Panični poremećaj nastaje kao posledica pogrešno protumačenog prvog paničnog napada. Stoga, u tretmanu paničnog poremećaja osobi treba pre svaga objasniti prirodu i mehanizam delovanja ovog problema. Inicijalni napad panike nastaje obično nakon jednog ili više značajnih stresnih događaja (npr. smrt bliske osobe, raskid, razvod, gubitak posla i sl.) ili kontinurianog stresa (na poslu, u porodici i sl.) i to obično kod osoba koje imaju predispoziciju za razvoj anksioznih poremećaja. Karakteristika prvog paničnog napada jeste iznenadno javljanje niza intenzivnih fizioloških reakcija (ubrzano lupanje srca, osećaj gušenja, trnjenje udova, izraženo znojenje, osećaj vrtoglavice ) . Osobe koje dožive inicijalni panični napad ne moraju nužno razviti panični poremećaj ali usled nedostatka informacija one smatraju da se nešto katastrofalno događa sa njihovim organizmom–pada im na pamet da bi mogli dobiti srčani udar, ugušiti se, izgubiti kontrolu nad sobom ili poludeti. Naravno, sve ove informacije su pogrešne ali to osoba ne zna i javlja se strah odn. anksioznost usled anticipiranja novog paničnog napada. Dakle, osoba predviđa da bi joj se panični napad ponovo mogao dogoditi i to kod nje stvara anksioznost koju prate sve gore opisane fiziološke reakcije te osoba sama proizvodi svaki sledeći panični napad i tako razvija panični poremećaj.
Više o tome šta se zaista dešava sa vašim organizmom tokom paničnog napada saznajte ovde
Koje su oubičajene greške koja osoba pravi…
Intenzivne fiziološke reakcije su pod kontrolom autonomnog nervnog sistema i ne možemo ih svesno kontrolisati. Uobičajena greška koja se pravi jeste da osoba pokušava da kontroliše reakcije svog organizma i time pokuša da prekine neprijatni doživljaj. Međutim, te reakcije su pod kontorlom samo i jedino našeg autonomnog nervnog sistema, koji mimo voljnih procesa vraća organizam u regularno stanje za maksimalno desetak minuta. Međutim, pogrešna uverenja osobe da će se sa njom desiti „najgore“ održavaju strah a time i sve neprijatne fiziološke reakcije pa se vreme trajanja ovih reakcija značajno produžuje. Naravno, to osoba ne zna i umesto da sačeka da prođe „neprijatni talas“ reakcija ona se bori sa njima i tako upada u začarani krug disfunkcionalnosti.
Osobe se, nakon doživaljavanja prvog paničnog napada, najčešće odlučuju da posete specijaliste kardiologije, pulmologije i nakon što dobiju uredne rezultate obično odlaze psihijatru. Kada se obrate psihijatru smatraju da su konačno došli na pravo mesto i obično za svoj problem dobijaju određenu medikamentoznu terapiju. Neretko se dešava da se nakon uzimanja ove vrste terapije ništa ne menja, odn. osoba i dalje doživljava učestale panične napade. Jedan deo problema potiče svakako od toga što osoba ne razume šta se sa njom dešava, ona ni od koga nije dobila informaciju o tome kako izgleda mehanizam nastanka novih paničnih napada i da je pokretač svakog sledećeg zapravo pogrešan način razmišljanja koji je osoba sama stvorila a koji nije kritički doveden u pitanje. Dobijanje potpune informacije o tome šta se sa njom dešava i kakav je mehanizam njenog problema već u početku tretmana, umnogome poboljšava stanje osobe.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog
kontakt: 064 64 93 417
vaspsihologsanjamarajnovic@gmail.com
skypename: psihologsanja
9 thoughts on “Panični poremećaj–problem u nedostatku informacija”
Meni se napad panike desio na autobuskoj stanici,mislio sam da cu umrijeti jer nisam znao sta je to sto mi se desilo,uradio sam EKG,test opterecenja na traci,komplet krvnu sliku i stutnjacu sam vadio i cak 2 ultrazvuka srca kod 2 najbolja doktora i svi su mi rekli da je sve ok.
Isao sam psihologu i receno mi je da imam povremeno javljanje paroksizama anksioznosti i propisan mi je leksilium koji sam izbacio odma,imao sam par napada panike kasnije al od avgusta ih nemam vise uspio sam da ih se rijesim,nekad mi srce krene ubrzano kucati i ja se prepustim i smiri se nakon minut,dva…osjetim nekad u glavi vrucine i odma mislim da je pritisak stegne mi glavu i nekad vilicu ne znam jel to od tenzije misica pa me interesuje sta vi mislite o tome pozdrav
Jos nesto zbog tih napada bio sam prestao ici u teretanu jer sam mislio da ce mi od kucanja srce stati kad dizem tegove,mislio sam da ako popijem malo alkohola u drustvu da ce mi se dici pritisak,na fudbalu kad cim bi krenuo igrati nakon minut bi srce krenulo brzo kucati pa bih pauzirao cesto a sve sam zdravstvene kontrole odradio moguce.
Postovani, panicni napad Vam nikako ne moze nauditi a Vi sami svojim katastroficnim razmisljanjem indukujete strah i tako povecavate intenzitet fizioloskih reakcija. Dakle, apsolutno nista Vam se ne mozete desite i trebalo bi da obavaljate sve aktivnosti koje ste imali i pre pojave prvog panicnog napada. Srdacan pozdrav.
