja imam problem sa devojkom znam da me voli ali me neprestano prolazi kroz glavu njen seksualni odnos sa jednim deckom..jednom smo raskinuli i ona je spavala sa njim dva puta…pomirili smo se i opet raskinuli nismo bili zajedno 2 meseca i juce mi je priznala da je jedno vece bila pijana i opet spavala sa njim…to me je ubilo iako znam da joj nista ne znaci ne mogu da izbacim tu sliku iz glave sta god da uradim nema sanse..cak i dok je ona pored mene vidim njega..kako da se izborim sa tim? kako da predjem preko toga,kako da se smirim to me proganja ..slabo spavam,ne funkcionisem…
Ja se davno borim sa opsesivnim mislima i anksioznosti..Stanje je zavisno od mog razpolozenja i od stresa naravno da kad sam besna ili nervozna da se intenzitet misli jaci. Ili desise kad sam bas razpolozna.. Narvnl da osetim teskobu i strah povodom njih.. Vise su mi dosadili pa i nemam volje vise da se nerviram i dosta sam snage ostsvila kako bi nastupila . Isprobala sam da nemislim ali tek onda mi se pojavu jos vise.. Citala sam vase savjete koje su mi dosta pomogle.. Imam djete i najgori misao je da izgubim svoj razum i sve uradim sta mislim.. Danas sam imala slucaj pa da kad su ni naisli misli da naudim sebi da mi je srce prolupalo ali na kratko kratko sam se uplasila ali onda me je odjednom nestalo pa neznam dali je to dobra znal da se polako oporavam. Jednostavno bilo koji misao da mi naidje koji me plasi ja pomislim namerno opet na to i opet dok me ne prodje strah o teskoba u stomaku.. Impusli su tu ali manje kad namerno pomislim.. Da li mislite da nastupam tacno da li je to ta terapija da mi prebrodila strah da misli koje me plasu namerno vracam sebi na umu kako bi i strah sve manje i manje bio.. Jer nemam vise volje i hocu jednostavno da pocnem pravo da zivim bez straha i znam da misli bilo koji sadrzaj da me jednostavno vise ne plase i da ne sumjam u samu sebe.. Hvala unapred
Postovana Ksenija, opsesivne misli su samo simptom anksioznog poremecaja i nista vise, one Vas plase ali je dobro sto ste shvatili da ne treba da bezite od njih vec da se suocite sa njima i sacekate da prodju. Normalno je da kada se pojave osetite određen intenzitet straha ali on brzo prođe a Vi ne treba da analizirate dalje misli i zakljucujete da cete nesto uraditi vec samo registrovati da su tu, da su potpuno bezopasne (iako naporne i iritirajuce) i da ce kroz par trenutaka otici. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Kratko da opsesivne misli i impusle koje osecam da kao da cu da uradim nesta strasno da svaki put mislim namerno na te scene , slike ili sadrzaje sto me plasu dok me ne prodje strah.. Jeli to ispravna terapija koju radim da bi se oporavila od anksioznost i opsesivni misli..
Hvala vam puno draga sanja svaka cast vi ste primjer za svake psihologe i strucnjake mnogo cjenim cas rad hvala vam na savjete
Meni treba pomoć! Mislim da imam siptome depresije ili je nešto drugo u pitanju i to već par godina. Osećam skoro svaki dan slabost, gubitak energije da bilo šta uradim, raspoloženje ume da mi bude promenjivo, san poremećen jer mi se obično preko dana spava nekad sam u stanju da prespavam ceo dan, apetit mi je poremećen čas jedem malo više, čas nemam apetita, za neku tužnu scenu ili kad nešto tužno čitam umem da pustim suzu, kad sam loše raspoložena umem da zaplačem. Inače sam dosta nepoveljiva, sumnjiva u druge, umem brzo da planem, da se iznerviram, da reagujem agresivno i to za sitnicu. Imala sam u prošlosti više puta loša iskustva u vezama možda je to ostavilo trag. Sa roditeljima odmalene nemam tako prisan odnos, nemam podršku od njih ni za šta, samo me kritikuju i osudjuje za razne stvari, nemam svoj mir pored njih. Nisam zadovoljna novcem jer nemam sada posao. Dečka sada imam i super mi je sa njim. Umem da budem stegnuta kao da osećam neki strah pogotovo na poslu kad sam radila nisam bila toliko opuštena ne znam što, inače sam slabije komunikativna, nisam sada stidljiva, povučena u sebe za razliku kad sam bila dosta mladja. Drugih problema nemam. Ako može neki odgovor značio bi mi puno! Hvala unapred!
