Terapija parova je psihološki tretman parova koji su u vezi ili braku. Osnovni cilj terapije parova je pomoć paru da ostvare i unaprede međusobni odnos u braku ili vezi. Međutim, prvo se možemo pitati šta podrazumeva dobar odnos? Dobar odnos je onaj u kome partneri postižu veći stepen zadovoljstva (kroz zadovoljavanje svojih želja) nego nezadovoljstva (koje su posledica konflikata, svađa i neslaganja). Cilj temeljnog tretmana jeste rad na onim aspektima odnosa koji će ojačati stepen zadovoljstva odnosom kao i rad na otklanjanju onih faktora koji doprinose bračnom nezadovoljsvu ili nezadovljstvu u vezi.
Uzorci nezadovoljstva i odustva zadovoljstva ne moraju nužno biti identični. Odsusutvo zadovoljstva ne znači apriori nezadovoljstvo. Na primer, česti uzroci odustva zadovoljstva u vezi ili braku mogu biti: nezadovoljavajući seks, nedovoljno provođenja zajedničkog vremena, manjak zajedničkih interesovanja i aktivnosti, monotonost, rutina, odsustvo inovacija i inicijative jednog ili oba partnera, problemi na poslu ili hroničan umor jednog ili oba partnera itd. Neki od tipičnih uzroka nezadovoljstva su: konflikti i svađe, prevara, odusustvo komunikacije, međusobno optuživanje, težnja da se kontroliše partner, posesivnost, nerešavanje problema i gomilanje ljutnje itd.
Zbog čega parovi dolaze na terapiju?
Parovi dolaze na terapiju na inicijativu jedne strane ili ređe na obostranu inicijativu. Često inicijativu za rešavanje problema i dolazak na terapiju imaju žene ili devojke, dok su njihovi partneri često skeptični, nezainteresovani ili čak imaju otpor prema ovakvoj vrsti tretmana. Najveći broj tih muškaraca nisu dobro obavešteni o prirodi i svrsi partnerske terapije. Oni su skloni da veruju da se problemi u porodici, vezi ili braku rešavaju sami od sebe, da će “sve to proći“, da nema razloga za menjanje sopstvenih obrazaca mišljenja i ponašanja jer ne vide sopstveni udeo odgovornosti za nastale probleme u vezi ili braku. Odgovornost za probleme uvek je zajednička, čak i kada to ne izgleda na prvi pogled. Tipičan primer je prevara. Kod prevare izgleda kao da je u potpunosti jasno ko je odgovoran za nastanak problema (onaj koji je počinio prevaru) ali zapravo oba partnera ne uviđaju koji su to problemi prethodili prevari i narastanju nezadovoljstva, međusobnom distanciranju i/ili netrpeljivosti.
Ponekad parovi dolaze na terapiji na obostranu inicijativu. U tom slučaju prognoza terapijskog uspeha je velika jer je par motivisan na promene, ima kapacitete za pravljenje dogovora, kompromisa i formiranja zajedničkih ciljeva. Postojanje zajedničkog cilja je ključ uspeha partnerske terapije. Zašto? Ako obe strane u konfliktu uvide da će imati koristi od promene svog ponašanja, oboje će imati želju da se menjaju i mjenjanje sebe neće opažati kao žrtvu ili ustupak drugoj strani. Svaki konflikt se može rešiti uspešno uz manje ili više napora ali samo u slučaju kada su parovi motivisani, spremni na saradnju i međusobnu komunikaciju a to je slučaj kada par ima zajednički cilj.
