Emocija ili osećanje besa je složena kombinacija fizičkih senzacija, kognitivnih (misaonih) procesa i ponašanja.
Fizičke senzacije koje su povezane sa besom se lako prepoznaju. To su: ubrzan rad srca, skraćeno disanje, sušenje usta, osećanje napetosti u stomaku, pojava crvenila i rast temperature tela. Ovi fizički simptomi su veoma slični sa simptomima koji se javljaju prilikom osećanja anksioznosti. Interesantno je da isti fiziološki mehanizam leži u osnovi oba ova osećanja. U problematičnim životnim situacijama organizam se priprema ili na borbu ili na beg (“fight or flight”), prema tome bes kao emocija je zadužena za borbu u alarmantnim okolnostima.
Fizičke senzacije ovih emocija su pod uticajem hormona koje luči nadbubrežna žlezda. Hormon koji ova žlezda luči naziva se adrenalin, on se izlučuje u krv i velikom brzinom se raspoređuje po telu. Adrenalin priprema organizam na borbu ili povlačenje ubrzavanjem rada srca i ritma disanja, povećanjem krvnog pritiska, rastom mišićne tenzije itd.
Kognitivna komponenta besa uključuje tipične misli koje se obično javljaju u trenucima njegove eskalacije: ,, On/ona NE SME to da mi kaže ili uradi!” ili ,,To nije fer!”.
Ponašajne manifestacije besa uključuju, na primer, stezanje pesnica i vilica, kao i narušavanje ličnog prostora druge osobe.
Sve tri komponente su međusobno povezane i deluju jedna na drugu, uzrokujući povećanje ili smanjenje osećanja besa. Na primer, ako ste besni i dozvoljavate sebi da svoj bes izrazite kroz ponašanje karakteristično za ovu emociju- glasnim vikanjem ili urlanjem– vaše telo će lučiti više adrenalina, što će dalje povećavati emociju besa.
Bes sam po sebi nije problem-to je emocija koja u nekim situacijama može da koristi. U davna vremena kada je čovek morao da preživi u surovim prirodnim uslovima, on je bio neophodan u borbi za teritoriju, hranu ili prtnera. Danas, većina ljudi ne mora da se fizički bori kako bi preživela. Zamislimo da se danas ponašamo kao naši preci u skladu sa sopstvenim besom, to bi moglo da izazove niz problema. Ipak, nije poenta eleminisati bes iz našeg života, ali ako nam on donosi probleme sa drugima, trebalo bi ga oblikovati i učiniti manje razarajućim. U idealnom slučaju, najbolje bi bilo iskoristiti ga da radi ,, za nas a ne protiv nas”.
Kako uticati na bes? U kognitivno-bihejvioralnoj terapiji glavni uticaj na bes je preko kognitivne komponente odnosno naših misli koje su povezane sa besom. Kako su naše misli od fundamentalnog značaja za naše osećanje besa (pored fiziološke komponente i ponašanja), uspeh u promeni ovih misli će uticati i na promenu ostalih dveju komponenti. Često su naše misli odnosno naše interpretacije događaja glavni okidači agresivnog reagovanja. U ovoj vrsti psihoterapije, radi se na tome da se razviju što racionalnije interpretacije sveta oko nas, kako bi se uticalo na naša osećanja.
Sanja Marjanović
dipl.psiholog
1 thoughts on “Komponente besa”
Postovani, interesuje me da li je moguce dugo potiskivati bes, da posle odredjenog vremena covek ne zna ni na kog je besan ni zasto , ali da oseca simptome besa, upravo one koje ste opisali?
Ja se tako osecam godinama. Cak uhvatim sebe da se mrstim i stezem vilicu iz cista mira. I takodje imam problema sa disanjem i stomakom. I onda pocnem da ispitujem sebe na kog sam besna , pa da li sam potisnila prema nekom isti itd. I veoma cesta nemam odgovor na ta pitanja. Ponekad mislim da ga krijem i od same sebe jer imam strah da ga ispoljim. Jasno mi je da to sve potice od mog oca, koji se ponasa upravo suprotno i prema meni i prema drugima. Kriticki je nastrojen i pokusava na sve nacine da utera strah stalnim pridikovanjima, kriticizmom i besom. Imam 30 godina, ne radim, nisam udata jos uvek, i primorana sam da provodim sa njim 24h.Tako da ne znam da li bi, kada bih pocela da zivim sama, prestala da se osecam ovako? Ili je mozda potrebno da naucim kako da se pravilno „nosim“ sa svim tim?