Arogantno ponašanje je nešto što većinu ljudi iritira kada su u pitanju međuljudski odnosi. Ali, arogancija može biti u suštini prikriveni stid odnosno mehanizam odbrane od stida. Postoje dva načina manifestovanja arogancije: grandioznost i prezir. Grandioznost predstavlja veličanje sebe i verovanje da ste bolji od drugih. Prezir predstavlja omalovažavanje drugih u funkciji izdizanja sebe.
Na primer, zamislite da su dvoje ljudi dva napumpana balona. Sada zamislite da se jedan pumpa do te mere da svakog časa može pući. To je grandioznost. Grandiozne osobe kriju svoj stid od sebe, imaju previsoko mišljnje o sebi i puni su lažnog ponosa. Njima je potrebno da budu superiorni kako bi prekrili bazično osećanje stida.
Sada zamislite da se drugi balon ispumpava. To je prezir. Osobe koje preziru druge će naći načina da ih ,,ispumpaju“, učine ih da se osećaju slabim, nekompetentnim, i posramljenim. Ove osobe se brane od stida prebacujući ga u druge. Oni se osećaju bolje sa samim sobom samo ako druge umanje do granica ništavnosti.
Neke preterano stidljive osobe upražnjavaju grandioznost a neke prezir. Mnogi koriste oba tipa manifestovanja arogancije kako bi se odbranili od bazičnog osećanja stida. Cena koju ove osobe plaćaju je da nikada ne mogu u potpunosti da budu u iskrenom kontaktu sa drugima. Lepota intimnosti ne može dodirnuti nekog ko je na pijadestalu. Arogantni ljudi odbacuju od sebe sve one koji bi mogli ili hteli da ih zavole. Oni se sa osećanjima bore na najgori način; smenjivanjem osećanja inferiornosti osećanjem superiornosti. Ipak, ono što im je slaba tačka i centar njihovog najvećeg bola je njihov stid.
Kao što sam pomenula na početku, arogantni ljudi predstavljaju pravu ,,nesreću“ za interpersonalne odnose. Oni nam često unose osećanje neprijatnosti i stida, sada smo videli zbog čega to rade. Setite se ovoga kada sledeći put budete komunicirali sa arogantnom osobom i shvatite da je prednost na vašoj strani.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog i psihološki savetnik
kontakt za zakazivanje savetovanja uživo: 064 64 93 417
kontakt za zakazivanje online savetovanja: vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
skypename: psihologsanja
12 thoughts on “Arogancija kao način prikrivanja stida”
“If you are distressed by anything external, the pain is not due to the thing itself but to your own estimate of it; and this you have the power to revoke at any moment.”
Marcus Aurelius
mislim da je covek sposoban da bude svestan svog stida i svoje arogancije. oni se preplicu.
ako izbalasiramo te stvari, ako ne idemo u ekstereme nece ni biti nekih bitnih problema u medjuljudskim kontaktima.
ja sam svesna svog stida. onog mini- tinejdz, decijeg stida. ali postoje mozda 3-4 osobe na planeti koje bi mi dale taj epitet, koje su me upoznale toliko.
a skoro svi ce reci da imam crtu arogancije, ako ne i vise i gore. ali manifestovanje ponasanja koje se moze okarakterisati kao arogantno je za mene igra, nesto kao naucni experiment: ko ce svhatiti da moje reci ne znace da ja mislim da sam Bogom dana, najlepsa, najbolja. jer nacin na koji ja to kazem je , u najmanju ruku, toliko prenaglasen da je komican i skoro uvek je propracen mojim smehom i dramaticnim gestovima. ko shvati shvati, ko ne shvati nije me briga. a nekad predje i u onaj deciji inat, pa se tako zaigram i uzivim u „ulogu“.
ko me zna nece shvatiti pogresno, a mase me ne doticu jer to nisu „moji ljudi“ i naravno svako ima pravo na svoje misljenje.