Parovi najčešće dolaze na terapiju zbog prevara (jednog ili oba partnera), posesivnosti, neslaganja oko važnih životnih ciljeva, nemogućnosti da zajednički donesu neke važne odluke, odusustva međusobne komunikacije, nagomilanog besa i nezadovoljstva, seksualnih problema itd. Bez obzira o kom problemu je reč, tretman problema podrazumeva:
Identifikovanje problema – neki parovi iako su u konfliktu i kritikuju jedan drugog, nisu u stanju da precizno i jasno definišu problem koji imaju. Nekada su problemi jasni, vidljivi i očigledni kako paru tako i terapeutu a nekada su uzroci problema skriveni, nejasni, neizgovoreni i zahtevaju definisanje. Definisanje problema ne podrazumeva optuživanje i identifikovanje krivaca, već samo precizan opis problemske situacije, načina na koji se problem ispoljava u svakodnevnom životu, domena odnosa u kojem se problem ispoljava, aktera koji su uključeni u problem i želje čije je zadovoljenje ometeno nastalim problemom.
Definisanje zajedničkog cilja – podrazumeva definisanje cilja koji je prihvatljiv i poželjan za obe strane i koji dovodi do zadovoljenja želja koje su bile blokirane problemom. Zajednički cilj postaje osnovni izvor, generator motivacije za rešavanje problema.
Podela odgovornosti – prihvatanje lične odgovornosti za nastali problem. Učenje partnera da shvate da je odgovornost u odnosu uvek zajednička i da obe strane imaju svoj lični udeo i odgovornost u nastanku problema. Preuzimanje odgovornosti je preduslov za promenu.
Uspostavljanje narušene komunikacije – otvorena i direktna komunikacija je jedino stredstvo za rešavanje probema. Iz tog razloga neophodno je uspostaviti komunikaciju tamo gde ona izostaje (na primer: odsustvo komunikacije u seksu), otkloniti prepreke koje ometaju komunikaciju (na primer: rešiti emocionalne probleme kao što su bes, anksioznost itd.) ili učiti partnere veštinama komunikacije koje im nedostaju (na primer: učenje asertivnih veština komunikacije).
Definisanje strategija za rešavanje problema – podrazumeva definisanje koraka u rešavanju problema. Na primer redosled rešavanja problema može biti sledeći: otklanjanje negativnih emocija koje sprečavaju komunikaciju i fleksibilnost u sagledavanju situacije (npr: bes), uspostavljanje iskrene i direktne komunikacije, promena konkretnih aspekata ponašanja koje kod partnera provociraju nezadovoljstvo, pronalaženje altrenativnih načina da se zadovolje parnterove želje itd.
Promena ponašanja – direktna primena i uvežbavanje novih obrazaca ponašanja koji su proistekli iz osmišljenje strategije za rešavanje konkretnog, aktuelnog problema. Bez dosledne primene novog ponašanja u praksi nije moguće postići željene promene.
Na kraju treba istaći da uloga terapeuta u terapiji parova nije uloga sudije, nekoga ko pronalizi krivice, deli kritike i govori šta treba neko da uradi. Naprotiv, uloga terapeuta je da sasluša i razume, ne kritikuje i prihvata podjednako obe strane u problemu. Takođe, uloga terapeuta je da bude facilitator komunikacije, neko ko pomaže u definisnju zajedničkih ciljeva i pronalaženja adekvatnih strategija rešavanja problema.