Postoavana Aleksandra, ovo mogu da budu simptomi distimije (hronicni simptomi blage depresije), ipak trebalo bi tu jos ispitati kakve su Vam misli, kako procenjujete sebe i svet oko sebe. Najbolje bi bilo da se, ako ste u mogucnosti javite nama ili strucnom licu-psihologu u Domu zdravlja. Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Zdravo svima.. Ja se tagodje odavno borim sa opk i opsesivnim mislima premi meni i mojoj djeci. Tacno osetim kad hoce da pocnu.. Prvo me uhvati nemir i nervoza srce mi prolupa i kao struja da mi prodje kroz cjelo tjelo onda pocinjem da sumnjam dali sam poludela i da li sam stvarno spremna da uradim na sta me misli tjeraju.. Ne izbegavam situacije napr voznju ili da uzimam noz kad treba da krizem hleb itd samo da bi strah koji tad osetim pobjedila i misli koje mi se pojave.. Tagodje mi je najvecih strah da izgubim razum pa da nisam u stanju da odgajim decu a zelim opet ostati trudna ali znam kad ostanem da cu ih tad imati.. Nekako se borim vec tri godine u pocetku nisam znala sta je u pitanju pa sam citala dvije knjige koje sam nasla svoj problem. Meni je kad treba nesta lepo da se desi napr da putujemo izlazak i onda osetim da misli hoce da me natjeraju da skodim sebi i svojoj djeci.. Nedajem him znacaj kao u pocetku ali je opet osjecaj veoma neprijatan dok ne ubedim samu sebe da se nikad ne desavaju i da su to samo strasne bezopasne misli.. Ali najvise me muci misao da cu izgubit razum ili misao da nemam volje na zivot da cu sebi da naudim sebi ili porodici da bih prestala ova patnja u sebi.. Dali je to isto samo strasan misao zato sto bas ja zelim da zivim ( iako mi misli govore da ne zelim i nikad necu biti sretna jer ce mo uvjek traziti razlog da te plasimo i da sumnjas u sebe)…i inace sam sretna kad znam da nastupim sa strahom i mislima.. Ja sm to naucila ali postoju ponekad situacije da je to jace od mene i opet miram da trazim razumenje da su to samo opsesivne misli koji svak normalan covjek ima ponekad.. Hvala unapred
Zaboravila sam da pitam uvezi situacije kad osetim da pocinju opsesivne misli znaci srce kad osetim da mi kratko prolupa , nemir i teskobu kad osetim i kao struja da mi prodje kroz tjelo tagodje nervoza osecam kao da cu da izgubim razum jesuli to simptomi panicnog napada ili su tih osecaji koji osetim trenutno samo rezultat straha zato sto znam da ce opsesivni misli da pocnu.. Taj osecaj traje dok mi ne prodju opsesivni misli.. Sta je razlika panicnog napada i normalan strah povodom moje situacije dali mislite da imam panicne napade.. ( inace hi nikad nisam imala kao sto sam procitala kod drugi)
Meni su potvrdili da imam oko prvo sam trazila po netu da bi probadl slicne dogodjaje i probleme pa sam videla da imam okp.. Dali je simptom okp da moram da idem kod raznih psihologa da bi mi potvrdili da imam okp iako to znam i imam simptome opsesivne misli, anksioznost.. Trebam li da prestanem da trazim potrvde drugih paihologa i jeli to simptom okp to me interesuje? i kako da verujem u to i da jedino prestanem da sumjan i da trazim druge psihologe da bi mi potvrdili moj problem.. da ne sumnjam svaki put na sebe i svoju diagnosu.. Strah me da nije nesta drugo u pitanju jer mi svaki put strah uhvati kad pomislim mozda je drugo upitanju i mozda bi trebala da odem da bi mi neko drugi dao potrvdu..Hvala unapred pozdrav svima
Postovani, kao sto sam citala neke savjete i neke bi mogla i ja da pisem jako su slicne simptome imam agresivne mislo prema mom detetu. Zivim u austriju i poznajem zenu koja je imala 27 godina okp pisala je tri knjige uvezi okp njenu iskustvo i terapije posle je pomagala drugima uz terapije. Ona mi je tako reci uzela strah.Pitala sam sta je radila kad bi se bojala napr od