takodje sam svesna da i sa ponekim prijateljem, ako nismo u momentu na istoj talasnoj duzini, mogu zvucati kao „sveznalica“. opravdanje koje sebi tad dajem je da u odredjenoj prici jednostavno mogu biti ona koja ima vise iskustva, teoretsko/prakticnog znanja, vise tacnih informacija i da mi to daje za pravo da ih predocim kao cinjenice koje jesu, i mogu pomoci razresenju situacije i dolasku do konstruktivnog resenja u konverzaciji. opet, i tad dobijem pljusku po faci. 😀
no, zelim reci da postoji ta manifestacija arogancije koja je „lazna“ – drugi je dozive tako, ali subjekt se ne oseca superiorno. i ona predstavjla jednu od maski, evo ja rekoh kako to kod mene funkcionise, i veoma mi je zanimljiva ta tematika.
ovde sam pokusala kroz licni primer pojasniti neku , definitivno ne ovako izvodljivu, sustinu odredjenih manifestacija neke licnosti.
dakle, arogancija kao laz, ne samo zbog stida, vec kao svesni izbor ponasanja u odredjenim situacijama zarad dostizanja oredjenog cilja. makar to bila cista zabava. 🙂
Misljenja sam da psihologija kao naucna disciplina i tzv psihoanaliza kao njen metod predstavljaju u osnovi jednu veliku zbrku i zabunu. Niz kvazi naucnih pretpostavki i tumacnja o ljudskim ponasanjima. Mislim…to potvrdjuje i sam tekst o ‘analizi’ tzv arogancije. Kakvo bazicno osecanje stida? Zbog cega? Ako neko ima superiorno misljenje o sebi nema logike da u isto vreme oseca stid i inferiornost. Taj neko moze jedino ispasti intelektualno upitan i diskutabilan ako pokusava da izmisli svoje navodne vrednosti(kojih nema) jer to je onda osecaj superiornosti koji nema osnova. Onda je takva osoba budalasta. Al, ako neko zaista bolje ume, zna i zaista dokazivo vise vredi od nekog drugog, zasto bi tada ljudi skrivali svoju superiornost? Cemu? Cemu skromnost, ako ljudi zaista imaju cime da se osecaju superiornim. Misljenja sam da ljudima cesto smeta tudja tzv ‘arogancija’ i tudja superiornost, jer zapravo Znaju Osecaju da je taj neko ili ta neka osoba Superiorna. Znaju da se ne mogu porediti sa superiornom osobom(ili osobama) pa ih onda proglasavaju za ‘arogantne’ kako bi zapravo na taj nacin izborili barem neko malo mesto za sebe. Dakle, rade zamenu teze, jer strah zapravo lezi vise u onima koji su skloni da superiornije osobe proglase za arogantne. Strah ih je od cinjenice da se ne mogu porediti da ne mogu postici ni dostici neciji piedestal. A poznato je da je u strahu od boljih velika zelja da se bolje i superiornije prikaze kao ‘arogantno’ ‘ kao ‘negativno, ‘kao nesto lose’. Pod maskom navodne skromnosti kao tzv ‘vrline’. A rec je zapravo o zavisti. O zavisti prema onima koji umeju, znaju, koji su uspeli, koji su superiorniji u necemu(naravno pod uslovom da to pociva na dokazivim uspesima, dokazivoj superiornosti).