Vladimir Mišić
dipl. psiholog
19 thoughts on “Terapija parova”
Postovani, poterana sopstvenim problemima, tražeći neke odgovore, nabasala sam na vaš sajt. Najiskrenije, prijatno sam iznenadjena jasnoćom izlaganja složenih problema, od strane vas, izuzetno stručnih ljudi, bez upotrebe nerazumljivih reči, koje potiču iz stranih jezika. Pošto ostavljam komentar na temu „Terapija parova“, jasno vam je da JA imam problem u partnerskom odnosu 🙁 ,tako to vidi moj suprug, koji odbija svaku vrstu strucne pomoci. Moji pokusaji da se snadjem u uzburkanom moru, koje se zove dve decenije braka, isli su dotle da sam sama isla u bracno savetovaliste nekoliko puta. Naravno, nije urodilo plodom, jer probleme moramo pocistiti zajedno, to je jasno. Moja slabija polovina, jednostavno, ocekuje da se konfliktne situacije same rese, on se izvice, ja se isplacem, pa idemo dalje…Imam utisak da njemu takva situacija sasvim odgovara, i da zbog toga odbija da nesto preduzmemo. Kako otvoriti oci coveku, sa kojim imam dvoje zlatne dece, da je zivot U braku, a ne VAN njega? Verujte mi, umorila sam se od zivota pored nekoga, umesto sa nekim! I, ukoliko ne trazim previse, molim Vas da mi preporucite Vase kolege koje rade u NS. Unapred hvala, i veeeeliki pozdrav iz NS! :))
Postovana, zahvaljuejmo se na lepim rečima koje ste nam uputili. Na zalost, ne mozemo Vam predloziti nekog iz Novog Sada koji se bavi problemom koji ste naveli jer nemamo te informacije. Ostaje Vam da se za takvu vrstu informacije obratite „Google-u“ i verovatno cete naci nesto sto Vam odgovara. Takođe, mozemo da Vam predloziti kod nas savetovanje putem skajpa. Srdacan pozdrav.
Poštovani, u vezi sam već tri godine, i s obzirom da poslednjih 7-8 meseci se zagubio neki sklad, a nije jasno što, kontinuirane svadje su prerasle u drastični komflikt, nakon čega su iskrsle nove činjenice i saznanja. Tačnije s početka veze smo imali krizu, a vezanu za saznanje da moj partner konzumira virtualni seks. Manje više smo rešili to i odlučili da damo novu šansu vezi za koju je delovalo da ima potencijala, medjutim ispostavilo se da je u navedenom periodu od zadnjih 8 meseci počeo ponovo da koristi telefonski i virtualni seks uz kompulzivnu mastrubaciju i kontinuirano korišćenje pornografije. Molim Vas za savet, da li je to stvar koja može da se odstrani iz nekog odnosa zagarantovano, jer me je jako veliki strah da poverujem da je tako nešto moguće i da se opet osećam ovako, a da tad imam i porodicu iza sebe, prosto ne bi podnela. Unaped hvala
Postovana, za pocetak resavanja problema vazna je pre svega cvrsta motivacija da se problem resi a zatim i uporan rad na problemu sa (u nekim slucajevima i bez) strucnjakom. Dakle, Vas suprug mora sam da odluci da li zeli da resi svoj problem i da se tome posveti. Pozdrav.
Poštovani,u braku sam 28g,imamo troje odrasle dece.Nikada nisam bila ljubomorna,niti ograničavala kretanje svome suprugu.Sumljala sam da me vara,ali to su bile samo sumlje,do pre četiri godine,kada je svojim ponašanjem i zaljubljenošću u osobu mladju 20g od njega,doveo naš brak u pitanje.Na moje pokušaje da razgovaramo,govorio mi da sam luda i da nemam dokaza.Ja sam dokaze skupila,čak se i upoznala sa njegovom devojkom,i odlučila da je kraj.Tu se on menja iz korena.Posle tri meseca njegovog pokajanja i molbi da oprostim,to sam i uradila.Ali dokaza imam mnogo,za svih 24g.On prema meni nikada nije bio,kao zadnje 4g,ali ono što mene izjeda i muči svaki dan je neiskrenost sa njegove strane.Naime,možda grešim,ali smatram da bi me te more prošle,kad bio on hteo da razgovaramo na temu njegovih neverstava,kad bi hteo da bude iskren. Hvala Vam puno,pozdrav
Postovani, u vezi sam 3 godine. Pre njega sam imala momka 3 meseca s kojim sam imala sjajan odnos (to je bila klinacka „ljubav“) dok me jedno vece nije silovao. Moj sadasnji decko je jedina osoba koja to zna i koji mi je pomogao u svakom smislu da prevazidjem traumu kad je trebalo. Prvi mi je u svemu, i u pocetku je cenio to. U poslednje vreme ne ceni nista sto uradim, omalovaza svaki moj trud. Cak nam se desio i spontani pobacaj, prvih mesec dana je bio predivan ali sada kao da nista nije bilo. Meni je to i dalje sveze i mislim da ce uvek biti, kada zelim da popricam s njim on ne zeli pod izgovorom da njega boli to sto se desilo. Ja se isplacem, on se izvini, dogovorimo se da idemo na terapiju i na tome se sve zavrsi. Par puta u toku svadja mi je rekao da sam „kurva“, naravno pod izgovorom da je nervozan da ima probleme itd., pa se posle toga kaje, izvinjava. Molim Vas za savet, kako da se izvucem iz ovoga, potpuno sam prazna kao da nemam nikakvu emociju, ni ljutnju ni bes ni nista. Najvise me boli sto ne mogu da komuniciram s njim i kazem sta me muci, on odmah vredja i cini mi stvari jos tezim. Hvala puno!