Meni se takodje desio napad panike, i to usred noci. Toliko je bilo strasno, da to jedino mogu opisati da sam imao osecaj kao da umirem! Uradio sam sve preglede, naravno bili su ok, ali u nedostatku informacija nisam znao sta mi se desava. Tek kada mi je lekar opste prakse dao rivotril osetio sam se bolje. Pio sam velike doze, sada sam to sveo na minimum, ali nikako ne mogu bez njega. To mi pravi veliki problem,imam osecaj da cu zauvek morati da ga pijem, ne znam sta da radim po tom pitanju?
Postovani,vec neko vreme imam napade panike i strah da ce mi se nesto desiti.Desava se da me napad uhvati dok vozim auto,onda pijem vodu i kvasim lice,pa popusti.Takodje,mislim da samoj sebi nabijam pritisak.Ujutru ga izmerim,bude oko 100/60.Kako dan odmice,ja razmisljam da ce mi skociti pritisak,izmerim-140-160/70,puls oko 100.Posle par minuta padne na 120/70.Stalno sam u nekom strahu da ce mi pozliti.Molim za pomoc.Pozdrav
Postovani, vec godinu Dana unazad imam jako velikih problema sa anksioznoscu I napadima panike, I to vrlo cesto. Pila sam lexilium koji mi je prépisan kada sam otisla kod lekara I pomagao je koliko toliko. Ali kada sam prestala da ga uzimam, opet je pocelo isto, mada jos gore. Svaki put mislim da cu umreti, stalno mislim o tome kako imam neku neizlecivu bolest I kako se samo jednog Dana necu probuditi. Jako mi je strasno sve ovo I ne znam kako izdrzavam svaki dan. Molim vas, posavetujte me kako da prevazidjem sve ovo. Hvala unapred. Pozdrav.
Postovani,imala sam prvi napad pre 3godine,bila sam na Suncu citav dan,uvece mi je pozlilo iu putu za hitnu mi je pozlilo jos vise,ali od straha,kada sam stigla tamo,jedva su me smirili,uradili ekg,dali infuziju i konstatovali da sam dehidrirala od suncanice…To je proslo,proslo je 6 meseci i javio se drugi,bila sam sam a kuci,mislila sam da je to-to-umirem.Proslo je,mama mi je dosla kuci sa posla dala tabletu za smirenje (bromazepam 1,5mg),koje ona pije zbog srca,spavanja,…E od tad su poceli cesto da se desavaju,povukla sam se u svoju sobu,izbegavala sva mesta i situacije,samo da ne dozivim ponovo,postala sam sama svoj zatvorenik. Skupila sam hrabrosti,otisla kod lekara,odmah trazila uput za psihologa i psihijatra,jer sam na internetu vec dosta procitala o mom problemu! Dobila sam cipralex ujutru i ksalol od 0.25mg ujutru i uvece…osecala sam se bolje kratko,ali kako spremam ispite,ksalol koji popijem ujutru me je uspavljivao,pa mi je doktorica izbacila taj jutarnji,ali su se napadi vratili,malaksalost,drhtavost…Najveci mi je problem odlazak na ispit,imam dva ispita do kraja,a strah me je da sama odem za Novi Sad…Pocela sam da sama pronalazim nacine kako da se sama sa sobom “dogovorim“,da odlazim medju ljude,na kratko,ali savladala sam sve to nekako i prosli su…Bila sam mirna i slobodna 6 meseci,u martu sam ponosna bila sto sam bez tableta otisla za Novi Sad i polozila kolokvijum i nikakav napad nisam i mala,sad sam spremila ispit,to je veliki ispit na istoriji i ne smem da odem,jer se pocetkom maja sve vratilo,cini mi se jos jace i nepodnosljivije! Ja se plasim da ce me ovo pratiti do kraja zivota! I ne znam sta da radim da prekinem taj osecaj konstantnog straha “evo ga opet“? Za bilo kakav savet,jako cu biti zahvalna! Pozdrav…
I jos nesto,ja moje napade dobijam na neverovatnim mestima.Npr,u januaru 2014. sam isla na ispit,bila kod profesora,imala tremu,ali onu klasicnu,pozitivnu kako kazu! Bili smo nas par studenata,pred kolegama i profesorom me nije bilo sramota da kazem,da se malo tresem i da mi treba par minuta da prodje,pa cu odgovoriti na pitanja,profesor se nasmejao,dao mi casu vode i rekao da se polako sredim i kad hocu pocnem,odmah me je proslo,nije trajalo ni minut,a onda sam posle polozenog ispita otisla u postu da uplatim ispit koji sam polozila i imala strasan napad u redu dok sam cekala,morala sam izaci na klupicu ispred da popunim uplatnicu,jer su mi se ruke toliko tresle da sam levom morala da drzim desnu ruku,posle sam jednu devojku zamolila da mi uplati ,a ja sam je sacekala ispred! Posle sam novi dobila u autobusu Novi Sad-Loznica. Zatim sam odlucila da necu ici na ispite dok se ne izborim sa tim,i jesam,u martu sam smogla snage i otisla,ali par meseci nisam osecala nikakve simptome pre toga…I sad su se vratili u maju i nisam smela otici na ispit 🙁 ….
Da li si ti iz Loznice?