Noza ili makasama i slicno ?! ona je rekla uzmi noz ili bilo sta od cega se plasis- znaci to da je samo blizu tebe i igraj se sa djetetom iako mi je tesko palo to sam cesce radila ponekad sam uzimala u ruke da bi proveravama sebe i nekad sam izgubila strah ne bas skroz ali bas mi je to pomoglo.iako dan danas nevolim te situacije ali osetila sam da funkcionise.ili kad bih se bojala voznjom ona bi mi rekla sjedi u auto i vozi trpi strah dog ne prestane. jak strah me je hvatao jer sam mislila sad cu da izgubim kontrolu prema sebi nemogu da opisem jako los osjecaj kao da sam uradila.i tako sam se cesto cula i pricala joj sta me muci. Sve ovo sto vi kazete i ona mi je rekla. Moje pitanje za vas jeli ta tehnika ispravna i da nastavim dalje iako ponekad pomislim sad ce se nesta desiti. Da drzim makasase ili slicno da to nije opasno ili pretjerano znaci ivjek da ste suprostavim sa strahom. Hvala i laku noc . Pozz
Postovana Nato, tehnika koju spominjete naziva se tehnika izlaganja i ona jeste korisna. Ipak, kada koristimo tehniku izlaganja mi pripremamo nase klijente za takvu situaciju kako ne bi doslo do ovoga sto Vi sada osecate (dodatni strah da li radite ispravnu stvar). Ova tehnika se obicno koristi kod fobija koje kao i OKP spadaju u anksiozne poremecaje. Ovde mozete vise procitati o tome. Srdacno, Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovana Sanja, nakon smrti bliske osobe (2012 god.) pao sam u depresiju pracenu okp-om koja je trajala do polovine 2014 god.Primetio sam da nemam isti stepen kontrole misli kao pre depresije, pa me zanima kako da povecam kontrolu nad svojim mislima.
Postovani Bane, pogresno je govoriti o kontroli bar ne onoj direktnoj, dakle bitno je da promenite stav prema mislima, pustite ih da prolaze kroz glavu ali ih „obelezavajte“ kao simptome a ne realne mogucnosti. Naravno, misli se povecavaju kada se raspolozenje promeni na gore tj. kada ste losije raspolozeni, napeti usled nekog spoljasnjeg stresora. Negativna misao je pracena negativnom emocijom ali i suprotno, negativna emocija ce „okinuti“ set negativnih misli. Ukoliko ste u mogucnosti mozete nam se javiti i za psiholosko savetovanje. Srdacano, Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovana.. Imam problem koji traje dva, tri meseca. Imala sam drugaricu kojoj je brat izvrsio samoubistvo pre jedno 4 god, a ja i ona smo krenule da se nesto kao druzimo pre god dana. Problem je sto je njena mama meni svaki put kad odem kod nje pricala o tome, bukvalno opterecenje za mene, a ja sam i malo osetljiva jer sam od 2012 do ove god imala 3 smrtna slucaja.. Jedno vece kad sam legla da spavam kroz glavu mi je proslo ‘Boze sta pa njemu bi da to uradi,kao bio je normalan ( a ja ga nisam ni poznavala) znaci kad je on to mogao da uradi to moze svakme da padne na pamet pa i meni. I krenulo je lupanje srca i strah naravno sto sam pomislila na to, pa dal sam normalna, sta ja na to mislim. I ima dana kada se izborim a ima dana kada pizdim zbog toga jer me vise nervira sto mi to pada na pamet ( onaj osecaj kad sami sebe nervirate). Naravno da mi to nikad ne bi palo na pamet i hocu da se izborim sama sa tim naravno uz neki vas savet, jer smatram da medikamenti nisu resenje za sve, a i hocu da sama ukapiram da to sama sebi radim kako mi se to ne bi ponavljalo vise.. Pozz
Postovana Joki, svakome moze da padne na pamet to je tacno ali ne znaci da ce to uraditi. S druge strane, nemogoguce je da to neko moze uraditi iz „cista mira“ obicno se samoubistvo planira i po sredi je teska depresija koja nije bila primecena od ostalih u njegovom okruzenju ali su znaci sigurno postojali. Prema tome, ne postoji suicid iz cista mira jer je to simptom ozbiljnijeg poremecaja. Sto se Vas tice, u pitanju je samo anksiozna misao nastala usled niza stresnih dogadjaja vezanih za umiranje. Ukoliko ste u mogucnosti mozete zakazati i tretman kod nas kako bismo mogli adekvatnije da Vam pomognemo. Srdacano, Sanja Marjanovic, dipl.psiholog