kakve su ti misli takav ti je zivot…
Postovana, vredjanje je verbalna agresija a agresija u bilo kakvom obliku nije opravdana. Prema tome, umesto da na sebe svaljujete krivicu razmislite o tome da li zelite odnos u kojem dobijate vređanje umesto podrške. Srdačno, Sanja Marjanović dipl.psiholog
‚Klasican zenski odgovor! „Agresija“ i „skupstinsko demokratski“ ton su samo dve strane iste medalje! Svako ima svoj nacin da pokaze bol. Jel agresija ako vices tokom razgovora? Za zenu jeste, za muskarca nije! Pricam o 90% slucajeva! To je biologija, hemija, dnk ili sta vec i to nije nista sto cete vi promeniti suvlisnim i dobro naucenim floskulama kao terapeuti. Zato se ne tripujte i ne gubite vase i nase vreme. Koliko zenske subjektivnosti u samo jednom odgovoru „terapeuta“! Pa to sam mogao i ja da joj kazem. Nemoj da tolerises da te neko maltretira. Sram da Vas bude gospodjo
Postovani, da li je moguce „bumerang vezu“ poboljsati ili je tu krah neizbezan?
U vezi sam sa momkom vec 6 godina i od samog pocetka nije pocelo dobro… cesti raskidi su nas jako sputavali…. pokusavali smo da to prevazidjemo i bilo je pomaka ali i dalje se bavimo sitnicama (za sta on optuzuje mene), i opet raskidamo (on). Pokusali smo dosta puta, imamo sve predispozicije da budemo srecni ali opet nesto koci… da li se to moze popraviti ili prosto nismo jedno za drugo?
Postovana Tatjana, obicno su odnosi koji se prekidaju i iznova obnavljaju zapravo disfunkcionalni. Dakle, bolje je ne nastavljati dalje. Sanja M. dipl.psiholog
Postovani, imam problem sa partnerom. Osecala sam se odbacenom i uradila sam nesto jako lose. On ne zeli da prihvati razloge koji su me naveli na taj cin. On sad Stalno menja raspolozenje i nista mi ne veruje sto kazem. Povezuje neke stvari iz moje proslosti i sklopio je celu pricu koja je uzasna. U puno stvari gresi,ali sve se tako poklopilo da ja ne vidim vise izlaz. Cini mi se da cu ga izgubiti. Volela bih da odemo kod bracnog savetnika, ali posto zivimo u inostranstvu, preostaje mi samo putem interneta. Takodje, nisam ni sigurna da li bi on pristao.
Mi nismo u braku,ali skoro 6 godina zivimo zajedno. On ima 30, ja 28 godina.
Da li mislite da bi ste nam mogli pomoci?
Interesuje me jos koliko kosta i koliko vremenski traje jedan termin. Molim vas za odgovor.
Pozdrav.
