Socijalna anksioznost podrazumeva intenzivan osećaj straha i neprijatnosti u socijalnim situacijama, koji zapravo proističe iz očekivanja negativnih ishoda i nepovoljnih procena koje će osobu dovesti do osramoćivanja pred ,,publikom’’. Percepcija socijalnih situacija prolazi kroz tri faze koje su specifičnost ovog poremećaja: 1) procena predstojeće situacije ili događaja, 2) pristupanje situaciji ili događaju i 3) procesuiranje nakon izlaganja situaciji ili događaju. U daljem tekstu pročitajte detaljnije o tome.
Sadržaj
ToggleProcena predstojeće situacije ili događaja
Iščekivanje neke socijalne situacije ili događaja može za osobu sa socijalnom anksioznošću biti stresno kao i sama situacija ili događaj. Trajanje ove faze varira od nekoliko minuta do nekoliko nedelja. Kako se događaj bliži, tako se amksioznost pojačava. Intenzivna anksioznost, u krajnjem, može dovesti do izbegavanja, što osoba vidi kao najsigurniji način da spreči predviđajuće negativne ishode. Posledično, dolazi i do izbegavanja onih situacija koje su jako značajne (na primer, odustajanje od izlaženja na ispite).
Tokom ove faze aktiviraju se disfunkcionalna uverenja kroz koja osoba zapravo i posmatra predstojeću situaciju. Najčešće su to uverenja o socijalnoj neadekvatnosti (,,Neću se uklopiti u to društvo.’’, ,,Biću dosadan.’’, ,,Nisam druželjubiva.’’), kritički raspoloženom okruženju (,,Ljudi stalno negativno procenjuju druge i vide samo nečije mane.’’), samoj anksioznosti (,,Ako neko vidi da sam anksiozan, pitaće se šta nije u redu sa mnom.’’) i previsoko postavljenim standardima (,,Ljudi uvek moraju o meni da misle da sam interesantna/ inteligentna/ atraktivna.’’). Na ovaj način, pažnja postaje sužena, odnosno usmerena na očekivanje isključivo negativnih ishoda za koje osoba misli da će biti neizdrživi. Tokom ove faze je značajan i proces ruminacije – podsećanja na prethodne socijalne događaje u kojima je anksioznost bila ,,nepodnošljiva’’ –koji dodatno intenzivira zabrinutost.
Pristupanje socijalnoj situaciji ili događaju
U situacijama koje osoba ne može da izbegne (ili nije razvila strategiju izbegavanja) anksioznost dostiže najviši nivo koji može rezultirati i paničnim napadom. Kada se aktiviraju bazična disfunkcionalna uverenja, pažnja se usmerava na:
– procenu moguće opasnosti,
– preplavljujuće simptome anksioznosti,
– spontana inhibitorna ponašanja (izbegavanje gledanja sagovornika u oči, brz govor kako bi se razgovor što pre okončao),
– usvojena ,,sigurna’’ ponašanja (oblačenje više slojeva odeće kako bi se sprečilo vidljivo znojenje),
– svoje emocionalno stanje i negativnu samoprocenu.
Pažnja se, dakle, usmerava isključivo ka samom sebi. Pozitivne verbalne i/ili neverbalne poruke koje dolaze od strane sagovornika se ignorišu ili minimiziraju. To za posledicu ima da socijalno anksiozne osobe često i odaju utisak rigidnosti, dekoncentrisanosti i nezainteresovanosti.
Procesuiranje nakon izlaganja socijalnoj situaciji ili događaju
Tokom ove faze pristupa se detaljnoj analizi sebe nakon pristupanja socijalnoj situaciji ili događaju, što je zapravo i ključna tačka za održavanje socijalne anksioznosti. Zaključci su uvek negativni i na svoju štetu, iako nema realnih dokaza da to zaista jeste tako. Takođe i ovde se aktivira proces ruminacije koji održava negativno uverenje o sebi i tome kako ga drugi vide. Što više vremena osoba posveti razmišljanju o prethodnom događaju, ishod je sve nepovoljniji jer se fokus pažnje sve više usmerava ka znacima koji se procenjuju kao neodobravanje i neprihvatanje od strane drugih, kao ,,blamiranje’’. To vodi ka usvajanju uverenja ,,Bolje da sam ostao kući sam i depresivan, ali smiren’’ – odnosno ka percepciji koja u budućnosti dovodi do izbegavanja sličnih socijalnih situacija.