Postovana…
Vec duzi vremenski period imam traumu koja mi se javila godinu poslije prvog seksualnog iskustva, tada nisam smatrala da je to potpuno pogresna osoba za prvi put, medjutim poslije mi se ta osoba pocela gaditi i ne mogu vjerovati da sam sa takvom osobom mogla uopste izlaziti ,a kamoli nesto vise. Kada god vidim tu osobu, dobijam mucnine i srce mi nenormalno lupa, gadim se sama sebi, cak mi se javlja osjecaj gadjenja na spomen imena. Iako je od toga proslo vec 4 god i sada imam divnu vezu, i dan danas se nista nije promijenilo, ne zelim da ga niko spominje u mojoj blizini iako mi on nista posebno lose nije uradio,on je tip osoba koje mi se sada gade, obicni primitivac. Cesto imam taj osjecaj gadjenja ako ga se sjetim ili ako ga neko napomene. Ne znam kako da se toga rijesim, pokusavam sebe ubijediti da je to proslost i da nije ni bitno, alii ne pomaze??
Postovana Sonja,bitno je da prihvatite svoj izbor ma koliko Vam sada izgleda los. Ljudi grese u sopstvenim procenama iz raznoraznih razloga, npr.nedostatak iskustva je jedan od uobicajenih. Opet, neke svoje postupke ne moramo procenjivati kao greske vec korake kroz koje smo nesto naucili. Predlazem Vam da ukoliko budete u mogucnosti dodjete na jedan razgovor.Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog
imam vec godinu i jace stalno neke strahove i tripove. tipa neko ce da mi umre ako ne zakoracim tri puta .. uradim nesto jednom rukom moram i drugom inace ce najgore nesto da se desi .. ima trenutka kad sedim s drugaricom i dodje mi da je iz cista mira udarim ili da joj se derem i istrisem se na nekoga, sto se dosad nije desilo. osecam da sam drugacija , da nisam kao ostali , da nisam uredu. odgovorite mi , molim vas. kome god i da sam pokusala da objasnim , smejao bi se
Zdravo mnogo bi mi znacio vas savjet. Imam dsvno opsesivne misli razlicite a najvise agresivne prema meni i djeci. Jednostavno sam jedno vreme pocela da ne izbegavam i da ne ignorisem jer sam citala da ne treba da se bezi! Dakle ostao je strah misli se krecu tamo vamo ali opet mogu da obnovim svoja posla iako je tu ali manje primecujem! Mnogo sam ojacala ali nekako od juce se oSecam lose umorno place mi se itd. Iz cista mira i maravno da je intenzitet misli i straha opet se pojacao. Primetila sam da kad treba da dobijem nedelju ore se bas osecam komicno neznam ni sama pa dali su hormoni mozda uzrok tome sto se osecam tako da bi plakala razpolozenje je nula i nemogu da se radujem ko inace. To traje par dana pa se opet smirim i mogu da nastavim gde sam stala.. Radujem se opet itd iako su opsesivni misli tu! Nego neznam kako da objasnim to stanje sto mi nalazi i to skoro uvjek kad treba da dobijem.. Znaci okp se pojaca strah pocnem da sumnjam dali cu ikad biti opet sretna itd
Postovana Matea, ovo je jako dobro pitanje i korisno je za zenske osobe koje imaju problem sa OKP-om ili nekim drugim anksioznim poremecajem. Skoro redovno se desava da u periodu PMS-a usled fluktuacije hormona dolazi do pojacane anksioznosti posebno kod osoba koje se vec bore sa ovim problemom. Prema tome, vazno je objasniti sebi da je do povisene anksioznosti doslo jer ste u periodu PMS-a i da prosto sacekate da prodje. Dodatno opsterecivanje simptomima i strah od istih samo pogorsava situaciju. Preventivno bi trebalo da se bavite redovnom fizickom aktivnoscu (i da se zdravije hranite) to moze da pomogne da se simptomi smanje. Sradacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
Osecaj kivice nosim na dusi godinam…to me progoni danima, nocima…strah neopisive prirode. Nikom nisam naudila ili povredila. Kako se s time izboriti?