Postovani,
imam sledecu nedoumicu… U braku sam 3 godine, imamo dete od 2,3. Dugo se znamo, brak je iz veze jos iz srednjoskolskih dana sa prekidima, ali zaista iz ljubavi. Moj suprug je po prirodi jako povucen, ne ispoljava osecanja nikad, narocito ne ume da se brani, tj ne ume da se postavi zastitnicki za mene i dete. Njegovi roditelji su veliki problem, isprva dok smo ziveli sa njima u istom dvoristu, jako su nam se mesali u brak, mene je majka njegova sve fino ponizavala i sl i on se zausimao za mene samo kada ga ja pritisnem da treba to da uradi, samoinicijativno ne, jer je svaka ta provokacija njemu izgledala naivno…Da ne duzim, njegov otac je za nas preuzeo vecu svotu novca, i ja sam supruga dve nedelje jurila da mu javi da nam uplati novac na racun i on sve meni kao kaze ne moze da stigne radi i sl. da bi na kraju sinoc saznala da je on ocu pozajmio taj novac, a mene nije ni pitao i jos me lagao toliko dana i priznao tek kad sam ga ozbiljno pritegla. Iznervirala sam se sto me lagao, ali i sto je njegov otac takav zna da nam trebaju pare da zivimo privatno, da stvarno jedva prezivljavamo i sto nije rekao sinu prvo pricaj sa zenom pa mi javi… ali eto to je tako ispalo, ja sam mu samo sinoc rekla da se pokupi i da ode na par dana da se smirim, posto je ovo ko zna koja situacija da mi tako nesto precutkuje i da me laze. ja se sada pitam da li uopste ima poente ici kod nekog savetnika ili ne… da li da pustim samo da se resi situacija sama posto ja vise nemam zivaca da njega vucem kroz zivot i da mu pricam sta i kako treba da radi. On je npr mislio da je problem sto je dao pare, a ne taj sto je meni lagao toliko dugo i sto mu nije ni palo na pamet da me pita da li je ok da ih da. Molim Vas za savet…
Poštovani, nisam ni sanjala da ovakav problem postoji. Sa deckom sam vec vise od dve godine, volim ga, slazemo se, ali u seksu ne funkcionisemo. Ja imam 26, on 30 i moje potrebe za vodjenjem ljubavi sa njim su 2-3 puta nedeljno, a njegove jednom mesecno. Sve sam probala, i razgovarala i cutala i raskidala, ali on jednostavno ne reaguje. Tvrdi da je sve ok, da je srecan, da je sve normalno i da ga privlacim vise nego bilo koja pre mene. Bolje je da ne pisem kako se frustrirano osecam. Kada do samog cina dodje, on zaista bude odlican i jednostavno ne razumem kako nema potrebe da ga ponovi sutra, prekosutra… Jednom prilikom sam videla da redovno, svakog drugog dana posecuje porno sajtove i zamolila ga da prestane za slucaj da se to odrazava na nas seksualni zivot, na sta je rekao da hoce. On zaista mnogo radi i cesto se zali na umor i neispavanost, ali kada smo bili na moru 15 dana situacija nije bila nista bolja.
Da li je moguce da je njegov libido jednostavno takav ili to nije zdravo i nesto nije u redu?
Unapred hvala!
Postovana Tamara, problem moze biti skoro redovno posecivanje sajtova sa pornografskim sadrzajem. Prosto,ako se samozadovoljava svakog drugog dana onda je normalno da nema potrebu za cestim seksualnim odnosom sa relanim partnerom. Moguce je da je navikao da se na taj nacin lisava stresa i da ne zeli to da promeni. Bilo bi dobro kada biste uspeli da ga nagovorite da dodje na savetovanje za parove. Srdacno, Sanja Marjanovic dipl.psiholog-master
zelim licno sa svojim partenrom da dodjem kod vas ukoliko ste iz Beograd. moj kontakt tel je 064 932 98 46
Postovani .
