Zašto mnogi ljudi ne veruju dovoljno u sebe? Koji su pravi razlozi straha od neuspeha? Kako da prevaziđemo te strahove? Gde treba tražiti uzroke uspeha i neuspeha? Sve su to pitanja o kojima govorim u ovom kratkom video klipu. Ako želite da izgradite tajno i realno samopouzdanje pogledajte moj program Formula samopouzdanja.
https://www.youtube.com/watch?v=mwqNywbzAOk
Dr Vladimir Mišić
psiholog i psihoterapeut
email: onlinepsihoterapija@gmail.com
skype: vaspsiholog
www.vaspsiholog.com
1 thoughts on “Zašto neki ljudi ne veruju u sebe?”
Zato što ih je u isto uverio neko ko ne verujue u sebe „da su rođeni bezvredni, da nemaju sreće, da je sramota doživeti neuspeh jer je to dokaz nesposobnosti i niže vrednosti“ … Sram nema nikakve veze sa događajima, nego sa pogledom na njih. A neuspeh nije ako se ne dođe do cilja, neuspeh je zakasneli uspeh – znači uspeh koji se još nije realizovao, ali to nije apsolutni razlog za odustajanje. Jedini način da se stvarno doživi neuspeh je da se odustane. Sve dok se ne odustane, to je samo proces koji može biti brži ili sporiji, zavisno od naših uverenja koja nas koče. A samo zato što nešto nije realno, ne znači da nije moguće. 🙂
Osoba koja ima viši nivo svesti i zna da je sama kreator svoje realnosti, nema potrebu da se dopada drugima samo joj je važno da se dobro oseća, a ne šta joj drugi misle. Tuđa mišljenja, uvrede ili pohvale ne mogu da utiču na emocije drugih, nego uverenje o tome da je „užasno“ ili „divno“ kada nešto čujemo o sebi i takvim mislima utičemo samo na svoje emocije. Treba znati da ne postoji osoba na svetu koja može svima da se dopada, kao ni osoba koja se svima ne dopada.
Drugi vas vide onako kakvi su oni. Svako je ono što misli o sebi, ali nije ono što misli da jeste, jer ono što misli da jeste, ne mora biti ono što stvarno jeste, a daleko od onoga što drugi misle o nekome da jeste. Ako poverujemo drugima ono što misle o nama, onda će to postati naša istina! Ogovaraju, vređaju, ponižavaju, napadaju samo oni koji su nesrećni, oni koji ne vole sebe, nezadovoljni, nesigurni, ali 🙂 nisu bezvredni – mogu samo da misle da su bezvredni, jer uvek doživljavaju ono što ne žele a to je u skladu sa njihovim ponašanjem…
Dakle, šta god da vam drugi pričaju, kakve god okolnosti da vam izgledaju, koliko god vam je nešto nezamislivo i nemoguće, to jedino može da znači da ste u sebi pustili neko štetno uverenje, a bez njega bi se osećali veselije. Morate samo da otkrijete šta je to? I važnije je biti slobodan, a ne siguran. Promenom uverenja svako bi uspeo. 🙂