Ljudski um nije konstruisan tako da u potpunosti predvidi posedice svih događaja. Mi možemo predvideti posledice nekih događaja sa određenom tačnošću odnosno sa određenom verovatnoćom uzimajući u obzir razne faktore. Na primer, predviđanje da će autobus kasniti danas je u nekoj meri izvesno jer svakodnevno kasni ali ne možemo biti potpuno sigurni u to. Međutim nekada i ne znamo šta će se dogoditi jer nemamo dovoljno informacija ili prethodnih iskustava u vezi sa tim događajem. Osobe koje imaju problem sa anksioznim poremećajima teško tolerišu neizvesnost. Sklone su da ishode neizvesnih događaja tumače u negativnom kontekstu. Uobičajene rečenice ili misli ovih osoba su nalik na: „ Nešto će krenuti loše“, „Nikad ne znaš šta će se sledeće desiti“, „Ako nešto krene loše ja to neću moći da podnesem“ . Usled ovakvih misli uznemirenost raste a strah od predstojećeg događaja postaje sve veći.
U osnovi ovakvog razmišljanja česta su uverenja o sopstvenoj neadekvatnosti ili nekompetentnosti. Ako je neki događaj u kome učestvujemo nepoznanica za nas biće nam teže da se sa njime suočimo ako mislimo da nismo dovoljno adekvatni kao osobe ili kompetentni da izvedemo neki zadatak do kraja. Strah od neizvesnosti se javlja i usled uverenja o neizbežnosti brige. Osobe koje su anksiozne obično veruju u sledeće: „ Iako znam da se neće dogoditi nešto loše, i dalje sam zabrinut“, „ Ja stalno brinem-takav sam“, „ Ja se budim s brigom, brinem čak i u snovima“. Ovakva uverenja su ometajuća u prevladavanju strahova i anksioznosti jer ne ostavljaju mogućnost oslobađanja od stalno prisutne napetosti.
Više o tome zašto neki ljudi smatraju da je briga korisna možete pročitati ovde.
Ljudi koji su stalno zabrinuti u pogledu „onoga što će se dogoditi“ žive sa sumnjama, zato se u njihovom ponašanju razvija hipervigilnost i rigidnost. Oni veruju da ako su stalno u stanju „pripravnosti“ ili povećane pažnje to će omogućiti da znaju kako da odreaguju. U protivnom, ako ne budu konstantno na oprezu nešto će se strašno dogoditi. Ovakva uverenja ne dopuštaju osobi da se opusti i uradi nešto korisno za sebe, već stvaraju konstantnu napetost i zastrašenost koja sputava ulazak novine u život.
Umesto da budemo u stalnom strahu šta će se dogoditi i predskazivati negativne ishode događaja korisnije je prihvatiti neizvesnost kao jednu od izvesnosti života i živeti sa tim da nam ona može doneti i dobre a ne isključivo loše stvari. Neke stvari prosto ne možemo da predvidimo i ne možemo da njih da utičemo sada, ali to ne znači da treba ostajati u poznatom i ne rizikovati radi sopstvenog razvoja i napretka.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog
kontakt: 064 64 93 417
vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
3 thoughts on “Netolerancija na neizvesnost”
Sta znaci hipervigilnost? Na vise mesto u tekstovima o anks. se pojavljuje taj pojam.
Da li je to preterano izrazena paznja na zvuke i sve sto se desava oko nas ili ?
Tako je, to je stanje povecane budnosti odn. preterane fokusiranosti na rezličite sadržaje kao i na izraženo premeštanje fokusa se jednog sadržaja na drugi. Srdacan pozdrav.
Kako se prihvata neizvesnot života kad set šet godina bez posla, hvatate u letu po neku tezgu, a opomene i pretnje stižu svakog dana?