supruzi sampre 3dana pronasao deo obrisanih poruka sex sadrzine u telefonu od pre godinu dana. Prepiska je po njenoj prici trajala 3-4 meseca povremeno i prekinuta je pre nego sti je doalo do fizickog kontakta. Ona tvrdi da je sve to bila igra i fantazija. Sto je najgore osoba sa kojom je razmenjivala poruke je fizicki neprivlacna da ne kazem ruzna i radi i dan danas sa njom na poslu. Spremna je i na poligraf. Tvrdi da nista toliko lose nije uradila da bi se mi razveli i moli da se vratim . Tvrdi da smo se udaljili i da je bila nesrecna i htela malo zabave. Napominjem da smo 2o godina u braku i da imamo dvoje maloletne dece zbog kojih srce hoce da mi pukne zato sto nisam sa njima. I ako se utvrdi da je sve istina sto ona kaze kako da opet zivim sa njom a da.nevidim poruke kad god je pogledam ?
Hvala.
Poštovani,
Imam sledeći problem, moja porodica ne prihvata moju odluku da budem sa dečkom koga mnogo volim i koji mene voli. Dečko ima problem psihičke prirode i leči se, mada je najveća prepreka za prihvatanje od strane moje porodice ta što smo nas dvoje pre par godina raskinuli i taj raskid je loše uticao na mene. Kada smo se pomirili par godina kasnije, ova sadašnja veza je mnogo bolja i uspešnija i rešili smo stare probleme. Ja sam srećna sa njim, jer smo jedno drugom podrška i kada se javi bilo kakva prepreka mi nalazimo rešenja i kompromise. Dakle, sadašnja veza nije kao prošla. Moja porodica misli da je najveći problem njegov karakter i da on nije dobar za mene zbog toga što se dešavalo ranije (u periodu raskida nije želeo ni da se javi da popričamo i odbijao me je), jer sam ja jako teško podnela gubitak te veze. Dečku je jako žao zbog svega što je tada uradio i takve stvari se više ne događaju. Misle da je ta veza toksična, jer ja u poslednje vreme imam snižen prag tolerancije na kritike članova porodice. Međutim, to se dešava zbog kombinacije raznih okolnosti u mom životu – ne mogu da nađem posao, da se osamostalim, volela bih da sama donosim odluke u svom životu i da ne zavisim previše od tuđeg mišljenja.. Takođe, brinem se i zbog toga što se dešava mom dečku, ali sa njim se osećam voljeno i u dobru i u zlu. Meni je najveći stres taj što kad god ga spomenem mojoj porodici, sledi nekakva kritika i osuđivanje.. Od skoro i naš porodični terapeut ima mišljenje da ne treba da budem sa tim dečkom. To me najviše boli i ne znam kako to da rešim. Ne želim da raskinem sa njim, jer mislim da ima mnogo toga što je dobro u ovoj vezi i za šta se vredi boriti. Šta god dobro da kažem, uvek se svi osvrću samo na ono loše… Zapravo sam nesrećna što moji ne vide koliko sam sa njim sada srećna.
Moje pitanje je, da li bi trebalo nas dvoje da dođemo na psihološko savetovanje i da li bi nam to pomoglo?
Hvala puno,
Pozdrav
Pozdrav,
U vezi smo oko 4godine, poznajemo se jače od 5god. Međutim, usled neke lične nesigurnosti, blažih nesuglasica, desilo se neverstvo sa moje strane i trajalo je kontinuirano nekoliko meseci, jer mi je to predstavljalo beg od realnosti. Međutim vremenom sam shvatio, prekinuo tu aferu, rešio da sa devojkom krenem dalje (kupio prsten), ali je info došla do nje. Sada je logično ljuta, povređena, uvređena, viđamo se svaki dan, ali se svađamo i jako je stresno, ali bih ja sve učinio da mi oprosti i da krenemo ispočetka. Šta mislite o tome i da li je to moguće?