Uočene su individualne razlike u trajanju i značaju ovih faza. Primarni cilj kognitivno- bihejvioralne terapije socijalne anksioznosti jeste redukovanje nivoa anksioznosti, kao i osećanja stida i sramote u socijalnim situacijama. Uopšteno govoreći, to se postiže zamenom disfunkcionalnih uverenja za alternativna, odnosno funkcionalna, kroz ovladavanje određenim
tehnikama.
Mr Anđela Zlatković
dipl.defektolog-specijalni pedagog
Vaš psiholog tim
kontakt za zakazivanje savetovanja uživo: 064 64 93 417
kontakt za zakazivanje online savetovanja: onlinepsihoterapija@gmail.com
4 thoughts on “Tri faze socijalne anksioznosti”
Citam vase clanke o socijalnoj anksioznosti, ruminaciji, nedostatku samopouzdanja, depresivnim mislima….i kao da pricam svoju pricu… iz koje ne umem da izadjem.
Jako je teska ta borba sa sobom iz koje vec dugo izlazim kao gubitnik. Iako mi sve izgleda jasno, mislim da mogu…ipak ne umem da nadjem put i vratim se sebi i normalnom zivotu. Obecanja data sebi da cu se promeniti i sudaranja sa sopstvenim, bezuspesnim pokusajima jacaju osecaj da vodim bitku unapred izgubljenu. Mozda je, uz strucnu pomoc, ipak mogu dobiti….
Poštovana Jasmina,
S obzirom na to da Vam ne uspeva da samostalno prevaziđete problem, i da Vas problem ometa u svakodnevnom funkcionisanju, najbolje bi bilo da se (nama ili nekom drugom) obratite za psihološku pomoć. Kroz psihoterapiju biste radili na usvajanju određenih tehnike za prevazilaženje anksioznosti i depresivnosti, što bi u krajnjem uticalo i na zamenu disfunkcionalnih načina razmišljanja za nove, funkcionalnije obrasce mišljenja i ponašanja.
Srdačan pozdrav!
Uporno čitam na najrazličitijim sajtovima o ovoj temi. U početku me je preplavljala ta anksioznost i nisam umela da se izborim sa njom. Pokušavala sam da je potisnem konstantno. Na kraju je to rezultiralo gubitkom sposobnosti da se pozitivne emocije iskažu i ostale su mi samo tuga i osećaji niže vrednosti. Negativnih emocija previše, a nigde pozitivnih da to ublaže. Pokušala sam i uz stručnu pomoć da se suočim sa ovim, ali je to rezultiralo samo još gorim stanjem. Od jedne socijalne osobe koja je imala želju da izlazi redovno, došla sam do tog stanja da mi izlasci više apsolutno ništa ne predstavljaju. Veoma me plaši ovo stanje i ne znam kako više da se izborim sa njim jer traje predugo…
Poštovana Nikolina,
Pre svega je bitno od potiskivanja (,,Ne želim da razmišljam o tome iako me muči” – negativan mehanizam koji Vas iscrpljuje, a potisnute emocije same po sebi vode u povišenu anksioznost) doći do prihvatanja (koje bi podrazumevalo stav ,,Anksiozna sam, imam loš dan, ali to ne znači da ne mogu da se posvetim različitim aktivnostima i da moram da budem rob svoje anksioznosti”). To se postiže postepenim izlaganjem situacijama koje sada izbegavate jer procenjujete da ćete u njima doživeti jake neprijatne emocije. Anksioznost se ,,hrani“ izbegavanjem, i time ne rešavate problem, naprotiv. Izlaganje podrazumeva da prvo prolazite kroz situacije koje izazivaju niži nivo anksioznosti, a zatim kroz one koje su okidač za jaču anksioznost. Izlaganje jednoj istoj situaciji je potrebno raditi sve dok ne dođe do desenzitizacije, odnosno dok nivo anksioznosti u toj situaciji ne postane podnošljiv i dok ne nestane potreba za izbegavanjem. Ukoliko Vam ne polazi za rukom da ovo postignete samostalno, najbolje bi bilo da se nama ili drugom stručnom licu obratite za psihološku pomoć.
Srdačan pozdrav!