postovani imam problem sa strahovima .. fobijama… osecaj da cu se ugusiti i padanje u nesvast javili su se jos u braku.. naime bivsi suprug iako smo iz iste struke stalno me je kritikovao i govorio da nisam dovoljno dobra ni ucemu, ni kao majka ni kao zena ni domacica ni kao arheolog… ranije i kao mladja iako sam cesto slusala od svojih ukucana kritike (da nisam izabrala dobru profesiju, da mi je sve drugo bitnije od njih) nisam marila za to, bila sam preambiciozna, zaradjivala sam za sebe i pomagala roditeljima i sestri, bavila se poslom kojim sam zelela imala sam hobije i funkcionisala kao sto sam i zelela…. usla sam u brak i krenuli su problemi sa kojima nisam umela da se borim..a pred kraj braka krecu gusenja sa kojima se i sada borim…suprug i ja smo se razveli nakon 4 godine braka… osecaj da ne mogu dovoljno da uzmem vazduh, bol u grudima postala sve jaca na bukvalno godinu ipo dana i traju po dva meseca…pomisao da su roditelji i bivsi suprug bili u pravu dovode me u paranoju i tada gusenje postaje jace … neprestane misli da nisam izabrala pravu profesiju i da nisam dovoljno dobra zena, majka.. arheolo…su ceste.. nemam stalni posao pa sama radim kako poslove koji imaju veze sa mojom profesijom tako i one koji nemaju veze sa mojom profesijom ne bi li zaradila za sebe i dete i njima dokazala suprotno…trenutno imam jake boleove u grudima i grozan osecaj da ne mogu da udahnem dovolljnu kolicinu vazduha… skoro sam imala i izlozbu, straha sta ce mi kolega poslodavac reci da nisam dobro odradila posao, izazvale paranoju i pala sam u nesvest i pre nego sto sam izvadila eksponate i postavila ih u galeriji.. postala sam jako slaba i ne umem da se nosim sa samom sobom… dozvoljavam ljudima da me kritikuju sto svi sa zadovoljstvom rade, ne bi li nasla poruku u svemu tome…nasla neku vrstu resenja… bilo da se radi o mom poslu ili nacinu zivota.. osecaj krivice da nista ne radim kako treba, da ne zasluzujem posao da ne zasluzujem partnera (jer i ne umem da ga odaberem) stalno sebi ponavljam, kako ja tako i okolina.. onda u nekom trenutku skrenem misli jer imam maloletnog skolarca…sebi kazem moras da se boris i funkcionises zbog nje .. borim se ali gusenje je jace i grozno…bojim se za svoje zdravlje jer imam devojcicu od 8,5godina kojoj sam potrebna… ne znam kako da se izborim sa svojim strahovima…gusenjima i neprestani osecaj krivice…i ne znam zasto ljudima dozvoljavam da me gaze i stalno kritikuju i kako ne umem da se borim sa tim…umem da se povucem… da zatvorim vrata svima ali onda opet upadnem u strah da ako to uradim ja ne umem da zivim i kako dete da izvedem na put ako se ja tako povlacim, cemu da je ucim… izvinite na opsirnom opisu i ako imate bilo kakav savet za mene hvala Vam!!