Mesas aroganciju i samouverenost. Kazes ‘ako neko zaista bolje ume, zna i zaista dokazivo vise vredi od nekog drugog, zasto bi tada ljudi skrivali svoju superiornost? Cemu? Cemu skromnost, ako ljudi zaista imaju cime da se osecaju superiornim. Misljenja sam da ljudima cesto smeta tudja tzv ‘arogancija’ i tudja superiornost*………*Dakle, rade zamenu teze, jer strah zapravo lezi vise u onima koji su skloni da superiornije osobe proglase za arogantne. ‘, dakle u biti rekao si da ljudi osobe koje bolje znaju, umeju i dokazivo vise vrede, nazivaju arogantnima. Ne. Ovo sto si ti naveo je ustvari ono sto ti ljudi nazivaju SAMOUVERENOST. Osobe koje ljudi smatraju arogantnima zapravo uopste ne znaju i ne umeju bolje, niti imaju kvalitete za koje govore da imaju i koje velicaju., dakle za te osobe koje zovu arogantnima uopste ne vazi tvoj opis. I da, arogantne osobe su takve upravo zbog svog stida! One se ne osecaju superiornim, vec jako dobro znaju da imaju jako mnogo mana i mrze ono sto oni zapravo jesu, i u zelji da niko to ne vidi i u zelji za savrsenoscu, te osobe stvaraju masku kojom prikrivaju svoj stid. To stvaranje maske praceno je nadmenoscu, omalovazavanjem drugih, sve u funkciji uzdizanja sebe, iako u biti i te osobe same znaju da ustvari nijedna od onih pohvala sebe nije zasluzena, ali ne zele to da priznaju i onda idu na blef i glumu. Opet kazem, arogantne osobe se uopste ne osecaju superiornim, ali pokazuju kao da se osecaju tako, pokazuju kao da misle da su najbolji u svemu, iznad svih ostalih, i opet kazem sve u funkciji uzdizanja sebe. Da skratim, jer zaista pisala bih i pisala danima. Najveca greska je mesanje arogancije i samouverenosti, sto ti upravo radis. Samouverenost je osobina, najcesce pozitivna (bas to sto si ti rekao.
„Ako neko ima superiorno misljenje o sebi nema logike da u isto vreme oseca stid i inferiornost. Taj neko moze jedino ispasti intelektualno upitan i diskutabilan ako pokusava da izmisli svoje navodne vrednosti(kojih nema) jer to je onda osecaj superiornosti koji nema osnova“-OVO JE AROGANCIJA. Pokusaj izmisljanja navodnih vrednosti kojih nema. Jedino je greska sto nema zaista superiornog osecaja vec je to samo gluma i slika za ostale ljude.
„ako neko zaista bolje ume, zna i zaista dokazivo vise vredi od nekog drugog, zasto bi tada ljudi skrivali svoju superiornost? Cemu? Cemu skromnost, ako ljudi zaista imaju cime da se osecaju superiornim?“-OVO JE SAMOUVERENOST. Samouverene osobe se zaista osecaju superiornim jer imaju osnovu za to, njihove vrline nisu izmisljene i zaista postoje.
Razmisli malo o tme.
Da, zaboravih ovde. Samouverenost je osobina, najcesce pozitivna. Arogancija je samo maska i gluma, pogresan nacin eksponiranja sebe radi misljenja drugih ljudi da se ti osecas superiornim, u zelji za prikrivanjem tvoje prave licnosti koju ne volis jer ima mnogo mana i nesavrsenosti . 🙂
Postovanje Jovane,
Kad je u pitanju vase komentarisanje nebih se slozio sa vasom vizijom pogleda .
Kada je u pitanju Arogancija to moze biti psiholoski poremecaj kod osobe koja nema osecaj prema drugima.
To sto kazem cu Vam potkrijepiti , naime mi nemamo iste sposobnosti ni razmisljanja a takode ni intelektualne tako da nemoze niko nikog kvalifikovati . Ako hocemo bas neku kvalifikaciju onnda to moze uraditi jedna strucna ekipa koja je kompetentna da daje takve kvalifikacije . Zato je jako bitno da se cuvamo od rijeci i da dajemo kvalifikacije nasumice.
S postovanjem
Prema leksikonu Vujaklija, termin arogancija(odnosno bahatost):“Bahatost ili posuđenica arogancija (iz starogrčkog „ὕβρις“ i latinski: arrogantia, superbia) je stav koji precenjuje sopstvenu vrednost ili sopstvene veštine. Za razliku od ponosa, arogancija predstavlja ponašanje osobe koja traži ili pokušava uzeti više nego što joj pripada“.
