Da li ste često imali priliku da čujete da neko kaže: Ne mogu to da uradim jer to je jače od mene? Siguran sam da ste čuli. Ovde se ne radi o samo jednoj jezičkoj frazi već o jednom veoma štetnom, ograničavajućem uverenju. Kada osoba smatra da je nešto jače od nje ona pod tim zapravo misli da on ili ona ne može ništa da preduzme povodom toga i promeni stvari u sopstvenu korist. Verujući da je nešto jače od osobe, osoba samu sebe stavlja u pasivnu i bespomoćnu poziciju, poziciju iz koje neće ni pokušavati da reši problem koji ima.
Šta je to što osoba veruje da je jače od nje? Obično on ili ona misle na sopstvene strahove, negativna osećanja, želje ili navike koje želi da promeni. Osoba kaže sama sebi: Ne mogu to da uradim jer se plašim, to je jače od mene. Ne mogu da prestanem da pušim, to je jače od mene. Ne mogu da joj priđem jer se neprijatno osećam a to je jače od mene. Ne mogu da prestanem to da radim jer je to jače od mene. Da li je to zaista tako ili je reč o samozavaravanju?
Osoba je sklona da veruje da je nešto jače od nje zato što ima neko negativno osećanje koje je u suprotnosti sa njenim ciljem. Ono što osoba često ne uviđa jeste da prepreka ne leži u negativnom osećanju već u štetnim uverenjima koja stvaraju ta osećanja i osobu ograničavaju. Ako osećam strah ili neku neprijatnost to ne znači da ne mogu da uradim to u vezi čega sam uplašen ili to u vezi čega se osećam neprijatno.
Zapamtite sledeće: Sve što je u vama ne može biti jače od vas. Strahovi, sva osećanja, uverenja, želje, navike, stavovi i vrednosti su deo vas i stoga ne mogu biti jači od vas. Ako ste skloni da verujete da je nešto u vama jače od vas to onda znači da implicitno ili eksplicitno verujete da vi morate da se borite sa onim u vama što vam se ne sviđa, da to nešto savladate, pobedite i eliminišete kako biste se toga rešili. Kada u tome neuspete onda zaključite: to je jače od mene. Ali da li je to zaista tako?
Da li je borba sa samim sobom put ka željenom cilju? Nije. Ako želite da nešto rešite ili promenite u sebi ne treba da se sa tim borite već da to nešto prvo prihvatite. Prvi korak ka rešavanju nekog problema jeste njegovo prihvatanje, definisanje, preuzimanje odgovornosti. Ako kažete sebi da je nešto jače od vas, vi se odričete vaše odgovornosti za to nešto i samim tim lišavate sebe mogućnosti da to menjate. Ništa nije jače od vas dok vi to sami tako ne odlučite. Borba nije rešenje za svaki problem. Možete se boriti sa stvarima oko vas ali ne sa onim što je u vama. Kada ste u pitanju vi sami borba nije sredstvo za postizanje uspeha već prihvatanje, pa tek onda menjanje.
Umesto da mislite da je nešto jače od vas upitajte sebe sledeće: Da li je moja strategija za rešavanje ovog problema dobra? Da li radim stvari na ispravan način? Ako budete iskreni prema sebi uvidećete da je sa vama sve uredu a da ono što je pogrešno i što vas ograničava su vaši pristupi, uverenja, strategije razmišljanja i/ili ponašanja a ne vi. Kada promenite vaše strategije promeniće se i ishodi. Do željenih ishoda, nećete doći koristeći stare neodgovarajuće strategije. U tom smislu upornost vam ne pomaže. Ne treba biti uporan u nečemu što ne daje rezultate. Verovanje da je nešto jače od vas vas vodi u odustajanje i rigidnost u ponašanju i razmišljanju dok uvid da nemate pravu strategiju otvara put ka promeni i dostizanju željenog cilja.
Vladimir Mišić
dipl. psiholog
3 thoughts on “To je jače od mene”
Imam 25 godina i preosetljiva sam. Ne mogu da se iskontrolisem da ne zaplacem kada se sa nekom osobom raspravljam i kada znam da je moje ponasanje uzrok problema a koji ni sama sa sobom ne mogu da resim. Izludjujem samu sebe zbog toga, pa cesto izbegavam da se raspravaljam, jer znam kako cu odreagovati, sto dalje produbljuje problem. Valjda ne mogu da podnesem da sam ja za nesto kriva. Pocela sam da se zatvaram i izbegavam druzenja, to me cini jako nezadovoljnom. Kako da kontrolisem svoju preosetljivost?
Postoavana, vasa preosetljivost je verovatno podrzana od odredjenog nacina razmisljanja (npr. mislite da neko ne sme da se ponasa na ovaj i onaj nacin prema Vama i sl.). To bi se moralo preciznije definisati i utvrditi, u okviru psiholoskog tretmana, kako biste mogli da radite na svom problemu i resite ga. Srdacan pozdrav.
Postovani,imam 23 godine i osecam se anksiozno nekoliko meseci. U pocetku nisam znala sta mi se desava,nisam smela da se vozim autobusom,imala sam neke cudne osecaje(sada znam da su to bili znaci panke),mada sam ih savladala .Idem kod psihologa povremeno,pila sam bromazepam svega nedelju dana i bilo mi je znatno bolje. I sad mi je mnogo bolje,mada i dalje osecam strah,posebno kad sam sa nekim u drustvu da ce me uhvatiti panika i da cu pozeleti da odem sa tog mesta. Pricljiva sam i druzeljubiva i bez obzira na taj strah ja se i dalje druzim,mada ne mogu da se opustim i uzivam u razgovoru. Dali imate neki savet za mene? Isto tako sam i citala iskustva drugih na forumu,pa me sad zabrinjava da ce mi se neki strahovi koje sam savladala vratiti. Unapred Vam hvala,pozdrav! Inace,aksioznost je nastala zbog nagomilanog stresa.