Ne znam, misljenja sam da pocev od ove definicije tu nesto ne stima. Logicki ne stima. Ko je taj koji meritorno moze proceniti da li neko ‘precenjuje’ sopstvenu vrednost? Pojedinci, okolina, tzv psihoanaliticari? Na osnovu cega? Licnog, subjektivnog dozivljaja individue, paushalne procene, ili na osnovu nekih konkretnih pokazatelja kroz postignuto u zivotu, komparacijom postignutog, ostvarenog? Dalje, ko to moze pa i ko ima pravo da odredjuje bilo kome granice onog sto nekom navodno pripada ili ne pripada? Ko to odredjuje koliko nekom treba? I da li nekom pripada vise ili manje? Ako neko ume i moze da ostvari svojim radom, trudom, sposobnoscu, umecem i da postigne da bude superiorniji(pa i da se oseca mozda superiornije), zasto bi to onda smetalo i kome smeta? Qui bono sto bi rekao Ciceron…kome korist od proglasavanja necijih uspeha ‘arogancijom’. Po mom misljenju, arogancija moze biti problematicna jedino ako se bazira na doslvno svim sredstvima da bi se do cilja doslo, bez obzira na posledice, na ‘cenu’.
Ja mislim da je jedina bitna procjena same osobe o sebi. Jer ukoliko ima aroganciju (namjerno kažem ima, a ne da je ona takva) onda je to samo njen problem. Posebno što je arogancija uzrok drugim problemima koje ona ima, pa ako želi da napreduje, što je samo njena želja i odluka, onda se treba suočiti sa njom.
Također postoje i uzroci arogancije. Smatram da je arogancija samo posljedica i kao takva ima dublje uzroke na kojima treba raditi. Mislim da nije nimalo lijepo osuđivati osobu kao „ona je arogantna“, jer ona je postala takva uslijed različitih teških iskustava kojima je bila izložena.
Jovane, Jovane,.. Sad ću ti reći nešto na šta nema ljutne.
Ljudi su različitog stepena zrelosti, nekad prosto godinama, a mnogo češće svojim iskustvm (načinom života) i radom na sebi. Ti si trenutno upao u tipičnu zamku – ono što još nisi dokučio svojim življenjem hoćeš da omalovažiš.
Naravno da postoje ljudi koji su mjerodavni da procjenjuju – ja za njh kažem, znaju da čitaju između redova.Obično su odlični kritičari, znaju da ubadaju u suštinu i tačno znaju odakle (iz kog razloga) dolazi nečije nastojanje.
Ti, taj stepen sposobnosti, još ne posjeduješ (što ne znači da ga svojim daljim radom i promišljanjem nečeš steći), pa onda pokušavaš da sve relativizuješ govereći da pretpostavljaš da za to niko i nije sposoban. Ti sada nesvjesno postaješ arogantan, jer ne možeš da podneseš da postoje sposobniji od tebe – oni koji se mogu uhvatiti u koštac sa procijenjivanjem ljudi i njihovih postupaka.
Sad vidim da je u međuvremenu proteklo pet godina. Možda si za to vrijeme i sam spoznao ovo što sam ti napisao. Iskremo se nada. 🙂
upravo tako jovane…nema nista lose u isticanju svoga uspjeha ilim bilo koje druge kvalitete a u odnosu na nekog…naime,neciji uspjeh ili najprostija osobina(visina,jacina sluha vida…) mogu biti izmjerene samo ako imamo neku referentnu tacku obzirom da je sve relativno i dobija smisao tek u usporedbi sa nekim,necim(referentna tacka)…..tako da te povrsne i neprecizno definisane osobine kao sto je arogancija ne zelim ni da cujem….citaj niceovog antihrista ako vec nisi pa da vidis sta gdin fridrih nice mislim o ovome..poz
Повратни пинг: Pričajmo o manama – Hajde da pričamo